Obrana Dannyja Aingea

Za početak, valja reći da je Danny Ainge više od samo solidnog GM-a, što je kolega Žunić rekao. Mislim da solidni GM u manje od 4 godine od rebuild momčadi ne bi uspio složiti ekipu koja će dospjeti u finale konferencije. Ako je dovođenje all-star igrača i najboljeg strijelca Istoka s najjeftinijim ugovorom u ligi* u zamjenu za Marcusa Thorntona te potpisivanje Jaea Crowdera na samo 7 milijuna dolara do 2020. godine solidno, onda ne znam što je dobro. Da je Danny Ainge puno više od solidnog GM-a, pokušat ću obrazložiti kroz sljedećih nekoliko točaka.

* najjeftiniji u smislu omjera produkcije i cijene

TOČKA 1 – STRPLJIVOST I RAZBORITOST

Jimmy Butler, Paul George, Serge Ibaka, DeMarcus Cousins. To su igrači koje je Ainge navodno „propustio“ dovesti u Boston kada je imao priliku. Da bi svaki od njih bio i više nego koristan, to ne treba diskutirati. Međutim, treba uzeti u obzir okolnosti razmjene svakoga od navedenih. Za početak, valja spomenuti da, unatoč brojnim glasinama, Celticsi nikada nisu bili zainteresirani za Cousinsa. Je li to zbog njegovog karaktera kojeg plahi Stevens ne bi mogao obuzdati, zbog fleksibilnosti cap spacea ili zbog nečeg sasvim trećeg – ne znamo – znamo samo da ga Celticsi jednostavno nisu željeli. I to ne samo Ainge, nego Celticsi kao organizacija. Kako objasniti što nisi doveo nekoga koga nisi ni želio? Teško.

Za ostala tri igrača je bilo drugačije. Celticsi su bili i više nego zainteresirani, ali većinu njih nisu doveli iz uglavnom samo jednog razloga – drugi GM-ovi su od Aingea tražili više nego od ostalih, samo zato što im je i mogao ponuditi više. Recimo, za Paula Georgea Celticsi su još prošle godine na trade deadlineu tadašnjegm GM-u Larryju Birdu nudili pick Netsa (koji je nakraju ispao 1. pick) na jednom od najjačih draftova u bližoj povijesti, što je ovaj odbio te nakon neuspjeha u playoffu odstupio sa svoje pozicije. Ok, možda se nadao da mu momčad još nije spremna za rebuild i zato je odbio. No, kada je postalo očito da Pacersi moraju u rebuild i da moraju trejdati Georgea (zbog njegovog dugog jezika), Birda je zamijenio Kevin Pritchard, kojemu je Ainge pak nudio tri picka prve runde i dva igrača iz početne petorke od kojih je jedan Jae Crowder, sve to u nadi kako Celticsi neće biti Georgeu samo usputna stanica na putu doma, do željenog Los Angelesa. Što se dogodilo? Pritchard je odbio i pristao na Sabonisa i Oladipa jer je od Celticsa uza sve to tražio još i Jaylena Browna ili Jaysona Tatuma. Dovraga, Ainge je čak bio toliko velikodušan da je na draftu 2015. godine nudio Hornetsima čak šest (!) pickova, od kojih su čak četiri bila prve runde, sve da mogu izabrati Justisea Winslowa. Ovo ne samo da nije škrtost, već graniči s ludošću, ali opet se ispostavilo da to što Ainge nudi jednostavno za druge GM-ove nije dovoljno. To su samo primjeri za koje znamo, a možemo samo zamisliti kako su ga pokušavali „izmusti“ u ostalim potencijalnim razmjenama (a slična bi situacija bila i da je pokušao složiti „paket“ za Cousinsa).

Dalje, bi li Ibaka bio onaj dio slagalice koji bi Celticse prošle sezone odveo do pobjede nad Cavsima? Raptorsi su pokazali da ne bi, ne vidim zašto bi bilo drugačije da je razmijenjen u Celticse. Uostalom, ugovor mu je bio pred istekom, što znači da bi Celticsi morali izdvojiti lijepu svotu (kao Raptorsi sada 65 milijuna na 3 godine) da bi ga zadržali, zapetljavajući se u dodatne zavrzlame s cap spaceom. Što se Butlera tiče, osim što se Ainge navodno odbio odreći Crowdera, bio je uvjeren da će moći u free agencyju potpisati nekog all-star igrača bez da se nepotrebno odriče asseta, što se potpisivanjem Gordona Haywarda ispostavilo kao točna pretpostavka, a to nas dovodi do sljedeće točke.

TOČKA 2 – ISPRAVNI POTEZI

Ono što većina ljudi i dalje ne razumije je što Ainge i Celticsi zapravo žele napraviti. Kolega stalno spominje kako su imali bezbroj opcija da se prebace u win-now mode i napadnu Cavse i Warriorse, ali ne postavlja si pitanje što bi se dogodilo ako takav pohod završi kao recimo pohod Clippersa ili, još gore, kao pohod Netsa? Što ako si dvije-tri godine dovoljno dobar samo za finale konferencije, pružaš otpor megamomčadima, ali ipak ih ne pobjediš? Dogodilo bi se da bi već od 2020. morali u novi rebuild.

Ono što Ainge, pa i Celticsi žele jest biti contender sada i istovremeno graditi za budućnost. Ovdje stoji argument kolege da tim pristupom vjerojatno neće biti dovoljno dobri da skinu ovogodišnje finaliste, barem ne kroz sezonu-dvije, ali kasnije šanse itekako postoje. Prvo, Ala Horforda se moralo platiti toliko koliko ga se platilo. Možda ne vrijedi toliko, ali za Celticse je bio dobar tajming da ga potpišu, pogotovo nakon što im je „pobjegao“ Kevin Durant. Ne kao utješna nagrada, već kao igrač koji će ih podići na novu razinu jer se savršeno uklapa u sustav Brada Stevensa. Njegova važnost u momčadi govori više od njegovih brojki i bio je prvi korak da se u neatraktivnu sredinu privuku drugi free agenti, što se nedavnim potpisivanjem Haywarda opet pokazao kao ispravan potez. Ukratko, Horford je pomogao Celticsima da završe prvi na Istoku, pomogao im je da dođu do finala konferencije, a da se jedna od tih stvari nije dogodila sada bismo Haywarda i dalje gledali u Jazzerima. Istina, za Haywarda se trebao napraviti prostor jer je Ainge, kao što sam ranije spomenuo, mudro držao svoje assete za svaki slučaj ako ne uspije potpisati važnog free agenta, pa je tako izvisio i dugodošnji Celtic Avery Bradley, o čemu ću govoriti u sljedećoj točki.

TOČKA 3 – RAZMJENA BRADLEYJA

Kada je Hayward izabrao Celticse, bilo je jasno da jedan od trojca Bradley-Crowder-Smart mora otići kako bi se Haywardu omogućio maksimalni ugovor. Za svakog od navedenih igrača postojali su snažni razlozi zašto bi trebao ostati ili zašto bi trebao otići. Ainge je bio u nepovoljnom položaju jer su druge momčadi znale da se jednostavno mora riješiti jednoga od njih, tako da se odmah znalo da, gledajući samu razmjenu, Ainge ovaj put ipak neće izaći kao pobjednik. Dobili su Morrisa, koji ima 3 milijuna manju plaću (čime se stvorio dovoljan prostor da se potpiše Hayward), a koji ima i ugovor od samo 5 milijuna sljedeće dvije godine, dok će Bradley sljedeće ljeto postati nezaštićeni slobodni igrač. Što to znači? Za ono što pruža, a pruža mnogo, Bradley će vrijediti oko 20 milijuna dolara godišnje sljedeće sezone i Celticsi nikako ne bi mogli to platiti. Bolje dobiti išta nego ništa, ne?

Istina, gube jednog od najboljih defanzivaca lige, ali udarac će biti bolniji navijačima nego samim Celticsima. Obranu koju je Bradley pružao moći će dosta dobro nadomijestiti Marcus Smart. Ne kažem da je Smart na toj razini, ali nije daleko. I dok će neki reći da je problem što je Smart u napadu daleko lošiji od Bradleyja, isti će zaboraviti da Celticsi dolaskom Haywarda dobivaju daleko bolju napadačku opciju i da s te strane terena uopće neće biti problema.

„Morris je još jedno nisko krilo, što to Ainge radi?!?“ pitali su se mnogi. Ainge ne radi ništa drugo nego dovodi igrače koji odgovaraju onome što Stevens želi napraviti od ove momčadi. Za one koji ne znaju, Stevens obožava igrati košarku s nedefiniranim pozicijama, pogotovo s krilima i prema njegovoj izjavi za njega postoje samo bekovi, krila i visoki igrači pod košem. Ne trebate se zamarati pozicijama i kako će svi dobiti minute, jer ako se do sada niste uvjerili u kvalitetu Stevensovog vođenja momčadi, onda se ne isplati objašnjavati ni sada. Jedini problem još ostaje ova treća kategorija igrača, ali free agency još nije gotov, a i sezona je duga, tako da se stigne s vremenom dovesti i netko tko će kupiti skokove. Sva sreća pa Ainge asseta još uvijek ima i više nego dovoljno jer nije pristao riješiti ih se bez potrebe.

ZAVRŠNE RIJEČI

Za kraj, mislim da sam uvjerio porotu da se bespotrebno napada Aingea i njegove odluke. Nije dobio Georgea, Butlera, Cousinsa ili tko zna koga, ali dobio je i više nego jaku momčad koja još ima prostora napredovati te savršenu kombinaciju provjerenog talenta i mladih nada. Hayward i Horford tu su još 3-4 godine, Thomas vjerojatno i duže te iako potonjoj dvojici godine ne idu u korist, Ainge je uspio izbalansirati roster da taman prilikom njihovog zalaska i isteka ugovora može ponuditi jake ugovore Tatumu i Brownu, koji će tada imati dovoljno iskustva da preuzmu kormilo. Osim toga, tko kaže da će u sljedećih nekoliko godina Cavsi (pa i Warriorsi) ostati ovakvi kakvi jesu? Na nikad slabijem Istoku Cavsi su jedina prepreka sve moćnijim Celticsima, ali za razliku od njih Ainge slaže momčad za duge staze i samo je pitanje vremena kada će ih skinuti s trona. Dok se to ne dogodi, Celticsi, za razliku od recimo Sixersa i Bucksa, ipak imaju šansu ugroziti Cavse i puno ranije, počevši već od sljedeće sezone.

Smatram da je smjer u kojem Celticsi žele ići itekako jasan i da Ainge radi vrhunski posao kako bih ih doveo do cilja. Moderna košarka igra se s igračima koji nemaju definirane pozicije, a mogućnost igrača da brani više pozicija odjednom postala je ključna kvaliteta za uspjeh. Stevens je u tom pogledu moderan i kvalitetan trener, a iz godine u godinu Ainge mu dovodi igrače s kojima mu olakšava posao i dovodi ga u poziciju da pobjeđuje, stoga mislim da je većina kritika Aingeu, što se posla GM-a tiče, u najmanju ruku neopravdana.