Okrugljak: NBACro All – Star

Cjelokupna košarkaška javnost se zabavlja oko igrača koji bi trebali nastupiti na All – Staru u New Yorku od 13. – 15. veljače, pa se stoga naša ekipa pridružuje tom cirkusu. Startne petorke nismo birali jer su za to bili zaduženi navijači, a oni su odlučili:

ISTOK – John Wall, Kyle Lowry, LeBron James. Carmelo Anthony, Pau Gasol

ZAPAD – Stephen Curry, Kobe Bryant, Anthony Davis, Blake Griffin, Marc Gasol

Ivan Kuštra

Najbolje da odmah budem iskren. Ne sjećam se kada sam zadnji put uživo ispratio All – Star utakmicu između Istoka i Zapada, ali to me neće spriječiti da odaberem igrače koje bi želio vidjeti na toj utakmici i najvažnije, igrače koji su svojom igrom u sezoni zaslužili da budu odabrani među ostalih sedam najboljih u konferenciji. Držat ćemo se pravila da moraju biti izabrana dva beka i tri unutarnja igrača, te dvojica po slobodnom izboru neovisno o poziciji.

WEST SIDE

Ozljeda Black Mambe otvorila je startno mjesto beka na Zapadu, a tu će najvjerojatnije upasti prvi strijelac lige i glavni motor Rocketsa James Harden. Ovaj odabir ne bi trebao biti težak niti će izazivati ikakve polemike kao i kompletna startan petorka Zapada za koju se može reći da su navijači stvarno izabrali trenutno pet najboljih igrača na poziciji s jednom iznimkom, Bryant. On je jednostavno nezaobilazan jer je velika većina fanova odrasla na njegovim šutevima, pa im njegovo ovogodišnje izdanje (jedino je Tim Hardaway izborio nastup s realizacijom manjom od 40%) ne predstavlja kamen spoticanja da glasaju za njega.

Idemo na teži dio. Kako izabrati dva beka na Zapadu pokraj toliko vrhunskih imena. Jednom mjesto se mora pronaći za Chrisa Paula bez kojeg napad Clippersa pada na razinu Pacersa (76erse ipak nitko ne može uloviti), a njegov omjer od skoro 10 asistencija i samo dvije izgubljene lopte je daleko najbolji u ligi. Prvi glas ide za Paula. Otići na All – Star bez Russella Westbrooka je kao napraviti momačku zabavu bez striptizete. Mislim, može i to dobro ispasti, ali nekako nešto fali. Stoga, energija Russa se mora pojaviti na ovom cirkusu. Njegov adut su brojke, 25 poena, 6 skokova i 7,6 dodavanja uz PER (player efficiency rating) od 28, te potrošnju od suludih 38% (uvjerljivo prvi u ligi) napada Thundera koje nekako realizira na ligaškom prosjeku. Drug glas for go Russ.

Visoke pozicije na Zapadu su nakrcane fenomenalnim igračima, a prvo ime mi je DeMarcus “BOOGIE” Cousins, vođa Kraljeva iz Sacramenta. Njegove igre u periodu dok su Kingsi bili normalna franšiza (vrijeme dok je kormilo držao trener Mike Malone) su bili fascinantne, put u doigravanje je bio realan cilj jer su imali preko 50% pobjeda, ali onda se upleo “ludi vođa” Vivek Ranadivé i sve je propalo. Brojke Cousinsa su fantastične, 24 poena, 12,5 skokova, 3 dodavanja, te po 1,5 ukradena lopta i blokada, a uz to ima potrošnju od 33% napada Kingsa s realizacijom debelo iznad prosjeka lige. BOOGIE imaš moj glas, vidimo se u New Yorku.

Ostalo mi je bila velika borba, nekima fali utakmica, drugi je upitan, treći je star, četvrti još stariji, itd. Mjesta bi sigurno bilo za LaMarcusa “mid – range” Aldridgea, ali tko će ga znati (osim što je pukla) što je s njegovom rukom i hoće li riskirati težu povredu zbog tamo nekog All – Star nastupa. Ja ću ga nažalost isključiti, ali bio bi unutra da se ozljeda nije dogodila. Zato ću sada odmah u glavu puknuti dva imena, to su Kevin Durant i Tim Duncan. Teži izbor ako Aldridge neće moći nastupiti, Duncan, pa gospodin Timmy je s 38. godini odigrao 40 utakmica za Spurse s prosjekom od 15 poena, 10 skokova, 3 asistencije i 3 blokade, te drži ekipu na debelo pozitivnom omjeru uz to što je Tony Parker propustio 13 utakmica, Kawhi Leonard njih 17, a Tiago Splitter čak 20 utakmica. Dobio je mjesto ispred Dwighta Howarda zbog većeg broja odigranih utakmica i većih problema s ozljedama unutar ekipe, dok su sirove brojke bile izjednačene, ali PER 22:18 u korist Duncana je presudila. Mjesto za Duranta mora biti jer najbolji strijelac svoje generacije ne smije biti bez All – Star nastupa ako je zdrav bar pola sezone, a dovoljno je pogledati poredak po Hollingerovom PER-u gdje je rangiran odmah iza “Obrvana” Davisa. Dodamo da je na prosjeku od 25 poena, 7 skokova, 4 dodavanja uz realizaciju od 63% po TS% (uključuje šuteve za dva i tri poena kao i realizaciju sa slobodnih bacanja).

Imam još dvije pozivnice, a njih uručujem najboljim šuterima Zapadne konferencije uz Stephena Curryja. Prva ide clutch geniju Damianu Lillardu, njegovi šutevi su ušli (osim u koš) u povijest Blazersa i samu povijest lige, a napadački napredak u svakoj sezoni je nevjerojatan. Broj poena je progresivno rastao od rookie sezone do danas s 19 – 21 – 22 kao i potrošnja s 24 – 25 – 26,6%, a najluđe od svega što mu realizacija ide prema gore s 54 – 56 – 57%. Uz to su Blazersi treća ekipa Zapada i četvrta momčad u ligi po omjeru, te zaslužuju da dva njihova najbolja igrača budu među 12 najboljih. Što reći za drugog igrača, igra u najboljoj momčadi lige, za tri poena šutira 46% na sedam pokušaja, a jučer je izveo show na terenu. Utakmica protiv Kingsa je samo dala dodatno uporište u izbor Klaya Thompsona jer rijetko kada se dogodi da igrač s prosjekom od 22 poena, PER-om od 23, realizacijom od 61% po TS% uz potrošnju od 27% propusti All – Star nastup ako te brojke ostvaruje u prvoj momčadi lige

Honorable mention – Mike Conley, Dwight Howard, Dirk Nowitzki, Eric Bledsoe, Draymond Green

EAST SIDE

Kako tepaju Istoku, slabija konferencija lige, tako je izbor za All – Star puno podložniji kritikama jer ima gomila solidnih imena koja mogu ući u borbu za nastup. Primjedbe na startnu petorku jedino imam za drugo mjesto na beku gdje sam želio vidjeti terijera Bullsa Jimmyja Butlera, ali protiv Kanadske mašinerije i fanova Justina Biebera se nije moglo. Najbolje da krenem od lakšeg izbora, a to su unutarnji igrači ili forward mjesta.

Natjecanje bez jednog od najkompletnijih visokih igrača lige je malo bez veze, pa zato Al “Dominican Power” Horford mora dobiti poziv trenera. Njegove brojke ne iskaču, a ističe se odličnim osjećajem za dodavanje, 3,2 asistencije i 1,2 izgubljene lopte, vrhunskim šutom s poludistance odakle pogađa s 50% uspješnosti (nekima je slobodna bacanja teško dotjerati do te realizacije, govori fan Detroita), te PER-om od 21 što ga čini top 5 visokim igračem Istoka u tom segmentu. Broj dva za unutarnjeg igrača je Chris Bosh koji se napadački uspio vratiti na razinu iz Raptorsa uz jedan dodatak, šutira trice i to je top 3 visoka u ligi po postotku (prva dva su Serge Ibaka?? i Channing Frye, razlika što je Boshu asistirano samo 50% šuteva za tri poena, doke je Sergeu 75%, a Fryeu 68%). Naravno, zabija 21 poen uz 28% potrošnje i realizacije 56%, te mu je PER na 21, uz to se nadpa Heat okreće preko Bosha i njegove mogućnosti da bez ikakvih problema pogađa s bilo kojeg dijela terena. Posljednje mjesto je predmet rasprava, ali nikako ne mogu preskočiti susjeda Nikolu Vučevića iz Magica jer ima odlične brojke od 19 poena, 11 skokova i 2 dodavanja, te PER od 22, a uz to je najveće iznenađenje lige jer je dodao pouzdan šut s poludistance koje uvelike pomaže bekovima Magica da što lakše dođu do koša, uz to napad Magica padne do najnižih grana (napadački rating sa 103 se sroza na 99, welcome 76ers) kada Vuk sjedne na klupu.

Spomenuo sam već jedno ime, a to je Butler koji MORA biti na natjecanju jer je prvi strijelac Bullsa s 20 poena u prosjeku i uvjerljivo najbolji obrambeni igrač u njihovoj momčadi koji svaku večer čuva najbolje protivničke napadače, te je uz Gasola glavni pokretač napadački akcija koje su dovele Bullse po prvi put u top 10 gledajući napadački rating. Znali smo kod njega da je “dosadan i naporan” obrambeni igrač, ali da će u napadu eksplodirati s 13 na 20 poena i da će mu potrošnja skočiti sa 16 na 21% uz nevjerojatan skok u realizaciji s 52 na 58%, pa još dodamo PER učinak koji je narastao 13 na 21 i mislim da nema nikoga tko Jimmyju Bucketsu nije upisao prvi All – Star nastup. Odmah ću staviti dva imena, a to su Kyrie Irving i Dwyane Wade kao druga odnosno prva violina svoje momčadi. Obojica bilježe redovno preko 20 poena po utakmici, a još važnije, navijači ih žele vidjeti u New Yorku. Napad Heata bez Wadea je neprepoznatljiv, rating im pada sa 107 na 101 što je vrlo važno jer je odnos minuta s Wadeom i bez njega gotovo identičan. Wade se u 33 godini vratio na potrošnju od 34,5% što je radio u svojim najboljim danima, te još uvijek realizaciju održava iznad prosjeka lige, a mislim da svi želimo gledati njegove šut iz okreta s lijevog baselinea.

Irving se morao odreći dosta šuteva nauštrb Jamesa, ali to mu je samo pomoglo da digne realizaciju na 56% po TS% što je nivo vrhunske NBA napadačke opcije, a uz to je u obrani pokazao više želje i volje za zaustaviti protivničkog igrača. Ostalo mi je jedno mjesto, a ono ide u Atlantu i ovdje sam se puno lomio koga uzeti. Izbor je na kraju pao na najboljeg šutera iz catch and shoot i spot up opcija u ligi, Kylea Korvera. Čovjek je doktorirao ovaj segment, kompletna protivnička obrana uvijek prati gdje se nalazi Korver jer pogađa suludih 53% za tri poena (u NBA ligi ima 12 igrača koji nisu u stanju s tim postotkom pogađati slobodna bacanja), a uz to je velika šansa da će biti prvi igrač u povijesti lige s 50 – 50 – 90 postotcima šuta, te s mogućim takvim uspjehom bila bi velika šteta da se ne nađe na All – Star utakmici (sudionik je natjecanja u šutu za tri poena).

Honorable mention – Jeff Teague, Paul Millsap (dvojba s Vučevićem)

Filip Bekavac

Razjasnimo prvo jednu stvar: ne volim All Star utakmice. Općenito ne volim utakmice bez pravog natjecateljskog naboja gdje je atrakcija samoj sebi svrha. Ipak, ako već „moram“ gledati neki All Star susret, uvijek biram NBA košarku, a razloga je bezbroj: igrači se ne libe najvećih mogućih atrakcija, Amerikanci znaju napraviti spektakl, a u posljednjoj četvrtini zna biti i žestoko jer su svi igrači veliki natjecatelji i nitko ne voli gubiti.

Iako me veseli još jedna neprospavana noć u veljači, nikako mi nije sjela ova podjela igrača na „frontcourt“ i „backcourt“, odnosno visoke i bekove. Iako isključivo u takvoj podjeli u istoj petorci mogu istovremeno biti Blake Griffin i Anthony Davis (nemojte me krivo shvatiti, obojica posve zasluženo), osobno mi nedostaju klasična krila. Isto tako, u petorci Istoka su dva razigravača (Lowry i Wall) i dva klasična mala krila, iako obojica u današnjoj sniženoj i ubrzanoj NBA ligi često igraju četvorke (LeBron i Anthony), a nema klasičnog centra, jer Pau Gasol to nije – barem ne po NBA standardima.

Posebna priča su glasovi navijača. Oprostite, ali osobno mi nije normalno da jedan Kobe Bryant, usprkos velikoj karijeri i činjenici da je jedan od najboljih igrača ikada, ove sezone bude u petorci Zapada prije Jamesa Hardena (najboljem napadačkom repertoraru u ligi konačno pridodao solidnu obranu) ili Klaya Thompsona. Također se sjećam 2013. godine kad je Jeremy Lin, zahvaljujući „Linsanity“ pompi i ogromnom broju navijača azijskog porijekla gotovo upao u petorku Zapada, i to preko živih Westbrooka, Conleya, Curryja i Paula.

Srećom, za potrebe Okrugljaka izbor rezervi je moj i samo moj. Dakle, moje All Star rezerve su sljedeće:

ISTOK

Frontcourt: Al Horford, Paul Millsap (Atlanta Hawks), Chris Bosh (Miami Heat)

Backcourt: Jeff Teague, Kyle Korver (Atlanta Hawks), Jimmy Butler (Chicago Bulls), Bradley Beal (Washington Wizards)

Atlanta je najbolja momčad istočne konferencije i zamalo najbolja u cijelog ligi (Golden State im bježi za utakmicu i pol), a njihova snaga je u kolektivu, a ne u pojedincu. Iako je kod njih cjelina bolja od zbroja pojedinaca, u kolektivnoj „Borg“ košarci kakvu forsira trener Mike Budenholzer najviše su odskočila spomenuta četiri igrača. Kyle Korver u 34. godini života igra najbolju košarku karijere, a trenutno je na putu nevjerojatnog postignuća 50-50-95 (postotak šuta za dva, za tri i slobodna bacanja), što još nikome nikada nije uspjelo. Horford i Millsap čine sjajan par pod košem s idealno komplementarnim vještinama (mogu biti učinkoviti i pod košem i vani, pogotovo Millsap), a cijelim orkestrom sjajno dirigira Teague. Osim toga, iskreno – apsolutno nitko nije očekivao ovakvu dominaciju Hawksa, pa je red da ih se barem malo nagradi. Chris Bosh je uz Hassana Whitesidea jedna od rijetkih svijetlih točaka Miamija ove sezone, drugi je strijelac (Wade ima ispod pola poena više u prosjeku) i prvi skakač svoje momčadi, a podjednako je dobar iznutra (47% šuta) i izvana (38%). Jimmy Butler igra sezonu života i uz Gasola napadački nosi Bullse, uz poznato visok doprinos u obrani jedan je od glavnih kandidata za igrača koji je najviše napredovao. Uz to je prvi strijelac i kradljivac lopti u svojoj momčadi. Krug zatvara Bradley Beal, kojeg nagrađujem za još jednu vrlo dobru sezonu (drugi strijelac momčadi, 44% za tricu) u drugoj najboljoj momčadi konferencije.

ZAPAD

Frontcourt: LaMarcus Aldridge (Portland Trail Blazers), DeMarcus Cousins (Sacramento Kings), Kevin Durant (OKC Thunder)

Backcourt: Damian Lillard (Portland Trail Blazers), Klay Thompson (Golden State Warriors), Mike Conley (Memphis Grizzlies), Monta Ellis (Dallas Mavericks), *James Harden (Houston Rockets)

*NAPOMENA: U prvu petorku je odabran trenutno ozlijeđeni Kobe Bryant. Pretpostavio sam da će ga zamijeniti Harden, zato sam naveo jednog igrača viška.

Frontcourt postavu je najlakše obraniti: Aldridge je jedan od glavnih igrača treće momčadi zapada sa samo 13 poraza, njihov prvi strijelac i skakač. Cousins je eksplodirao ove godine i jedan je od glavnih razloga zašto je Sacramento bio jedno od najugodnijih iznenađenja prvog dijela sezone, prvi je strijelac (24,2) i skakač (12,6) svoje momčadi i obje brojke su mu najbolje u karijeri. Lillard je druga polovica dinamičnog dua iz Portlanda, drugi strijelac i prvi asistent momčadi, ubojit u trenutcima kad se lomi utakmica (vodeći clutch igrač prošle sezone) i ukupno jedan od najboljih igrača lige. Mike Conley je meni osobno nerazumljivo podcijenjen igrač, već nekoliko godina vodi igru vrlo uspješnog i žilavog Memphisa, a još nije imao All Star nastup. S obzirom da je drugi kradljivac i strijelac, te prvi dodavač druge momčadi zapada koja je ubilježila tek 12 poraza ukupno, možda je vrijeme za ispravak nepravde prema Conleyu.

Monta Ellis čini starenje Dirka Nowitzkog neprimjetnim i još uvijek sjajno radi ono što je uvijek radio – zabija koševe, i to najčešće na vrlo atraktivan način. Mislim da prvi strijelac (gotovo 20 koševa po utakmici) ponajbolje napadačke momčadi lige zaslužuje poziv. Za Hardena sam već rekao da je po svemu prikazanome trebao biti starter (možda i hoće, ali to ovisi o Kobeu), a Thompson je posebna priča. Glasno se ljetos govorilo o mogućoj zamjeni Thompson – Kevin Love, ali po svemu prikazanome u ovoj sezoni, Warriorsi bi ispali teški magarci da su pristali na to. Klay pokazuje igru vrijednu superzvijezde, više puta je oborio dosadašnji rekord karijere u postignutim koševima, jedanaesti je strijelac lige, gađa trice s preko 45% uspjeha, a o masakru koji je napravio Sacramentu (52 koša, 37 u 3. četvrtini bez promašenog šuta iz igre) ne treba trošiti riječi.

BONUS: Rising Stars Challenge, World vs. USA

Ivan Kuštra

Da sam trener mladih snaga Amerike ovo bi im pustio prije izlaska na teren. Ovo je nova ideja lige koja mi se jako sviđa jer sada imam za koga navijati i ovo je utakmica koju ću zasigurno pogledati. Biti će to susret rookie igrača i igrača druge godine koje će birati pomoćni treneri svih momčadi, a svaka ekipa ima 10 otvorenih mjesta, dok je jedino pravila do moraju biti minimalno tri rookie igrača i tri igrača druge godine u svakoj momčadi. Zabava počinje.

AMERIKA

Kako nemamo nikakva ograničenja oko pozicija tako ću se držati samo gore spomenutih pravila, pa krenimo. Magic je prva stanica, bek Victor Oladipo je upao u izbor kao jedan od najbolji mladih scorera u ligi, a već sada je jedan od najboljih obrambenih igrača na poziciji. Nastavljamo s donjim domom Istoka, 76ersi nam daju čak dva imena, rookieja godine i glavnog pokretača fast and furious napada 76ersa Michaela Cartera – Williamsa, te mašine za blokade Nerlensa Noela. Penjemo se dalje po ljestvici, iz Bostona nam dolazi još jedan vrhunski obrambeni igrač i vrlo zajeban scorer s loptom u rukama, Marcus Smart, a Smartu ćemo dodati kolegu Kellyja Olynyka da malo raširi reket za sve ove slashere u momčadi.

Moramo malo svratiti i na Zapad odakle nam dolazi razigravač Trey Burke iz Jazza koji će prezentirati vještine jedan na jedan igre, dok će u kutu na trici čekati preporođeni Ben McLemore iz Kingsa. Nedostaje mi još malo solidnih tricaša i jedan na jedan talenata, pa sam otišao u Detroit po Kentaviousa Caldwell – Popea da malo pomogne u tom dijelu. Uvidjeh kako mi fali malo visokih igrača odlučio sam se prebaciti na Istok odakle dolazi drvo iz Netsa Mason Plumlee koji će loviti alley – oop dodavanja svih ovih nabrojanih bekova, a bijeli pigment i malo košarkaške inteligencije će dati visoko krilo Hornetsa, Cody Zeller.

SVIJET

Ekipa svijeta počinje s glavnim kandidatom za rookieja godine i najboljim strijelcem ove draft klase s prosjekom od 15 poena po utakmici, Kanađaninom Andrewom Wigginsom iz Timberwolvesa. Kakva bi ovo smotra bila da na njoj nema Greak Freaka Giannisa Antetokounmpoa koji će popuniti poziciju krila, a ove sezone igra vrlo dobro u momčadi Bucksa koja će zasigurno upasti u doigravanje i pridonosi s 11 poena i 6 skokova po utakmici. Poziciju centra će popuniti Senegalac Gorgui Dieng koji ordinira reketom Timberwolvesa i bilježi 10 poena, 8 skokova, 2 asistencije i 1,7 blokadu po utakmici. Kako sam našao kreativnog centra sada mi je potrebno vrlo dobro drvo, a tu uskače jedno prvoklasno iz Novog Zelanda, Steven Adams kao već etablirani starter Thundera.

Nemam razigravača i stoga uzimam back up playa Hawksa Dennisa Schrodera da svojim slash sposobnosti uništava protivničke igrače, a nemam niti pouzdanih šutera pa tu na scenu stupaju Bojan Bogdanović i Nikola Mirotić koji je jedno vrijeme slovio za ozbiljnog kandidata da odnese titulu rookieja godine. Dolazimo do Australskog čuda od djeteta Dantea Exuma kao pomoć Dennisu da organizira napad svijeta. Preostala dva wild carda idu u ruke kondoru iz Francuske Rudyju Gobertu da zaštiti reket, te Jusufu Nurkiću da donese malo ludosti u ovu momčad, a i da Bogdanović i Mirotić imaju trećeg za razgovor na domaćem jeziku.

Filip Bekavac

Utakmica najboljih mladih igrača ove sezone doživjet će promjenu formata – iz dosadašnje forme (igrači prve protiv igrača druge godine) prelazi se na međunarodni sustav (SAD protiv Ostatka svijeta, samo za igrače prve i druge godine). Kriterij odabira igrača je ukupno 10 igrača u svakoj momčadi (četiri „visoka“, četiri beka i dva po izboru). Velika je šteta što su ovogodišnju klasu poharale ozljede (Julius Randle, Joel Embiid, Doug McDermott, Jabari Parker, donedavno Noah Vonleh i Aaron

Gordon), pa će ova utakmica nažalost biti toliko siromašnija. Ipak, ostalo je sasvim dovoljno zanimljivih igrača; s tim na umu, moj (sasvim osobni) izbor je:

SAD

Backcourt: Michael Carter-Williams (Philadelphia 76ers, druga godina), Elfrid Payton (Orlando Magic, rookie), Victor Oladipo (Orlando Magic, druga godina), Ben McLemore (Sacramento Kings, druga godina),

Frontcourt: Nerlens Noel (Philadelphia 76ers, rookie**), Mason Plumlee (Brooklyn Nets, druga godina), Cody Zeller (Charlotte Bobcats, druga godina), Aaron Gordon (Orlando Magic, rookie)

Dodatak: K.J. McDaniels (Philadelphia 76ers, rookie), Marcus Smart (Boston Celtics, rookie)

**NAPOMENA: Nerlens Noel je tehnički igrač druge godine, ali je cijelu prvu sezonu pauzirao zbog ozljede

Carter-Williams zna dovesti do ludila izgubljenim loptama (ako ga niste gledali uživo, sjetite se Zorana Planinića u hrvatskoj reprezentaciji), ali ako gledamo čiste brojke, one su neumoljive: 15 koševa, 7 asistencija i 6 skokova-zanemarit ćemo preko 4 izgubljene lopte i valorizaciju od -8. Trojka iz Magica, Peyton, Oladipo i Gordon, sjajni su atlete koji mogu dići na noge svaku publiku, a Oladipo je zabilježio značajan šuterski napredak ove sezone (skoro 40% za tricu). McLemore je nakon tragikomične rookie sezone konačno pokazao zašto su ga skauti uspoređivali s Rayem Allenom, a njegova solidna igra ove godine učinila je kanadskog snajpera s Michigana Nika Stauskasa potrošnom robom. Noel je pokazao zašto je smatran kao siguran prvi izbor lani dok se nije ozlijedio – radi se o iznimno skočnom obrambenom specijalcu koji ima potencijal za ponajboljeg obrambenog igrača lige. Plumlee ima igru sličnu Noelovoj, samo što je nešto bolji u napadu i slabiji u obrani, dok Zeller ima potencijal postati vrlo dobra stretch četvorka u budućnosti. McDaniels je apsolutni dragulj ove generacije, odabran tek 32. izborom, njegova 1,5 blokada zvuči nestvarno s obzirom da uglavnom igra na bekovskoj poziciji. Marcus Smart je glavni razlog zašto je GM Celticsa Danny Ainge odlučio poslati Rajona Ronda u Dallas – izuzetno snažan bek upitnog šuta, ali sjajne košarkaške inteligencije i s potencijalom jednog od najboljih obrambenih igrača u ligi.

SVIJET

Backcourt: Dante Exum (Utah Jazz – Australija), Dennis Schroeder (Atlanta Hawks – Njemačka), Andrew Wiggins (Minnesota Timberwolves – Kanada), Bojan Bogdanović (Brooklyn Nets – Hrvatska)

Frontcourt: Giannis Antetokounmpo (Milwaukee Bucks – Grčka), Rudy Gobert (Utah Jazz – Francuska), Gorgui Dieng (Minnesota Timberwolves – Senegal), Pero Antić (Atlanta Hawks – Makedonija)

Dodatak: Nikola Mirotić (Chicago Bulls, Španjolska), Steven Adams (OKC Thunder, Novi Zeland)

Mislim kako bi ovakva postava dobro namučila Amerikance, pogotovo što atletski ne zaostaje previše, ali je zato šuterski neusporedivo bolja. Exum je nedavno upao u petorku Jazza i pokazao je potencijal. Iako brojke neće nikoga impresionirati (5 koševa, dvije asistencije), jak je na ulazu, u tranziciji i nije katastrofalan (ali ni baš dobar, 33%) za tricu. Wiggins je prvi izbor ovogodišnjeg drafta i u zadnjih par tjedana pokazao je zašto je to tako, istaknuvši jaku kandidaturu za nagradu rookieja godine. Bogdanović nije u Netsima imao previše lopti, no pokazao je da je opasan ako ga krene (22 koša protiv Orlanda). Schroeder je najveće pozitivno iznenađenje svoje klase (druga godina u ligi), jer je ove godine u sjajnim Hawksima pokazao da zahvaljujući njemu momčad ne gubi na ritmu kad odmara Teague, a čak je isprovocirao usporedbe sa sjajnim bekom Phoenixa Ericom Bledsoeom. Među visokim igračima vlada grozna gužva i znam da sam isto tako mogao uključiti i Alexa Lena i Kellyja Olynyka, pa čak i Anthonyja Bennetta koji je preporođen u Minneapolisu, ali nekako mi se čini da je ova postava natjecateljski bolja. Dakle, imamo Antetokounmpa kojeg su Amerikanci prozvali The Greek Freak (dijelom zbog sjajnih fizikalija, a dijelom jer im se ne da lomiti jezik svaki put) koji je noćna mora na ulazu i u tranziciji, a može čuvati pet pozicija u obrani na ovoj razini.

Gobert i Dieng su atletski letači kojima Exum i Schroeder mogu bacati alley-oop pasove do iznemoglosti, ali Dieng ipak ima dosta ispoliraniju igru, što smo mi u Hrvatskoj bolno naučili u porazu naše reprezentacije od njegovog Senegala na SP u Španjolskoj, kad nas je praktički sam pobijedio. Pero Antić je kompletan igrač koji je prošao sve u košarci, pa nakon dva euroligaška naslova s Olympiakosom uživa kao stretch opcija s klupe u zahuktalim Hawksima, a još jedan šuter je crnogorski Španjolac (ili španjolski Crnogorac?) Nikola Mirotić koji može pokriti pozicije od tri do pet. Za kraj sam ostavio Stevena Adamsa, kiwija koji je svojom sjajnom igrom natjerao svog trenera Brooksa da Kendricka Perkinsa gurne na kraj klupe. U pitanju je tipični igrač energije koji je koristan na oba kraja parketa. Mislim da ove dvije momčadi nude dobru kombinaciju atraktivnosti i solidnih košarkaških elemenata, što bi gledateljima trebalo pružiti dobru zabavu.

GO WORLD!!