Sezona Miamija, Lakersi mudro čekaju

Započela je nova NBA sezona, 65. po redu, medijski jedna od najistaknutijih u posljednjih nekoliko godina. Naravno, sve je to krenulo  egocentričnim potezom LeBrona Jamesa koji je javno na ESPN-u najavio svoj odlazak iz Clevelanda. To nije bilo ni sporno, već je bilo samo pitanje kojim će putem nastaviti i King je odlučio da će ljudi oči okrenuti prema Floridi pa i oni koji su do tada bili zaljubljeni primjerice u Hollywoodske Lakerse.

Ni kriv, ni dužan, Miami je nakon godine 2006. kada su osvojili naslov prvaka ponovno postao hit. Čak ni onog proljeća kad su bili prvaci nisu bili toliko zanimljivi kao što su bili ovog ljeta. Naravno, kao što je uobičajeno u NBA ligi, prvaci se zaboravljaju već nakon zadnje odigrane utakmice, pogled se već nakon toga usmjerava prvo na draft pa onda na kadrovske promjene, predsezonu i na kraju na novu sezonu. Nitko, primjerice, ove sezone nije posebno istaknuo Lakerse, naveo da su ipak oni još uvijek ove sezone najbolji, sve dok Miami, Boston ili netko drugi ne dokaže suprotno.

No, vratimo se malo na Miami. Nekoliko najčešćih pitanja koje bi jedan zaljubljenik u NBA ligi ili žešći (stari ili novi) fan Miamija postavio jednom od američkih stručnjaka prije nekoliko dana bi glasilo: “Hoće li Miami do naslova? Hoće li srušiti rekord Bullsa? Mogu li Bosh, Wade, James igrati zajedno u jednoj ekipi?“.

Iskreno, imao sam i ja nekoliko takvih ili sličnih pitanja, nažalost, malo tko mi je znao točno odgovoriti. No opet recite vi meni što je točan odgovor na ova pitanja? Ja vam mogu dati točan odgovor krajem regularne sezone odnosno doigravanja, a prije vam mogu samo iznijeti svoj stav prema trenutnim depresivnim naslovima upućenima igračima Miamija.

Čak sam i ja dobio nekoliko kritika za prvi pregled susreta, u stilu “što se napada Veliku trojku, jedva ste to čekali”. Nisam čekao njihov podbačaj, već se LeBron za to pobrinuo prije par mjeseci na ESPN-u kad se većina ljudi orijentirala na njih. Ipak, moramo biti iskreni pa reći da LeBronu nikada pozornost nije štetila, dapače. I neka ju sada ima i imat će je do kraja sezone, ali činjenica je jedna, ušao je u jedan vrtuljak koji se neće zaustaviti do kraja ljeta, vrtuljak koji ga može jako pokolebati, izbaciti iz tračnica i psihički potpuno uništiti, prvo njega, njegove navijače, a na kraju krajeva i naštetiti ekipi.

Miami nije djelovao posebice uigran na prvoj utakmici, istina je da Wade i Bosh ne mogu ponoviti toliko loše individualne igre, ali što je Erik Spoelstra radio ovih mjesec dana? Čitao sam negdje da se već nude oklade koliko će utakmica još izdržati. Je li to normalno za ekipu koja cilja na vrh lige? Isto tako, kada smo već kod Miamija, jeste li primijetili da u određenim situacijama, što god Wade mislio o tome, James preuzima stvari u svoje ruke? Wade mora prihvatiti činjenicu da više on nije jedini gazda. Pazite, nisam napisao da je LeBron gazda, već samo da nije u “Bogdanovićevoj situaciji da ispuca hladnokrvno 40% svih šuteva ekipe”.

Kao što sam već započeo prije par rečenica, kritičari su jedva čekali poraz protiv Celticsa, ali moramo ipak stati na loptu, smiriti tenzije i reći da su igrači Heata naletjeli na veoma jaki Boston i to u njihovoj tvrđavi, da nije igrao jaki tricaš Mike Miller i da je ovo tek početak sezone. Svi vi koji volite čitati tekstove vezane uz Miami nemojte mi zamjeriti, ali meni je već muka čitati o njima, a nismo još zapravo ni počeli. Bit će još vremena,…

Zašto? Pa muka mi je, jer ljudi ne poštuju Los Angeles Lakerse. Nikada ih nisam volio, uvijek su mi djelovali poput nogometnog Real Madrida, ali s druge strane, bili oni Real Madrid ili Getafe, potpuno je svejedno. Imaju back-to-back naslove, imaju rezultate koje im nitko ne može uzeti i primili su prstenje koje im nitko na legalan način ne može ukrasti. Oni su na tronu NBA lige i sve do lipnja će oni biti ti koji će imati autoritet nad drugima.

Lakerse, Kobea i posebice Phila nitko nije istaknuo u zadnjih nekoliko mjeseci. Doduše Kobeu više nije potreban medijski linč, nije čak ni on kriv za Jordanove provokacije, njemu je potreban samo još jedan naslov, još jedna potvrda da ukoliko nije najbolji u očima ostalih NBA pratitelja da je ipak najveći pobjednik u ovom desetljeću. Rođeni pobjednik koji zna kako odvesti svoju ekipu do kraja, igrač koji je preživio sve u košarkaškom smislu, bio je već nekoliko puta na vrhu pa pao, ali se digao kada nitko to nije očekivao. Kobe usprkos tome što nema u svom džepu aktualnu titulu najkorisnijeg igrača lige, ima u mojem srcu posebno mjesto koje me svako malo podsjeti da je ipak on ovog ljeta osvojio prsten, a ne LeBron, Amare, Carmelo…

I kada sam već nakratko iznio stav o Heatu te Lakersima, ne mogu nikako ne spomenuti još dvije ekipe, dvije potpuno različite ekipe; Boston Celtics i Oklahoma City Thunder. Boston je u prvom susretu dokazao da nema takve ekipe na svijetu koja s politikom “daj loptu da nešto napravim“, može pobijediti jaki i iskusni kolektiv. Nisam baš ljubitelj Bostona, doduše nikada ih nisam posebno volio, ali volim gledati njihove utakmice, kako mudro i polako razbijaju protivnika. Koliko mirno, a ujedno s puno emocija stvaraju suze u očima protivničkih navijača i iskreno bi ih volio gledati sve do kraja lige, kada bi znali opasno našteti prvo Miamiju, a onda vjerojatno i Lakersima.

Na drugoj strani Oklahoma igra na svježinu svojih mladića, na ekstremni talent svog vođe Kevina Duranta, vjerojatno igraču koji će zabilježiti ovo desetljeće, igrača koji će se jednog dana naći u istoj rečenici s Jordanom, Magicom, Bryantom, Jamesom (?!)… Durant, miran, svima simpatičan dečko, ali izvan košarkaških igrališta. Naime, na terenu on je taj koji vodi glavnu riječ. Igrač koji ima ispred sebe svijetlu budućnost, ali uz sve to, već u ovim godinama nosi teret cijelog tog medijskog pritiska i pritiska rezultata. Neće mu biti lako, ali srećom kada gledate njega na terenu sve djeluje toliko jednostavno.

Za kraj bih volio samo reći da je ova 65. sezona NBA lige sezona Miami Heata, htjeli mi to ili ne. No, jesu li oni to zaslužili ili ne, to je već tema za neku drugu priču. Lakersi su im mudro prepustili ulogu favorita, znajući jednu stvar – da su oni ti koji u ekipi imaju pobjednika, dok je Heatov pobjednik dobio dva dosadašnja gubitnika i samo čekaju da sami sebe izbace iz natjecanja.