NBA ga nije volio

Ljudi vole mrziti druge ljude. NBA nije iznimka. Svijet NBA fanatika je na zub znao uzeti mnoga imena, a neke se proglašavalo i veleizdajnicima kojima je mjesto u Danteovom devetom krugu pakla, zajedno s Judom, Brutom i Kasijem. U tome ima ponešto istine. Kevin Durant, LeBron James, Shaquille O’Neal i drugi možda se nisu ponijeli na najbolji način prema svojim ekipama kada su ih napuštali i odlazili u redove rivala – no gleda li se druga strana medalje? Franšize se pri potpisivanju novih ugovora sa svojim zvijezdama pozivaju na vjernost i lojalnost, a nekad su oni upravo ti koji nemaju ni trunku lojalnosti i respekta. Ne vjerujete? Pitajte Isaiaha Thomasa, čovjeka kojeg košarka i NBA franšize nisu mazili.

Košarka je jedan od onih pomalo okrutnih sportova, no ne i jedini, jer uvelike ovisite o fizičkim predispozicijama na koje baš i ne možete utjecati. Da, govorim o visini. Ili se rodiš s njom ili imaš sreće pa ti u pubertetu hipofiza izlučuje više nego dovoljno hormona rasta pa dođeš do dva metra i možeš igrati košarku. Kada si nizak, a igraš košarku, već si u deficitu i stoga je jako teško uspjeti kao takav. Rijetki su oni koji su unatoč sitnom rastu uspjeli ostaviti značajniji trag u NBA-u – Calvin Murphy, Spud Webb, Nate Robinson,  najveće čudo od njih Muggsy Bogues (pazite, 1,60m) i naravno, čovjek o kojem ćemo danas pričati – Isaiah Thomas.

(Thomas nekad davno s pet mjeseci starijim Kevinom Loveom)

Tako se s preprekom visine, na koju nije mogao utjecati, Isaiah borio od početka karijere. Tko vjeruje da će momak visine 1,75 metara moći napraviti išta značajno u NBA-u? Samo rijetki. No, Isaiah je i takav uspio dogurati do koledž ekipe Washington Huskiesa. A pazite sad ovo. March Madness 2009. U drugoj rundi je Isaiah, koji je netom prije napunio 20 godina, sa svojim Huskiesima igrao protiv Purduea. Vodstvo od dva razlike za Purdue, zadnji napad na utakmici, lopta je u rukama Isaiaha, uzima odgovornost – a njegov šut je zatim blokirao JaJuan Johnson (danas član Darussafake).

Možete samo zamisliti što su drugi, a možda i Isaiah sam, mislili u tom trenutku. Izgledalo je da je Isaiah prenizak da napravi nešto u svojoj karijeri. Zamislite i koliko teško je bilo nositi se s takvim događajem za uvijek podcijenjenog dečka u svojoj prvoj koledž godini. No, Isaiah nije odustao. Nakon još dvije godine u Huskiesima na kojima je radio na sebi sa svojim (skoro) imenjakom i prezimenjakom, legendarnim Isiahom Thomasom, Jasonom Terryjem, Jamalom Crawfordom i drugima, Isaiah je napredovao. Postao je respektabilan i samopouzdan šuter, a zatim se 2011. prijavio na NBA Draft.

Tamo je, kao što svi znamo, izabran kao zadnji, 60. pick od strane Sacramento Kingsa. Jeste li ikad na igralištu kao klinac, igrajući košarku, nogomet ili bilo što drugo bili izabrani kao zadnji? Većinu to prizemlji i razočara, a samo one rijetke i najupornije to motivira. Naravno, situacija nije potpuno ista na draftu jer mnogi uopće ne budu odabrani, no biti odabran zadnji svejedno nije pretjerano obećavajuće. Ipak, Isaiah je bio među onim rijetkima i među onim najupornijima. To mu je bio motiv da pokaže ostatku lige da je bolji nego što misle.

Iskreno, koga briga za 60. pick? Sjećate li se nekog 60. picka (osim Isaiaha, naravno)? Sjećate li se prošlogodišnjeg 60. picka? Nije bilo briga ni navijače Kingsa. U grad je tradeom došao deseti odabir s istog drafta, tadašnja koledž zvijezda, prospekt nevjerojatnog šuta s distance, Jimmer Fredette. Koliko je javnost bila zaluđena njegovim igrama, dovoljno govori i tweet KD-a iz 2011.

Srećom po Isaiaha, Fredette je okarakteriziran kao ogroman bust, a kako je bio jedini preostali point guard na rosteru, to je značilo samo jedno – puno više minuta za Isaiaha. On je to koristio i sve više napredovao da bi u svojoj trećoj sezoni igrao 35 minuta po utakmici uz prosjeke od 20 koševa i šest asistencija. Sve je izgledalo odlično, a zatim ga Kingsi bez imalo logike i praktički ni za što šalju u Phoenix koji je već imao dva dobra playmakera, Gorana Dragića i Erica Bledsoea.

Thomas je bio razočaran i nezadovoljan. Nakon što se napokon ustalio u ekipi nakon svih muka koje je prošao da dođe u NBA i nakon što su ga ljudi napokon krenuli cijeniti, prvi put u karijeri bio je tradean. I to u ekipu u kojoj će mu minute i ovlasti značajno pasti. Nažalost po Thomasa, to je bio tek prvi, a ne i zadnji put da ga njegova franšiza razočara i na neki način izda. Ipak, sretnim spletom okolnosti Thomas je nakon par mjeseci razmijenjen u Boston, a sam Isaiah je rekao da mu je to bila kao Božićna čestitka od Sunsa, iako je trade obavljen u veljači.

U ostatku sezone, Brad Stevens koristio ga je kao šestog igrača i s izuzetno lošom ekipom uspio izboriti playoff. No, već iduće sezone Isaiah Thomas je postao starter, bilježio 22 poena u prosjeku i bio izabran za All-Star utakmicu – jedini zadnji pick drafta kojemu je to uspjelo. Sve je kulminiralo u fenomenalnoj sezoni 2016./17. u kojoj je Isaiah igrao nevjerojatno, zabijao gotovo 29 poena u prosjeku i kontra svih očekivanja gotovo pa sam doveo Celticse do prvog mjesta Istoka nakon prvog dijela sezone.

Meni će, a vjerujem i mnogima od vas, posebno u sjećanju ostati urezana ona scena prije početka prve utakmice playoff serije s Bullsima, gdje je Isaiah na predstavljanje igrača izašao sa suzama u očima nakon što mu je noć prije poginula mlađa sestra u automobilskoj nesreći. To nije spriječilo Isaiaha da odvede Boston u drugu rundu. Pokazao je da su mu Celticsi iznad svega. Nakon što se vratio sa sestrinog sprovoda na drugom kraju zemlje, u drugoj utakmici playoff runde protiv Washington Wizardsa – na dan na koji bi mu sestra proslavila 23. rođendan – natrpao im je 53 poena. Odveo je Boston u konferencijsko finale gdje je Cleveland ipak bio prejak, a Thomas odigrao samo prve dvije utakmice serije zbog ozljede kuka, ozljede koju je vukao cijeli playoff i ozljede koju je u tom playoffu pogoršao do te mjere da vjerojatno više nikad neće moći biti isti igrač kao u Bostonu. Da, gospodo, Isaiah je uz sve privatne probleme taj playoff odradio i ozlijeđen, a kasnije je i sam izjavio da nije trebao igrati te utakmice.

Došlo je ljeto i free agency, a Isaiah je prije svega svojim fenomenalnim igrama, a zatim i sjajnim karakterom, bio jedan od glavnih faktora u dovođenju Gordona Haywarda u Boston. To je bilo to, Celticsi su izgradili sjajnu momčad, a Hayward je bio ogromno pojačanje. Thomas je mukotrpno radio na oporavku i jedva je čekao izaći pred publiku TD Gardena s kojom je bio kao jedno, a zatim je došao taj trenutak. Nova prekretnica u njegovom životu. Poziv Dannyja Aingea u kojem je obznanio Isaiahu da je tradean u Cleveland.

To je bio pravi potez biznismena. Okej, ne znam koliko možemo zamjeriti čovjeku što je putem razmjene napravio potez koji je njegovu ekipu učinio boljom (iako se svi nisu odmah slagali s tim, sad je jasno), ali vraćamo se na početak ovog teksta i optužbi na račun igrača. Gdje je ovdje vjernost? Gdje je ovdje lojalnost prema igračima? Sam Isaiah je to najbolje opisao.

„Mislim da je ovaj trade bio dobra lekcija. Ne samo za mene, nego za cijelu ligu. Za navijače i za medije i za način na koji govore o igračima koji mijenjaju ekipe. Razmišljao sam o KD-u i o tome kako su ga ljudi napali jer je napravio ono što je smatrao najboljim za sebe i za svoju budućnost. Pretvorili su ga u negativca jer je iskoristio pravo koje ima kao free agent. Odjednom, samo jer je napravio potez biznismena i ono što je najbolje za njega, postao je negativac.“

„Želim da moj trade pokaže ljudima neke stvari. Želim da vide kako je to kad si tradean bez ikakvog upozorenja od strane franšize za koju sam se borio, grebao i krvario i franšize za koju sam riskirao apsolutno sve. Kad se igrači šalju lijevo-desno i kad im mijenjate cijeli život, to nije ništa posebno… ali kad u onom manjem broju slučaja sam igrač ima kontrolu nad svojom karijerom, tad je to skandal?“

„Samo se nadam da će idući put kad netko napusti svoju ekipu u free agencyju ljudi promisliti dvaput prije nego što ga krenu kritizirati i pisati loše o njemu. Možda će pogledati malo bolje i naći slučaj poput mog i sjetiti se: lojalnost – to je samo riječ.“

Isfrustriran, Isaiah Thomas otišao je u Cleveland gdje je i dalje nastavio raditi na svom oporavku. S vremenom, uklopio se u ekipu, svidjelo mu se društvo LeBrona, Wadea i ostalih. Početkom 2018. vratio se i na parkete, no Cleveland je bio izrazito loš. Igrali su debelo ispod očekivanja, a omaleni Isaiah nije imao šanse popraviti najgori dio igre Cavsa – obranu. U Clevelandu su stoga reagirali, i u četvrtak, na deadline dayu, promijenili pola ekipe. Imun na razmjene ni ovaj put nije bio Isaiah Thomas, koji je opet tradean. Završio je u Los Angeles Lakersima.

Nakon što se napokon uklopio na život u novoj sredini, sada se sa ženom i djecom mora seliti na drugi kraj zemlje. Dan prije deadlinea Thomas je izjavio da je umoran od tradeova, da mu se sviđa u Clevelandu i da želi ostati tu na dulje vrijeme, no nikoga nije bilo briga. Lijepo je biti član velike franšize kao što su Lakersi, uostalom, i Isaiahov otac je njihov veliki navijač, no kakva je to utjeha za Thomasa. Pogotovo znajući da će se već na ljeto, kada će biti free agent, ponovno morati seliti jer ga Lakersi gotovo pa sigurno neće ponovno potpisati.

Moj cilj je bio da vam kroz priču čovjeka koji je na svojoj koži najviše osjetio surovu realnost i okrutnost biznisa kakav je NBA pokažem da nisu igrači najveće zlo ove organizacije. Lojalnost je u ovom sportu (ako ga i dalje možemo zvati sportom) davno izgubljena, čast izuzecima, a želim da se toga sjetite idući put prije nego što krenete s vatrenom paljbom i uvredama na nekog od „veleizdajica“. Svatko radi ono što je najbolje za njega, a Isaiah Thomas jednostavno nije imao sreće. „Prošao je kroz sito i rešeto“ da dođe u NBA i dokaže svima da su bili u krivu, da može biti velik igrač, a naposljetku su ga klubovi nekoliko puta razočarali i iznevjerili. To je tako. Život je prema njemu bio okrutan, a NBA ga nije volio.