Na početku sezone sam ih prekrižio, prognozirao im grčevitu borbu za plasman u doigravanje i nadao se da neće prokockati teško stečeno dostojanstvo i ugled u ovih nekoliko mjeseci krnje sezone. I tamo negdje do All-star vikenda u Orlandu sve se odvijalo prema mojim predviđanjima.
Zima je bila duga, hladna i nemilosrdna. Bez obzira da li ti, vrli čitatelju, dolaziš iz hrvatske metropole, slavonske ravnice, jadranske obale, bosanskih planina ili bilo kojeg drugog dijela brdovitog Balkana kojem se obraća ovaj portal, moraš se složiti s prvom rečenicom ovog teksta.
Kada je prije Božića izašao raspored nove NBA sezone, gotovo svi smo se obradovali kao mala djeca, osim nekoliko parova umornih i zahrđalih koljena u Bostonu, Los Angelesu, San Antoniu i Dallasu. Njih je pogled na zbijeni raspored, maratonske road tripove i back to back to back seanse mogao samo deprimirati.
Započnimo s jednim fun factom. Minnesota je službeno najhladnija američka savezna država. Dobro, iza Aljaske. Svake zime vani je uredno minus četrdeset celzijevih i jednako toliko farenhajta, snijeg lijepo napada do razine koljena i ne planira se otopiti do sredine travnja, osiguravajući stabilna primanja i puno posla za radnike zimske službe.
Svake neparne godine, negdje u rujnu mjesecu, gotovo nepogrešivo me uhvati neopisiva mučnina. Oštra bol, glavobolja i opća nelagoda uglavnom me u tim rujanskim danima naglo spopadne kada upalim televiziju, a na njoj se pojave mladići u crveno bijelim dresovima koji se dodavaju košarkaškom loptom.
Kod oproštaja svih velikih igrača uvijek govorimo kakvi su veliki košarkaši bili, prisjećamo se što su sve postigli i nabrajamo koje su nagrade osvojili.
Vijesti koje dolaze do nas iz NBA lige u zadnjih par tjedana pomalo nalikuju onima iz naše političke zbilje. Postoje radnici koji se preko svog sindikata bune protiv gramzivih poslodavaca koji ih ugnjetavaju i iskorištavaju, dok istovremeno poslodavci optužuju svoje zaposlenike da previše traže u ovim teškim vremenima.
Malo je stvari na ovome svijetu zbog kojih se isplati provesti besanu noć. Iako one u pravilu uključuju izlaske, glasnu glazbu, alkohol i slične hedonističke aktivnosti, moja zadnja noćna avantura nije me odvela dalje od televizije skromne dijagonale, udobne fotelje i boce obične vode, pri čemu sam se zabavio kako odavno ne pamtim.
Jesam li samo previše subjektivan, ili su se u finalu Zapadne konferencije zaista našle dvije najuzbudljivije, da ne kažem i najbolje momčadi zapadno od Misisipija?
Sada je valjda već svima jasno da ovaj playoff, kako bi se u narodu lijepo reklo, is not your ordinary playoff, već nakupina sasvim neočekivanih rezultata,uzbudljivih završnica, rušenja predrasuda i padova velikih momčadi, uz tek pokoji očekivani i uspješno prognozirani dvoboj.