Novi Sunsi u Velikoj Jabuci

Činjenica da je Mike D’Antoni donio run&gun iz Sunsa u New York Knickse nije nikakva novost, ali sada je ta moćna gomilica počela pobjeđivati, a ne samo zabijati više od stotke svake večeri, i to zavrijeđuje našu pažnju.

U cijeloj NBA ligi sasvim sigurno ne postoji klub koji je u prošlom desetljeću povukao više krivih poteza od New York Knicksa. U upravi Knicksa valjda još od odlaska Patricka Ewinga lutaju iz sezone u sezonu i očito je da su promijenili više smjerova u razvoju kluba od taksista u vlastitom gradu. Vrhunac vizionarske politike uprave vjerojatno je bilo angažiranje Isiaha Thomasa za prvog čovjeka struke u klubu. Svaka čast Zekeu, bio je veličanstven igrač, ali vjerojatno bi dobar dio čitatelja ovog sitea bio uspješniji GM ili glavni trener nekog NBA kluba od njega. I to nemojte uzeti kao kompliment. Srećom, svemu jednom mora doći kraj, pa su tako prije par sezona u grad koji nikad ne spava došli Donnie Walsh na mjesto GM-a i dobri stari Mike D’Antoni kao head coach.

Navijači Knicksa, a i svi ostali, i dalje su bili skeptični. OK, D’Antoni možda i jest napravio malo čudo u Arizoni i stvorio ekipu iz ničega (dobro, ne iz ničega, nego iz Nasha…), ali roster kojeg je zatekao u New Yorku bio je organiziran gore od Vlade RH na dan Sanaderove ostavke. I treba iskreno reći da nije sve išlo glatko. Vjerojatno je i iskusni Mike često pomislio kako su Knicksi ukleti klub od kojega treba pobjeći glavom bez obzira, ali je ipak ostao. I ne samo to, nakon solidne 32 pobjede na slabašnom Istoku lani, ovo ljeto se zajedno s Walshem potrudio da dovede svog stožernog igrača iz Sunsa, Amarea Stoudemirea. Moram priznati da sam uvijek dijelio mišljenje da Amare bez Stevea Nasha nije ni upola dobar igrač. S druge strane, mnogi su pretpostavljali da se STAT dolazi u New York više zabavljati, nego igrati košarku,a takvim stavovima svakako je pripomogao njegov fotosession za ESPN Body Issue ovog ljeta. No, čini se da nas je ovogodišnjim igrama za novi klub Amare sve zajedno lijepo demantirao.

Naravno, nije mu odmogao ni Raymond Felton, playmaker u najboljim godinama, koji je strašno napredovao zadnjih sezona i pretvorio se u racionalnog beka koji je nastavio hraniti Amarea loptama baš poput Nasha. Nominalno treća napadačka opcija Knicksa je mladi Danilo Gallinari, a prvu petorku zatvaraju rookie Landry Fields i mladi, ali u klubu već etablirani swingman Wilson Chandler. Fields se već sada pokazao kao najveća krađa drafta (bio je 39. pick), a sigurno će biti i jedan od kandidata za novaka godine. Vrijedan spomena je njegov učinak u skokovima. Iako bek-šuter, Fields je sa 7.6 skokova u prosjeku drugi skakač Knicksa. Treba imati na umu da je ozlijeđen centar Eddy Curry, ali ja to ne bih nazvao prevelikim hendikepom. Ozlijeda Currya je samo otvorila kombinaciju koju je D’Antoni vjerojatno već odavno zamislio za ovu momčad. Trener Knicksa je s ovogodišnjom stratnom postavom zapravo potpuno preslikao igru koja mu je u Phoenixu donijela nebrojene pobjede. Knicksi gotovo cijelo vrijeme igraju s četiri mala, s postavom u kojoj Stoudemire igra peticu, baš onako kako je to radio u Phoenixu, dok je za Gallinarija rezervirana pozicija četvorke, što on kao izvrstan tricaš koristi da protivničke visoke igrače izvuče iz reketa. Sve to omogućava visoku pokretljivost cijele momčadi, prisutan je visoki ritam igre i visoka efikasnost, veliki broj koševa i trica i dobri stari pick&roll Feltona i STATA. Još jedna karakteristika preslikana iz Phoenixa je da obrana i nije baš najvažnija stvar na svijetu, ali o tome nekom drugom zgodom…

Epilog ovakve igre je izrazito pozitivnog predznaka.  Publika je opet počela popunjavati Madison Square Garden do zadnjeg mjesta, čangrizavi Spike Lee više ne kritizira momčad ni upravu, a najveći američki grad je konačno dobio košarkaški klub kakvog zaslužuje. Ali naravno, jako je veliko pitanje koliko će ova bajka uopće trajati. Iskreno se nadam da ovo nije samo privremeni bljesak Knicksa, kakvih sam se dovoljno nagledao kod mnogih klubova proteklih desetak godina. Uvijek ima onih klubova koji igraju konstantno loše, onda se jedne sezone poprave i kada ih već svi uvrste u gornji dom lige, vrate se u vlastito sivilo. Zaista se nadam da D’Antoni s ovom franšizom planira nešto na duže staze, a to i ne bi trebala biti toliko nemoguća misija, posebice ako se proširi poprilično tanka klupa. Stoudemire i Felton su iskusni, ali nisu stari igrači, a oni pažljivi će primijetiti da Chandler, Fields i Gallinari zajedno imaju 67 godina…

Žao mi je samo tajminga ovog teksta jer je ipak izvjesno da bi Knicksi mogli izgubiti svoju slijedeću utakmicu. Ako ništa drugo, nakon osam pobjeda i isto toliko Stoudemireovih 30+ utakmica zaredom, Celticsi će biti pravi test za ovu momčad. I samo jedna od velikih utakmica koje im predstoje.