Priče s tržnice

U pravilu ne volim kada se dogodi mnoštvo zamjena igrača u NBA ligi, jer obično mi treba vremena da se naviknem na sve te silne tradeove nakon ljetnog ili zimskog prijelaznog roka, nove dresove i brojeve, a često ispadne da mi jedan od najdražih igrača bude preko noći zamijenjen u drugi klub i onda moram shvatiti kako i zašto se to dogodilo i privikavati se na nove okolnosti…

Da se mene pita, zamjene igrača se ne bi mogle odvijati ovako često, ostavio bih samo ljetni prijelazni rok – između dvije sezone, a ukinuo ovaj zimski. Zamislite kako se sada osjećaju npr.  navijači Nuggetsa, ili barem oni koji su navijali za Nuggetse zbog Mela i Billupsa. Usred sezone klub im u jednom trenutku potpuno promijeni krvnu sliku, odrekne se dva najbolja igrača. I što bi sada oni trebali: početi navijati za Knickse jer su ovi otišli onamo, ili i dalje navijati za Denver, iako im omiljeni igrači igraju negdje drugdje? Da su se ove promjene dogodile preko ljeta, navijači bi sigurno imali par mjeseci za prilagodbu i samoodređenje. Dobro, dobro, znam da je Melo htio otići i da su se mogli pripremiti na to, al’ svejedno.

Naravno, svjestan sam da okrutni poslovni svijet NBA lige nikada neće dopustiti ovako nešto, i da će igrači i dalje biti u velikim količinama mijenjani, prodavani i otpuštani baš poput robe na tržnici, što na neki način i jesu. I činjenica je da ih većina jako dobro živi od toga. Kada malo bolje razmislim, vjerojatno bih i ja pristao da mi jednom ili dvaput u karijeri iznenada kažu: Hej ti više ne igraš za nas, imaš dva dana da se spakiraš i odeš u Oklahoma City!, a da zauzvrat zarađujem pet ili više milijunčića godišnje. Nakon uvodnih mudrosti vrijeme je da se vratim u realnost i iskomentiram sve silne tradeove nastale zadnjih dana, ili barem one najbitnije.

Predvidljivo, krenut ću od the Tradea, odnosno dolaska Carmela Anthonya u Madison Square Garden. Najvažnija stvari u ovoj zamjeni nije uopće Melo, nego opet podcijenjeni Chauncey Billups, kojega opet malo tko uopće spominje, a čovjek je i dalje spreman biti vođa bilo koje momčadi u ovoj ligi. I vjerujte, ako Billups zadrži svoju razinu igre i koncentracije, a nema razloga da to ne napravi, nitko neće biti zabrinut hoće li Amare i Melo moći igrati zajedno, hoće li im biti dovoljna samo jedna lopta, hoće li jedan drugome biti konkurencija. Uz Billupsovu ofenzivnu inteligenciju obojica će imati loptu i obojica će moći zabiti svoju kvotu. Ne treba zaboraviti da momčad i dalje vodi Mike D’Antoni, o njihovom brzom tempu neću trošiti riječi, tako da će prilika na napadačkom dijelu terena biti sasvim dovoljno. Šteta je učinjena utoliko što su NY napustili talentirani Wilson Chandler, Mozgov i Gallinari, te ove sezone izvrsni Raymond Felton. Ali kao što rekoh – okrutan je svijet biznisa, posebice onog u NBA. Ono što zabrinjava nakon ove razmjene je ipak – obrana. Melo je poznat kao igrač koji se neće pretrgati dok protivnik ima loptu, a isto vrijedi i za Amarea. Chauncey je solidan obrambeni igrač, ali sigurno ne može nositi obranu cijele momčadi. I zato će i za ovaj D’Antonijev roster vrijediti ona: dok ide ide, a ići će dok ne nalete na nekoga tko će uštopati njihov napad. Ali da će ih biti zabavno gledati, hoće i to jako, već vidim kako se rađa nova run&gun momčad za koju ću zdušno navijati…

Eh, kad bi se barem dio tog uzbuđenja iz MSG prenio u okruženje Utah Jazza ili Derona Williamsa. Jer iskreno, trade Williamsa u New Jersey ne može nikako biti dobar za Jazzere, a još manje za njega. Mi obični smrtnici vjerojatno nikada nećemo saznati što se zapravo ove zime dogodilo u Salt Lake Cityu. Neki su pričali da je Sloan otišao zbog Williamsa, a sada mnogi pričaju da je Deron otišao zbog neslaganja s upravom. Rezime cijele priče je da se Jazzeri nalaze u krizi igre i rezultata u kakvoj nisu bili godinama i gotovo sam siguran da se neće plasirati u doigravanje. Velika šteta za klub koji je uvijek igrao dopadljivu i lijepu košarku. S druge strane D-Will sigurno neće odmah pomoći Netsima da ulove playoff, a nešto mi govori da se neće zaustaviti u Jerseyu na duže vrijeme.

Najveći misterij ovog prijelaznog roka je svakako odlazak Kendricka Perkinsa iz Celticsa. I sve bi bilo u redu da u Bostonu nisu još tamo od studenog zapomagali o Perkinsovom izostanku s parketa i prizivali njegov povratak… Što se dogodilo u upravi ovog kluba da se odrekne svog najboljeg obrambenog igrača i čovjeka s kojim bi lani osvojili naslov, da su ga imali u finalu? Ja ne znam koju je kombinatoriku u glavi složio Danny Ainge, ali sam uvjeren da su ovim potezom korak dalje od naslova, unatoč kvalitetama Jeffa Greena. Pa neće valjda Nenad Krstić čuvati Duncana ili Gasola u eventualnom velikom finalu? Po prirodi stvari, u Oklahoma Cityu su profitirali ovakvim razvojem događaja. Zadržali su jezgru mladosti (kvartet Durant, Westbrook, Harden i Ibaka je užasno perspektivan i svi su mlađi od mene!), a pojačali su se tamo gdje su najmršaviji – u obrani i pod košem. Ako Perkinsu pridodamo i Nazra Mohammeda, čvrstog centra koji je pristigao iz Bobcatsa, s pravom mogu tvrditi da su OKC Thundher momčad koja je najbolje pazarila u ovom kratkom periodu.

U kategoriju nejasnih poteza uprave spadaju i još neki transferi. Taman kad su se u lošijem od dva kluba iz Los Angelesa počele događati pozitivne stvari, Clippersi su Barona Davisa potjerali u najgori klub lige. Odlazak Geralda Wallacea iz Bobcatsa je možda predvidljiv, ali je teško za povjerovati da su ga se tako lako odrekli jer je praktički nosio pola momčadi sve ove godine. Nije potpuno jasno ni zašto su Rocketsi pustili Shanea Battiera, istinskog vođu na parketu koji doprinosi puno više nego što to pokazuje statistika. Ali Battier je barem poslan u Memphis – klub u kojem je započeo karijeru i gdje ga svi vole i cijene.

Ako sam dobro brojao, u posljednja tri dana prijelaznog roka klub su promijenila čak 44 igrača. Srećom pa neće više biti tradeova do ljeta.