Franulić: Može li potrajati Jennings?

Pretpostavljam da je većina ljudi ostala šokirana kada je čula da je prvi igrač koji je ove sezone probio granicu od 50 poena u utakmici tamo nekakav rookie. Takvo što se očekivalo od Jamesa, Bryanta, Wadea ili možda još pokoje velike zvijezde, ali nikako od mladog beka Milwaukee Bucksa Brandona Jenningsa.

Dodatna činjenica koja me posebno fascinira jest da je spomenuti mladić bio tek deseti pick ovogodišnjeg drafta, a povijest bi zasigurno mogla pokazati da se radi o jednoj od najvećih krađa otkad se igrači biraju na draftu uopće, samo ako Brandon nastavi s ovako dobrim igrama. Međutim, upravo ova dilema o tome može li Jennings odigrati u ovakvom ritmu još petnaestak godina ili samo do kraja jeseni, ono je što me najviše zaokuplja poslijednjih dana. Radi se o tome što je jako teško povjerovati da jedan dvadesetogodišnjak može igrati na ovoj razini u najboljoj košarkaškoj ligi svijeta, a brojki koje je zasad ostvario ne bi se posramio nijedan igrač u ligi. Osim kada je poludio s 55 koševa Warriorsima, treba se sjetiti i prve Jenningsove NBA utakmice, kada je zamalo ostvario triple double. Uz 17 koševa, nedostajala mu je jedna asistencija i jedan skok da postane drugi košarkaš uopće koji je u svom NBA debiju ostvario triple double učinak. Prvi i jedini čovjek s takvim postignućem je veliki Oscar Robertson.

Da još malo Jenningsove brojke stavimo u povijesni kontekst spomenimo kako je njegovih 55 koševa u jednoj utakmici samo tri koša slabije od najboljeg rezultata za novaka svih vremena (Chamberlain je ubacio 58 u rookie sezoni). A poslijednji igrač koji je ubacio više od Jenningsa kao rookie bio je Earl Monroe s 56 koševa prije 41 godinu. I još jedna stvar, sjetite se pompe s kojom je u svojoj prvoj sezoni bio dočekan LeBron James. O njemu se pisalo još od njegovog drugog razreda srednje škole i svi jako dobro znamo kakav je danas igrač. A Jenningsove brojke su (zasad) bolje od LeBronovih iz prve sezone. To ne mora ništa značiti, ali je svakako za pohvalu…

Još jedan dokaz da se ovdje radi o zaista neobičnom mladiću, ali u pozitivnom smislu, podatak je da je Jennings već osjetio i europske košarkaške parkete. Naime, nije mogao biti izabran na draftu nakon srednje škole jer nije navršio 19 godina, pa je odlučio tu jednu sezonu umjesto na nekom američkom sveučilištu provesti u Lottomatici iz Rima. Zaista hrabar i neuobičajen potez za tako mladog igrača, ali čini se da su igre s naše strane Atlantika Jenningsu donijele ključno iskustvo u borbi s američkim profesionalcima.

I sad naravno dolazimo do onih uvijek istih pitanja. Koliko je Jennings kao mlad igrač spreman na konstantno dobre igre? Može li se nositi s pritiskom koji mu je nametnut? Koliko je psihološki jak? I tako dalje… Oko ovih pitanja su poprilično podijeljena i mišljenja američkih sportskih novinara. Dok su jedni euforični i praktički proglašavaju Jenningsa novim Jordanom, drugi  su jako oprezni prisjećajući se nekih igrača iz prošlosti koji su fantastično krenuli kao novaci, pa onda jednostavno nestali iz samo njima poznatih razloga. Pa opet, ne sjećamo se da je itko ikada krenuo ovako dobro u prvim profesionalnim utakmicama kao on, a još manje da je onda propao.

I zato sam prilično uvjeren da pred Brandonom Jenningsom stoji velika karijera. Čini se da smo nakon šest godina i famoznog drafta 2003. dobili novog NBA superstara.