Godine 2007. Đuro je završio Decatur Christian High School te nakon toga jednu sezonu igrao i studirao na Missouri State-West Plains, zatim je uslijedio Highland Community College na kojem se također zadržao jednu godinu i nakon toga dvije godine provodi u dresu spomenutog sveučilišta Sacramento State. U svojoj posljednjoj sveučilišnoj sezoni prosječno je igrao 27 minuta i upisivao 9,2 poena i 5,4 skoka po utakmici.

Trenutno se nalazi u Hrvatskoj i oporavlja se od ozlijede stopala, nakon čega će trenirati za DOŠK iz Drniša dok ne pronađe inozemni angažman.

Prije par dana razgovarali smo sa Đurom te kompletan intervju možete pročitati ispod.

Iza tebe su više nego solidne četiri godine u Americi. Sada kada se osvrneš na svoje studentske dane u Americi, jesu li prevladavajuće one pozitivne uspomene?

Pa sigurno, većinom su pozitivne uspomene. Ima i loših naravno ali definitivno većina je pozitivna.

Koje bi mogao najviše izdvojiti (a odnose se na događanja izvan košarkaških okvira)?

Pa najpozitivnije od svega što se meni dogodilo u Americi je to što sam upoznao ljude koji će mi ostati prijatelji do kraja života i bez kojih ja vjerojatno ne bih uspio završiti fakultet. Ima ljudi koji su mi pomogli u svakom smislu i ja sam im neizmjerno zahvalan. Nadam se da će oni jedanput doći u Hrvatsku pa da uzvratim uslugu. Stvarno je teško naći takve ljude u svom životu i ja sam imao sreće da ih nađem nekoliko. S njima sam još u kontaktu i nagovaram ih da me dođu posjetiti u Hrvatsku da im barem malo zahvalim. Baš sam nedavno pričao s jednim prijateljem pa mi govori da ce doći da vidi je li Hrvatska stvarno toliko lijepa zemlja kako sam mu ja pričao.

Misliš da bi u Hrvatskoj ima bolje uvjete ili je ipak Amerika bila bolji izbor?

Igrači u Americi kada dođu na fakultet imaju toliko prednosti nasuprot igračima u Hrvatskoj da se to ne može niti uspoređivati. Od opreme, brige, do liječničke pomoći. Ja se sjećam da sam nekada u Splitu jedva dobio patike pa sam igrao sa starima koje sam zalijepio elastičnom trakom da se ne raspadnu. A ondje dobiješ nove patike kad god zapitaš. Igrači na usluzi svakodnevno imaju usluge fizioterapeuta i kiropraktičara. Najveća razlika je u tome da u Americi rade sve što je moguće da ti omoguće što bolje rezultate na terenu a u Hrvatskoj gledaju kako da što manje ulože i da što više zarade na tebi. Uostalom u Hrvatskoj bi bilo nemoguće studirati i igrati košarku u isto vrijeme. To je ono zbog čega je meni Amerika bila toliko privlačna. Uz to što igraš košarku završavaš i fakultet i ako se, ne daj Bože, dogodi nekakva ozljeda ti možeš završiti fakultet.

Kako si zadovoljan svojim igrama na parketu?

Iskreno, i nisam previše zadovoljan. Mislim da sam mogao pružiti mnogo više, ponajviše zato što nisam igrao na svojoj prirodnoj poziciji krila. Ali što je tu je. Iskoristio sam to koliko sam najbolje mogao i sada je na meni da još više radim i vratim se na svoju staru poziciju. Iako, moram reći da mi je igranje na poziciji četvorke pa i čak petice puno pomoglo jer me učinilo još svestranijim igračem.

Jesi li u te četiri godine imao priliku pogledati kakvu domaću utakmicu Sacramento Kingsa?

Išao sam na utakmicu između L.A Lakersa i Sacramento Kingsa i doista sam bio impresioniran Kobeom Bryantom. Inače mi se njegova osobnost ne sviđa ali se sigurno može reći da je jedan od najboljih igrača u povijesti košarke.

Jesi li imao prilike igrati protiv kojeg od sadašnjih NBA igrača?

Da, igrao sam u istoj ekipi u srednjoj školi sa Darrington Hobsonom, još sam u srednjoj školi igrao protiv Tyrekea Evansa i DeAndrea Jordana. U junior collegu sam isto bio u ekipi sa budućim NBA igračem Brandonom Woodom koji sada igra za Michigan State University.

Bio si u nekim sličnim uvjetima kao u Dalmaciji. Toplo, blizina mora, može li se to usporediti?

Ma kakva usporedba. Dalmacija je Dalmacija. Da je bilo to kao i Dalmacija ostao bih ja gore haha. Nema do našeg mora i prirode. Stvarno ne znaš koliko ti fali kuća dok se ne makneš na neko vrijeme. Onda ti najviše fale one najmanje sitnice što si uzimao zdravo za gotovo dok si bio kući.
Gdje je ljepše? I jedan od naših čitatelja portala kada smo spomenuli intervju rekao je: “pitaj gdje su ljepše cure?”

Kući je naravno uvijek najljepše. Nisam ni pomišljao da ostanem u Americi ako to nije zbog košarke. A što se tiče cura ne mogu se uspoređivati. Naše cure će uvijek biti bolje. Iako se oko naših cura treba malo više potruditi, ako znate na što mislim.

Uz sve lijepe stvari vjerojatno je bilo i nekih negativnih. Što ti je najviše nedostajalo?

Pa naravno da je bilo loših stvari. Nije Amerika ono što ljudi misle da je. Nije sve kao na televiziju. Svugdje u svijetu ima loših ljudi. Ja sam imao sreće da sam upoznao dosta dobrih ljudi gore koji su mi pomogli i bez kojih vjerojatno ne bih ni uspio završiti fakultet. S tim ljudima sam još uvijek često u kontaktu. Najviše od svega mi je naravno nedostajala obitelj i to je bilo najteža prepreka za mene u Americi. Pogotovo što zadnje četiri godine uopće nisam dolazio u Hrvatsku. Prijatelji su mi također mnogo nedostajali pošto sam imao dosta bliskih prijatelja s kojima sam proživio dosta svog života. Ali dobro, evo sad sam kući pa ću pokušati nadoknaditi izgubljeno vrijeme. Na hranu u Americi se nikako nisam mogao naviknuti. Dosta jedu brze hrane i ne kuhaju doma. A i kad kuhaju sve je to neka umjetna hrana iz vrećice koja  je već prethodno skuhana. Nije bas ukusna. Jednostavno njihovo meso kao da ima drugačiji okus. Teško je objasniti ako to sami ne iskusite.

Bio si na više nego solidnom sveučilištu, imao si odlične statističke brojke, međutim odaziv hrvatske javnosti odnosno klubova nije bio bajan. Zašto je tako i jesi li razočaran?

Da vam pravo kažem i nisam razočaran jer mi nije bio cilj igrati negdje u Hrvatskoj zato jer imam nekoliko prijatelja koji igraju hrvatsku ligu i nisu primili plaće po 8 mjeseci. Zato sam radije izabrao igrati u rodnom gradu besplatno i uživati u košarci nego u nekom klubu u kojem imaš nešto što bi trebao dobivati na papiru a nitko se toga ne pridržava. Dosta je tu ljudi u Hrvatskoj koji uništavaju našu košarku, zato jesmo tu gdje jesmo s našom košarkom. Sve više i više mladih ide u Ameriku jer tamo dobivaju priliku koju u Hrvatskoj sigurno neće dobiti.
Je li bilo ponuda iz inozemstva?

Bilo je dosta zanimanja iz inozemstva ali nije bilo konkretnih ponuda jer sam ja još završavao školu i nisam mogao doći na početak priprema nego bih kasnio tri tjedna. Dosta momčadi me nije htjelo čekati. Tu se još dosta zakompliciralo kada su se vrata NBA lige zatvorila i europsko tržište se poplavilo igračima iz Amerike.

Došao si u domaći Drniš, odigrao četiri odlične utakmice u A-2 ligi, kako si bio s tim djelom zadovoljan?

Dosta sam zadovoljan s obzirom da sam u Americi više igrao unutrašnju poziciju pa mi je trebalo par utakmica da se vratim na svoju prirodnu poziciju krila i te utakmice u DOŠK-u su mi puno pomogle.

Nakon toga došla je ponuda iz Austrije?

Točno, nakon te 4 utakmice došla je ponuda iz Austrije iz malog gradića zvanog Gussing, odnosno bila je to proba na 4 dana tijekom kojih sam igrao dvije utakmice. Prvu utakmicu sam dobro odigrao u njihovom kupu i uspio sam u nekih 15 minuta zabiti 12 koševa i trener je bio jako zadovoljan. Drugu utakmicu sam još bolje odigrao i u 12 minuta sam zabio 14 koševa ali sam krivo stao na nogu jednom igraču i ozljeda je bila nešto teža budući da mjesec dana nakon toga nisam mogao hodati. Obje utakmice smo pobijedili. Malo sam bio razočaran jer sam dan poslije toga trebao potpisati ugovor. Ali eto, što je tu je, sportska nesreća je sastavni dio sporta.

Kako je sada stanje s ozljedom? Hoćeš li pokušati još jednom negdje u inozemstvu ili ćeš ovu sezonu nastaviti u Drnišu?

Stanje je puno bolje i za nekoliko dana bih trebao početi trenirati. Karijeru bih sigurno htio nastaviti u Europi ako dođe kakva ponuda. Ako ne, onda ću sigurno ostati u Drnišu i pokušati pomoći DOŠK-u u A-2 ligi.

Kako ti gledaš na ovogodišnji raspad sistema u reprezentaciji, tko je po tvom mišljenju najodgovorniji?

Ne znam tko je kriv ali činjenica je da se to nama događa već nekih 10 godina. Nije to samo ove godine. Mislim da se neki igrači dižu u nebesa a to s ničim nisu zaslužili i onda kad odemo na ta natjecanja pokaže se jako brzo kakva je naša kvaliteta. Uvijek se krive i mijenjaju treneri ali nikad ne dođe u pitanje imamo li mi uopće dovoljno kvalitete da bi postavljali velike ciljeve.

I za kraj, sigurno si pratio situaciju u NBA ligi u kojoj je lockout ipak uspješno okončan. Kakva su tvoja razmišljanja, na čijoj si strani?

Ma to je meni smiješno. Tu se bogati svađaju sa bogatima o nekoliko posto profita. Pa više su sada profita izgubili u ovo vrijeme što se nije igrala liga nego u tim milijunima oko kojih su se oni svađali. Smiješno je to kada pogledaš da ima ljudi koji gledaju kako će prehraniti svoju obitelj sutra. Ma jednostavno smiješno.

Sveučilište Purdue našeg Sandija Maricuša (na slici) je upisalo i treću ovosezonsku pobjedu. Zahvaljujući trici Robbiea Hummela (24 poena) 20 sekundi prije kraja susreta svladali su Ionu 91:90. Naš predstavnik je na parketu preživio manje od 60 sekundi bez statističkog učinka.

Connecticut, sveučilište koje još od 2007. godine ne zna za poraz protiv nekonferencijskih ekipa regularnom djelu sezone, nastavio je s nizom pobjeda u ovoj sezoni. S ponovno uvjerljivih 20 poena razlika pobijedili su Maine. Za pobjednike je Alex Oriakhi upisao 16 poena i 8 skokova, dok je Jeremy Lamb uz 16 poena pridodao 4 asistencije, 3 skoka i 3 ukradene lopte.

U jednom od zanimljivih susreta noći su košarkaši Michigana zahvaljujući Timu Hardawayu Jr. (16 poena) svladali Western Illinois. Prvi dio susreta je završio s poravnatih 28:28, dok su u nastavku trojac Hardaway, Morgan (11 poena) i Burke (14 poena) odveli svoju momčad na 9 poena razlike. Na kraju su gosti zahvaljujući ponajviše Ceoli Clarku III (21 poen) ublažili poraz za konačnih 59:55.

Dodajmo još kako su u derbiju dvaju floridskih sveučilišta pobijedili oni poznatiji – Gatorsi. S uvjerljivijih 91:55 bili su bolji od North Floride, a najbolji strijelac susreta bio je Kenny Boynton, ubacivši za pobjedu svoje momčadi 20 poena.

Što se tiče preostalih naših predstavnika, Marin Kukoč je imao sličan učinak kao Sandi Maricuš. U pobjedi njegovog sveučilišta Pennsylvania protiv Ridera odigrao je nešto manje od minute. Uspješnu noć ‘hrvatskih‘ sveučilišta zaokružili su Florida Gulf Coast (Filip Cvijetićanin), odnosno Cambell (Antonio Kalpić), ali bez nastupa naših predstavnika.

U diviziji 1 odigran je velik broj utakmica, samo u noći sa petka na subotu odigrano je 131 utakmica u kojima su nastupali i naši košarkaši.

Najveću minutažu od naših igrača dobio je Sandi Marciuš koji nastupa u dresu Purdue Boilermakersa. Njegova je ekipa svladala Northern Illinois bez ikakvih problema, sa 96:34. Svi igrači dobili su podjednaku minutažu, a Marciuš je svojih 16 minuta iskoristio za 8 poena i 5 skokova.

Marin Kukoč je u dresu Pennsylvania Quakers na otvaranju sezone dobio 13 minuta koje je iskoristio za 3 poena, 3 skoka i 1 asistenciju. Njegova je ekipa svladala UMBC sa 59:45. Ekipa Florida Gulf Coast Eagles, u čijim redovima igra Filip Cvjetićanin na otvaranju sezone doživjela je poraz od ekipe TCU rezultatom 72:73. Filip je u svom debiju odigrao 12 minuta koje je iskoristio za 3 poena te po jedan skok i asistenciju.

Wisconsin je sa 85:31 svladao Kennwsaw State, a u redovima pobjedničke ekipe Duje Dukan (na slici) ubacio je 4 poena za 11 minuta na parketu. Hrvoje Vučić, član Valparaiso Crusadersa, odigrao je dvije utakmice ove sezone, ali u obje je dobivao minutažu “na kapaljku.” Na otvaranju sezone odigrao je 4 minute, a u sljedećoj utakmici samo jednu. Uspio je uhvatiti po jedan skok na svakoj utakmici, ali još se nije upisao među strijelce. Još je jedan naš igrač igrao, ali ponovno uz malu minutažu. To je Antonio Kalpić u dresu Campbella. U pobjedi nad Houstonom 82:68 Antonio je postigao 2 poena za 3 minute na parketu.

Četvorica naših igrača još uvijek nisu nastupila u novoj sezoni iako su njihove ekipe odigrale prve utakmice. To su Marin Bavčević (TCU), Ilija Ivanković (Charlotte), Kristijan Krajina (Mount St. Mary’s) i Igor Premusanac (Utah State). Ekipa Bradley Bravesa, u čijim redovima igra Miloš Knežević, još nije odigrala niti jednu utakmicu u novoj sezoni.

Za kraj dodajmo kako i Dragan Šekelja pohađa školu iz prve divizije, ali neće moči igrati ove sezone za Floridu jer je u statusu redshirt igrača, zbog čega može trenirati sa ekipom i sudjelovati na zagrijavanjima prije utakmica, ali ne može ulaziti u igru.

eMedjimurje.hr: Kakvu si točno ozljedu imao?
Bila je to ozljeda prsta na nozi, zbog koje sam propustio cijelu sezonu. Vratio sam se u momčad 3 utakmice prije kraja, ali me trener nije uvodio u igru, na čemu sam mu zahvalan.

eMedjimurje.hr: Objasni našim čitateljima zašto si zbog toga zahvalan?

U NCAA su pravila takva, da ukoliko je igrač ozljeđen i zbog ozljede ne odigra niti minute u sezoni, on ima pravo odigrati ponovo tu sezonu. Ja sam bio u sastavu zadnje 3 utakmice, sjedio sam na klupi, ali da me trener uveo u igru samo na jednu sekundu, onda nebi imao pravo ponovo igrati tu sezonu.

Znači, Sandi ima pravo igranja 4 sezone u NCAA, pa će tako u petoj sezoni igrati svoju posljednju, četvrtu sezonu na koledžu.

eMedjimurje.hr: Kakva je ekipa u odnosu na prošlu sezonu?
Ekipa je više-manje ista, promjenilo se samo par igrača u odnosu na prošlu sezonu.

eMedjimurje.hr: Konkurencija u ekipi na tvojoj, centarskoj poziciji?
Na mojoj poziciji igra naš najbolji igrač JaJua Johnson, a došao je još jedan novi igrač, koji neće baš igrati ove prve sezone jer još nije spreman. Znači ove sezone bi bio prva zamjena Johnsonu kojemu je ovo posljednja godina, a nakon nje će izaći na NBA draft, pa bi od sljedeće godine ja trebao postati prvi centar. Imati ću minutažu ovisno o njegovoj statistici.

eMedjimurje.hr: Reci nam o tvojim očekivanjima od ove sezone?
Jedan smo od favorita NCAA, barem za među 8 momčadi, ali treba imati i dosta sreće.

eMedjimurje.hr: Dosta si ojačao u odnosu na prošlu godinu.
Dobio sam 7-8 kg mišićne mase u odnosu na prošlu godinu.

eMedjimurje.hr: Trenirate i individualno tamo?
Samo prije početka sezone jer kada krene sezona, NCAA ima stroga pravila što se toga tiče i dozvoljava 120 minuta treninga dnevno.

eMedjimurje.hr: Dolaze li inspekcije koje to kontroliraju?
Ne dolaze, ali ako te netko prijavi inspekciji onda te mogu kazniti.

eMedjimurje.hr: Kako si zadovoljan sa trenerom?
Trener je jako dobar, zadovoljan sam njegovim načinom rada, treninzima.

eMedjimurje.hr: Koliko vas ljudi prati na utakmicama i kakvo je navijanje tamo u odnosu na Europu?
Prati nas između 8000 i 9000 ljudi na utakmicama, puna je uvijek kad igramo big ten (velikih deset) konferenciju. Što se navijanja tiče, puno je slabije nego u Europi, nema baklji i tih stvari, imamo limeni orkestar koji svira tokom utakmice, a i puno studenata dolazi navijati.

eMedjimurje.hr: Gdje si smješten tamo?
Prvu sezonu obavezno je biti u studentskom domu, a nakon prve godine si nalaziš smještaj u stanu ili u kući. Imam 2 cimera, studenta sa kojima se dobro slažem.

eMedjimurje.hr: Jesu li te roditelji posjetili u Americi?
Nisu još nažalost, ali trebali bi doći ove godine, ako ne ove onda sljedeće sigurno. Inače se redovito čujemo preko interneta i velika su mi podrška u svemu.

eMedjimurje.hr: Ove godine opet nisi bio u reprezentaciji U-20 koja je igrala Europsko prvenstvo u Zadru i osvojila 4.mjesto.
Zvao me predstojnik svih mladih reprezentativnih selekcija, Vlado Vanjak, raspitivao se dali mogu doći, ali kao i prošli put dok se igralo svjetsko prvenstvo na Novom Zelandu kada su naši osvojili 3. mjesto nisam se mogao odazvati pozivu zbog obaveza na faxu. Nama koji se bavimo sportom, predavanja počinju ranije nego ostalim studentima zbog utakmica i putovanja, pa se nažalost ne mogu pojaviti na reprezentativnim pripremama.

eMedjimurje.hr: Ideš li na NBA utakmice?
Nisam išao jer nemamo baš vremena za to zbog obaveza na faxu i košarci.

eMedjimurje.hr: Stanje na faxu, ispite daješ redovito?
Dobro je, ispite završavam u roku i tu nema nikakvih problema, ako slučajno malo negdje zašteka, svi uskaču u pomoć.

To bi bilo to od Sandija, koji pozdravlja sve čitatelje portala eMedjimurje.hr. Njega možete pratiti na MAX TV-u, na kanalima sport kluba, Arene sport 1 i 2 ili ESPN America, naravno ukoliko utakmice njegih Purdue Boilemakersa stave u prijenos.

Njegova ekipa Purduea, odigrala je do sada 18 utakmica, imaju 17 pobjeda i samo 1 poraz, u jakoj big ten konferenciji odigrali su 4 utakmice do sada i sve 4 pobjedili.

Sandi je od 18 utakmica, odigrao njih 14, skupio je ukupno 103 minute na parketu, što je 7.35 po utakmici, zabio je ukupno 22 poena, znači 1.69 po utakmici i imao je 31 skok ukupno, 2.38 po utakmici.

Najviše minuta odigrao je u utakmici protiv Alcorn Statea, 19 ukupno, na toj je utakmici zabio 12 poena, imao je šut 4-6 za 2 poena i 4-6iz slobodnih bacanja, a sakupio je i 8 skokova i imao je 1 asistenciju.

Sandija treneri Purduea postepeno pripremaju za sljedeću sezonu u kojoj bi nakon odlaska JaJua Johnsona trebao preuzeti mjesto centra u početnoj petorci Boilemakersa.

Autor: Teo Cilar/eMedjimurje.hr

Jukić (23), student četvrte godine sveučilišta St. Francis, bio je najbolji igrač u poraženom sastavu. Za 29 minuta na parketu hrvatski je krilni igrač ubacio 21 koš uz šut 5-6 za dva poena, 1-1 za tricu i 10-12 s linije slobodnih bacanja. Dodao je Zagrepčanin tome i pet skokova te jednu asistenciju.

Na parket je u ponedjeljak navečer izlazio i Ivan Peljušić koji je u pobjedi svoga Northwesterna protiv Long Islanda (81-65) sudjelovao sedam minuta, a priliku je iskoristio za jednu asistenciju.

Hrvati u NCAA:
Northwestern – Long Island 81-65
Peljušić – 1 asistencija

Lehigh – St. Francis 79-61
Jukić – 21 poen, 5 skokova, 1 asistencija

Nakon prvog kruga spomenutog natjecanja Zvonko je bio proglašen najboljim igračem tjedna. Za svoj ciparski klub u pobjedi protiv ETHA upisao je 24 koša (9/14 iz igre), 16 skokova i 3 asistencije za 30 minuta provedenih na parketu. Protiv Zadra je za 19 minuta uknjižio 10 poena i 6 skokova.

Inače, riječ je o najuspješnijem hrvatskom igraču u protekloj sveučilišnoj sezoni koji je imao fantastičnu individualnu sezonu u dresu TCU-ja.  Četvrtu godinu na studiju završio je s prosjekom od 12,2 koša, 8,6 skokova i 2,1 asistencije u prosjeku na susret. Inače godinu prije proglašen je i najboljim ‘novim‘, dolazećim igračem u svojoj konferenciji (Mountain West). Zvonko je prije dvije godine u Americi igrao na Junior Collegeu, u dresu Vincennesa i tamo je bio jedan od ključnih igrača svoje ekipe, a u obje sezone je bio blizu double-double prosjeka.

U te dvije godine bio je proglašen 14. najboljim igračem u NJCAA. Za sve koji ne poznaju tu ligu, riječ je o sveučilišnom natjecanju za košarkaše samo prvih dviju godina. Često tamo igraju igrači koji u boljim sveučilištima u prve dvije godine ne bi dobili pravu priliku. Za odlične nastupe dobio je nagradu i za 25. najboljeg stranca u cijeloj NCAA ligi, a u svojoj zadnjoj, četvrtoj godini, u predsezoni je bio izabran u prvu petorku konferencije.

Talentirani Dalmatinac je očito ovih godina bio puno više cijenjen u Americi nego u Hrvatskoj, jer je nakon završene avanture s one strane Atlantika ostao bez poziva iz Hrvatske. Teško bi bilo reći da je anoniman u hrvatskom krugu mladih igrača, jer je Zvonko bio i član hrvatske juniorske reprezentacije koja je 2005. godine nastupila u Srbiji. Na tom natjecanju je na kraju bio izabran u najbolju petorku prvenstva, a u prosjeku je bio na 11 poena i 7 skokova. Uz sve to te godine je bio proglašen i najkorisnijem juniorskim igračem u Hrvatskoj, a zajedno sa svojim suigračima u dresu Splita je osvojio naslov prvaka u juniorskom natjecanju.

Kakav je bio osjećaj vratiti se u Hrvatsku ?
Lijepo je vratiti se nakon četiri godine i odigrati službenu utakmicu. Bilo je malo čudno ponovo se naviknuti da svi oko tebe pričaju hrvatski pa bi se svako malo okrenuo za nekim kao ‘Hej, ti pričaš hrvatski!’, a onda bih se sjetio da sam u Hrvatskoj (smijeh). Ali sve u svemu unatoč lošoj utakmici i porazu bio je lijep osjećaj.

Je li to bio dodatan pritisak na tebe i tvoju igru?
Ne, nije bilo nikakvog pritiska, ja sam profesionalac i tijekom svoje karijere sam imao dosta takvih situacija tako da pritiska nije bilo.

Prvi krug si u FIBA-inom natjecanju bio proglašen igračem tjedna. Kako ocjenjuješ svoj status na Cipru, jesi li zadovoljan trenutnim igrama?
Lijepa je to nagrada za moju igru. Inače, na Cipar sam došao nakon 2 mjeseca neugodnog iskustva u Turskoj i ovdje sam tek mjesec dana. Ekipa je malo starija i imamo par veterana u momčadi, ali se super slažemo i guštam igrati s njima. Jedan sam od važnijih kotačića ove momčadi s 25 minuti u prosjeku, igram dobro, ali nije to još to, još se privikavam na način igre ovdje i uklapam se u momčad.

Zanimljivo, bio si najbolji Hrvat u NCAA protekle sezone, ali u Hrvatskoj se nitko ovog ljeta nije sjetio na tebe?
Pa slušaj, Amerika je daleko (smijeh), ne, ne znam zašto, ali to je očito tako u Hrvatskoj.

Je li te iznenadilo?
Nije.

Imaš  li osjećaj da te više cijene i poznaju u Americi nego u vlastitoj domovini?
Pa da, više me znaju u Americi jer sam bio tamo zadnje 4 godine i ostvario stvarno odlične rezultate u svojim momčadima i bio poznat po svojim igrama.

Da vratimo malo vrijeme unazad. Kako si zadovoljan s vremenom provedenim u Americi?
Dosta sam zadovoljan sa svoje 4 godine provedene u Americi, lijepo i veliko je to iskustvo. Oslobodiš se i osamostališ kao čovjek, stekneš iskustva i kontakte s dobrim ljudima što ti poslije može koristiti u životu. Završio sam dvogodišnji i četverogodišnji faks i imam diplome koje mi nitko ne može uzeti.

A igrački?
Igrački sam dosta napredovao tamo i osamostalio se, dobio samopouzdanje i sve što nisam imao ni mogao dobiti u Hrvatskoj zbog razloga što u Hrvatskoj ne možeš igrati ako nisi nečiji rođak, prijatelj, obitelj… U Americi ako vrijediš onda i igraš.

Kako danas gledaš na tu odluku da odeš s one strane Atlantika, sam kao golobradi mladić? Je li to bila pravilno donesena odluka ili bi danas neke stvari promijenio?
Danas bih isto postupio i ništa ne bih promijenio. Kažem, samo dobre stvari su se dogodile. I preporučio bih svima da odu na koledž ako za to imaju priliku jer će tamo otići kao djeca i vratiti se kao ljudi.

Koje su prednosti sveučilišnog rada, misliš da si imao bolje uvjete nego što bih dobio doma?
Uvjeti rada su dosta dosta bolji, to je na nivou NBA. Imaš 2 treninga dnevno s 3-4 profesionalna trenera i kondicijskim trenerom, osobu koja se bavi tvojom pravilnom prehranom, fizioterapeute, osobu koja se bavi i brine za tvoju školu, znači predmetima i predavanjima koje imaš, terminima kad i gdje trebaš biti. Imamo 2 dvorane u kojima smo trenirali, sve je novo i na nivou, a imali smo i ID karticu za ući u dvoranu kad god poželiš, znači 24-7. Sve je organizirano i spremljeno na tanjuru, ti samo trebaš raditi i učiti i to je sve, nije teško kad sve pohvataš.

Zadnje dvije godine ti je društvo pravio Splićanin Marin Bavčević. Kako bi opisao vaš odnos, je li ti pomoglo da imaš jednog Hrvata uz sebe?

Da, Marin je bio sa mnom zadnje 2 godine i to mi je dosta pomoglo. Prve dvije godine sam bio sam i nekad je znalo biti teško, ali izgura se. Zadnje dvije godine sam se ja već naviknuo na sve, ali je lijepo bilo imati njega sa mnom jer smo se mi znali još od prije, dosta smo se družili i moju zadnju godinu smo bili i susjedi u kući koju smo iznajmili. Marin je dosta bistar i dobar momak s dosta znanja i iskustva pa mi je bio od velike pomoći sa savjetima i svim drugim stvarima s kojima mi je mogao pomoći. Bili smo kao braća.

Nažalost Marin ove sezone ne može pomoći TCU u startu sezone zbog ozljede?
Da, Marin je još gore, on još ima godinu i pol ja mislim, imao je tu nesretnu ozljedu, ali vratit će se on brzo na teren i biti od velike koristi momčadi. Prošle godine nije toliko igrao, ali vjerujte mi bio je glavni igrač na treninzima i igrač kojeg su treneri uvijek uzimali za svakakve demonstracije i primjere jer čovjek zna košarku. On je dosta inteligentan igrač i dobar šuter, jedan dobar bek koji ulijeva sigurnost i znaš da kontrolira igru kad igra. Bio mi je gušt igrati s njim, njegov otac je jedan od boljih europskih trenera, on je dosta vremena proveo uz njega i to mu je valjda dosta pomoglo da zna toliko o košarci kao što zna.

Kada smo kod tvoje NCAA avanture, na što se bilo najteže priviknuti?
Najteže se bilo naviknuti na način rada u predsezoni jer bi imali teretanu i kondiciju u 6:30 ujutro pa škola od 8 do 2 i onda trening od 15:30 do 6. To je bilo naporno, ali kad se navikneš nije problem.

Vjerojatno nije bilo lako napustiti i sve prijatelje. Jesi li u tih četiri godina zadržao kontakt s njima?
Da dogodilo mi se 3 puta da napuštam prijatelje i ekipu u zadnje 4 godine, to mi je vjerojatno i najteži dio, nakon što sam otišao u Ameriku prvi put napustio sam ekipu u Splitu s kojom sam bio skupa svaki dan jedno 10 godina, pa nakon junior collegea ekipu s kojima sam imao odličan odnos i dosta prijatelja skupio i naravno nakon TCU-a. To je težak dio, ali internet spasi pa se dosta čujem sa svima preko facebooka i skypea.

Koliko godina te veže ugovor na Cipru?
Ugovor me veze do kraja ove sezone, i pošto sezona završava ranije ovdje (krajem 3. mjeseca) volio bih naći klub i odigrati playoff negdje zadnja 2 mjeseca sezone.

Kako i gdje dalje, postoji li opcija povratak u Hrvatsku ukoliko neka od ekipa pokaže interes za tebe?
Idem iz dana u dan i vidjet ćemo na kraju sezone što će biti, povratak u Hrvatsku je moguć ako uleti prava prilika i pravi uvjeti.

Vidim da imaš i nekoliko tetovaža. Koliki je trenutni zbroj njih na tvom tijelu?
15.

Kada si stavio prvu tetovažu?
Prve godine u Americi sam stavio tetovažu. Te godine sam stavio 3, druge 6, a ostale dvije godine ostatak.

Ima li neka tetovaža posebni značaj?
Pa recimo imam grb Dalmacije iskombiniran u štit sa krilima i St za Split na vrhu, čisto da znam odakle sam i da sam dijete iz Splita iako sam u inozemstvu već duže vrijeme i vjerojatno ću još biti pa da se zna odakle sam i šta mi Dalmacija znači u životu.

Kako inače s distance gledaš na razvoj hrvatske klupske košarke? Cibona se bori s osnovnim potrebama, Zadar u dugovima, tvoj Split napokon se malo diže, …?
Je, dosta pratim što se događa doma, nije baš dobra situacija, problem u parama je svuda, a nitko neće igrati negdje besplatno jer ljudi imaju obitelji za prehraniti.

Reci, jesi li ikada pomišljao možda o NBA draftu. Je li ti san zaigrati u NBA?
Naravno da mi je san NBA. NBA draft nije kao što ljudi misle, tu se može bilo tko prijaviti, ali tu se već mjesecima ranije zna tko će bit izabran, ali kao igrač zadnje godine collegea si automatski na raspolaganju NBA momčadima.

Bio si i u NBA kampu?
Ja sam bio pozvan na trening-kamp Dallas Mavericka ovo ljeto i to je bilo lijepo iskustvo i nadam se da ću svojim igrama u Europi izboriti priliku igrati u NBA.

I igrao si protiv nekih NBA igrača?
Da, recimo sa juniorskom reprezentacijom sam igrao protiv američke reprezentaciju za koju su nastupali Kevin Durant, Rudy Gay, Ty Lawson i drugi. U vrijeme koledža sam u mojoj konferenciji dva puta igrao protiv Daringtona Hobsona. Igrao sam i protiv Leeja Camara koji je protekle sezone igrao za Albu te Jimmera Fredettea koji se ove godine vratio na sveučilište BYU. Primjerice, čuvao sam i Trevora Bookera.

Znači postoji još mogućnost ukoliko se pokaže prilika za prijavu na draft?
Ne, ne mogu se više prijaviti na draft, to se može samo ako si završio college i ako si određeno godište i mlađi, nisam baš siguran. Ali ja sad mogu u NBA ući kao free-agent tj. kao i u Europi ako se svidim nekoj momčadi i oni mi ponude ugovor.

Vjerojatno i pratiš situaciju u NBA. Kako komentiraš igre Heata? Nisu baš dominantni, na Zapadu su jaki Spursi i Lakersi. Tko će do naslova?
Da, pratim NBA. Heat nije što su svi očekivali i trebat će im neko vrijeme da se sve kockice slože na svoje mjesto, ali će svejedno ove godine dogurati daleko u playoffu. Lakersi i Spursi igraju dobro jer su dobro postavljene momčadi u kojima se zna tko što radi i imaju sve kockice na mjestu dok je recimo Miami složen samo za napad i igraju divlje kao basket. Naslov će uzeti Boston jer je isto odlično postavljena momčad i ako budu zdravi, to je to.

A tko je po tvome mišljenju najbolji igrač današnjice?
Najbolji igrač današnjice je daleko Carmelo Anthony!

Za kraj možeš li se prisjetiti jednog smiješnog trenutka iz Amerike?
Recimo za moj rođendan smo igrali utakmicu protiv Air Force akademije i pošto je mom treneru bio rođendan na isti datum imali smo malu zabavu i veliku tortu samo što je na torti pisalo velikim slovima sretan rođendan treneru i u kutu su malim slovima dodali i moje ime da se malo zezaju samnom pa je to ispalo smiješno.

Štula, krilo DePaul Universitya, je igrao samo jednu minutu u porazu svoje momčadi. Zabio je 2 poena uz 1 skok i 1 asistenciju. Duje Dukan, kome je ovo prva sezona u NCAA ligi, noćas nije dobio priliku da zaigra.

Hrvati u NCAA 25.11.2010

Oklahoma St.-DePaul 60:56

(Štula 2p, 1sk, 1a)

Manhattan-Wisconsin 35:50

(Dukan nije igrao)

Đuro Bjegović je jučer zabio 10 poena i imao 11 skokova, no to nije bilo dovoljno za pobjedu njegove momčadi Sacramenta. Napomenimo da je Bjegović jedan od najboljih Hrvata u NCAA, trenutno je na prosjeku od 12 poena i 7 skokova.

Od ostalih predstavnika, zaigrali su Sandi Marcius i Hrvoje Vučić. Marcius je igrao 8 minuta u pobjedi svoje momčadi, a zabilježio je 4 skoka i 1 asistenciju. Vučić je igrao 3 minute uz učinak od 1 blokade.

Fran Urli i Marin Kukoč opet nisu dobili priliku da zaigraju.

Hrvati u NCAA 23.11.2010

Sacramento State-UC Davis 54:61

(Bjegović 10p, 11sk, 1a)

Purdue-Austin Peay 87:65

(Marcius 4 sk, 1 a)

Ohio-Valpraiso 78:75

(Vučić 1bl)

Pennsylvania-Lafayette 74:65

(Kukoč nije igrao)

Albany-Iona 65:86

(Urli nije igrao)

Splićanin Marin Bavčević nažalost, opet nije dobio priliku da zaigra. Od 5 utakmica ove sezone igrao je u samo jednoj i to jako malo, bez učinka. Kristijan Krajina još nije zaigrao svoju prvu NCAA utakmicu ove sezone.
Jedini koji je dobio priliku je Zagrepčanin Dragan Šekelja koji je igrao samo 1 minutu u pobjedi svoje momčadi. Zabilježio je 1 skok.

Hrvati u NCAA, 22.11.2010

TCU-Massachusetts 48:67

(Bavčević nije igrao)

Niagara-Mount st Mary’s 65:63

(Krajina nije igrao)

Baylor-Lipscomb 72:60

(Šekelja 1sk)

Ispravak: Jukić je igrao, i to odlično

Prema jučerašnjim podacima službene stranice niti jedan Hrvat nije nastupio na parketu, no današnji ispravak primijećen na američkoj stranici ESPN navodi, da je Mislav Jukić odigrao još jednom jednu odličnu utakmicu.

U vrlo napetoj utakmici gdje je Jukićevo sveučilište St. Francis slavilo rezultatom 68:67, je naš predstavnik upisao 10 poena (5/9 iz igre), 8 skokova i 5 asistencija. Inače domaći su sredinom drugog djela imali prednost i od 10 poena razlike, no gosti su dobre tri minute prije kraja uspjeli preokrenuti rezultat i povesti košem razlike; 61:60. No, nakon tog domaći rade niz od 5 uzastopnih koševa i rješavaju pitanje protivnika.

Što se tiče današnjeg dana, Međimurac Sandi Maricus je neočekivano ostao bez minutaže. Inače,  freshman na klupi priznatog sveučilišta Purdue je nakon prve dvije utakmice na prosjeku od 8 poena i 4,5 skokova po susretu za 16 minuta provedenih na parketu.

Za kraj spomenimo da je bez prave prilike ostao i Paolo Ivis.

Hrvati u NCAA, 21.11.2010

Loyola (MD) – Darthmouth 59:73
(Ivis bez učinka)

Purdue – Oakland 82:67
(Maricus nije igrao)