Džeba: Drugi pogled na All-Star

Otvorio sam bilježnicu i bez ikakve ideje krećem pisati. Taman nakon ručka, kada mi mozak ne radi baš najbolje ja sam se uhvatio tipkanja više iz razloga da promijenim odnosno osvježim svoju kolumnu te jer me nešto svrbi i da moram pisati. Događalo se toliko toga, ali kad je već sve zapisano, zašto da ja još samo paprim stvari?

Ajde krenimo malo bacat svoje emocije pa da vidimo dokle ćemo doći.

Ne mogu izbjeći temu zvanu All-Star, gdje se s većinom ipak ne slažem, priča se o tome da je to bio slab All-Star, neatraktivan i da su ljudi brzo otišli leći svojim kućama. Problem je možda u tome što su ljudi očekivali da će doći do reinkarnaciji i da umjesto LeBrona vidimo Jordana kako će letjeti i zakucavati. Ako ste to tražili udrite malo po torrentima i pronađite Space Jam, ludilo, nećete zaspati do 3 ujutro, sve dok Jordan ne preleti cijeli teren.

Pukneš više od tih usporedbi, Jordan, Erving, Webb… Jordan je samo jedan, ti si samo jedan, ja sam samo jedan. I sve to što je Jordan napravio nikada nitko ponoviti neće. Možda slično, ali nikada više isto. Nego da vas pitam, zamislite da se pojavi jedan isti Jordan, sve isto, 198cm, crni, šarmer, dugog jezika i igrač koji je više u zraku nego na parketu. Da ponovi sva zakucavanja – Bi li onda bili oduševljeni?

Bili bi? A joj – jooooj.

Ne bi bili? E bravo vidite to i ja govorim. Kakva je razlika vidjeti nešto isto u HD kvaliteti na televiziji ili na Youtubeu. Bilo kada, bilo gdje. Znači neke replike ne dolaze u obzir, a iza nas je već dvjestotinjak zakucavanja. Od toga 100 unikatnih, 100 ponovljenih. I što sada Brownu, Howardu preostaje? Da izmisle toplu vodu?

E ako ja nikada na NBA live igricama nisam smislio više od 50 različitih zakucavanja, tamo gdje možeš napraviti salto, i okret za 1024°, onda ni u stvarnosti ne mogu. Očekujete nemoguće, zbog toga su razočaranja prevelika. Razočaranje postoji tek kada vidiš da netko ne daje 100% od sebe, ali veliko finale meni nije izgledalo tako, dapače, bilo je originalno.

I ja bih htio sudar 4 najbolja igrača, ali pričao sam sa ljudima i odjednom me jedan prijatelj prosvjetlio. Da je tako, onda smo na All-Star slobodno mogli pozvati 24 igrača i da svi ti igrači u 3 dana udare sva natjecanja i glavnu utakmicu. To želite?.

Možda bi i bilo fair, ali marketinški, a bogami i logički to nije moguće. Krivi smo mi što je ovo zakucavanje loše ispalo, jer non-stop dan ili dva prije dajemo Youtube linkove i napravimo si playlistu želja zakucavanja koje bismo voljeli vidjeti na TV-u (internetu). E pa umjesto toga udrite playlistu savjeta i pošaljite na mail Robinsonu što bi mogao napraviti da bi vas oduševio.

Ma neću više pisati svoj sarkastičan pogled na to zakucavanje, jer meni je bilo ok, ma dobro nije bilo bajno, neće se pamtiti godinama ali bilo je originalno. Nije bilo Jordana ali bio je Nate – ljudi treći put je pobjednik – to nije slučaj. Slučaj je jednom, drugi put, ali treći NE!

Ni glavna utakmica nije u redu!
Opet nešto smeta, ovoga puta glavna utakmica. Tražili bi obranu 48 minuta, bilo bi 2 zakucavanja, 57 prekršaja, 60 slobodnih bacanja, trajalo bi oko 6 sati – drugi dan na forumu bi svi pisali – OVO JE NULA! Ne igra se obrana, zabiju 280 koševa, opet ne valja. Pa što onda koji vrag valja???? Ajmo se skupiti nas 10, dogovorimo se sa ESPN-om za prijenos i pokažimo Jamesu, Wadeu i ostalima kako se to treba napraviti.

Ovaj All-Star godinama raste, obrana se igra toliko koliko se mora, prije toga bi trebalo još više showa. To nije utakmica, to je show. Zamislite da Globetrottersi dođu u Hrvatsku, krcata dvorana kad odjednom oni krenu igrati obranu… Tako bi bilo i sa All-Starom, nema tu obrane ljudi moji, samo malo više mašte, uključivanja navijača, više dogovorenih zakucavanja i više showa.

Vi ne biste show??? A što je NBA liga??? Veći je show nego Big Brother. Ali ne, vi bi basket, vi bi Euroligu napravili u ona tri dana, još najbolje trening predavanja obrane, umjesto opet bizniskih treninga koji napune Youtube servere u ona 2,3 dana!

Na kraju je opet tužno, jer okreneš ovako, onako opet nekomu nešto ne paše. Ne kažem da sam zadovoljan All-Starom, nije bio loš, nije bio odličan (kako će biti kad nema Shaqa), ali nije bio takav kakav se piše – UŽASAN!!!

Poštujem svaku riječ, svako mišljenje, svaki zapis i dok sam čitao određene stvari mislio sam drukčije, ali evo ovaj ručak mi udario u mozak, poludio ja i napisao nešto iz srca. Bez ideje sam se dotakao All-Stara, nisam htio, kako bi rekao jedan kolega “mame mi moje“, ali nisam izdržao.

Evo jeste vidjeli gdje me dovelo ovo pisanje, u glupost, jer sam i ja glup što uopće razmišljam o tome, jer mogu ja pisati kao luđak ali ništa to ne mijenja, samo gubim vrijeme da osvježim kolumnu sa ludim zapisom, ali lud sam i ja, pa neka tako ostane.