Re-draft generacije 2015

Pauza povodom All-Stara je idealna prilika da malo analiziramo igru novajlija izabranih na draftu ljeta 2015. godine i da vidimo kako su se snašli u prvih 50-ak utakmica i skoro 4 mjeseca sezone. Rangiraću 14 novajlija koji su najviše pokazali u dosadašnjem dijelu sezone i koji bi po prikazanom zaslužili da budu lottery izbori. Postoje samo dva kriterijuma za selekciju: dosadašnje prikazane partije (a ne budući potencijal) i makar 400 odigranih minuta. To nije prevelika minutaža ali nije ni mala, posebno za novajlije, koji se najčešće ne izbore za stabilnu minutažu od samog početka sezone. Osvrnuću se samo na dosad prikazane igre i na osnovu toga napraviti selekciju, što ne znači da je neko ko je pokazao više u dosadašnjem dijelu sezone veći potencijal ili da će biti bolji igrač od igrača koji je do sada bio nešto slabiji. Takođe, u obzir dolaze samo igrači koji su mogli biti draftovani na posljednjem draftu, a ne igrači koji su tek debitovali ove sezone. To znači da na ovoj listi neće biti fenomenalnog Nikole Jokića, koji je debitant u NBA ligi, ali je draftovan kao 41. izbor druge runde 2014. godine.

Ova draft klasa je jako dobro startovala, dosta igrača se izborilo za značajne uloge u svojim ekipama, tako da napraviti izbor 14 najboljih nije bio nimalo lak. Emmanuel Mudiay nije ušao u top 14 iako je, od kad se oporavio od povrede, posljednjih 10-ak utakmica odigrao solidno. Ipak, još uvijek nije nadoknadio katastrofalan početak sezone. Richaun Holmes je premašio sva očekivanja u Sixersima ali je u ovom izboru platio ceh jake konkurencije. Trey Lyles je još uvijek sirov i trebaće puno rada, ali pokazuje obrise moderne četvorke koja može da proigra, pogodi spolja i čuva više pozicija. Stanley Johnson ima ulogu i dobru minutažu u Detroitu, kao i fizičke predispozicije da bude dobar NBA igrač ali prije toga mora popraviti kontrolu lopte i šut. Mario Hezonja je vezao nekoliko solidnih utakmica u posljednjih par nedjelja ali će morati da nastavi da igra da igra u kontinuitetu da bi ušao u top 14.

Pa, da krenemo:

14. Larry Nance Jr. (Los Angeles Lakers, 27. izbor)

Nance Jr. je pomalo iznenađujuće izabran kao 27. pick na draftu jer mu je predviđan početak ili sredina druge runde. Međutim, Nance Jr. je iznenadio dobrim igrama i nametnuo se u rotaciji Lakersa kao igrač koji može biti vrlo koristan. Karakteriše ga dobra lateralna kretnja, na mahove je ove sezone pokazivao da bi mogao da preuzima niže igrače kada je potrebno. Pogađa poludistancu u dobrom procentu i ako bi razvio solidan šut iz korner trojki, bio bi solidna strech opcija. Nance Jr. bi se najbolje snalazio u sistemu koji forsira brz tempo jer je eksplozivan i dobro trči tranziciju. Još uvijek traje period prilagođavanja na NBA, što se najbolji vidi kada oklijeva da šutne otvoren šut, tražeći ekstra pas koji najčešće nije dobro rješenje. Sve u svemu, Nance Jr. igra u granicama svojim kvaliteta, ne forsira, bori se u odbrani i definitivno je pružio više od očekivanog.

13. Frank Kaminsky (Charlotte Hornets, 9. izbor)

Kaminsky je postao važan igrač sa klupe u rotaciji Hornetsa i uklapa se u njihov stil igre ove sezone koji se sastoji od dosta dodavanja, kretanja bez lopte i šutiranja, sa mnogo manje izolacija i guranja lopte u reket kao prošle godine. Kaminsky zna pogoditi iz pick and popa ali i dodati dobar pas na otvorenog šutera kada se nakon picka odbrana počne destabilizovati. Iako nikada nije smatran za dobrog defanzivca, dobro se uklopio u defanzivnu šemu Steve Clifforda, ne iskače iz nje i odbrana Hornetsa je bolja za skoro 3 poena sa njim na parketu nego bez njega, prema nba.com. Clifford ga voli koristiti u dosta visokoj petorci solidnih šutera i dodavača, sa Marvin Williamsom na 3 i Spencer Hawesom na 5, koja uz Jeremy Lamba i Jeremy Lina daje odlične rezultate za sada. Kaminsky nema spektakularnu sezonu, ali se dobro uklopio u ligu i čini se da može biti solidan rezervista dugo godina.

12. Rondae Hollis-Jefferson (Brooklyn Nets, 23.)

Rookie Netsa bi bio mnogo bolje rangiran da zbog povrede nije odigrao samo 19 utakmica ove sezone. Možda to djeluje malo, međutim, ne treba zaboraviti da je Hollis-Jefferson jedna od rijetkih svijetlih tačaka Brooklyna ove sezone. Njegova odbrana i fenomenalne skakačke sposobnosti činile su Netse makar prosječnom ekipom kada je RHJ na parketu, a ne vrećom za udaranje kakva su sada. Sa njim na terenu, Netsi su imali odličnu odbranu i net rating od samo -1.5 poena, što je bolji net rating od Houston Rocketsa ove sezone, na primjer. Imao je i nekoliko utakmica gdje je dobrim pasovima pokazao da može da ima i dobar pregled terena ali se čini da je taj aspekt igre još uvijek u ranoj fazi. Još uvijek nema gotovo nikakav range ali ako uspije da unaprijedi šut, uz stvari koje već sad radi dobro, biće dobar NBA igrač.

11. T.J. McConnell (Philadelphia 76ers, nije izabran u 2 runde)

Sada zvuči nevjerovatno da na posljednjem draftu od 60 mjesta nijedno nije bilo namijenjeno T.J. McConnellu. Da ne bude zabune, McConnell nikada neće biti All-Star niti nosilac igre neke ekipe, ali su Sixersi napravli dobar posao kada su potpisali minimalni ugovor sa njim, koji im daje opciju da ga zadrže i naredne dvije sezone, zavisno od njegovih igara. McConnell je pokazao da za njega u NBA ligi ima mjesta, i u dosadašnjem dijelu sezone igra bolje od velike većine draftovanih igrača. Ima najbolji procenat asistencija od svih novajlija u ligi i dobro se snalazi kao dodavač u pick and rollu. Nije atleta, međutim, ima visok procenat ukradenih lopti. McConnell je prije svega dodavač, a mnogo manje poenter i odbrane ga često ignorišu i brane prevashodno pas, što zna da upropasti ionako problematičan spacing najgore ekipe lige. Ipak, u posljednje vrijeme šutira više i dobro pogađa sa poludistance, a ukoliko uspije da nađe odgovarajući balans između asistiranja i šutiranja, to će samo biti plus u njegovoj igri.

10.Cameron Payne (Oklahoma City Thunder, 14.)

Payne se za minutažu rezervnog playmakera izborio tek krajem godine je pokazao dosta pozitivnih stvari, pa ga je Billy Donovan ga je počeo koristiti i u petorkama sa Russell Westbrookom jer već sada pokazuje solidne defanzivne instikte, a uz to je i solidna spot up opcija. Startna četvorka Thundera (Westbrook, Kevin Durant, Serge Ibaka, Steven Adams) sa Payneom bilježi odlične rezultate za limitirano vrijeme koje je zajedno provela na terenu, pa treba očekivati da će ovu postavu Donovan u budućnosti više koristiti. Payne pogađa skoro 40% šuteva za tri poena i preko 50% midrange šuteva. Spreman je da radi „prljavi“ posao u odbrani, da juri 50-50 lopte i izlazi iz protivničkih blokova što je više moguće a to je uvijek pozitivna stvar, posebno u ekipi kojoj je očajnički potreban 2-way spoljnji igrač.

9. Bobby Portis (Chicago Bulls, 22.)

Bullsi su u sezonu ušli sa dosta dubokom rotacijom na pozicijama 4 i 5  i za Portisa jednostavno nije bilo dovoljno minuta u konkurenciji sa Pau Gasolom, Nikolom Mirotićem, Taj Gibsonom i Joakim Noahom. Međutim, sredinom decembra Fred Hoiberg je odlučio da mu pruži šansu i Portis je odmah pokazao da može biti koristan Bullsima. Pomagao je raširiti teren a pokazao je i odličan „njuh“ za ofanzivne skokove. Hoiberg je čak Mirotića prekomandovao na poziciju krila da bi našao minute za Portisa. Sada to više nije problem, Portis ima minute iz razloga što je Noah praktično završio sezonu zbog povrede, dok se Mirotić oporavlja od operacije slijepog crijeva. Jasno je da je Portis daleko od gotovog proizvoda, međutim, u dosadašnjem dijelu sezone je uradio dovoljno stvari da se može svrstati kao potencijalni steal ovogodišnjeg drafta, s obzirom na poziciju sa koje je draftovan. U suštini, Portis ima momente kada izgleda fenomenalno i kada uklopi sve elemente u jednu odličnu cjelinu, ali to još ne pokazuje u kontinuitetu. Kada je raspoložen, Portis je igrač koji hvata ofanzivne skokove, pogađa trojke i rješava poslije picka.  Sada mu ostaje da to počne da radi u kontinuitetu. Pomoglo bi i da smanji broj napada koje riješava izolacijom, jer mu to u ovoj fazi karijere nije jače oružje.

8. Justise Winslow (Miami Heat, 10.)

Winslowove brojke ne djeluju ni najmanje impresivno – 5.7 poena, 5.1 skokova i 1.3 asistencija po utakmici, uz malo ispod 42% šuta iz igre i samo 1.2 iznuđena slobodna bacanja po utakmici. Zašto je Winslow onda jedan od najboljih novajlija po prikazanim igrama ove sezone? Jednostavno, Miami je sa njim u igri mnogo bolja ekipa. Winslow je vrhunski atleta i već sada ozbiljan defanzivac na perimeteru što mu je obezbijedilo minute od samog starta sezone. Dobar je skakač i talentovan dodavač, pa ga kombinacije te tri stvari čini jako važnim za igru Heata. Winslow ne zahtijeva loptu u napadu, dobro se kreće bez lopte i dosta poena postiže protrčavanjima iza leđa odbrane, nakon ofanzivnog skoka ili iz tranzicije. Na taj način kompenzira nedostatak šuta jer nije dobar šuter za tri poena, a i poludistancu pogađa uglavnom samo kada je potpuno sam. Kvaliteti koje posjeduje učinili su ga glavnom igračem sa klupe i Winslow Eric Spoelstri obezbjeđuje mogućnost da koristi small ball postave – postava Dragić/Wade/Winslow/Deng/Whiteside rastura protivnike kada je zajedno na parketu. Defanzivni rating Heata je slabiji za skoro 6 poena kada je Winslow na klupi, što dovoljno govori o njegovim zaslugama za to što je Miami trenutno 6. odbrambena ekipa lige.

7. Willie Cauley-Stein (Sacramento Kings, 6.)

Cauley-Stein je, poput Winslowa, igrač koji ne izlazi iz okvira onoga što zna u napadu i koristi svoje prednosti na pravi način. Izuzetno brz za centra, Cauley-Stein dobro trči kontre i odlično se snalazi u superbrzom, haotičnom ofanzivnom sistemu George Karla. Odličan pick and roll finisher, stvorio je odličnu hemiju sa Rajon Rondom koji mu namješta dosta lakih poena nakon njihovog picka. Uz Karl-Anthony Townsa najbolji ofanzivni skakač, a uz to i jedan od najboljih blokera ove rookie klase. Nakon problema sa povredom na startu sezone, sada igra i koristi svoje minute vrlo dobro. Međutim, i dalje je poprilično sirov u napadu jer nema apsolutno nikakav range i nemoguće ga je upariti sa visokim igračem koji ne zna šutirati, tako da se njegova uloga u napadu svodi na poene nakon picka ili ofanzivnog skoka. Defanzivno je veliki potencijal, ima visinu i pokretljivost da bude i čuvar reketa i neko ko može preuzimati igrače na perimeteru. To do sada nije pokazao u velikoj mjeri, ali je teško reći da li je razlog tome činjenica da još uvijek uči kako se igra odbrana na NBA nivou ili to što Kingsi kolektivno ne ulažu gotovo nikakav napor u defanzivi. Vjerovatno i jedno i drugo. Ipak, Cauley-Stein je ogroman potencijal u odbrani i pitanje je vremena kada će izrasti u ozbiljnog defanzivca. Uprava Kingsa može biti više nego zadovoljna onim što je šesti izbor drafta pokazao u dosadašnjem dijelu sezone.

6. Myles Turner (Indiana Pacers, 11.)

Dobro je otvorio sezonu, potom ga je skoro dvomjesečna povreda poremetila i trebalo mu je vremena da ponovo uđe u ritam, međutim, Myles Turner u posljednjih 15 utakmica igra 27.2 minuta po utakmici i ubacuje 14.7 poena, uz 6.7 skokova i skoro 2 blokade, uz procenat šuta od 54.5%. Glavno oružje u napadu mu je šut sa poludistance i te šuteve pogađa u dobrom procentu – pomalo me izbačajem šuta i pozicijama odakle šutira poludistancu podsjeća na LaMarcus Aldridgea. Odličan bloker i defanzivac. Već sada pokazuje napredno znanje u odbrani od picka, pa se tako vrlo često postavi na način da tijelom ili rukama zasmeta igraču sa loptom. Ne šutira trojke, međutim, nije nemoguće da vremenom razvije solidan šut za tri poena. Ne mora ih šutirati u velikom broju, dovoljno je da ga odbrane poštuju u tom aspektu, čime će postati prava moderna četvorka, koja dobro šutira, završava unutra i brani reket.

myles-turner

5. D’Angelo Russell (Los Angeles Lakers, 2.)

Drugi pick drafta je ušao malo sporije u sezonu, trebalo mu je dosta vremena da se oslobodi, ali je činjenica da napreduje iz utakmice u utakmicu. Karakteriše ga dobar pregled igre i odličan osjećaj za asistenciju, iako se to često ne valorizuje iz razloga što saigrači ne isprate njegove zamisli na pravi način. Prema podacima www.nba.com, Russell stvara 7.9 potencijalnih asistencija po utakmici za svoje saigrače, a samo 3.3 se zapravo pretvore u asistencije. Odličan je backdoor cutter i često iskoristi nepažnju čuvara da se „iskrade na zadnja vrata“. Koristi visinu dosta dobro pa je solidan defanzivni skakač za poziciju playmakera, a i procenat šuta u reketu mu je na odličnom nivou, pa bi trebao povećati broj prodora ka košu u budućnosti (napravio je neke pozitivne korake u tom smjeru u posljednjih 20-ak utakmica). Šut za tri poena, sa poludistance i sa linije slobodnih bacanja još uvijek nisu na nivou na kojem bi trebali biti ako Russell želi postati superstar jednog dana, ali ima odličnu mehaniku šuta i pokazao je da zna da pogodi težak šut, tako da je vrlo moguće da će biti vrhunski šuter u narednim godinama. Russell je, kada je napad u pitanju, opravdao očekivanja drugog izbora drafta, i pored jako teške situacije u klubu, koja bi napravila probleme svim rookie playmakerima. Odbrana, međutim, zaostaje za napadom. Odbrana na lopti nije loša i Russell ima solidan procenat ukradenih lopti za novajliju ali se u odbrani bez lopte često izgubi i ne isprati svog igrača a će trebati dosta rada da se od Russella napravi dobar defanzivac. To, međutim, nije nemoguće, jer ima atletske sposobnosti za tako nešto.

4. Devin Booker (Phoenix Suns, 13)

Prije drafta, Devin Booker je bio pomalo nepoznanica. Znalo se da zna da šutira kao i da nije dobar defanzivac, međutim, sve ostalo je bilo pod znakom pitanja. On je, ipak, od samog početka sezone kada god je dobio minutažu pokazivao potencijal, kao i da mu NBA trojka ne predstavlja nikakav problem, pa tako u svojoj rookie sezoni šutira odličnih 40% na skoro 3 šutnute trojke po utakmici. Ipak, Booker je počeo da impresionira tek od kada su Sunsi potpuno desetkovani povredama – od kad su Eric Bledsoe i Brandon Knight povrijeđeni, Booker je dobio veću ulogu i minutažu, a opravdava to na fenomenalan način. Od Nove godine, Booker provodi skoro 35 minuta po utakmici na terenu i bilježi 17.1 poena, 3.5 skokova i 2.9 asistencija, uz 35% šuta za tri poena na preko 5 šutnutih trojki i čak 4.6 iznuđenih slobodnih bacanja. Pored vrhunskkog šuta, Booker pokazuje da zna da kreira sopstveni šut, iznudi faul i vodi loptu u picku. U posljednjih 9 utakmica, Booker je asistirao kod čak 21% pogođenih šuteva saigrača, uz relativno nizak nivo izgubljenih lopti. Još uvjek je bolji kao spot up šuter, odnosno kada ima vremena da se namjesti za šut (pogađa čak 44% takvih trojki), međutim, popravlja se i iz šuteva iz driblinga, što je, uz druge napadačke vrline koje posjeduje, pozitivan znak da su Sunsi dobili potencijalnog All-Stara.

3. Jahlil Okafor (Philadelphia 76ers, 3)

U suštini, Okafor je sve ono što se i predviđalo da će biti kada je draftovan – dobar post up igrač, izuzetno talentovan napadač, prosječan skakač i slab defanzivac. Jedina stvar koja se nije obistinila je da je Okafor loš šuter sa linije bacanja – bolji je od očekivanog i pogađa malo preko 68%. Kada je riječ o napadu, Jahlil je već sada igrač koji će bez problema ubaciti 15-20 poena. Većinu njegovih koševa čine poeni iz post upa, pa je Okafor ove sezone post upom završio 287 napada, što je 5. najveći broj od svih igrača u ligi, prema podacima www.nba.com. Ne spada u najproduktivnije igrače te vrste, ali nije ni neefikasan – Okafor koristi zanimljivu kombinaciju igre leđima, napadanja licem koristeći dobar prvi korak protiv sporijih centara, kao i turnaround šuteva i spin pokreta kojima ostvaruje prednost. Kada je odbrana u pitanju, čini mi se čak da je Okafor nadmašio očekivanja u pojedinim oblastima odbrane. Naime, Okafor odlično koristi svoju težinu i visinu u odbrani igre leđima i centri koji nemaju dobru leđnu tehniku neće lako poentirati preko njega na taj način. Međutim, problem nastaje kada god protivnici ubace Okafora u pick, a to je vrlo česta pojava. Okafor je jednostavno previše spor da bi pratio playmakere nakon eventualnog preuzimanja a još uvjek ima problema da se prilagodi na brzinu kojom se takve akcije odvijaju, pa često ostane izgubljen u nekom međuprostoru čime dodatno olakšava protivničkim napadima. Defanzivni rating Sixersa bolji je za preko 6 poena kada je Okafor na klupi nego kada patrolira reketom. Veliko je pitanje da li će Okafor ikada postati više od prosječnog defanzivca (što trenutno nije), takođe, Okafor i Nerlens Noel nisu dobra kombinacija zajedno na terenu jer protivnici „raznose“ Sixerse kada su u isto vrijeme u igri, međutim, nesporno je da je Okafor odlično tehnički potkovan centar, a to je vrlina koja je i dalje na cijeni u ligi.

2. Kristaps Porzingis (New York Knicks, 4.)

Igrač koji je uhvatio ligu na prepad i natjerao navijače Knicksa da se postide zvižduka koje su upućivali noći kada ga je Phil Jackson izabrao kao 4. picka na draftu. Da je Porzingis veliki potencijal se znalo odavno ali da je već sad spreman da doprinosi na ovakav način, tome se malo ko nadao. Igrač visok 221 cm, koji je nezaustavljiv u pick igri, jer može da se odmota ka košu a može i jednostavno da se povuče nazad i pogodi iz pop outa. Ako to nije dovoljno, Porzingis pogađa 35% svojih šuteva za tri poena, a čini se da je to tek početak i da će biti još bolji šuter. Ogromna većina tih šuteva je došla sa centralne linije za tri poena i ako Porzingis vremenom razvije šut iz kornera, postaće još opasnija spot up opcija za Knickse. Karakteriše ga još jedno korisno oružje u napadu – ima dobar osjećaj za ofanzivni skok, što u kombinaciji sa njegovom eksplozivnošću često dovodi do prikucavanja promašaja saigrača. Nadam se da će vremenom postati agresivniji, čak i po cijenu povećanja izgubljenih lopti jer će mu to dobro doći u budućnosti. Najveće iznenađenje u Porzingisovoj igri je odbrana – nije pretjerano reći da je Porzingis trenutno najbolji defanzivac među visokim igračima izabranim na posljednjem draftu. Blokira 5.3% protivničkih šuteva, što je drugi najveći procenat od svih novajlija[1], a ima najbolji procenat ukradenih lopti među svim četvorkama i peticama iz klase 2015. Ono gdje Porzingis najviše impresionira je njegova odbrana pick and rolla, nevjerovatno je koliko je brz i okretan i koliko se dobro snalazi kada ostane na igraču sa loptom. Porzingis je u stanju kretnjom zaustaviti prodor ili izblokirati igrača sa loptom u slučaju da ga isti  uspije proći. Jedina mana u odbrani mu je što za sada ne može adekvatno braniti snažnije centre, jer nema potrebnu masu za tako nešto. Čini se da se to da popraviti vremenom kada dobije na snazi. Porzingis je na putu da postane superstar i da Karl-Anthony Towns nema istorijski dobru rookie sezonu, bio bi bez dileme br. 1 na ovoj listi – jednostavno, on i Towns su kategorija za sebe.

1. Karl-Anthony Towns (Minnesota Timberwolves, 1.)

O Townsu sam već pisao u nekoliko navrata ali on ne prestaje da impresionira. Ne pamtim da sam ikada vidio rookieja koji igra sa takvom zrelošću i smirenošću. Gotovo svaki novajlija se suoči sa određenim periodom prve sezone kada ga sustigne umor, kada se odbrane prilagode njegovim kvalitetima i sl. Sa Townsom to još uvjek nije slučaj. Dominira na defanzivnom i ofanzivnom skoku, vrhunski trči tranziciju, pogađa iz picka, bilo da se odmota ka košu ili izađe na poludistancu ili trojku, ima dobro razvijenu igru leđima, a povrh svega toga, pogađa 46.8% midrange šuteva i 37.5% šuteva za tri poena. 23.1 PER koji ima je jedan od najboljih u ovoj kategoriji među novajlijama svih vremena. Ako postoji stvar u kojoj mu je potreban očigledan napredak, to je u defanzivi, jer je potrebno da malo dobije na snazi da bi se adekvatnije nosio sa centrima u reketu, kao i da nauči bolje da se pozicionira pri odbrani od picka. To se sve stiče iskustvom (ili boljim trenerom), tako da je potpuno jasno da, ako ostane zdrav, u Karl-Anthony Townsu imamo novog superstara lige.

[1] Turner je na prvom mjestu, prema podacima www.basketball-reference.com