March Madness: Počeo ”Sweet 16”

Nakon dva dana pauze, ludilo se nastavlja. Počela je Sweet 16 faza turnira u kojoj obično stvari postanu ozbiljne. Rotacije se režu, a napetost raste. Sinoć smo mogli gledati četiri vrlo zanimljive utakmice, a u svakoj su nositelji uspjeli proći dalje.

Kansas – Maryland 79:63

U prvom poluvremenu smo mogli gledati zanimljivu i neizvjesnu utakmicu u kojoj su momčadi pratile jedna drugu posjed za posjedom, koš za košem. Na odmor se otišlo pri rezultatu 36:34 u korist Jayhawksa. U nastavku smo gledali potpuno drugačiji film. Momčad Billa Selfa je radila ono što najbolje zna – obranom su potpuno odsjekli backcourt protivnika pa je tako najvažniji kotačić u bekovskoj liniji Terrapinsa, Melo Trimble, šutirao 5/16 iz igre i 1/7 za tri poena. Inače, cijela momčad Marylanda je pogodila samo 5 trica iz 25 pokušaja. U napadu je Kansas bio znatno potentniji i kreativniji od svoga protivnika, ponajviše zbog njihove standardne postave s dva organizatora igre istovremeno na parketu. Lopta je stalno kružila i dolazila do otvorenog čovjeka (46,8% šut iz igre), a taj čovjek je nekako najčešće bio visoko krilo Perry Ellis. Igrač četvrte godine je još jednom pokazao da ne samo da izgleda kao 30-godišnjak, već i da igra s impresivnom dozom hladnokrvnosti i veteranske mirnoće. Kad god su njegovoj momčadi trebali poeni, Ellis se iskazao. Tako je sav zvjezdani potencijal Terrapinsa pokleknuo pred iskustvom i uigranošću momčadi Jayhawksa koji idu u Elite Eight po prvi put nakon 2012. godine, kada su, predvođeni Thomasom Robinsonom i Tyshawnom Taylorom, poraženi u finalu od Kentuckyja.

Oregon – Duke 82:68

Oregon Ducksi su bili najveća nepoznanica od svih prvih nositelja na ovogodišnjem Turniru, no to je obično slučaj sa sveučilištima iz Pac-12 konferencije koja se nalaze na dalekom zapadu SAD-a. Zbog vremenske razlike njihove utakmice ostatak države često propušta pa se njihov omjer uzima sa zrnom soli. Iz tog razloga je vladalo mišljenje da će ovaj dvoboj s Blue Devilsima biti najneizvjesniji sudar u Sweet 16-u, te su čak neki davali određenu prednost Dukeu. Međutim, sinoć su Ducksi pokazali da su s razlogom tu gdje jesu, svojom dubinom svladavši udarne igrače Mikea Krzyzewskog kojem je konačno došla na naplatu činjenica da je u svakoj utakmici ograničen na šest ili sedam igrača. Dvadeset dvije asistencije i deset trica je bilo sasvim dovoljno da se odvoje od protivnika koji je svoje napade sprovodio skoro isključivo preko Brandona Ingrama i Graysona Allena (obojica odigrali svih 40 minuta, te uputili redom 20, odnosno 13 šuteva iz igre). Ingram je svoju rolu odradio respektabilno ali Allena ovaj put nije išao šut što je, uz slabu potporu ostatka ekipe, osudilo Duke na poraz. Prijelomni trenuci su se dogodili sredinom drugog poluvremena kad je umor počeo bitno nagrizati Blue Devilse, što su Ducksi iskoristili da se odvoje na dvoznamenkastu razliku i više se nisu osvrtali. Momčad Dane Altmana će po prvi put igrati regionalno finale od 2007. godine kad je njihov trener bio Ernie Kent koji je sada na Washington Stateu.

Oklahoma – Texas A&M 77:63

Aggiesi su prošli put „opekli“ svakog pospanog europskog gledatelja koji je u pola tri ujutro ugasio televizor i otišao na spavanje, pa se ovaj put njihova utakmica morala ispratiti do samog kraja. Međutim, sličan podvig ovaj put nisu uspjeli ostvariti najvećim dijelom zato što su igrali protiv Soonersa koji su mnogo ozbiljnija ekipa od Northern Iowe i sebi nisu dopustili opuštanje. Pokušavao je A&M istim onim pressingom preko cijelog parketa u posljednjih 4-5 minuta, ali je Oklahoma uvijek imala spremno rješenje za to. Na kraju krajeva, ne možete očekivati pobjedu u utakmici u kojoj su vam postotci šuta 34,4% iz igre i 21,4% za tri poena. Bilo je jasno da je Oklahoma u ovom trenutku daleko bolja momčad i da Aggiesi tu zapravo nemaju što tražiti. Soonerse je ovaj put predvodio Jordan Woodard koji je pogodio 5 trica iz 6 pokušaja; proradio je u pravom trenutku za svoju momčad – dobili su još jedan važan faktor u svojoj bekovskoj liniji baš pred okršaj s Oregonom koji bi trebao biti jako uzbudljiv.

Villanova – Miami 92:69

Kako izgubiti utakmicu u kojoj šutirate 53,2% iz igre i 58,8% za tri? Da su Hurricanesi sinoć igrali protiv bilo koje druge momčadi, vjerojatno bi sada slavili svoj ulazak među elitnu osmoricu, ali imali su tu nesreću da je s druge strane bila pakleno vruća Villanova. Divlje mačke Jaya Wrighta su svi izbjegavali svrstati u onaj najuži krug favorita za titulu, ponajviše zbog toga što su svi nekako očekivali da će ih šut kad-tad morati napustiti. Međutim, oni otkako je počela postsezona šutiraju još i bolje: 60,4% iz igre i 53,2% za tri poena. Zaista astronomske brojke Wildcatsa! Nije ni čudo zašto su porazili Miami koji ih jednostavno nije mogao pratiti, pogotovo kad je njihov najbolji igrač Angel Rodriguez bio dobrim dijelom zaustavljen. Njegov teret u napadu je preuzeo sjajni Sheldon McClellan koji je postigao 26 poena (8/12 iz igre, 5/7 za tri), ali  kakve mu koristi kad je na drugoj strani pljuštalo sa svih mjesta na parketu. Očito se Nove trebaju plašiti sve preostale momčadi, pa i najveći favorit turnira, Kansas Jayhawksi, kojima idu na megdan u subotu u obećavajućem srazu dvaju najboljih ekipa Južne regije.

Draft prospekti

Sinoć su u akciji bila trojica mladića koje stranica draftexpress.com svrstava u 30 najboljih draft prospekata ove godine. Dvojica su odigrala dobre utakmice, a treći je pobacio.

(1) Brandon Ingram je odigrao svaku sekundu utakmice protiv Oregona te je, kao i obično, bio najbolji igrač svoje momčadi. Zabio je 24 poena (9/20 iz igre, 2/7 za tri, 4/6 slobodna bacanja) te je tome pridodao 5 skokova, 3 asistencije, 2 ukradene lopte i jednu blokadu. Njegovi Blue Devilsi su ipak izgubili pa mladu zvijezdu više nećemo gledati na NCAA parketima. Vjerojatno ga čeka uzbudljiva NBA karijera.

(9) Buddy Hield je još jednom vodio svoje Soonerse do pobjede. Ovaj puta nije bio najbolji igrač na parketu (ta titula pripada njegovom kolegi iz backcourta Woodardu), ali je svejedno odigrao dobru utakmicu. U 38 odigranih minuta, ostvario je double-double učinak od 17 poena i 10 skokova, te je podijelio 3 asistencije. Imao je solidne postotke (6/13 iz igre, 2/7 za tri, 3/5 slobodna), a jedina mrlja na njegovom nastupu je 5 izgubljenih lopti.

(20) Marylandov Diamond Stone je bio taj koji je pobacio. U porazu svojih Terrapinsa je odigrao samo 21 minutu zbog njegove standardne boljke – problema s osobnim greškama. Ono što je uspio napraviti za tako kratko vrijeme je uputiti 4 šuta prema košu (zabio 2) što mu je bilo dovoljno da skupi 5 poena, te uhvatiti 4 skoka i ubilježiti jednu blokadu. Ne baš spektakularan način za oprostiti se od sveučilišne košarke.

Junaci dana

Villanovin dvojac swingmana, Kris Jenkins i Ryan Arcidiacono, su predvodili rafalnu paljbu protiv Miamija. Obojica su postigli po 21 poen, Arcidiacono je pogodio 4 trice iz 7 pokušaja, a snajper Jenkins čak 5 iz šest pokušaja. U noći kada nije bilo neizvjesnih završnica, nije bilo prilike za nekog da postane vječiti junak tako što će zabiti neki divlji šut za pobjedu, tako da ćemo junacima dana proglasiti ove momke koji su bili u prvom planu u ovoj dominantnoj predstavih Wildcatsa.

Tragičar dana

Mislim da je jasno da to ne može biti nitko drugi nego Dijamant – Diamond Stone. Nije bilo realno da Maryland preskoči Jayhawkse, ali se nekako očekivao veći otpor. Da je Stone uspio odigrati propisnu obranu i ostati na parketu duže vremena, možda bi otpora i bilo. Ovako ostaje žal Terrapinsa za sezonom u kojoj su imali možda više talenta od bilo koje druge momčadi, a došli su samo do Sweet 16 faze.

Večeras su na programu preostale četiri utakmice ovog kruga, a najzanimljivije bi trebalo biti u Wells Fargo centru u Philadelphiji, gdje se sastaju North Carolina i Indiana. Nadamo se da će biti napetije nego sinoć kada su favoriti uglavnom odradili posao.