Hassanity

Izvjesni Hassan Whiteside i ja „upoznali“ smo se prije dvije godine u momentu kada sam odlučio Sacramento Kingse odvesti do prvog naslova prvaka u njihovoj povijesti. Ako franšiza nije sposobna to napraviti u realnosti odlučio sam im barem pomoći preko PC igrice NBA 2K-12. Osvojiti naslov s tadašnjim Heatom ili Oklahomom na Hall of Fame levelu nije ni izazovno ni zabavno. Dosadno je i jednostavno. Ali preuzeti lutrijsku ekipu siromašnu talentom a bogatu, kako sam ja zamišljao, sebičnjacima (Marcus Thornton), precijenjenim igračima (Tyreke Evans), limitiranima (Jason Thompson, JJ Hickson) i mladim i ludim (DeMarcus Cousins) prava je rukavica u lice. Stupanj mog uživljenja i sreće kada konstruiram roster, slažem rotacije, crtam akcije i odlučujem kako ću braniti pick and roll jednaka je sreći Andrea Drummonda kada pogodi penal. Pristup je studiozan i precizan, u pozadini svira Mozartova simfonija u D duru, dok koncentrirano prekrajam roster kao da srce transplatiram. Sreća pa 2K ima puno manje opcija od Football Managera što se slaganja taktičkih postavki tiče, inače bi s prvom utakmicom počeo nakon 4-5 sati od trenutka kada sam pokrenuo sezonu. Ovako to traje kao prosječna NBA utakmica.

Kingsi su tada bili rasulo. Jedini razigravač kojeg sam imao bio je najveći ukrajinski sin nakon Andrija Ševčenka, Eugen Pooh Jeter; najbolji perimetar defender bio je već tada za košarku nesposobni John Salmons, a centar mladi Boogie Cousins s puno lošijim ocjenama nego danas. Bio je tu i Whiteside. Seven footer (210 cm visoki igrači ili viši) blago zbunjenog izraza lica i overall rejtingom na razini IQ-a hrvatskog saborskog zastupnika – 49. Najbolja ocjena bila je „C“, i to za skok igru, ostale su sve bile „D“ ili „F“. Stručno oko je procijenilo da od njega nema „kruha“ i kako mi je u spread the floor sistemu potrebniji Cartier Martin koji je bio slobodan igrač. Otpustio sam Hassana. U realnosti i stvarnom NBA svijetu, isto su napravili i Kingsi 16. srpnja 2012. godine.

Danas kada znamo tko je Hassan Whiteside, i kada znamo da se po njegovom životu komotno može snimiti jedan film možemo se zapitati gdje su bili svi silni NBA skauti, treneri, GM-ovi, analitičari i ostali kada je trebalo prepoznati Whitesidea, do nedavno najbolje skrivenu škrinju s blagom? Igrači s tom visinom, pokretljivošću i rasponom ruku ne rastu na grani a dragocjeni su za igru u kojoj ti atributi igraju veliku ulogu.

Tko je Whiteside i kakvu priču ima iza sebe otkrivaju sljedeći redovi.

Iuventus-ventus

Hassan se rodio u gradiću Gastoniji, savezna država Sjeverna Karolina, za američke prilike malom mjestu od 70-ak tisuća stanovnika, iz kojeg inače potječe i legenda Lakersa James Worthy. Odrastao je bez oca, bivšeg NFL defenzivnog linijaša Hassona Arbubakrra s kojim je dijelio slično ime i ljubav prema sportu, kao i fizičke predispozicije. Međutim, Arbubakrr nije bio uključen u Hassanovo odgajanje. Nisu dijelili dobro i loše dok je mladi Whiteside odrastao, nego je pokrenuo svoju zaštitarsku agenciju u New Jerseyju. Za obitelj se brinula majka. Za njega, i za još petero braće i jednu sestru, i tako tipično za jednu priču o siromašnoj crnačkoj obitelji, majka Debbie je radila dva posla da bi prehranila djecu.

Whitesideova prva ljubav nije bila košarka, već hrvanje, a da je imao talenta pokazao nam je prije dva dana. Od hrvanja je odustao u srednjoj školi zahvaljujući starijem bratu Anthonyju koji mu je otkrio čari košarke. Obojica su se priključila lokalnom školskom timu a Whiteside, danas dominantni NBA centar, u začecima je igrao poziciju playmakera.

Zapravo, dobro da se uopće mogao baviti sportom s obzirom na tragediju koja ga je zadesila kada je imao 10 godina o čemu sam svjedoči: „Imao sam 10 godina i šetao sam do trgovine kada me prelazeći cestu udarilo auto. Koljeno mi je bilo uništeno, a doktori su u bolnici čak morali koristiti i defibrilator (uređaj za oživljavanje op.a) kako bi me spasili. Jako traumatično. Ali evo, živ sam i osjećam se blagoslovljenim“.

Zbog tog događaja ako pitate Hassanovu majku Debbie, njen sin je bio predodređen za nešto veliko. Oporavio se od ozljede i šoka iako prognoze nisu bile obećavajuće. Koljeno i noga su ozbiljno nastradale i postojala je mogućnost da će Hassanu jedna noga biti kraća od druge. Na sreću, prognoze se nisu ostvarile a Whiteside ne samo da se oporavio nego je izrastao u atletsko čudo prirode.

Osim hrvanja i košarke djetinjstvo mu je obilježilo stalno seljakanje po srednjim školama. Bio je u čak tri srednje škole Sjeverne Karoline sve dok se nije skrasio u jednoj u Newarku, u New Jerseyu. Košarka je i dalje ostala predmet njegovog zanimanja, omiljeni hobi i igrao je za košarkaške timove svih škola koje je pohađao. Ali stalno premještanje iz škole u školu stvorilo mu je društvene probleme koje mladi adolescenti teško prihvaćaju. Suigrači u ekipama uvijek bi ga dočekivali sa skepsom i, kako sam kaže, s podcjenjivačkim pitanjem: „Tko je ovaj?“.

Na kraju srednje škole trebalo se odlučiti za koledž, a mladog Whitesidea koji je već tada dobro izrastao i počeo pokazivati naznake svog potencijala željeli su regrutirati neka prestižna sveučilišta poput Kentuckyja, South Caroline, West Virginije, Nevade, o čemu i sam govori te objašnjava i zašto je odabrao baš sveučilište Marshall.

Za Marshall je odigrao sezonu 2009/2010. bilježeći neke impresivne brojke poput 5,4 blokade prosječno za samo 26 minuta provedenih na parketu što je bio ne samo najbolji učinak u okviru njegove konferencije, nego najbolji rezultat na razini cijele NCAA košarke. Osim toga ubacivao je 13 poena uz 9 skokova, a za Marshall je odigrao 36 utakmica nakon čega se odlučio za draft.

Whiteside je imao gotovo sve alate dovoljne da bude izabran u lutriji, počevši od brojki pa do atletskih i fizičkih predispozicija. Na mjerenjima i testiranjima za draft (procesu za koji se neki rookieji odluče, neki ne, ovisno smatraju li hoće li im ona pomoći ili odmoći pri draft pozicioniranju jer ponekad je za NBA skaute i GM-ove svaki inč wingspana ili visine uopće, bitan, i na tome temelje svoja predviđanja za budućnost) Whiteside se ponosno pojavio u svojim „japankama“ na nogama i izmjerena mu je visina od blizu 213 cm, što je u tenisicama dosezao. Ali ono puno impresivnije, i ono što predstavlja mokri san svakog skauta mladih potencijala bio je njegov wingspan (raspon ruku)  od nestvarna 232 cm čime je poharao ostalu centarsku konkurenciju, dok su mjeritelji provjeravali svoj vid u obližnjoj oftamološkoj ordinaciji kako bi se uvjerili da ih oči ne lažu. Seven feet 7 inches je jedan od najimpresivnijih rezultata ikada izmjerenih u povijesti draft mjerenja, i to u kombinaciji s njegovom visinom od 213 cm predstavlja atletski možda najmoćnijeg igrača u tadašnjoj NBA ligi za nekoliko godina ako se Hassan razvije. Visinu i fizikalije ne možeš naučiti, ostalo možeš. Tako bi trebali razmišljati svi oni koji draftiraju igrače. Trebali.

Umjesto u lutriji, kako je očekivao, Whiteside je završio u drugoj rundi. Zašto? Nekoliko je mogućih objašnjenja. Prvo, jednostavno su svi pogriješili koji su birali i nisu prepoznali potencijal koji Whiteside danas u Miamiju pokazuje a koji je vrijedan top 5 izbora na draftu.  Tko je od centara izabran prije njega? Derrick Favors i Demarcus Cousins od onih koje možemo smatrati kvalitetnim visokim igračima. Od onih koji nisu bolji od Whitesidea tu su Cole Aldrich (11. izbor), Ekpe Udoh (6.!), Larry Sanders (15.), Kevin Seraphin, Daniel Orton, Tibor Pleiss i Dexter Pittman.

Drugi razlog, na Marshallu, nimalo ekstravagantnom sveučilištu u odnosu na Duke ili Kentucky, bio je daleko od svjetala pozornice, i u slabijoj konferenciji gdje je bilo lagano „napumpati“ brojke što je kod stručnjaka izazivalo skepsu u reprezentativnost njegovih brojki.

Treće, i najvjerojatnije, Hassan se zamjerio svim silnim novinarima i analitičarima koji intervjuiraju igrače pred draft da im provjere karakter. Taj ispit je Hassan pao. I danas na uglednom DraftExpressu, nakon 5 godina, piše sljedeće: „Neozbiljnost je riječ koja se najviše koristi kada se opisuje njegov karakter, na parketu i van njega. Tko god ga izabere morat će provesti puno vremena brinući o njemu, `držeći ga za ruku´ kako bi dosegao svoj puni potencijal. Postoji velika zabrinutost za njegovu radnu etiku i radni intenzitet što je ozbiljan problem ako znamo da je jako udaljen od toga da odmah pomogne NBA momčadi“.

Whitesideu nije pomogao ni intervju s Chadom Fordom, (nekoć) uglednim ESPN-ovim stručnjakom za draft prospecte. Ford o Hassanu kaže sljedeće: „Uspoređivao se sa svima. Od Dwighta Howarda do Hakeema Olajuwona. Čak se osjetio i uvrijeđenim jer u jednom izvješću nismo naveli njegovu sposobnost da pogađa trice“.

Mladi centar na Marshallu doista je pogađao trice, ali 3 od 5 pokušaja u 36 utakmica, što ne znači da je dobar tricaš kao što je on mislio. Ono još važnije, od tada pa do trenutka kada je eksplodirao u Heatu Whiteside je bio obilježen, stigmatiziran. Označen kao arogantno razmaženo derište i lijenčina. Svi GM-ovi i treneri su pred draft listali izvješća o budućim rookiejima i kada bi došli do dvadesetogodišnjeg Whitesidea mogli su čitati o njegovom problematičnom i zapaljivom karakteru, a usprkos atletskom potencijalu, nitko ne voli takozvane red flagse, upozorenja što se osobnosti tiče.

Zanimljiva stvar iz današnje perspektive. Za Whitesidea je bio jako zainteresiran Miami Heat pred sam draft. Čak je i odradio jedan trening s Miamijem koji je 2010. godine imao samo pick druge runde na raspolaganju i bili su ga spremni potrošiti na Whitesidea. Hassan je pak na treningu razočarao sve trenere Miamija uključujući i velikog Pata Rileyja koji mu je predložio da uzme godinu odmora i povuče se iz košarke dok ne „sredi glavu“. Zašto? Kondicijski je bio nepripremljen i samoinicijativno je odlučio napustiti trening smatrajući da je pokazao dovoljno. O treningu s Heatom govori i bivši Hassanov agent Brian Samuels: „Na kraju treninga uprava i treneri Miamija su mi rekli da neće riskirati s njim jer on izgleda kao netko tko se ne može u potpunosti posvetiti košarci. Hassan je uvijek imao nevjerojatnu količinu talenta, ali nikada nije bio do kraja posvećen i usredotočen na košarku kao posao. Tada još nije bio spreman za to“.

Došla je i draft večer u kojem su Kingsi 33. izborom birali Hassana Whitesidea, iako nisu htjeli. Taj pick su željeli zamijeniti za neki drugi, ali nisu uspjeli. Na kraju ih je zainteresirala sposobnost mladog centra da uspješno blokira sve što uđe u reket, ali pokazivali su i određenu skepsu prema njegovom mršavom tijelu i neozbiljnom karakteru. Da mu nikako nisu vjerovali pokazala je i skora budućnost.

Per aspera ad astra

Traženje razloga zašto je Whiteside izgubio tlo pod nogama i propao sve do 33. draft pozicije, kao i priče oko njegovog karaktera nastavile su se i nakon drafta kada se moglo čuti da je za probleme s karakterom kriv poremećaj pažnje (ADD – Attention deficit disorder) od kojeg je navodno Hassan bolovao a na koledžu je prestao uzimati medikamente koji su poremećaj stavljali pod kontrolu. Centar je cijelu priču oko ADD-a opovrgnuo.

Umjesto blještavila velike  NBA pozornice, fokusa novinara, luksuznih hotela i podebljanog bankovnog računa na što se jako brzo naviknu rookieji birani u „lutriji“ Whiteside se morao privikavati na igranje  u NBDL-u (Razvojna ili D liga), učestala putovanja autobusom a ne avionom, i odsjedanje u hotelima s tri zvjezdice umjesto pet, u kojima si mogao biti sretan ako je bilo tople vode za tuširanje. Pretpostavljate, Kingsi su ga nakon samo mjesec dana od početka sezone poslali u Reno Bighornse, svoju filijalu u NBDL-u. Za Sacramento je odigrao samo jednu utakmicu u rookie sezoni, i to 2 minute pri čemu je zaradio dvije osobne pogreške. Da stvar bude još gora, ozlijedio je u ožujku 2001. godine lijevo koljeno zbog čega je morao na operaciju i pauzu do kraja sezone.

Ni druga sezona u Sacramentu nije mu donijela ništa dobroga. Opet je služio kao lopta za dodavanje između Kingsa i Bighornsa, ali ovaj put je dobio priliku u ČAK 18 utakmica u dresu Kingsa igravši prosječno 6 minuta ostvarujući, jasno, mizerne učinke. Patnji s Kingsima, kojima je bio višak pored Cousinsa, i zapravo ga uopće nisu željeli, došao je kraj u srpnju 2012. godine kada su ga otpustili. Od prosinca do travnja bio je na rosteru nekih NBDL momčadi a onda se odlučio za radikalan potez.

Ne, Whiteside ipak nije odustao od košarke premda NBA kluba koji bi ga angažirao nije bilo na vidiku. Otisnuo se preko oceana, i to ne u Europu, nego ni više ni manje nego u Libanon, državu na Bliskom Istoku, gdje je za početak igrao za Amchit Club. Nakon kratke i egzotične epizode u Libanonu odlazi u Kinu, obećanu zemlju brojnih košarkaša željnih dobrih ugovora i brze zarade.

U Kini je igrao za Sichuan Blue Whalese na čijem se rosteru donedavno nalazio i Ron Artest poznatiji kao Pandin Prijatelj. U Kini Hassan bilježi brutalne brojke i prve značajnije rezultate. U 27 utakmica regularne sezone ubacivao je 25 poena prosječno, uz čak 16 skokova, 5 blokada i 1,5 ukradenu loptu. I više nego dovoljno da ga liga proglasi najboljim centrom, najboljim obrambenim igračem i članom prve (najbolje) petorke kineske lige. Nije se tu zaustavio. Vodio je Sichuan do naslova prvaka u doigravanju koje su prošli bez poraza a Hassan je osvojio MVP titulu.

Nije tu bio kraj njegovim putešestvijama. Vraća se opet u Libanon u studenom 2013. godine, na samo 4 mjeseca, u klub Al Mouttahed Tripoli u kojem je također bio MVP prvenstva (za taj klub je igrao i Earl Barron, sada na rosteru Sunsa), nakon čega opet slijedi epizoda u Kini, i to u klubu znakovitog imena – Jiangsu Tongxi Monkey Kingsima gdje je Whiteside odigrao samo 17 utakmica, gotovo jednako kao u dvije sezone provedene u Kingsima iz Sacramenta.

Boravak u egzotičnim državama kao što su Libanon i Kina koje se kulturno razlikuju od zapadnog svijeta Europe i Sjeverne Amerike donio je Hassanu i lijepa i neugodna iskustva. Od pozitivnih stvari ističe osvojenu titulu u Kini, rad na svom tijelu kojeg je ojačao, podignuo je kondicijsku spremu, naučio je prepoznati s koje strane parketa ga udvajaju i kamo proslijediti loptu nakon toga. „Radeći to svaki dan bilo je sjajno iskustvo“, kaže Whiteside, ali cilj je i dalje ostao isti: „NBA, NBA, NBA, NBA. Ništa se nije promijenilo dok sam igrao u inozemstvu. NBA je bio moj cilj još od djetinjstva. Neki bi možda pomislili da se nisam želio vratiti u SAD, da sam želio ostati, ali ja nisam htio odustati“.

Libanon i Kina donijeli su i lošija iskustva. U Libanonu primjerice Whitesideu je ispred očiju eksplodirao automobil napunjen eksplozivom. Tipični teroristički čin. Automobili ga očito prate od djetinjstva pa je osim automobila-bombe vidio i kako automobil slijeće s ceste i vozač umire u prometnoj nesreći.

Nikako se nije mogao naviknuti na libanonsko osiguranje koje je pazilo na njegovu momčad, budući da je svaki čuvar bio naoružan poznatim Kalašnjikovim. Po ulicama je AK-47 bio kao „dobar dan“, a tenkovi su nemilice uništavali gradski asfalt. Tamo gdje ga je bilo.

Ni publika na košarkaškim utakmicama nije bila baš konvencionalna, polu-kazališna kao u NBA ligi pa je Hassan nekoliko puta svjedočio i krvavim tučnjavama u koje bi se uključili čak i igrači, čineći Malace in the Palace čajem od kamilice.

„Jedno je to svaki dan gledati na vijestima u SAD-u, a nešto potpuno drugačije kada ti to postane svakodnevica i događa se ispred tvojih očiju“, kaže Whiteside danas kada se prisjeća libanonskog iskustva.

Priznaje da je bilo opasno i da se u nekim situacijama bojao za život: „Danas sam sretan što sam u SAD-u. Sretniji sam zbog te činjenice nego prije godinu dana. Bio sam na Bliskom Istoku i stvarno je jako opasno tamo. Jesam li se bojao? Pa može se reći, nije ugodno vidjeti auto-bombu kako eksplodira“.

Raspitivao se Whiteside prije dolaska u Libanon treba li strahovati za svoj život, na što su mu rekli da ne treba, da oružanih sukoba ima, ali da su jako jako daleko od područja gdje će on živjeti. „U Libanonu su željeli da ostanem još, igrao sam dobro i bio MVP, ali za mene je bilo previše svakodnevno gledati tenkove i vojsku na ulici, to me počelo činiti jako nervoznim. Morao sam otići zbog svoje sigurnosti“.

U Kini nije imao problem s vojskom i tenkovima ali jest s prevoditeljem, za kojeg kaže da je više od pola uspjeha u Kini: „Prevoditelj ti je doslovno sve. Ako je on lijen i ne želi ti olakšati imat ćeš problema“. Kakav je njegov bio? „Imao je dobre i loše dane. Dao bih mu ocjenu 3“.

O Hassanovom čudnovatom putu NBA-NBDL-Libanon-Kina-Libanon-Kina i o razlozima njegovog prvog neuspjeha u NBA ligi progovorio je njegov trener iz Reno Bighornsa i bivši trener Sacramenta Eric Musselman. Prema njegovim riječima najveći problem za Whitesidea u prvom pohodu na NBA bio je nedostatak fokusa, što one priče o ADD poremećaju čini još intrigantnijima. Whiteside je sebe zamišljao dosita kao hibrid Howarda i Olajuwona što je izjavio u intervjuu koji sam spomenuo, dok je stvarnost bila potpuno drugačija. Drugim riječima, postojao je veliki raskorak između Hassanove percepcije sebe kao igrača i onoga što je on doista bio.

U kratkom vremenu Musselman je u Bighornsima imao danas četiri dobra NBA igrača: Jeremyja Lina, Geralda Greena, njegovog prezimenjaka Dannyja i Hassana. Musselman je odmah uočio razliku između prvospomenute trojke i Whitesidea: „Razlika je bila u želji i fokusu. Dok je Whiteside bio pored Dannyja ili Jeremyja bio je fokusiran na samo jednu jedinu stvar – `Kako da pobjegnem odavde?`. Na drugoj strani Jeremyjev fokus bio je `Kako da postanem bolji igrač?`. Ne moraju svi igrači imati isti fokus kada igraju u nižim ligama i pokušavaju pronaći mjesto za sebe u NBA ligi, ali moraju imati fokus, moraju na nešto biti usredotočeni“.

Nastavlja Musselman i dalje: „Kod Hassana u to vrijeme, dok je još bio tako mlad, njegov cijeli mentalni sklop bio je: `Zašto sam ja ovdje?`, `Zašto ja moram biti ovdje, uopće mi se ne sviđa i ne želim ovdje gubiti vrijeme`. I zato mu je vjerojatno trebalo više vremena da uspije u NBA ligi. Ali trebamo ga i pohvaliti. Izdržao je sve, odlazio je igrati na opskurna mjesta gdje je izgradio svoj karakter i sada ima priliku dosegnuti svoj puni potencijal“.

O posljedicama igranja u opskurnim ligama kao što je libanonska, te o igranju u NBDL-u govori i Whiteside: „Znate, volio bih da je sve teklo savršeno kroz moju karijeru. Svi mladi igrači žele biti prvi pick na draftu, otići u NBA i odmah se dokazati. Ja nisam imao taj put, moj put je bio teži, i tko zna bi li bilo bolje ili gore za mene da je bilo drugačije. Jesam li mislio odustati od košarke? Ne, nikada. Imao sam previše vjere u sebe i vjerovao sam u svoje snove. Vjerovao sam i svojoj majci koja mi je uvijek govorila da sam rođen za nešto posebno“.

Veni, vidi, vici

Nakon epizoda u Kini i Libanonu Whiteside se vraća u SAD spreman nametnuti se na nekom NBA rosteru. Dobio je prvo poziv od Toronto Raptorsa, da se priključi njihovom timu u Ljetnoj ligi. Raptorsi ipak nisu prepoznali ništa zanimljivo u njemu, na popisu igrača imali su mladog rookie centra Lucasa Nogueiru Bebea, a onda su potpisali i Grega Stiemsmu. Bio je i u Los Angelesu, odradio neke treninge s Lakersima, ali ni njihov ukus nije zadovoljio.

Hassan se vratio u Charlotteu, udaljenu samo 30-ak minuta vožnje automobilom od njegove Gastonije, i dane je provodio trenirajući u dvoranama. Pred početak NBA trening kampova jedina momčad koja ga je željela u svojim redovima bila je njegova basket družina s kojom je igrao 3 na 3. A onda su se stvari počele odvijati velikom brzinom.

Za početak je dobio poziv od Memphis Grizzliesa s kojima je dogovorio suradnju krajem rujna, da bi ga oni odmah i otpustili nakon samo mjesec dana. U konkurenciji Marca Gasola, Zacha Randolpha i Koste Koufosa Whiteside se nije imao čemu nadati. „Vidjeli smo potencijal, igrača koji bi mogao postati zahvalan igrač rotacije ako bi se radilo s njim i razvijalo ga“, kaže danas John Hollinger, potpredsjednik košarkaških operacija u Grizzliesima te statistički guru, tvorac mitološkog PER-a, statističke kategorije koja zbraja sve pozitivne učinke jednog igrača i mjeri njegovu korisnost/efikasnost. Ironije radi, i veće zabave radi, danas u dresu Heata Whitesideov PER iznosi 27,9. Veći PER od njega imaju samo Anthony Davis, Russell Westbrook i Stephen Curry.

Samo što postoji jedna kvaka. Spomenuti igrači ispred njega, kao i oni PER-om iza njega poput Hardena, Jamesa, Marca Gasola, Aldridgea i ostali nisu role playeri kao što je Whiteside u dresu Heata. Svi igraju starterske minute, imaju veće role u ekipi, i napadačke su opcije. Whiteside trenutno nije ništa od toga, pa zato i ne možemo uspoređivati njegov PER kao igrača od zadatka i PER startera i opcija. Ali ako nešto ovaj PER može ukazati onda je to potencijal koji Whiteside krije, i jednom kada bude u stanju odigrati 30+ minuta nema dileme da će biti u vrhu po PER-u, a Hollinger će se „gristi“ jer nije prepoznao igrača koji njegove PER kalkulatore baca u trans.

Whitesideov put se nastavio opet u NBDL-u. Potpisao je ugovor s Rio Grande Valley Vipersima, koji su ga odmah razmijenili u Iowa Energy za koje je službeno počeo igrati 14. studenog 2014. godine. Zatim je uslijedio povijesni poziv iz South Beacha. Ekipa iz Miami Heata je bila s druge strane telefonske linije. Isti onaj Heat s čijeg je treninga par godina ranije odšetao bez pardona. „Bilo je lijepo vidjeti ga opet“, kaže danas trener Heata Erik Spoelstra i dodaje: „Odradio je s nama nekoliko treninga, i odlučili smo ga potpisati na 10 dana, dati mu šansu jer nam je trebao jedan visoki igrač njegovih karakteristika“.

Not so fast. Dok je administrativna služba Heata rješavala papirologiju za potpisivanje Whitesidea on je dobio poziv Memphisa kojem je cijela centarska linija bila pokošena gripom, i Hassan je odlučio prihvatiti poziv, letio je u Kanadu, u Toronto gdje je Memphis igrao utakmicu. Minute na utakmici nije dobio, a Spoelstra je zamalo dobio infarkt: „Katastrofa! Mislio sam da smo ga zauvijek izgubili“.

Priča kao u sapunici dobiva novi obrat. Whiteside je otpušten odmah nakon utakmice protiv Raptorsa, i vratio se u Iowu u svoju NBDL ekipu kojoj je i dalje pripadao, inače filijalu Memphisa. Za njih nije igrao dugo, ali vežu ga kako sam kaže sjajne uspomene za njihovog trenera Boba Donewalda Jr.-a koji je inzistirao na tradeu za Whitesidea iz Rio Grande Vipersa: „Još čuvam poruku koju mi je Bob poslao prije nego što sam došao igrati za Iowu, a u njoj piše: `Nije me briga za tvoju prošlost niti ću o tebi suditi prema onome što sam čuo o tebi. Nikad te nisam upoznao, a ako dođeš igrati za moju momčad, ako ćeš naporno raditi, davati 100% od sebe, dobit ćeš minute na parketu`. Bio je vrlo obziran prema meni, i nikada nije gledao u moju prošlost ili slušao što su mu drugi govorilo o meni. Dao mi je priliku i tu je počeo moj uspon“, kaže Whiteside.

Loša reputacija iz prošlosti još uvijek je ponekad tema njegovih intervjua s novinarima, pa tako govori: „Takav stav trenera Donewalda bilo je pravo osvježenje za mene jer uvijek je crni oblak bio iznad moje glave zbog stvari iz prošlosti i nikako ga se nisam mogao riješiti. Ni danas ne znam jesam li uvrijedio neke ljude na koledžu, ili sam pogriješio u intervjuima s ekipama i novinarima prije drafta. Ne znam. Ali uvijek sam osjećao kada bih dolazio u neku momčad da su znali tko sam ja i da sam bio na zlu glasu, imali su krivu percepciju o meni, da sam ovo, da sam ono, da ne želim raditi, da sam neprofesionalan. Zato sam se i bojao vratiti u D ligu. Jednom kada dođeš na zao glas više ti nema povratka godinama, a meni se to dogodilo s 20 godina“.

Trenera Spoelstru nije brinula Whitesideova reputacija, dapače, ako je mogao ukrotiti Birdmana Andersona ili LeBronov ego zašto ne bi mogao iskontrolirati i Hassanove mušice, u kooperaciji s veteranima poput Wadea, Bosha i Haslema. Spou je trebao centar, i to hitno. Netko tko će donijeti sigurnost u skoku, zakucati 5 lopti u napadu i  istjerati protivničke bekove iz reketa koji su se po Heatovom prostoru oko obruča šetali kao po splitskoj rivi sunčanom nedjeljom u 11 sati. Ako i pogriješe s njim, nikakav problem, naviknuli su se na to. Kao da već nisu imali Grega Odena, Jamala Magloirea, Dextera Pittmana, Ericka Dampiera

Whiteside nije mogao vjerovati da odlazi u Miami: „Bio sam jako uzbuđen, nisam mogao vjerovati. Prijatelji mi nisu vjerovali da sam s njima potpisao ugovor. Mislim, ipak je to Heat, ekipa s bogatom prošlosti, a ja sam sada imao priliku postati dio toga. D-Wadea i Chrisa Bosha sam još gledao u srednjoj školi, a sada sam njihov suigrač. Nestvarno“.

Prema riječima njegovog trenera, u Miamiju su znali da je on pravi čovjek za njih na prvom treningu: „Prvi trening koji je odradio s nama bile su defenzivne vježbe 4 na 4 i 4 na 5. Totalno je dominirao na njima, bio najbolji igrač dok su se ostali igrači pogledavali i pitali tko je pak on. Imao je barem 15 blokada na tom treningu. U napadu bi mu samo bacili loptu a on bi zakucao preko nekoga, ili bi pogodio skok šut preko nečije ruke. Bio je impresivan“.

Iako je napredovao minute nije dobio tako brzo. U prvih mjesec dana s Miamijem nastupio je u tri utakmice odigravši 9 minuta a čak je na kratko opet bio poslan u NBDL. Ovaj put sretan je ipak bio kraj, Treći siječnja i utakmica protiv Houstona bila je prijelomnica u kojoj je Hassan pokazao da zna igrati i da može biti i više nego koristan. Za samo 19 minuta igre zabio je 14 poena, uhvatio 6 skokova i zalijepio dvije „banane“. Od tada, rotacija Heata nezamisliva je bez njega.

Prvo pravo zanimanje javnosti za njegove partije dogodilo se nakon utakmice protiv Clippersa u Los Angelesu kada je u potpunosti dominirao protiv centarske linije Clippersa – 28 minuta, 23 poena (10/13 šut) i čak 16 skokova.

Spoelstra je bio oduševljen kao malo dijete kada napokon dobije igračku za kojom je toliko plakalo: „S njim naša momčad ima potpuno novu dimenziju i daje momčadi točno ono što nam treba. Trebalo mu je vremena da se razvije, visokim igračima uvijek treba više vremena da se razviju. On je morao proći sve i svašta da bi sada bio ovdje gdje jest. Tim je njegov uspjeh veći. Morate navijati za takve mlade igrače… Nemamo posebne zahtjeve od njega u napadu, niti želimo od njega stvoriti novog Hakeema. Za nas je trenutno dovoljno da bude agresivan s ovim potezima koje trenutno ima“.

S trenerom Miamija slaže se i nekadašnji trener Renoa, spomenuti Musselman: „Postoji jako puno lekcija koje se mogu naučiti iz njegove priče. Košarkaških lekcija, igračkih, trenerskih, GM lekcija. Ali možda i najvažnija lekcija, ona pod brojem 1 jest – nikada nemoj odustati od visokih igrača zato što se sporije razvijaju od igrača koji igraju na perimetru. Lekcija broj dva, nikada ne možeš znati kada će se žarulja upaliti mladom igraču i kada će on eksplodirati“.

Slažem se s Musselmanom, ali i dodajem lekciju broj tri, bez koje nema lekcije broj jedan i dva: daj mladom igraču priliku. Ono što često razlikuje igrača koji zarađuje NBA minimalac od onoga s dvocifrenim godišnjim svotama koje mu sjedaju na račun je samo i jedino – prilika. Prvi nikada možda nije dobio šansu, kao što je ni Whitside nije dobio a sada je jasno koliki potencijal krije, a drugi, npr. Larry Sanders, je dobio priliku a onda i novac.

Povijesnu utakmicu Whiteside je odigrao 25. siječnja protiv Bullsa u Chicagu – 24 minute, 14 poena, 13 skokova i 12 blokada. Oni koji su gledali utakmicu nisu mogli vjerovati svojim očima, a oni koji su je pratili usputno preko box scorea zadivljeno su gledali kako se pune sve statističke kategorije. Utakmicu je počeo s klupe, i ušao u povijest kao tek četvrti igrač u zadnjih 25 godina koji je za manje od 25 minuta uspio ostvariti ove brojke i prvi igrač nakon Manute Bola koji je ulazeći s klupe za 25 minuta ostvario 12 blokada

U toj utakmici kao što možete vidjeti Whiteside je uništio Taja Gibsona, a nitko ne uništava Taja Gibsona. Krilni centar Chicaga nakon utakmice je rekao: „Bio je posvuda. Što se scouting reporta tiče… Vidjeli smo nekoliko stvari za koje je sposoban, ali nismo ga ozbiljno shvatili“.

Sljedeći put hoće.

Nakon utakmice Whiteside je u anale ušao i sljedećom izjavom:

O Hassanu su se pohvalno izjasnili i drugi akteri u NBA ligi, poput Dirka Nowitzkog ili trenera Bostona Brada Stevensa koji su također upoznali moć mladog Whitesidea.

Veliki Nijemac se za početak našalio na svoj račun nakon što je Mavsima Hassan skupio deset skokova u napadu: „Ovih 10 skokova sam mu ja poklonio“, a onda se uozbiljio: „Vrlo je aktivan i agresivan. Jak je, jači nego što možete zamisliti. Igra blizu košu, a s onim rasponom ruku u tim situacijama može što poželi. Tako je dugačak da je to nevjerojatno a onda nam je danas počeo pogađati i skok šuteve. Odličan potez Miamija što su ga doveli“.

Trener Brad Stevens također je impresioniran Whitesideom: „On je skakačka mašina, blokira šuteve i ako mu daš makar malo prostora, neki za njega povoljan kut on će ga iskoristiti, a mi nemamo igrače za braniti takve. Toliko je dugačak da ne možeš šutirati kroz njega, ili moraš ići oko njega ili igrati drive and kick. Prevelik je“.

Dwyane Wade mu je udijelio dobronamjeran savjet: „On je nešto posebno, nešto što nismo imali u zadnje dvije godine kada smo napadali titulu. Kada je došao i pokazao što zna rekao sam mu `Reket je tvoja kuća, tvoj prostor, štiti ga i uništi sve što dođe tamo`“.

Premda je ovo Hassanu tehnički treća sezona, ima 25 godina te više nije rookie Dwyane Wade ga i dalje doziva s „hej rook`“. Hijerarhija se mora poštivati, a milosti nema. Čak i nakon triple doublea protiv Bullsa dužnosti novaka su se morale ispunit: bila je tu hrpa ručnika i torbi koje je Whiteside morao nositi, a veterani su naručivali hranu koju im je također morao dopremiti. Moraju li baš biti tako rigidni prema njemu? „Hell yeah!“ kaže još jedan senator u dresu Heata, Udonis Haslem: „Sve što mu kažemo mora napraviti. Sve. Donesi ručnike. Donesi hranu. Donesi vodu. Ako ti izbijemo nešto iz ruku nema prigovaranja nego se vrati i donesi opet“.

Ništa neobično za ligu koja se tako prema novacima ophodi još od pamtivijeka. Whitesideu to ne smeta iako bi čovjek sudeći prema do sada ispričanom pomislio da hoće. Ne, on je sretan jer je tu gdje jest, jer su mu u Miamiju dali šansu kao nitko drugi – „I na meni je da im zbog toga zahvalim i dam 110% od sebe svaki put“.

Kažu i da je odrastao. Spoelstra ga je nazvao „very coachable“, ugodnim za treniranje: „Radna etika mu je na visini, nemamo nikakvih prigovora“. Whiteside je također skromniji nego što je možda bio ranije: „Ovdje sam da radim ono što mi trener kaže. Ako mi kaže trči na aerodrom i vrati se ja sam spreman to napraviti. Svaki dan je za mene prilika za dokazivanje, da budem još bolji. Želim da ljudi zapamte moje ime“. Rekao je i što ne želi: „Samo ne želim opet biti otpušten ili odbačen“.

Whiteside sigurno ne ide nigdje iz Heata. Barem još jednu sezonu. A onda je slobodan igrač. Nitko u Miamiju nije imao pojma kada su ga potpisivali da će u njemu dobiti centra koji može dominirati sljedećih 8-10 godina, pa su s njim potpisali samo dvogodišnji ugovor nakon čega postaje nezaštićeni slobodni igrač. Što mislite koliko momčadi će se „tući“ za atletsku neman od centra koji zna s loptom, i za pola sata je u stanju ostvariti triple double? Kolike svote novca će biti u igri? Ako je nešto utjeha za Heat onda je to činjenica da takvog igrača, s takvom produkcijom plaćaju minimalcem ove i sljedeće sezone. Ove godine Hassan će dobiti 769,881 dolara, a sljedeće godine 981,348 dolara. Otežavajuća je pak okolnost što Whiteside kada postane slobodan igrač neće imati tri godine provedene pod ugovorom u Miamiju, nego samo dvije, pa onda Heat nema ni Bird prava, koja prema NBA pravilima dopuštaju potpisivanje igrača i iznad granice salary capa.  Ouch!

Credo, quia absurdum

„Igrači koji igraju tako dobro ne pojavljuju se od nikud. Izgleda i čini se kao da su došli od nikud, ali ako se malo vratite u prošlost i pogledate, njihove vještine i njihova znanja uvijek su bili tu. Samo što ih nitko nije primijetio“.

Izjava je ovo Kobeja Bryanta iz 10. veljače 2012. godine kada je njega i Lakerse pogodio tajvanski tajfun zvan Linsanity s 38 poena i 7 asistencija. Jeremy Lin pojavio se te godine i potpuno zaludio NBA javnost i fanove svojim igrama. Baš kao i Whiteside dugo je tražio put do NBA pozornice igrajući po NBDL-u sve dok mu Mike D`Antoni silom prilika nije dao šansu u Knicksima. Kasnije su o njemu snimani dokumentarci, dobio je bogat ugovor s Rocketsima i potpisao još nekoliko sponzorskih osiguravši svoju egzistenciju za cijeli život.

Linsanity, Hassanity, i sljedeći -nity koji dođe očito su periodične pojave u NBA ligi za koje se ljudi „zapale“ iz dva razloga. Prvo, kao što je Spoelstra rekao moraš navijati za takve anonimuse. Oni su do nedavno bili obični smrtnici kao mi, odijevali su se kao mi, ponašali kao mi i spavali u studentskim sobicama kao mi. Već sljedeći dan postali su planetarno popularni. Drugo, igrači ne bi „smjeli“ tako brzo eksplodirati. Zar postanak klasnim NBA igračem nije dugotrajan, naporan i bolan proces prepun varijabli na koje ne možeš utjecati? U osnovi da, ali kao što je Kobe rekao, talenti ovih igrača koji su doživjeli instant uspjeh bili su uvijek prisutni u njima, bilo je samo pitanje kada će se manifestirati, zapravo, bilo je pitanje kada će ti igrači dobiti šansu.

Skepticizam oko ovakvih pojava svejedno postoji i –nityje promatra kao pojave ravne Britney Spears a ne Madonni. One hit wonder. Plesali su samo jedno ljeto. Kao argument navode primjer jednog Jeromea Jamesa, igrača koji se u dresu Sonicsa iskazao u dvije playoff serije 2005. godine protiv Kingsa i Spursa zabijajući 12,5 poena i hvatajući 7 skokova.. Tog centra kasnije su, naravno, potpisali New York Knicksi tresnuvši mu na stol 30 milijuna dolara u idućih 5 godina, uopće se ne zamarajući činjenicom da je Jerome tada imao punih 30 godina. Rezultat? James se na prvom treningu Knicksa pojavio teži 20 kilograma nego što je imao na ljeto, a navijači Knicksa pitali su se zašto njihov GM Isiah Thomas radije nije zapalio novac.

Ni Lin nije uspio zadržati formu kakvu je imao u polusezoni s Knicksima. Mnogi su ga smatrali slučajnim proizvodom i tipičnim produktom D`Antonijevog sistema koji miluje bekove i koji bi vjerojatno i za mene zaradio barem 2 milje dolara u Thomasovim Knicksima.

Skeptici su donekle u pravu, jer igrač kao što je bio Lin teško da je mogao bolje od onoga što smo gledali za vrijeme Linsanityja. Negdje granica mora postojati, a kada se dođe do vrhunca jedino logično što slijedi je pad. Lin više ne zabija permanentno 30 poena, ne pleše na granici triple-doublea ali je i dalje odličan rotacijski igrač. Stvar je konteksta u kojem igrač igra i ostvaruje svoje rezultate i koji odlučuje hoćemo li nekog igrača promatrati kao prevaru ili otkriće. Ako od njega očekujemo ono što može samo pet franšiznih igrača u ligi onda je prevara. Ako očekujemo dobrog startera koji će svojim vještinama i igrom doprinositi boljitku momčadi onda je otkriće.

hassan

Hassan? Siguran sam da Hassan nije Saša, Tin & Kedžo. Hassan je centar, a visoki igrači s njegovim fizikalijama i atleticizmom nisu potrošna roba u NBA ligi kao što su bekovi. Visoki igrač, sve dok je košarka sport u kojemu visina igra važnu ulogu, imat će svoju vrijednost i bit će na cijeni. To potvrđuju i osvojene titule. Osim Heata i Jordanovih Bullsa nemoguće je pronaći momčad koja je uzela titulu bez dominantnog, u jednom ili oba pravca, krilnog centra ili centra.

Whiteside ima priliku postati također dominantni two-way centar. Već ove sezone, u prvoj pravoj prilici koju je dobio osjeća se njegov utjecaj na rezultate Miamija. Prosječno igra samo 22 minute, a ubacuje 11 poena uz 10 skokova, 2,5 blokada, šut iz igre od 63% a sa slobodnih bacanja 54%.

Miami s njima na parketu zabija 106 poena na 100 posjeda, a bez njega 3 manje. Obrana je također bolja s Hassanom na parketu, Miami tada dopušta 104 poena na 100 posjeda, a bez njega na terenu Heat prima 4 poena više. Brojke s Hassanom na parketu smještaju Heat iznad ligaškog prosjeka i u obrani i u napadu, dok su trenutno ispodprosječni u oba segmenta zato što njihov centar ipak ne može svih 48 minuta biti na parketu.

Već sam naveo njegove mjere, visinu i raspon ruku, ali nisam vertikalni odraz iz mjesta koji iznosi oko 80 cm, što je ligaški prosjek recimo. Ali osim Anthonyja Davisa nitko u ligi više nema takvu kombinaciju visine, raspona ruku i odraza u kombinaciji s atleticizmom koji posjeduje a koji se očituje u mobilnosti, brzim nogama, eksplozivnosti. Uostalom, Hassanove blokade koje je skupio ove sezone govore same za sebe. Još uvijek nije elitni obrambeni centar, ni blizu, ali iskazuje potencijal i njegova prisutnost u reketu tjera vas da mijenjate svoj plan igre ili da razmišljate kako ga napasti. Trenutno nije ispoliran defanzivac, još uvijek igra previše na instinkt i energiju, manje na čitanje igre, zbog čega se često dovodi u probleme s prekršajima, ali to nije ništa neobično za mladog centra.

Spomenuta mobilnost omogućuje mu da prema potrebi preuzima bekove u pick and rollu, ali je zbog toga idealan za Spoelstrinu obranu picka koja teži udvajanju na perimetru a onda povratku u obranu. Zbog svoje pokretljivosti to je sjajno radio Chris Bosh svih ovih godina.

Da vidimo što još neke brojke kažu o njegovoj obrani. Ako otvorite ovaj link, i pogledate skroz desno statističku kategoriju diff%, i ako se kursorom miša dovedete do tog naziva i pročitate što on znači, savršeno dobro ćete vidjeti kako je to šutirati protiv Whitesidea. Ukratko, njegovim protivnicima smanjuje se postotak efikasnosti kada pokušavaju zabiti protiv njega.

Napadački Whiteside također nije još uvijek ispoliran i ovisi o poenima oko obruča. Što mu i nije prevelik problem jer hvata čak 18% svih dostupnih napadačkih skokova dok je na parketu (Drummond je na 17% i predvodi listu igrača s ozbiljnom minutažom u postotku ofenzivnih skokova, DeAndre Jordan je drugi i na 15%, Whiteside još uvijek nema ozbiljne minute rekli smo). Rezultat toga je Hassanovo zakucavanje lopte koju dograbi. U 32 utakmice koje je odigrao zakucao je 56 puta, i oko obruča završava napade s efikasnošću od nevjerojatnih 73%. Finiširanje oko obruča zauzima 56% njegove potrošnje napada Heata, poslije toga ide kraća distanca s koje bilježi solidnih 48% što znači da ima nade i za razvoj njegovog šuta, a možda i nade da se od njega stvori i pick and pop egzekutor, a ne samo roller.

Dvije stvari će Whiteside obavezno morati popraviti, a to su asistencije i slobodna bacanja. Prvo, u ovom momentu i nije toliko kritično, premda samo 0,1 dodavanje po utakmici ne izgleda lijepo. Ali ako znamo da Whiteside služi uglavnom kao „smetlar“ oko obruča i da se za njega ne pozivaju akcije na niskom bloku, niti ga Spoelstra koristi kao razigravača s lakta tako niska razina asistencija nam postane razumljiva. A drugo, ako već ovisi o kontakt igri, i iz takvih situacija zabija poene, slobodna bacanja će morati šutirati bolje od 54% da bi povećao svoju ulogu u napadu.

Whitesideove obrambene i napadačke karakteristike savršeno se uklapaju u Spoelstrin stil igre od četiri igrača na perimetru u kojem bi on trebao biti zaštitnik obruča i strijelac iz napadačkih skokova, kao i Boshov spasitelj koji će sada napokon moći igrati četvorku. Kada se Bosh oporavi od ozljede, Goran Dragić upozna društvo malo bolje, Whiteside dodatno napreduje te kada zajednički prođu trening kamp Miami bi opet trebao igrati važnu ulogu na Istoku jer imaju odlično izbalansiranu startnu petorku. Barem na papiru. Vidjet ćemo kako će ih zdravlje poslužiti jer su trojica (Wade, Deng, Bosh) od njihove petorice startera ozbiljno načeta povredama.

Potpisom Whitesidea Miami je tako sebi priskrbio važnog igrača. Čovjeka koji je nedostajao Rileyjevoj slagalici novog contendera u post-James eri. Ne treba nas onda ni čuditi što se stari lisac Pat olako riješio svojih draft pickova i čekirao im kartu za Phoenix u zamjenu za Dragića. Heat i Riley su svoj, ne općenito lutrijski pick, već prvi pick na draftu pronašli u Hassanu Whitesideu.

 

Toni Lazarušić ima i svoj blog koji možete čitati ovdje.