Najskuplji promašaji ljetnih potpisivanja

Koliko para – toliko muzike, izreka je koju ste sigurno više puta u životu čuli i uvjerili se da je uglavnom istinita. No, da NBA igrači muziciraju vjerojatno ne bi imala previše smisla. Već smo dobro zagazili u 2017. godinu i vrijeme je da se osvrnemo na igrače koji su ljetos napunili džepove, a do sada nisu opravdali svoje plaće, kao ni GM-ovi klubova koji su s tim igračima sklopili ugovore. Donosimo vam (do sada) najskuplje promašaje ljetnog free agencyja.

(Igrači na popisu nisu poredani nikakvim redoslijedom.)

Chandler Parsons (4 godine, 94 milijuna)

Za razliku od većine ostalih s ovog popisa, Parsons još uvijek donekle ima šansu opravdati ovaj masni ugovor. Najveći problem u njegovoj karijeri bile su ozljede, a one su problem i sada. Dok je bio zdrav, prošle sezone u Dallasu je imao 13,7 poena, 4,7 skokova i 2,8 asistencija u 29 minuta igre, što i nije toliko loše, ali dati preko 22 milijuna godišnje igraču od 28 godina s podebljim zdravstvenim kartonom ne zvuči kao pametna investicija. Parsons je kvalitetan igrač, ali valja imati na umu da nije dočekao kraj zadnje dvije sezone zbog problema s koljenima, ove sezone nije odigrao ni 15 utakmica, a one u kojima je igrao imao je ograničenu minutažu. Niti jedan klub si ne bi smio dozvoliti da drugi najplaćeniji igrač bude i najveći rizik, pogotovo Memphis koji ima jednu od najstarijih ekipa lige. Možda ove sezone jesu razlog ozljede, ali činjenica je da Parsons ni prije toga nije opravdao sav taj novac kojim su ga Grizzliesi zasuli.

Timofey Mozgov (4 godine, 64 milijuna)

Ovo je bilo jedno od prvih potpisivanja otkako je porastao salary-cap, ali unatoč tome što svi igrači dobivaju veće iznose nego one na koje smo navikli i dalje je jedno od najlošijih u sezoni. Vjerojatno nikome još uvijek nije jasno zašto ekipa koja je u rebuildingu plaća veteranu koji u karijeri bilježi 7 poena i 6 skokova čak 64 milijuna kroz četiri godine, pogotovo zato što mlade nade kao što je Ivica Zubac vrijeme provode igrajući u Razvojnoj ligi. Ni na koji način se ne uklapa u budućnost kluba, a trejdati 30-godišnjaka s toliko teškim ugovorom sigurno neće biti lak zadatak. Igra samo 21 minutu, a dvoznamenkasti broj poena uspio je zabiti samo 15 puta u sezoni. Trener Luke Walton se nadao da će Mozgov imati ulogu kao Andrew Bogut u Warriorsima i braniti obruč, ali Lakersi su blizu dna lige po dozvoljenim poenima iz reketa, tako da Mozgov nije ispao idealno rješenje kojem su se Lakersi nadali, a bome nije ni odgovorio kritičarima koji su prilikom potpisivanja govorili da ne vrijedi toliko.

Evan Turner (4 godine, 70 milijuna)

Turner je tipičan primjer igrača koji može igrati odlično ako ga se pravilno koristi, ali i katastrofalno ako se nađe u ulozi koja mu ne odgovara. Brad Stevens je prošle sezone iz Turnera izvukao maksimum koristeći ga u ulozi point-forwarda, odnosno drugog ball-handlera uz Isaiju Thomasa. Bio je glavni igrač s klupe i to je odlično funkcioniralo. Zabijao je, asistirao, skupljao skokove – radio je sve po malo. To je Blazersima bilo dovoljno da mu ponude četverogodišnji ugovor od 70 milijuna dolara, očekivajući da će tako igrati i u Portlandu, ali se tamo ipak nije najbolje snašao. Turner je najbolji kada ima loptu u rukama, ali prema podacima sa stranice 82games.com on najviše vremena na terenu provodi uz Damiana Lillarda ili C.J.-a McColluma, što znači da lopta u njegovim rukama nije ni približno onoliko koliko bi trebala biti. Dakle, jedan od razloga je vjerojatno činjenica da ga se krivo koristi, što govori i podatak da ima najgori net-rating u ekipi. Turner ove sezone ima u prosjeku 9 poena, 4 skoka i 3 asistencije, ima 27 godina i napredovati više neće, pa se postavlja pitanje je li Turner u ovakvoj situaciji vrijedan 17 milijuna dolara godišnje? Mi mislimo da nije.

Allen Crabbe (75 milijuna, 4 godine)

Druga pogreška Blazersa ovog ljeta bila je izjednačavanje ponude Netsa za Allena Crabbea. Crabbe je bio zaštićeni slobodni igrač, a Netsi su mu ponudili nevjerojatnih 75 milijuna kroz četiri godine, pokušavajući potpisati mladu nadu jer svojih pickova nemaju još neko vrijeme. Bio je to hrabar potez uprave Netsa, a još hrabriji uprave Blazersa koji su odlučili izjednačiti tu ponudu. Crabbe je klasičan primjer 3&D igrača, što je u zadnje vrijeme velika potreba u NBA-u, ali ne treba biti stručnjak da se vidi kako je 18 milijuna dolara godišnje previše za nekoga tko će ulaziti s klupe i zabiti nekoliko trica; Crabbe do sada u sezoni bilježi ugrubo 10 poena, 3 skoka i 1 asistenciju. Blazersi nisu željeli da im igrač samo tako odšeta i morali su ga preplatiti, ali zbog njegovog ugovora sada imaju jako malo prostora za daljnje poteze i izvjesno je da će ga morati trejdati za neke druge potrebe momčadi. Kako bi rekli Amerikanci, još jedan swing and miss za Blazerse.

Solomon Hill (48 milijuna, 4 godine)

New Orleans Pelicansi ljetos su bili očajni za obranom na krilu. Koliko očajni? Dovoljno da daju 12 milijuna dolara godišnje igraču koji je prethodnu sezonu zabijao u prosjeku svega 4,2 poena u 27 minuta. Kako mu ide ove sezone? Ne baš dobro. Za jednako toliko minuta zabija 5,7 poena uz 37% realizacije. Trebao je biti od pomoći dok se Tyreke Evans ne vrati od ozljede, ali nije bio od velike koristi ni tada, a pogotovo ne sada kada se Evans vratio. Konkurencija na poziciji krila i povremeno beka su mu bili 30-godišnji Dante Cunningham, E’Twaun Moore i eventualno rookie Buddy Hield, ali ispred njih se ni na koji način nije uspio nametnuti. Pelicansi su sada potpisali i Donatasa Motiejunasa i minutaža mu je počela drastično padati, čime je klub praktički priznao da je Solomon Hill bila nepotrebna i definitivno neisplativa akvizicija.

Joakim Noah (72 milijuna, 4 godine)

Knicksi su napravili nekoliko riskantnih poteza u nadi da će ući u doigravanje i doveli Derricka Rosea putem tradea i Joakima Nou putem free-agencyja. Rosea su dobili za siću, što i nije toliko loš potez, ali dati 72 milijuna igraču koji će na isteku ugovora imati 35 godina, koji već dvije godine zaredom vidljivo pada u formi i koji ima ogromnu povijest ozljeda – to je jednostavno apsurdno. Mnogi su mislili da će možda oživjeti, da će promjena sredine pozitivno utjecati na njega i da je još uvijek sposoban igrati vrhunsku obranu, ali Noah nam je do sada pokazao sve suprotno. Noah se opet jedan dio sezone borio s ozljedama, a u petorci s Roseom, Leejem, Anthonyjem i Porzingisom, s kojom provodi najveću minutažu, ima net-rating -25. Da stvar bude gora, realizira samo 41% slobodnih bacanja ove sezone, najmanje u karijeri. Također sputava razvoj Porzingisa koji se odlično snalazi i na poziciji centra, a kada uzmemo u obzir koliko će ga teško biti trejdati jer Knicksi nemaju niti primamljivih pickova niti kvalitetnih mladih igrača (osim Porzingisa koji im je franšizni igrač), možemo reći da je ovo jedan od najvećih promašaja ljetnog potpisivanja.