Intervju: Nikola Vučević

Nikola Vučević je prema Zachu Loweu stekao titulu „najbolje igrača za kojeg nitko ne zna.“ I ne bi se bilo teško s tim složiti budući da Vučević ostvaruje najbolje brojke svoje karijere, a malo ljudi obraća pažnju na njega iako se čak i pričalo o njemu kao mogućem All-Staru.  Uzrok tog neobraćanja pažnje je djelomično i taj što igra za momčad iz Orlanda, koja je trenutno u fazi rebuildinga, te je na omjeru od 15 pobjeda i 35 poraza što zasad nije blizu doigravanja, čak i na slabom Istoku.

Nikola je trenutno na prosjecima od 19,4 poena i 11,4 skoka po utakmici te bi mogao biti i jedan od glavnih kandidata za nagradu igrača koji je najviše napredovao, posebno ako momčad Magica počne malo bolje igrati i krenu u borbu za doigravanje.

Vooch, kako je rekao da preferira da ga navijači zovu, je u razgovoru sa Loweom za grantland.com govorio o svojoj strasti prema autima, šansama Magica za doigravanje i o svojoj igri u obrani.

 Zach Lowe: Jesi li trebao biti izabran u All-Star momčad?

Nikola Vučević: [Dugačka pauza.] Ne volim pričati o sebi u takvim situacijama. Igrao sam dobro tijekom cijele godine. Bio sam konstantan i mnogo sam napredovao u odnosu na prošlu sezonu. Volio bih da je moja bolja igra rezultirala i s više pobjeda, no nadam se da će to doći s vremenom. Najvažnija je stvar biti konstantan. Puno je utakmica, i teško je stalno igrati na visokoj razini.

ZL: Na sekundu sam pomislio da nećeš odgovoriti na prošlo pitanje. Zaista ne voliš pričati o sebi, zar ne?

NV: Jednostavno ne volim. Volim kada drugi ljudi pričaju o meni. Također ću poslije utakmice uvijek priznati jesam li odigrao dobro ili loše. Samo nikako ne želim sam sebe hvaliti. Moj otac je takav i ja sam takav.

ZL: Sviđa li ti se dulja All-Star pauza?

NV: To je dobra ideja, posebno za igrače koji su dio natjecanja i same utakmice. Kada se to sve zbilo u četiri dana, otišao si tamo i nisi imao nimalo odmora zbog svih sastanaka i obaveza. No ujedno će biti drukčije i za one koji ne izbore All-Star. Slobodan si osam dana te se može dogoditi da se opustiš i  ispadneš iz forme. Moraš biti oprezan.

ZL: Ne možeš samo tulumariti.

NV: Upravo tako. Međutim, smatram da će odmor pomoći jer je sezona dugačka i ima puno putovanja.

ZL: Sada jedno vrlo ozbiljno pitanje. Što je bolje, frizura Elfrida Paytona ili brada Kylea O’Quinna?

NV: Uh, to je teško i vrlo ozbiljno pitanje. Moj odgovor bi mogao promijeniti cijelu franšizu. Kyleova brada uvijek dobro izgleda – on se vrlo detaljno brine o njoj. Ogromna je, ali uvijek uredna. Elfridova frizura s druge strane ne izgleda uredno, ali to joj nije ni cilj. Cilj je da izgleda neuredno. Ovo je stvarno težak izbor.

ZL: Kyle mi je rekao prošle godine da si mu ti glavni savjetnik oko pitanja brade. Uvijek ćeš mu reći ako naraste izvan kontrole.

 NV: Da, hoću. Prošle ju je godine malo zapustio i postala je prevelika te sam mu rekao da bi je trebao skratiti. Ja nisam obožavatelj ogromnih brada, ne mogu se s tim nositi. Ja takvu ne mogu uzgojiti, nema šanse. Valjda nisam dovoljno sazrio.

ZL: Dobro koristiš lijevu ruku. Jesi li jedan od onih tajnih ljevaka, ili si radio na tome?

NV:  A neka mješavina toga dvoje. Uvijek sam koristio lijevu ruku za neke zadatke, a i moj otac je ljevak. Koristim desnu ruku prilikom šuta, no mnogo stvari radim i s lijevom. Ali sam naravno i radio na tome. To čini posao obrambenih igrača težim.

ZL: Kakve stvari radiš s lijevom rukom? Pišeš li lijevom?

NV: Ne, pišem desnom. Igram nogomet lijevom nogom. Kada držim stvari, npr. vrećicu ili torbu ili nešto drugo, sigurnije mi ih je držati u lijevoj ruci.

 ZL: Glavna mana tvoje igre je obrana oko obruča. Igrači šutiraju s uspješnošću od oko 55% u blizini obruča kada si ti zadnja linija obrane. Kako bi ocijenio tvoj napredak u tom segmentu obrane?

NV: Postajem bolji svake godine. To će doći s iskustvom, učenjem iz pogrešaka, gledanjem filma i analiziranjem što radim krivo. Moram napredovati u tom segmentu, no kao centru vam za to treba vremena. Ne možete samo stajati u reketu. Nekada kasno reagiram na loptu, ili sam prespor u kretanju sa strane pomoći. Izgledno je da nikada neću postati Dwight Howard ili Andre Drummond ili DeAndre Jordan koji blokiraju mnogo šuteva, no moram pokazati svoju prisutnost u reketu. Smatram da je se moja obrana na postu puno poboljšala.

ZL: Prva si napadačka opcija na dosta duge periode vremena tijekom utakmice. Je li to teško uskladiti s angažiranom igrom u obrani prilikom svakog posjeda lopte?

NV:  To je dio igre i dio vašeg posla. Postoje mnogi igrači koji su uspjeli tako igrati i smatram da sam i ja sposoban za to. Iskreno, zbog vrste našeg napadačkog sistema se čak i ne trošim toliko u napadu. Nije da sam toliko umoran da ne mogu igrati obranu. To nikad ne bih koristio kao ispriku. Sposoban sam činiti oboje i to s visokim intenzitetom. Igraš najbolje i najjače što možeš, a kad se umoriš te zamijene. A i sa svim minutama odmora u NBA-u imam priliku ostati svjež tijekom utakmice.

ZL: Čuo sam da si kupio Porsche …

NV: Oh ne.

ZL: I onda su te tvoji suigrači ismijavali jer nisi mogao stati u njega? Pa si onda kupio Range Rover?

NV: Porsche je moj auto za zabavu. Manji je, no mogu stati u njega. Volim aute. Range Rover mi je auto za svaki dan. Ljudi me često pitaju kako stanem u Porsche, međutim, stanem. Pa nikad ne bih kupio auto koji ne bih mogao voziti.

ZL: Ali bilo je tu nešto trash-talka, zar ne?

NV: Bilo je tu mnogo pitanja tipa : „ Čovječe, pa kako možeš stati u taj auto?“  Morao sam im pokazati da mogu. Jasno, ulaženje i izlaženje iz auta nije jednostavno jer je nizak i blizu zemlje. To sve izgleda smiješno jer sam ja ogroman, a auto je mali.

ZL: Zaista bi te tražili da uđeš i izađeš iz auta?

NV: Da! „Ajde dokaži da staneš u njega!“  Mislim, vidjeli su me kako ga vozim. Ne bih mogao doći na trening da ne stanem u njega.

ZL: U zadnje vrijeme često koristite široki pick and roll  gdje Elfrid ili Victor Oladipo kontroliraju loptu, ti postavljaš blok, a tri su ostala igrača u spot-up pozicijama. Voliš li tako igrati?

NV: Volim. To nam pomaže, posebno kada imamo Victora ili Elfrida na terenu koji mogu napasti obruč. Obrambeni su igrači onda prisiljeni pomoći na njima, a oni tada nesebično asistiraju. Meni to pomaže jer obično na početku utakmice imam par dobrih rollova. A i kada moj igrač počne pomagati, imam priliku za bolju poziciju prilikom post-up situacije. Puno koristim tu shemu u zadnje vrijeme, posebno s Channingom Fryeom na poziciji četvorke. On dovodi obranu u tešku poziciju jer njegov igrač ne smije puno pomagati.

ZL: To je zanimljivo za tebe, jer ti nisi igrač koji će uhvatiti loptu u rollu i zakucati je kao centri koje si maloprije spomenuo. Međutim, dobar si u pick and popu gdje koristiš čak i floatere.

NV:  Da, ja nakon bloka ne idem toliko duboko kao oni. Uzimam kraću putanju i koristim tu nekakvu udicu ili floater, kako god to želite zvati, koja me zaista dobro služi. Ujedno mogu i dodati ako nisam u dobroj poziciji. Pokušavam pronaći različite opcije. A Elfrid je izvrstan asistent, ponekad ga jednostavno slijedim i on me pronađe.

ZL: Payton ima čudan ritam u svojoj igri – na dobar način, naravno. Ima razne driblinge i konstantno drži obranu izvan ravnoteže. Je li ti trebalo vremena da se navikneš na njegov način igre?

NV: Treba vremena da se priviknete na bilo koga. Jameer Nelson je bio naviknut na Dwighta, a on je mogao uhvatiti bilo koje dodavanje. Ja, očito, nemam takve atletske sposobnosti te se on morao priviknuti na mene. Naravno da treba vremena. No s Elfridom je stvar u tome da svojim driblinzima i sposobnošću kreacije drži obranu zaposlenom. Nikad ne znate što će učiniti, hoće li šutnuti ili asistirati. I često baca ona kasna dodavanja, gdje skoči kao da će šutnuti, a onda doda. Bit će odličan igrač. Trebat će mu vremena, no bit će odličan.

ZL: Preferiraš li nadimak Vucci Mane, Vooch ili neki drugi?

NV: Vucci Mane – taj mi se uopće ne sviđa. Navijačima se sviđa i svugdje me pitaju za to. Iz nekog razloga mi se ne sviđa, žao mi je.  A kada publika uzvikuje „Vooch“ te produže „oooo“ – to mi zvuči super, pogotovo kada se najavljuje početna petorka. Dakle, rekao bih da preferiram Vooch.

ZL: Koji je najbolji zabavni park u Orlandu?

NV: Bio sam u svima i mogu reći da mi je najdraži Gatorland.

ZL: Pretpostavljam da su tu uključeni aligatori?

NV: Da, to nije zapravo tematski zabavni park. Nemaju vožnje, više su kao zoološki vrt s aligatorima. No svi su parkovi zabavni. Disney World je očiti izbor. A i studiji su zaista cool. Veliki sam obožavatelj Star Warsa , a imaju mnogo stvari iz toga. I još mi se recimo sviđa SeaWorld. Oni imaju jedan bazen gdje možete plivati s dupinima i raznim ribama i to mi je bilo vrlo zabavno iskustvo.

ZL: Odrastao si na obali Crne Gore, zar ne?

NV: Da, provodim puno vremena na plaži kada dođem doma. To je naš stil života.

ZL: Jesi li dok si odrastao igrao vaterpolo? Vrlo popularan sport u toj cijeloj regiji.

NV: Igrao sam s prijateljima. To je jedan od najtežih sportova koje sam igrao. Stavili bi dva gola u more i igrali. Igre bi trebale trajati do 10 golova, no kod nas bi bilo negdje 3-2 i svi bi već zbog izmorenosti htjeli ići doma. Morate se boriti s drugim igračima i stalno plivati gore-dolje.

ZL: Natrag na košarku. U posljednjih nekoliko sezona ste igrali različitim stilovima. Imate li konačno identitet? Možete li reći : „ Ovo je naš način igre.“ ?

NV: Mislim da bi način na koji igramo u zadnje vrijeme, brzo i s mnogo pick and rolla, mogao biti naš identitet. Glavni je problem što smo previše posvećeni tome da trčimo i pokušamo postići poene te zaboravimo da moramo igrati obranu.

ZL: Da, vidio sam da je trener Jacque Vaughn bjesnio zbog obrane nakon jedne od prošlih utakmica.

NV: U potpunosti se slažem s njim. Pričali smo o tome privatno, mi igrači. Svi pričaju o brzoj igri i to je zabavno, postižemo preko 100 poena. Međutim, ne možete pobijediti ako ne igrate obranu.

ZL: Na sveučilištu si šutirao trice, a ujedno imaš i dobar skok-šut. Da li bi razmislio o šutiranju trica i u NBA ligi, ili bi ti to oduzelo neke druge prednosti?

 NV: Kao prvo, ove sezone sam zabio dvije od tri ispucane trice tako da se već smatram vrlo dobrim šuterom. Samo se šalim. Mislim da sam sposoban konstantno šutirati trice – posebno one iz kuta. Ili ako je napad pri kraju ili ako zadnji dolazim u kontranapad. No ne bih to učinio velikim dijelom moje igre jer bi mi se to sukobilo s nekim drugim stvarima koje radim. No sposoban sam za to, šutiram ih vrlo dobro na treninzima. Možda bih ih i mogao učiniti dijelom igre, a da ne utječu previše na moje ostale snage. Tko zna. No igranje u reketu će uvijek bit moj fokus. Možda bi nekad mogli odigrati akciju za mene na trici, čisto kao iznenađenje.

ZL: Pratite li stanje na tablici? Morate ostvariti jedan dobar pobjednički niz da bi se vratili u utrku za doigravanje.

NV:  A uvijek je to prisutno, čak ako ga i ne želite znati, saznat ćete ga. Znam gdje stojimo i da još uvijek imamo šansu, no moramo krenuti s nizanjem pobjeda. Smatram da smo sposobni za to, no naš fokus ne smije biti na napadu, već na pospješenju obrambene igre. Ako ostvarimo još par pobjeda, možda ćemo onda moći govoriti o utrci za doigravanje. Zasad još nismo u toj fazi. Nije nemoguće, no moramo poraditi na obrani.