Bitka za Los Angeles

Bryantovi Lakersi su aktualni prvaci lige i legitimno najbolja momčad svijeta, ali zadnjih dana svjetla reflektora usmjerena su na jedan drugi klub koji dolazi iz istog grada. A u tom klubu igra jedan iznimno talentiran dečko…

Najbolja vijest koju sam primio u ova vučja vremena, kada dosadni ispiti uporno kucaju na vrata, a lijenost tokom semestra dolazi na naplatu, zove se – besplatni NBA League Pass! Na stranu ostavljam činjenicu što mi mogućnost gledanja bilo koje utakmice, i to u gotovo perfektnoj rezoluciji, može samo još više odvući pažnju od knjige. Koristeći ovu privilegiju sinoć sam uživao u partiji iz snova mladog Blakea Griffina, usput shvativši da su Los Angeles Clippersi trenutno jedna od najuzbudljivijih momčadi na planetu. I nije me toliko iznenadilo Griffinovih 47 lakih komada, jer sam znao da je tip lud k’o puška i da je samo pitanje dana kada će eksplodirati, koliko činjenica da Clippersi uz malo sazrijevanja i sportske sreće mogu postati jedna jako ozbiljna ekipa…

Dobro ste čuli, napisao sam pohvalne riječi o Clippersima, onom drugom klubu iz Los Angelesa, onim vječnim luzerima. Zadnjih dvadeset godina taj klub je poznatiji po vicevima o svom škrtom vlasniku Donaldu Sterlingu i njegovoj fobiji od probijanja salary capa, nego po vlastitim igrama. O Clipsima (valjda ih tako skraćeno zovu) se uvijek govorilo kao o ružnom pačetu kada bi se našli u istoj rečenici sa svojim sugrađanima Lakersima. Bile su to dvije krajnosti, dva pola NBA lige, koji se silom prilika nalaze u istom gradu.

I sada bi jako lijepo zazvučala priča u kojoj bi jedan nevjerojatno talentiran rookie okrenuo cijelu tu franšizu naopačke i vratio, ili bolje rečeno otkrio Clippersima moć pobjeđivanja. Ako netko može razveseliti navijače Clippersa, i što je još važnije, prekomandirati jedan dio puka Los Angelesa da počnu navijati za Clipperse, onda je to Blake Griffin. Znam, znam, ovo mu je tek prva sezona, a i od te nas čeka još polovica, ali Griffin već sada pokazuje da će biti kamen temeljac bilo kojeg kluba u kojem bude igrao. Ako želite brojke, neću vam dati ništa konkretno jer to možete lako proguglati, ali zgodan je podatak da je sinoć zabio spomenutih 47 koševa uz samo pet (!) promašaja iz igre. Da može zakucavati i skakati do besvijesti to već svi znaju, a ono što ne znaju je da je Griffin i vrlo učinkovit dodavač. Ukoliko još malo poboljša šut izdaleka i slobodna bacanja, Kevin Durant će se uskoro morati oprostiti od pretplate na status prvog strijelca lige.

Naravno, znatnijeg napretka Clippersa neće biti ukoliko se moćnom Blakeu ne pridruži još  poneki vrhunski igrač. No, i tu se vidi svjetlo na kraju tunela, točnije nekoliko njih. Prvi među jednakima je Eric Gordon. On je zapravo i prvi strijelac Clippersa u ovoj sezoni i rani kandidat za titulu igrača koji je najviše napredovao. Bio sam skeptičan prema čovjeku još od prvog dana u NBA, ali ove sezone proživljava potpunu afirmaciju. S druge strane, playmaker Baron Davis je klasični Stephon Marbury/Steve Francis profil igrača (čitajte: iznimno talentiran, puno oscilira, nestabilan u glavi, svađa se s trenerom, nikada neće osvojiti naslov i vjerojatno bi bio kriminalac da nije košarkaš, ali ovo zadnje uzmite s određenom dozom rezerve). No to nije razlog da iskusni Davis ne prepozna i svoju priliku karijere u ovoj momčadi i pokuša usmjeriti i pomagati svoje mlade suigrače. Griffin dobar oslonac može pronaći i u mladom centarskom kolegi DeAndreu Jordanu s kojim jednog dana, ako se puno toga poklopi, može činiti twin towerse ravne onima iz Spursa. Sigurno je da će ovaj igrački kadar trebati još proširiti ako Clippersi jednog dana misle ravnopravno zaigrati s velikim dečkima u postsezoni, ali tu se opet vraćamo na zmiju u Sterlingovu džepu i možemo se samo nadati da će zadrti vlasnik franšize spoznati kakvu perspektivu posjeduje ova momčad.

Ajde da se sada malo vratim na famoznu rečenicu iz naslova, da ne ispadne da sam sintagmu Bitka za L.A. iskoristio samo da privučem vašu pozornost. Vjerojatno znate da su večer prije Griffinove rapsodije protiv Pacersa Clippersi pobijedili svoje starije i pametnije susjede u žutim dresovima. Pritom su se igrači gotovo i zaista pobili pred kraj utakmice, što samo pokazuje da priča o velikom rivalstvu ova dva kluba u budućnosti može imati smisla. Ta utakmica sama po sebi možda ne znači ništa, ali ima potencijala da bude prekretnica u odnosima ova dva kluba i odnosu građana Los Angelesa prema svojim NBA momčadima. Već sam nagovijestio da će s dobrim igrama Clippersi sigurno povećati vojsku svojih obožavatelja, koja je protekla dva desetljeća bila podjednako malobrojna i tiha. Također, moguće je i da se određeni simpatizeri Lakersa polako, ali sigurno okrenu u smjeru drugog kluba koji igra u Staples Centru i to je ono što bi za Clipperse bilo od iznimnog značaja. Naravno, preduvjet za to su konstantno dobre igre i što više ovakvih pobjeda protiv gradskih rivala.

Za kraj ovog teksta ide rubrika želje i pozdravi, s tim da neću nikoga posebno pozdraviti (osim možda dragog Jeru Žarka, osvjedočenog ljubitelja lika i djela Allena Iversona, i čestitati mu na izvrsnom tekstu o The Answeru), nego ću samo zaželjeti Clippersima ulazak u doigravanje, možda čak i na štetu mojih Sunsa. Bit će to jako teško izvedivo, ali mislim da bi svi uživali kada bi se u playoffu ukrstili klubovi iz Grada Anđela. Bila bi to prava bitka za L.A., ako ne ove godine, onda dogodine…