Džeba: Kidd – najbolji igrač na svijetu!

Povodom odlične igre Jasona Kidda protiv Atlante jednostavno nisam mogao zaustaviti svoje misli o tome kako jedan 36-godišnji košarkaš i dalje dominira košarkaškim igralištima. U mojim očima, trenutno je riječ o najboljem igraču sa narančastom loptom u ruci.

Vjerojatno mislite da sam poludio ili sam ovoga puta (još jednom) previše subjektivan. No, ja ću u nekoliko sljedećih rečenica pokušati argumentirati svoju tezu.

Glavne priče u NBA ligi se najčešće vrte oko trojice igrača: LeBrona Jamesa, Dwyanea Wadea i Kobea Bryanta. Najčešće se o njima piše u superlativima, a recimo kada pogledamo iz druge perspektive ne primijetimo igrače poput Duncana, Billupsa, Kidda i drugih. To su sve igrači koji su godinama u sjeni nekih drugih zvijezda, u biti su u sjeni samih sebe jer oni nisu manekeni Nikea, Addidasa…

Ne mogu nažalost reći da zadnja trojica nemaju problema u privatnom životu, nikada neću moći iz misli izbaciti navodno silovanje Jasona Kidda, a isto tako i navodni napad na njegovu ženu. Prva stvar je ipak tema za drugu kolumnu (ruku na srce – odlična ideja), a drugu neću komentirati jer nisam upoznat u situaciju, ali to mene nije ni briga. Briga me ono drugo – što Kidd, Duncan ili Billups rade za svoju ekipu, suigrače, a na kraju krajeva i za košarku.

Nikada nećemo moći izbjeći pitanja tko je najbolji igrač na svijetu. Nažalost ljudi su takvi da uvijek žele samo pobjednike, da želimo uvijek znati tko je najbolji. Bilo to u košarci, u školi ili kod žena (off topic: ovo zadnje vam je uvijek najbitnije!).

Vjerojatno nikada u toj konkurenciji neće biti Jason Kidd, a mogao i morao je biti. Jason Kidd ima sa svojih 193 centimetara prosjek od 6,6 skokova po susretu. Nešto što nekolicina visokih košarkaša sa njegovom minutažom nije uspjela postignuti, a nikako se ne može izbjeći ni činjenica da je Kidd u nekoliko sezona bio i najbolji skakač Netsa.

Gledanje njega je pravi užitak. Kako jedan malešni bijelac sa inteligentnim zatvaranjem protivnika, pametnom pozicijom i željom pokupi sve te loptu te si u brzoj tranziciji najčešće otvara opciju za novu asistenciju. Pamtimo na stotine alley-oop zakucavanja sa Jeffersonom i Carterom u dresu Netsa.

Kidd će ove godine napuniti 37. godinu, a usprkos tome ponovno je ubilježio triple-double. Ali kakav? 104. trostruko-dvostruki učinak je upisao sa 19 poena, 16 skokova i 17 asistencija, ali na kraju takav triple-double je zasjenio s potezom sezone. Neću ga opisivati, već ga pročitajte ovdje.

Nego da se vratim onoj brojci 37. Kidd ima iza sebe 15 NBA sezona, odigrao je više od 1100 utakmica u NBA ligi, ali svaku sljedeću će odigrati kao da mu je prva. Doduše sa puno manje eksplozivnosti, ali sa više rutine. I naravno sa istom dozom inteligencije, kao što to radi od svog košarkaškog početka.

Najbolje godine je odigrao upravo u mojim Netsima. Tamo je proveo punih šest sezona, u sedmoj je na sredini sezone bio mijenjan za Devina Harrisa i otišao je u njegov prvi klub – Dallas Mavericks.

Svoju pravu vrijednost već je mnogo puta pokazao i potvrdio. Iz jednog Richarda Jeffersona je tada u New Jerseyu stvorio All-Star igrača, Jefferson je upravo u zadnje tri sezone u dresu Netsa pružao najbolje partije. Nakon odlaska u Buckse gdje je zbog ozljeda Redda i Boguta imao slobodne ruke, igrački, a ni statistički se nikada nije približio igrama zajedno u paru s Kiddom. Opao mu je postotak šuta u sva tri segmenta, bilježio je i manje skokova, asistencija i koševa. U zadnjoj sezoni s Netsima imao je brojke od 22,6 koševa. Upravo tada je odigrao i zadnju sezonu s Kiddom, dok ove sezone u Spursima bilježi deset koševa manje – tek 12. Istina je da je tada Jefferson bio druga napadačka opcija dok je u Spursima tek iza velike trojke, no lepršavog, atraktivnog Jeffersona nakon odlaska iz njegovog kluba nikada više nismo vidjeli. I ruku na srce, sumnjam da ćemo ga ikada uopće još vidjeti.

Koliko Kidd stvara svoju ekipu dobrom dokaz je i u dresu njegove države. U svih pet natjecanja u dresu SAD-a, Jason je osvojio sve medalje zlatnog sjaja. Najveći dojam na mene je ostavilo natjecanje Fiba Americas, ujedno i kvalifikacije za olimpijske igre u Pekingu. Amerika je u prosjeku ubacivala 116 koševa, završili su sa omjerom 10-0, a Kidd je tada bio na prosjeku od manje od 2 koša. No, potraživši na internetu za taj turnir zanimljiv je omjer asistencija i izgubljenih lopti Kidda. Taj je tada iznosio nevjerojatnih 9,2. U prijevodu za više od 9 asistencija izgubio je samo jednu loptu!

Jason je igrač koji može biti najbolji igrač na terenu, a usprkos tome da ne upiše niti jedan koš. To su mogli samo najveći, poput Johna Stocktona i(li) Magica Johnsona. Uspoređivati današnje mladiće sa njegovom igrom bila bi potpuna budalaština, takvih igrača poput Kidda više nećemo gledati. To je sigurno.

No, najčešće se pojavljuje pitanje tko (je bio) bolji, Nash ili Kidd. Vjerojatno su se upravo njih dvojica sudarila zbog sličnih godina (Nash je godinu mlađi), ali nitko nikada uopće ne pomisli da je Kidd Nasha naučio sve te čarolije koje danas koristi na košarkaškim terenima. U početku karijere upravo je Kidd bio njegov mentor, a je li Nash uspio pobijediti izreku: “Učenik nadvisio mentora” mene iskreno ne zanima. Nisu to njih dvojica zaslužili, jer svatko na svoj način pomaže maksimalno svojoj ekipi.

No, za kraj. Bio je jedan Jordan, jedan Magic i jedan Kidd. Takvi igrači se rađaju jednom u sto godina, pa neka netko i dalje stoji iza toga što sam napisao na početku – da sam lud, ali svi koji su pratili Kidda znaju o čemu sam ja sada pisao otprilike sat vremena. 104. će se godinama pamtiti, jer taj triple-double nije potvrdio samo to da je on daleko najkompletniji igrač u ligi (u tom pogledu bolji i od Jamesa), već i to da je nakon Birda on za mene daleko najinteligentniji košarkaš u povijesti košarke.

Voljeli vi njega ili ne, voljeli njegov stil igre sa prepuno atraktivnih asistencija ili ga mrzili jer nikada nije letio pod krov dvorane, činjenica je da će se o Kiddu pisati i pričati uvijek premalo u usporedbi koliko je on to u biti zaslužio. Zaslužio je mnogo toga, ali on nikada to neće zamjeriti, jer sve najbolje pokazuje na terenu, pa makar netko meni isticao sve njegove mrlje u privatnom životu, nitko sa takvom inteligencijom i voljom neće nikada upisati 104 triple-doublea u NBA ligi. Zato morate još više cijeniti jednog Magica i jednog Kidda, jer se takvi vjerojatno više nikada neće ponoviti!