Franulić: Promjena klime na sjeveru

Započnimo s jednim fun factom. Minnesota je službeno najhladnija američka savezna država. Dobro, iza Aljaske. Svake zime vani je uredno minus četrdeset celzijevih i jednako toliko farenhajta, snijeg lijepo napada do razine koljena i ne planira se otopiti do sredine travnja, osiguravajući stabilna primanja i puno posla za radnike zimske službe. Znam ovo jer se u jednom intervjuu koji mi je svojedobno dopao ruku iskreni Rašo Nesterović žalio kako je Minnesota jedino mjesto gdje je doživio snijeg u travnju. A čovjek je valjda obišao neke srpske i  slovenske planine i nagledao se bijelih radosti u životu.

Ponos i diku lokalnog stanovništava, košarkaše Timberwolvesa pratio sam zaista rijetko. Prvo su mi za oko zapeli igrači poput Toma Gugliotte i Terella Brandona kad sam kao dijete skupljao one samoljepljive sličice, ali je zla sreća htjela da obojici karijere budu uništene ozljedama. Onda mi je za oko zapeo The Kid, Big Ticket ili kako vam drago. Garnett je zaista bio igrač kojeg ste morali voljeti. Ako mislite da su efficiency brojke koje danas baca LeBron znanstvena fantastika, pogledajte recimo Kevinove statse tamo negdje s početka milenija. KG je nosio ovu franšizu, i učinio likove poput Szczerbiaka i Hudsona poznatim i priznatim igračima. Sjećam se i smrti Malika Sealya. I onog sklepanog instant rostera  sa Sprewellom i Cassellom i borbe s vjetrenjačama u playoffu. Svi smo htjeli da odu do kraja. Ali okrutna realnost nije to dopustila, kao ni Sunsima nešto kasnije. Uglavnom, poanta je sljedeća i izgovaram je teška srca: T-Wolvesi su generalno jedna bezuspješna i nesretna organizacija, imali su jednog jedinog ekstra igrača u svojoj kratkoj povijesti i samo su jednom prošli prvi krug doigravanja. Odlaskom KG-a upali su rupetinu dublju od džepa Marka Cubana i na našim prostorima postali najpoznatiji kao momčad kojoj su HSP-ovci ukrali grb.

Anyway, raja u Twin Cities (nije da mislim da ne znate, al red je napomenuti: radi se o zajedničkom nadimku za Minneapolis i obližnji St.Paul) ove zime konačno ima razloga da im bude toplo, barem oko srca. Po svoju (polu)tjednu dozu ogrijeva ljudi odlaze u Target Centar, gdje im do prije par godina ne bi palo napamet otići ni u snu, jer ih je kao i u ostatku grada čekao – led ledeni. Mladić po imenu Kevin Love lani je nagovijestio dizanje temperature u vučjem čoporu povremenim vatrenim iskrama koje su se u samo manjoj mjeri odrazile na uspjeh cijele momčadi. A onda je u grad stigao Rick Adelman. I onaj mali, njegov imenjak.

Ponosan sam što sam izdržao tri cijela pasusa bez da spomenem njegovo ime, ali trajalo je i predugo. Ricky Rubio. Neću se sad praviti da me hype oko ovog klinje nije užasno živcirao. Ako me sjećanje ne vara, još otkad je s Joventutom igrao protiv Cibone i s nekoliko ekstra poteza izludio duplo starije kolege u Draženovu domu, domaći mediji ga se povremeno sjete. A španjolski valjda nisu prestali pričati o njemu otkad je imao 14 godina. Nakon Olimpijade u Pekingu i drafta 2009. u priču se uključuju američke sportske novine i portali, za koje se više puta pokazalo da s lijepim riječima mogu i od govna napraviti pitu. Ali Rubio je definitivno ovo drugo.

No to do prije mjesec dana nitko nije znao. Kladim se da je većina analitičara bila uvjerena da će mali puknuti pod pritiskom, a članci o iznevjerenim očekivanjima od strane brzonogog žgoljavog Španjolca već su bili dopola napisani. A budimo iskreni, sve je i mirisalo na to. Rubio u Barci blago rečeno nije briljirao i učinio očekivani korak naprijed, a jedina nada je ostala u pretpostavci da će brža igra i nešto veći teren osloboditi potencijal koji posjeduje. Srećom, to se i dogodilo.

Inače, kaotičnoj noći spomenutog drafta 2009. uvelike je pridonio GM Timberwolvesa David Kahn. Tip je u prvoj rundi izabrao četiri beka, od čega tri (3) playmakera, da bi se onda odrekao posljednjeg od njih – Tya Lawsona. Kao što znamo, ovaj postaje gotovo pa ključni igrač u jednako hladnom Coloradu, a Kahn ostaje s Jonnyjem Flynnom u ruci i Rubiom na grani. Flynn se nakon odlične rookie sezone ozlijedio i sve je zamirisalo na veliku katastrofu. Pridodajte tomu da je u klub doveo Darka Miličića, čiju je karijeru Kahn kao njegov veliki i valjda jedini fan u jednom trenutku usporedio s onom Chrisa Webbera. Osim uvrede za dobrog starog C-Webba ovo je značilo da su Wolvesi izgubili kompas kao nikada prije.

Samo godinu ili dvije kasnije usuđujemo se reći da su postali ozbiljna momčad. OK, nisu još, ali su na jako dobrom putu. Rick Adelman je vjerojatno najbolji trener kojeg možete dobiti s igračima koje Wolvesi trenutno imaju na rosteru. I onima koje bi tek trebali dovesti. Čovjek je u svakom klubu kojeg je vodio izgradio prepoznatljivi sustav igre, a nema sumnje da će tako biti i s ovim. Ako izuzmemo Lovea i Rubija, priznat ćete da je roster Vukova krajnje limitiran, ali Adelmanov uspjeh će biti ako svakom od uvjetno rečeno drugorazrednih igrača koje posjeduje pronađe korisnu rolu na terenu. A to je već dobrim dijelom i uspio.

Iskusni Luke Ridnour i zdravi Jose Juan Barea su vrlo solidni bekovi, pravi klupski igrači, koji podjednako mogu pomoći i Rickyju da se dodatno razvije i momčadi da ugrabi koju pobjedu više. Wayne Ellington je pokazao da može precizno gađati izvana, a rookie Derrick Williams je ogroman potencijal pod košem koji se može razviti u jako korisnog krilnog igrača. Mnogi propitkuju koliko trenutno ozlijeđeni Michael Beasley može biti dobar igrač za ovaj ili bilo koji drugi klub. Pretpostavljam da je Adelman dovoljno pametan coach da mu nađe mjesto u igri kada se oporavi, a ako ništa drugo, Beasley može poslužiti u nekom budućem tradeu. A Darko i Nikola Peković? Bojim se da je samo nebo granica za ovaj dvojac bez kormilara, pogotovo za Darka. Šalu na stranu, ali i oni su korisni, ili će ih barem Adelman natjerati da budu. Ako ništa drugo, netko se mora i hrvati pod koševima i zaštopati protivničke četvorke i petice. Ima u T-Wolvesima još ljudskih resursa: Randolph, Tolliver, Johnson, Webster, dobri stari Brad Miller,… Ako vam je do ozbiljnijeg praćenja ovog kluba preporučam ovaj blog gdje pametniji, učeniji i veći pratitelji ovog kluba od mene jako lijepo obrazlažu tekuću problematiku čopora na svakodnevnoj bazi.

Naravno, i najvećim optimistima je jasno da sva gore spomenuta ekipa spada u kategorije: bivši igrači, budući igrači, polu-igrači i Darko. Twin Cities trenutno nudi samo dvojicu pravih, pa ajde da ih malo detaljnije prokomentiramo.

Kevin je ove godine nastavio zvjersku igru od lani. Double-double streak je dovoljno rano prekinut  da možemo konstatirati da je samo čovjek, ali igru je podigao za još jednu crticu na igračkoj skali. Njegov sažeti opis je i dalje tiha voda koja brege dere (a la Duncan), ali ne možete zažmiriti na učinak čovjeka koji toliko puno pridonosi ekipi, bilo da se gura pod košem i skuplja otpatke i second chance pointse, bilo da završava pick and pop akcije i stavlja dalekometne ubačaje preko ruke.

Ricky je s druge strane prava poezija u pokretu. Ok, gubi lopte, promašuje šuteve i donedavno je bio jako upitan u clutchu. Ali ovo zadnje je riješio s nekoliko posljednjih utakmica (čitaj: trica protiv Clippersa u samoj završnici nakon promašenih prvih deset šuteva). Ovakve asiste ja nisam vidio još otkad je ludi Jason Williams tamo devedeset i osme došao u Sacramento.  Problem je što je i Rickyjevim suigračima trebalo da se naviknu na no look asistencije. Ali ekipa je brzo usvojila gradivo: kad Rubio vodi loptu budi je spreman primiti, makar sjedio na klupi. Njegov pregled terena je fenomenalan, čovjek igra košarku na jednoj višoj razini i čini suigrače boljima. Zvuči poznato? Novi Steve Nash? John Stockton? Jason Kidd? Tko zna, jer još je rano… O svemu tome ste mogli čitati gdje god ste pogledali posljednjih mjesec dana.

Dva su ključna pitanja u Minnesoti: Koliko će se brzo Rubio razvijati i koga će još Kahn dovesti u klub? Valjda je jasno da ova dvojica ne mogu igrati sami ako si za cilj uzmete nešto više od poštene borbe za osmo mjesto Zapada. Srećom pa u ligi ima hrpa nezadovoljnika koji bi rado promijenili sredinu. Samo da nemaju ništa protiv hladne klime. Celticsi bi mogli na ljeto imati rasprodaju ljudskih potencijala, Netsi su u raspadu, Orlando također (iako su dobre igre malo utišale priču o tradeu Howarda i totalnom rebuildingu). Valjda će Kahn naći nešto na tržištu da upotpuni ovu slagalicu koju je započeo. All around trojka s dobrom igrom na oba kraja terena bi ovoj franšizi uletjela kao naručena. A mislim da ne bi imali ništa protiv solidnog beka šutera. Volio bih vidjeti Raya Allena u ovom klubu, makar imao 36 godina. Znam da se to neće dogoditi, ali samo pokušajte zamisliti akciju u kojoj najljepši šut u NBA slijedi najljepši asist. No, dosta subjektivnosti.

Činjenično stanje je sljedeće. Na Zapadu postoje barem tri ekipe lošije od Wolvesa u ovom trenutku. I to je već veliki napredak u odnosu na prošlu sezonu. No, u Minneapolisu se ne bi trebali zadovoljiti time što su bolji od Kingsa koji se ne žele dodavati, Warriorsa koji igraju potpuno jednako neučinkovito kao i svih sezona dosad i Hornetsa koji nemaju  sreće s Ericom Gordonom i hrpom drugih problema. Stvari mogu biti još puno bolje, ako u upravi Wolvesa odigraju sve karte kako treba. Prvi korak je da daju Kevinu Loveu ugovor kakav želi. Zaslužio je to.

Hoće li ova momčad fazni pomak prema playoff zoni napraviti već ove sezone manje je bitno, a i malo je vjerojatno. Ono što je važno je da su nakon dugo vremena vukovi gladni pobjeda. I već sada često znaju kako ih ostvariti.