Frančeski: Analiza NBA drafta

Svijet vrhunskog sporta težak je i okrutan. Vaš posao stalno je ugrožen i morate svakodnevno biti na najvišoj razini želite li ga zadržati. On je stresan i emocionalan, kako zbog očekivanja okoline tako i zbog goleme količine love koja se u njemu okreće. Teško da postoji fizički naporniji posao, posao koji vas tjera da igrate s jednom nogom i ukočenim leđima, posao zbog kojeg na kraju karijere 30-godišnjaci imaju iznurena i iscrpljena tijela 60-godišnjaka. To je beskrupulozan posao na kojeg morate dolaziti čak i ako vam se dijete bori za život u bolnici ili ako ste upravo pokopali roditelje. Istina, sportaši su prebogato nagrađeni novcem i slavom za igranje jednostavnih dječjih igara, oni dobijaju milijune za ubacivanje lopte u obruč, hvatanje, skakanje i trčanje i zato ih uvijek gledamo kao povlaštenu kastu, pljujemo ih kad im ne ide i uživamo ih kritizirati, no unatoč lovi njihov posao je težak i okrutan.

Teško da postoji okrutnija noć od NBA drafta. Stotinjak klinaca, naivnih kako samo tinejdžeri znaju biti, razmaženih golemom pažnjom kojom su obasipani na koledžu te noći će saznati u kojem će gradu provesti svoju mladost. Nema tu izbora niti slobode – ukoliko te dopadne da igraš u pripizdini poput Oklahoma Citya ili da živiš u arktičkim predjelima Minneapollisa to je to.* Ekstaza i sreća igrača koji su birani ranije nego su mislili teško da se može mjeriti s razočarenjem i tugom klinaca koji iz picka u pick tonu na draftu da bi bili izabrani u drugoj rundi, što se opet ne može mjeriti sa suicidalnom depresijom ljudi kad shvate da nisu izabrani na draftu.

*Osim ako nisi Ricky Rubio. Onda si fino možeš zagladiti kosicu, raspaliti osmjeh od 300 watta i svijetu objaviti da ti je draže sunčati guzicu na ulicama Barcelone.

Svejedno, svi ti igrači na draft dolaze s nadom i s očekivanjima. Oči su im širom raširene, svi ih obasipaju lijepim riječima, njihove majke rupčićima pokrivaju oči dok im djeca obećavaju kupovinu kuća, dvoraca i vila, navijači im kliču* i sve se čini sjajnom. Noć drafta je također noć nade, dovoljno debele da od očiju sakrije svijet surove stvarnosti. Tako je bilo i ove godine.

*Osim ako ih ne biraju New York Knicksi. Onda se može čuti samo jedan zvuk. Buuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuu!!!!!

Davida Sterna polako je izišao na podij s onim iritantnim smješkom zbog kojeg bi ga najrađe opizdili ciglom po glavi. Sva sreća pa su ga ljudi u MSG-u izviždali gore nego što bi izviždali Poncija Pilata na susretu mladih katolika. Čak ni spominjanje prvaka Lakersa nije primljeno s više mržnje i prezira, iako ih je Stern na par sekundi obrlatio kad im je uputio jedan negativni kompliment koji tako dobro prolazi kod rulja ovih dana. Draft je bio otvoren, a prvi na potezu bili su momci iz glavnog grada.*

*Samo da bude jedna stvar jasna, nisam stavio momčadi koje su ekšli birali igrače nego ekipe u kojima su ti igrači završili. Jednostavnije je. Samo me strah da nešto ne zaboravim. Nema veze, imajte milosti.