Frančeski: Analiza NBA drafta
Svijet vrhunskog sporta težak je i okrutan. Vaš posao stalno je ugrožen i morate svakodnevno biti na najvišoj razini želite li ga zadržati. On je stresan i emocionalan, kako zbog očekivanja okoline tako i zbog goleme količine love koja se u njemu okreće. Teško da postoji fizički naporniji posao, posao koji vas tjera da igrate s jednom nogom i ukočenim leđima, posao zbog kojeg na kraju karijere 30-godišnjaci imaju iznurena i iscrpljena tijela 60-godišnjaka. To je beskrupulozan posao na kojeg morate dolaziti čak i ako vam se dijete bori za život u bolnici ili ako ste upravo pokopali roditelje. Istina, sportaši su prebogato nagrađeni novcem i slavom za igranje jednostavnih dječjih igara, oni dobijaju milijune za ubacivanje lopte u obruč, hvatanje, skakanje i trčanje i zato ih uvijek gledamo kao povlaštenu kastu, pljujemo ih kad im ne ide i uživamo ih kritizirati, no unatoč lovi njihov posao je težak i okrutan.
Teško da postoji okrutnija noć od NBA drafta. Stotinjak klinaca, naivnih kako samo tinejdžeri znaju biti, razmaženih golemom pažnjom kojom su obasipani na koledžu te noći će saznati u kojem će gradu provesti svoju mladost. Nema tu izbora niti slobode – ukoliko te dopadne da igraš u pripizdini poput Oklahoma Citya ili da živiš u arktičkim predjelima Minneapollisa to je to.* Ekstaza i sreća igrača koji su birani ranije nego su mislili teško da se može mjeriti s razočarenjem i tugom klinaca koji iz picka u pick tonu na draftu da bi bili izabrani u drugoj rundi, što se opet ne može mjeriti sa suicidalnom depresijom ljudi kad shvate da nisu izabrani na draftu.
*Osim ako nisi Ricky Rubio. Onda si fino možeš zagladiti kosicu, raspaliti osmjeh od 300 watta i svijetu objaviti da ti je draže sunčati guzicu na ulicama Barcelone.
Svejedno, svi ti igrači na draft dolaze s nadom i s očekivanjima. Oči su im širom raširene, svi ih obasipaju lijepim riječima, njihove majke rupčićima pokrivaju oči dok im djeca obećavaju kupovinu kuća, dvoraca i vila, navijači im kliču* i sve se čini sjajnom. Noć drafta je također noć nade, dovoljno debele da od očiju sakrije svijet surove stvarnosti. Tako je bilo i ove godine.
*Osim ako ih ne biraju New York Knicksi. Onda se može čuti samo jedan zvuk. Buuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuu!!!!!
Davida Sterna polako je izišao na podij s onim iritantnim smješkom zbog kojeg bi ga najrađe opizdili ciglom po glavi. Sva sreća pa su ga ljudi u MSG-u izviždali gore nego što bi izviždali Poncija Pilata na susretu mladih katolika. Čak ni spominjanje prvaka Lakersa nije primljeno s više mržnje i prezira, iako ih je Stern na par sekundi obrlatio kad im je uputio jedan negativni kompliment koji tako dobro prolazi kod rulja ovih dana. Draft je bio otvoren, a prvi na potezu bili su momci iz glavnog grada.*
*Samo da bude jedna stvar jasna, nisam stavio momčadi koje su ekšli birali igrače nego ekipe u kojima su ti igrači završili. Jednostavnije je. Samo me strah da nešto ne zaboravim. Nema veze, imajte milosti.
sefe, nema nerviranja… rekao sam da mi je cudno da se pise o svemu osim o pobjednicima… ali opet kazem, nisam znao kako stvari ovdje funkcionirao, pa sam pitao.. sad znam i mislim da je logicno da ljudi pisu o onom sto im se svidja… sve je u redu… nije da sam rekao da kolumne ne valjaju, bas naprotiv…
Meni je ova kolumna odlična i vrlo kvalitetna. Čestitke Hrvoje, jer bi ti trebao pisati kolumne i za koje novine. Da, tako su odlične. Zapravo, još nisam prečitao loše kolumne.
jebote kobe, kaj se nerviraš, to su kolumne, ako čovjek nema inspiraciju pisati o lakersima, onda ni ne treba, napiši ti kolumnu o lakersima, pardon, o kobeu. siguran sam da bi ju rado objavili
gle, moja kolumna je od samog početka imala navijački štih, iako se neke malo ozbiljnije izjave trudim argumentirati. al ono, da, lakerse ne podnosim i u svaku kolumnu pokušavam ubaciti bar dvije zajebancije na račun rona artesta
dobro care, sad mi je bar malo jasnije… nisam znao da su lakersi tako omrazeni… ovo gore s videovima ti je odlicno, skrati puno vremena da ja ne trazim po you tubeu…
@kobe – ja sam pisao dnevnik nba finala koji nije stavljen u kolumne ne znam zašto, ali ga možeš naći putem tražilice. i tu sam manje više sve rekao. finale je za mene bilo ispodprosječno, djelomično zbog sudaca, djelomično zbog nekonzistentne igre – u čitavoj seriji bila je samo jedna dobra tekma. lakersima svaka čast, iskoristili su svoju ogromnu prednost pod košem ne samo nad celticsima (kad je perkins ispao), nego nad svim svojim protivnicima u playoffu i osvojili su drugi naslov. čestitao sam i lakersima i njihovim fanovima u tom dnevniku, ali da pišem kolumnu mislim da bi opet svima skočio tlak jer o ovom finalu i o njegovom osvajanju nemam baš bogznakakvo mišljenje
zašto džeba i franulić nisu napisali kolumnu o lakersima ne znam, ali ja imam posao i ove kolumne, koje su poprilično opsežne, pišem u slobodno vrijeme i za njih ne dobijam ni kune. samim tim mi je nekako logično da pišem o stvarima koje me zanimaju… eto, samo kratki odgovor na tvoje pitanje.
ostalima puno hvala na pohvalama!
Jednu stvar ne razumijem… Sunsi dobiju koju utakmicu – kolumna, james napravi nesto – kolumna, boston dobije koju tekmu – kolumna, lakersi obrane naslov i nista????? Bar netko od vas trojice bi trebao napisati koju rijec o dva prstena u nizu, jer nijedna druga ekipa to ne moze napraviti da ne znam koliko skupa igraju.. Inace, draft je solidan, rookie godine je john wall ako se wizardsi rjese arenasa, u suprotnom gungula…
Frano, potpisujem, zabavno i iscrpno, a opet ne pretjerano, svaka čast
Svaka cast na jos jednoj izvrsnoj kolumni! U zadnjih nekoliko mjeseci tvoje kolumne su jedini razlog za posjecivanje portala…samo tako,nastavi uveseljavati citatelje britkim humorom sa,naravno,savrseno dodanim zacinom sarkazma:-)
zanimljivo da je denver htio uzeti tog caractera,koji evo sada saznajem je luđak,stvarno neznam zašto denver uvik pikira na takve igrače….