Najbolje ekipe bez naslova: Milwaukee Bucks (1979-1986)

Iduća momčad o kojoj ćemo pisati su Milwaukee Bucksi.

Momčad je osnovana 1968. godine, u trenutku kada je NBA širila svoju ligu. Milwaukee se nalazi u saveznoj državi Wisconsin, gdje Bucksi nisu bili najomiljenija momčad. Green Bay Packersi, koji su udaljeni dva sata od ovog grada su ponos savezne države Wisconsin.

No, sjajnih prvih dvadesetak godina organizacije privuklo je puno ljudi u dvorane. U svoje prve 23 sezone Bucksi su osvojili 13 puta divizijsku titulu, šest puta su igrali konferencijsko finale te, dva puta u finalu te su jednom osvojili naslov.

Bucksi su bili najpopularniji dok je u njih igrao Lew Alcindor (Kareem-Abdul Jabbar), koji ih je uz pomoć Oscara Robertsona doveo do naslova prvaka. Još su jednom igrali finale ali tu su izgubili od Boston Celticsa. Većinom nove organizacije koje započnu igrati u NBA ligi na početku se muče kako bi došli do pobjeda.

Tako je i bilo u prvoj sezoni Bucksa koji su u svoju prvu sezonu završili s omjerom 27-55. Onda je došao Lew koji je odmah u prvoj sezoni odveo do divizijskog finala. Iduće godine su napravili rekord organizacije sa 66 pobjeda i samo 16 poraza. Osvojili NBA naslov i tako na najbolji mogući način krenuli na putovanje NBA ligom. Dominacija se nastavila idućih nekoliko godina.

bucks-1970s

Nezadovoljni Jabbar poslije je razmijenjen u Lakerse, a za uzvrat Bucksi su dobili Elmorea Smitha, Briana Wintersa, Davida Meyersa i Juniora Bridgemana. Tako je jedna uspješna era završena. Momčad je morala krenuti novim putom.

No, nije bilo sve tako bajno. Porazi su se nizali a momčad je trebala novo osvježenje.

U sezoni 1976-1977 otpustili su svog prvog trenera Larryja Costella i doveli sada legendarnog Dona Nelsona.

Nelson je bio bivši igrač Celticsa koji je s njima osvojio pet naslova, igrao sa sjajnim igračima te je sigurno puno toga naučio od Billa Russella i Reda Auerbacher. Moglo bi se puno toga napisati o Jabbaru i Oscaru Robertsonu i ostatku družbe koji je na početku dovodio publiku, ali mi ćemo se osvrnuti samo na Buckse između 1979-86. To su godine kada je Don Nelson napravio od ekipe ono što je želio, kada je proces nakon Jabbara napokon završio i kada su Bucksi opet počeli biti glavni favoriti lige.

1979-1986

U ovom razdoblju Bucksi su bili jedna od boljih organizacija u ligi. U sedam godina osvojili su sedam divizijskih titula, tri puta ušli u finale istoka te su još četiri puta bili u polufinalu istoka. 1979. Bucksi su na draftu izabrali Sidneyja Moncriefa, kojemu je poslije umirovljen dres s brojem 4. Pet puta je bio All-Star dok je još dva puta bio najbolji obrambeni igrač lige.

U rookie sezoni Moncriefa, momčad Bucksa predvodio je Marques Johnson s 21,7 poena po utakmici te su sezonu završili s omjerom 49-33 te su uspjeli doći do doigravanja. Tamo su bolji bili Seattle Super Sonicsi u dramatičnoj seriji koja završila 4:3 za Sonicse. Don Nelson je napokon pokrenuo momčad i od tada je samo išlo prema boljem za njih. U polovici te prošle sezone u Milwaukee je došao Bob Lanier, bivši igrač Detroita koji je tamo bio jedan od najboljih igrača lige, postizao je preko 20 poena u prosjeku, dok je u Bucksima postizao samo 14 poena u prosjeku. Godine su ga uhvatile, ali svejedno je bio jako dobar u obrani. 1980-1981 Milwaukee završava sezonu s omjerom 60-22. Marques Johnson, Sidney Moncrief, Junior Bridgeman, svi su oni bili spremni da naprave nešto više u doigravanju da vrate naslov u Milwaukee. Nažalost opet gube ovaj put od 76ersa, predvođenih Juliusom Ervingom koji je u zadnjoj sedmoj utakmici imao 28 koševa, čak ni 36 koševa Marquesa Johnsona nije pomoglo.

Iste muke za Buckse se nastavljaju i iduće godine. 55-27 omjer, prva obrana lige, Moncrief je preuzeo vodstvo momčadi, ali opet su našli 76ersi na njihovom putu.

U sezoni 1982-1983 Bucksi su malo statistički slabiji bili, imali su deseti napad lige, te šestu obranu ligu. Omjer je 51-31, a Sidney Moncrief je osvojio nagradu za najboljeg obrambenog igrača godine. Johnson i Moncrief su predvodili momčad i obojica su imala preko 20 koševa u prosjeku.

Prva prepreka te godine u doigravanju su bili veliki Celticsi predvođeni velikim Larryjem Birdom i Robertom Parishem. No, tu su Bucksi ipak bili prejaki, Moncrief i Johnson su bili briljantni. Bucksi su napravili metlu i to su uradili Celticsima prvi put u povijesti njihove organizacije. Finale konferencije i opet su tu ti prokleti 76ersi. Mosses Malone, Andrew Toney i Julius Erving su svladali Buckse u pet utakmica. Sezona 83-84 je bila zadnja u kojoj su Johnson, Moncrief, Bob Lanier, Junior Bridgeman igrali zajedno. Tu su sezoni obrambeno fantastično odigrali, obrana im je primala najmanje koševa po utakmici, a Moncrief je pokupio još jednu nagradu za najboljeg obrambenog igrača godine. Ponovno su osvojili diviziju s omjerom 50-32.

Ovaj put su bili odlučniji u doigravanju.

U prvoj rundi izbacili su Hawkse pa zatim Netse u polufinalu konferencije. Sve je mirisalo na to da bi Bucksi napokon mogli doći do finala. Ali problem je u tome što nisu imali igrača koji bi bili prave napadačke vođe, Sixersi su imali Mosses Malonea, Ervinga (da bio je u godinama, ali svejedno zvijezda), Celticsi su imali Birda. Moncrief i Johnson su bili odlični ali nisu oni ti koji bi napravili prekretnicu u napadu, bili su obrambeni specijalisti, falio im je taj Jabbar koji preuzeo sav pritisak na sebe, te bi poboljšao cijelu momčad. Larry Bird i Celticsi su ponovno bili prejaki, Bird je imao preko 27 koševa, 10 skokova i preko 5 dodavanja u seriji.

U novoj sezoni 1984-1985, Bucksi se ponovno mijenjaju. Zamjena između Clippersa i Bucksa. Bucksi su dali Bridgemana i Johnsona za Terryja Cummingsa i šutere Rickyja Piercea i Craiga Hodgesa. Poboljšali su napad, a obrana je bila na istoj odličnoj razini, jedna od najboljih u ligi. Cummings i Hodges su bili jako dobri, Cummings je bio i vodeći strijelac ispred Moncriefa, što ih je dovelo na omjer 59-23. Bullse su lako riješili te pobijedili u seriji 3-1. Zanimljivo da je to bila prva playoff serija velikog Michaela Jordana i njegovih Bullsa. U svojoj rookie sezoni imao je preko 29 koševa u seriji. No Bucksi su bili bolja timska momčad i lako su riješili Bullse.

terry-cummings

Vjerojatno pogađate, u polufinalu ponovno dolaze 76ersi. Metla. Kako i ne bi metla bila kad su u 76ersima igrali nevjerojatni igrači, rookie Charles Barkley, Maurice Cheeks, Erving, Mosses Malone…

Sezona 1985-1986, omjer 57-25, sve po starom napad dobar, obrana najbolja. Don Nelson odradio je kroz regularnu sezonu još jednom odličan posao. U prvoj rundi doigravanja Netsi su pali, a onda je red došao na 76erse. U jako tijesnoj i neizvjesnoj seriji Bucksi su u sedmoj utakmici uspjeli izvući pobjedu 113-112. Napokon su prešli preko 76ersa, ali nije ih moglo gore dočekati Celticsi na vrhuncu. Metla ponovno u finalu konferencije, Bird preko 29 koševa, 9 skokova i 8 dodavanja. Nema smisla više opisivati, Bird je s ostatkom Celticsa jednostavno zgazio Buckse te su ponovno ušli u finale.

To je bila zadnja sezona u kojoj su Bucksi osvojili svoju diviziju sve do 2000-01. Sjajnih 23 godine za Buckse je završeno, nikad više nisu ponovili ovo što su imali na početku svoje organizacije, od tada se organizacija stalno mučila, non stop je pri dnu, bili su rijetki trenutci kada su bljesnuli kao sezona 2000-01 gdje su ispali u sedam utakmica u finalu konferencije, naravno protiv 76ersa i Allena Iversona.

Ovaj tekst nije bio vrsta teksta koji će imati herojske priče, te neke zanimljive natuknice o igračima koji su herojski padali kako bi došli do finala, ali nadam se kako vam je bar pomogao da spoznate da su Bucksi bili dobra momčad, te da su imali jako dobre igrače i poslije Jabbara i Robertsona. Don Nelson ih je fantastično posložio ali eto, falilo im je ono nešto. Kao što Utah Jazz, John Stockton i Karl Malone te Super Sonicsi s Garyjem Paytonom nisu mogli proći pored Jordana, tako ni Sidney Moncrief i Marques Johnson nisu mogli proći pored Larryja Birda, Mossesa Malonea.

Bez obzira na to što nisu osvojili nikakav naslov na nama je zadatak da uvijek imamo podsjetnik, te da podijelimo priče svih sjajnih igrača i momčadi koji su prošli kroz ligu, ali eto nisu uspjeli zasjati na tronu.