Franulić: Fantastična sezona za mlade playmakere

Svaka generacija novaka u NBA ligi je po nečemu obilježena. Ovogodišnju ćemo sigurno još dugo pamtiti po velikom broj vrhunskih organizatora igre koji su ušli među profesionalce.

Otkad aktivno pratim košarkaška zbivanja s one strane Atlantika, dakle više od jednog desetljeća, mnogo sam puta naišao na teoriju koja govori kako je visokim igračima, dakle centrima i krilnim centrima, daleko lakši put do profesionalnih košarkaških terena i samim time da se mogu puno lakše prilagoditi nivou koji zahtjeva NBA liga već u svojoj prvoj sezoni. To je donekle i točno, jer je na takvim pozicijama puno manja konkurencija iz prostog razloga što postoji puno više ljudi koji su visoki 190 nego 210 centimetara. Ova činjenica samo povećava uspijeh četvorice mladića, junaka ove priče.

Tyreke Evans, Stephen Curry, Brandon Jennings i Darren Collison su svakako dio nezabilježenog fenomena koji se dogodio američkoj košarci, jer postoji realna šansa da čak četvorica playmakera iz samo jedne rookie klase uskoro postanu All-star igrači. Ujedno su i četiri glavna kandidata za trofej Eddiea Gottlieba, prestižne nagrade koju osvaja rookie godine. Činjenica da su trojica od njih mlađa od mene me u prvom redu jako rastužuje jer me podsjeća na moje neispunjene košarkaške i životne snove dok mi godine ubrzano prolaze, ali me isto tako uveseljava jer to vjerojatno nagovještava i neke promjene unutar same lige.

Naime, svi znamo kako je pozicija organizatora igre ključna u svakoj momčad, i ako hoćete, zahtjeva najvišu razinu košarkaške inteligencije. Preko tog čovjeka idu sve akcije i uključen je u gotovo svaki potez momčadi na napadačkom kraju terena. Američki treneri su uvijek bili skeptični novacima povjeravati mjesto startnog playmakera i značajniju minutažu zbog njihova neiskustva, osim ako se ne radi o ekstra-klasama poput Chrisa Paula ili Derona Williamsa. Rijetki su bili oni treneri koji su golobradog point guarda ubacili u vatru već prve sezone. Obično je to, ako bi se i dogodilo, bilo uvjetovano izrazito lošom igrom ostalih igrača na toj poziciji ili nekakvim ozljedama. Da se razumijemo, i ove sezone su igrači o kojima govorim završili tamo gdje jesu upravo zato što su upali u slabe momčadi, ili u Collisonovu slučaju, jer se ozlijedio Paul. Ali to bi zapravo trebalo ukazati svekolikoj košarkaškoj javnosti na činjenicu da su dvadesetogodišnji igrači itekako u stanju biti mozgovi vlastite ekipe. Neka mi samo netko kaže da je Tyreke Evans zbog svoje mladosti košarkaški manje inteligentan od, recimo, Natea Robinsona ili Stephona Marburya i sličnih dosega košarkaške (ne)inteligencije u bilo kojim trenucima njihovih karijera.

A sada nešto i o samim igračima. Američki su se mediji zadnjih dana naveliko raspisali o tome tko od spomenutih zaista zaslužuje biti rookie godine. Da se podsjetimo priča je od početka sezone išla otprilike ovako: Jennings je zabio 55 tamo negdje nakon desetak dana, i onda su svi rekli (uključujući moju malenkost) da je on sigurno najbolji novak ne samo ove sezone nego tko zna čega sve ne. Onda je Jennings počeo igrati nešto slabije, valjda pod konstantnim pritiskom medija, a Tyreke Evans sve bolje, doslovno noseći Kingse do svake postignute pobjede. Onda smo naravno svi rekli da je Evans najzreliji igrač svojih godina kojega smo ikada vidjeli i prekrstili ga u glavnog favorita za ROY. I tada se dogodio Steph Curry. Play Warriorsa u sezonu je ušao gotovo neprimjetno, ali trenutno se nalazi u vjerojatno najboljoj formi od spomenute trojice, što sugerira gotovo svaki članak na ovu temu koji možete pročitati na Internetu zadnjih dana. Reći će mnogi, Curry igra u šugavom Golden Stateu, momčadi koja forsira run&gun (o kad bi ih barem više bilo!), pa mu nije problem nabijati statistiku, ali čovjek je odigrao nekoliko utakmica s 35 poena i desetak asista bez da se pošteno oznojio i to ne treba smetnuti s uma. I na kraju Collison, kao igrač koji upotpunjuje ovaj fantastični kvartet, nikad nije ni bio spominjan kao realni kandidat za rookie trofej, ali u njegovom slučaju treba uzeti u obzir faktor Chrisa Paula. Također, možda je zgodno napomenuti da je Jennings jedini od navedenih koji će zaigrati u ovogodišnjem playoffu.

Ono što se ja usuđujem prognozirati, ako mi dopuštate, je slijedeće. Evans tijesno osvaja Eddie Gottlieb Trophy, ali Steph Curry postaje i ostaje bolji igrač. Sva četvorica postaju kameni temeljci svojih momčadi u budućnosti i igrači koje ćemo često spominjati u mnogim NBA razgovorima, kao i klasu novaka iz 2009. kau najizdašniju u povijesti kada je pozicija jedinice u pitanju.