Džeba: Pierce – As u rukavu

Najveći rivali su nam tijekom regularne sezone, a i doigravanja ponudili mnoga toga, ali šlag na torti još čekamo. Slijedi nam majstorica koja neće odlučivati samo o novom prvaku NBA lige, već i o ponosu tih dviju strana. Malo je takvih koji mogu neutralno pratiti ovo veliko finale, dvoboj dvojice najvećih medu najvećima i biti ravnodušni kada recimo u šestoj utakmici Lakersi zakucaju Boston.

U svoj protekloj kolumni najavio sam novi naslov Bostonu, koji me je oduševio igrom protiv Clevelanda. Izjavio sam da nitko ne može dobiti Boston u sedam utakmica i da je to ekipa koja će upisati novi NBA naslov, 18 po redu.

Magija sa Floride je prekasno počela djelovati i stari Kelti su izvukli živu glavu dok još floridsko sunce nije postalo prevruće. Spremni i koliko-toliko zdravi došli su u dvoboj sa Lakersima, u utakmicu gdje vremena za nove eksperimente, loše dane, promjene taktike više nije bilo.

Tko je bolji, tvrdi, spremniji, iskusniji – taj prolazi, a gubitnik, gubitnik će ponovno održati svoju 2-dnevnu slavu, a onda kao mali dio prašine u svemiru će upasti u crnu rupu i izgubiti se u vremenu. Možda će se samo oni najzagriženiji fanovi za koju godinu podsjetiti da su ipak oni bili protivnici tog velikog pobjednika.

A tko će biti taj veliki pobjednik?
Kada jednom prijedeš prag, teško se je vraćati, pa tako je i meni. Ostajem kod toga da je Boston kvalitetnija ekipa i da će Boston slaviti u sedmoj utakmici te svojim fanovima donijeti novu ljetnu radost.

Prema zadnjoj utakmici ta najava je odlična prepozicija da bi me netko nazvao izgorjelim likom. No, Boston ima Asa u rukavu, Boston ima osobu, vođu, koja može preokrenuti utakmicu u samo nekoliko sekundi, ima igrača koji diše za takve utakmice.

Nije to ni Ray Allen, ni Kevin Garnett, ni Rajon Rondo. Nitko drugi ne preostaje, nego Paul Pierce. Moja nada za koju se nadam da me neće razočarati, i iz velikog experta pretvoriti me u loosera*. Paul je atipičan lik, koji je u životu prošao sve od A do Ž. Igrao je u dvije potpuno različite krajnosti, u gubitničkoj ekipi, gubitničkoj atmosferi i šampionskoj ekipi.

*Da ukradem našem Hrvoju njegovu zvjezdicu. Expert? Dosta je da danas živiš u Americi i imaš priliku prognozirati susret na ESPN-u i ne daj bože, pogodiš dva susreta. Već imaš poseban naziv, posebnu sekciju i prostor za pisanje sveznale članke.

No, imaju te dvije krajnosti sa Paulom ipak jednu zajedničku točku, a to je da je u obje situacije bio lider ekipe. Paul je strašno napredovao u zadnje dvije tri godine, riječ je o igraču kojem više nije bit ubaciti 30ak poena, razbijati protivnike i to danima. Nije više riječ o bahatom momku ili razmaženom dijetetu, riječ je o čovjeku koji je danas spreman učiniti sve za svoju ekipu, svoje suigrače i na kraju krajeva i za svoje navijače.

Paul, podjednako kvalitetan u oba smjera biti će sigurno prvi igrač večeri u sedmoj utakmici. Biti će ispred Kobea, Gasola, Garnetta, Rondoa i ostalih. Čak i ispred svih manekena šou-biznisa. To će biti njegova večer, on će morati uraditi čudo i srušiti Kobea u njegovom hramu gdje je godinama nedodirljiv.

Da li on to može ili ne, nije sporno. Pokazao je već puno puta da može protiv bilo koga, bilo kada, bilo gdje. No riječ je o jednoj utakmici, možda o jednom šutu, skoku, ukradenoj lopti. Ili će upasti ili neće. To će biti možda šut koji će Paula postaviti uz boka jednog velikog Birda ili ipak šut koji će ga zabilježiti samo kao vođu ove jedne nove generacije Celticsa koja neće više dugo sijati na NBA parketima.