Džeba: U 35 sekundi sve se može promjeniti!
Rekao sam da više neću pisati kolumne ove godine, da ću malo odmoriti od tih muka i izražavanja svih svojih ružnih, ironičnih, dosadnih pogleda na NBA, ali ovaj Tracy je jednostavno poseban, a sva ta buka oko njega prisilila me da i ja javno progovorim što mislim o tome.
Nebi bilo nešto u redu samnom ako se ne bih prisjetio onog čarobnog dana protiv Spursa (svi koji sada mislite o čemu pišem sram vas bilo), jer tada se na jednoj NBA utakmici dogodilo nešto što se prije nikada nije, a mislim da ni nikada više neće.
O čemu ja to brbljam? Pa naprimjer kada pogledate učinak nekog prosječnog košarkaša u našoj ligi i vidite 13 koševa, to je za pozdraviti, ali kada to netko učini u 35 sekundi i ulovi ekipu koja vodi 10 koševa i sve to skupa napraviti sa zvukom sirenom, onda imaš samo jednu riječ za to – ČUDO!
E da, to čudo je (bio) Tracy McGrady, košarkaš kojega sam godinama htio to ili ne morao uvijek gledati, slušati i čitati o njemu, jer kao da je sudbina htjela svi moji prijatelji su ga obožavali. Uvijek se sjećam onih prizora sa treninga, 3,2,1 za pobjedu, i ako je ušlo onda si bio Tracy. Bio je idol svima, ma bio je doista jedan od najboljih na svijetu, čak sam se mu i ja divio. Isto tako znam da je onda bilo hit njegovo zakucavanje na All-Star susretu od table. Dečko je doista bio IN, nije bilo NBA ljubitelja koji prije 3,4 godine nije znao tko je Tracy McGrady ili nedaj Bože netko tko ne bi znao da je G pisano velikim slovom!
I tako vrijeme prolazi, legenda NBA lige se ozljedila i sve je to odjednom postalo prošlost. Svi su odjednom počeli pričati o Wadeu, Jamesu i drugima, a popularni T-mac postao je samo neka sjena NBA zvijezde. Njegovi problemi su počeli nakon one sezone kada je blijesnuo protiv Spursa, točnije 2005/06 kada je propustio nekoliko utakmica zbog problema s leđima. Početkom slijedeće godine iznesen je iz dvorane protiv Nuggetsa i ponovno propušta nekoliko utakmica i već su krenule priče hoće li Tracy biti onaj stari, leteći, atraktivan, nezaustavljiv.
Čak je i sam jednom izjavio da ne zna hoće li njegovo tijelo izdržati sve te napore i vratiti se na staru stazu. No, ipak se vratio i usprkos ozljedi Minga odveo Rocketse do 22 uzastopne pobjede. Tracy je bio open IN, postao je i treći najmlađi košarkaš sa 14000 koševa i 4000 skokova. Svi su opet znali tko je to Tracy, ali evo opet onih prokletih “35 sekundi” i ovog ljeta objavljuje da ide na operaciju lijevog koljena.
Vraća se 30-godišnji veteran, ali u krivo vrijeme na krivom mjestu. Rick Adelman više ne pronalazi mjesto za njega, postao je višak, igrač koji je na prosjeku od 17,1 koševa, 3 skoka i 4 asistencije po utakmici postao je višak. Da, izjavio je Rick da ekipa igra bolje bez njega i tako je T-Mac odigrao svega 6 utakmica sa prosjekom od 3,2 koša, 1 asistencijom i 0,8 skokova.
No, nije više kvaka u tome je li Tracy sposoban za 30+ već u ovim brojkama 23,239,563. Znate što je to? Da, da točno – to je Tracyev ovogodišnji ugovor. Dragi moji, 24 milijuna dolara za 3 koša po utakmici, tko je tu lud? I što sada želi Houston? Pa hvala Bogu riješiti se tog ugovora, jer i da je Tracy sposoban on više ne može pružiti igre koji bi opravdale takav ugovor. I naravno vodstvo Rocketsa se želi rasteretiti, a ujedno i iskoristiti njegovo ime, popularnost i više zbog njegovog marketinga izvesti nekakav dobar trade.
Ali dragi moji svi štede, je li recesija ne znam, ali znam da sve izjave Tracya su više marketinške pojave, pa tako i ova vijest u kojoj izjavljuje “Pa ljudi znate li vi kako gadno dobrog igrača propušta Houston” sve samo da on nabaci malo više vrijednosti pa zajedno sa 3 koša, svojom karizmom, odličnim youtube zapisima i ovakvim izjavama može izjednačiti sebi ugovor.
E pa dragi moji, voljeli vi njega ili ne, bojim se da mu je jedini spas bijeg na stari kontinent, gdje bi financijski lošije prošao (teško bi još netko bio lud dati mu oko 10 milijuna eura), ali riješio bi sebe, ponovno bi postao hit i stvar promjenio u 35 sekundi, baš kao što je to nekad znao.































