Najbolje ekipe bez naslova: Orlando Magic (1992-1996)

Povijest nas je naučila da je osvajanje naslova NBA prvaka zeznut i prilično dug proces.

Prvo na draftu morate prepoznati franšizni talent u moru talenata, odabrati igrača koji osim neospornih igračkih kvaliteta posjeduje i one ljudske i za kojeg ćete biti sigurni da se poslije prvog NBA čeka neće prepustiti blagodatima lagodnog života već će nastaviti s nadogradnjom svojih košarkaških vještina da bi vama jednog dana osigurao mjesto u NBA povijesti.

Kada odaberete vođu ekipe, morate složiti kockicu po kockicu, startnu petorku a onda i slagalicu na klupi, pronaći igrače zadatka koji će bez pogovora odrađivati sve one male stvari potrebne da ekipa pobjeđuje i to uz malu minutažu i ne baš veliku plaću.

Kada ste složili igrački kadar morate imati trenera koji će znati motivirati igrače i tako iz svakog igrača izvući ono najbolje. Uz trenera morate imati i upravu koja zna prepoznati priliku i povući pravi potez, te vlasnika koji nije škrt na lovi jer naslovi koštaju.

Prije uzimanja kante, budite spremni na par godina ispadanja u prvom krugu playoffa, sitne promjene unutar ekipe koje će rezultirati s par ispadanja u drugom krugu playoffa prije nego shvatite da trener kojeg imate nije sposoban da iz ekipe izvuče maksimum, pa ćete uz par sitnih korekcija i jednu ili dvije promjene trenera konačno biti spremni da se borite za NBA naslov.

NBA naslove obično osvajaju ekipe čiji su franšizni igrači u najzrelijim godinama za košarkaša, a to su obično kasne dvadesete, kada igrač prevali 25 godina i kada se njegov fizički vrhunac poklopi sa psihičkom zrelošću koja dolazi s iskustvom.

Primjera za sve navedene činjenice je mnogo : Michael Jordan je prvi naslov osvojio s 28 godina nakon par gorkih poraza u playoffu, Hakeem Olajuwon i Houston Rocketsi također, ista priča je s Isiahom Thomasom i Detroit Pistonsima, Los Angeles Lakersima Shaquillea O’Neala.

Rijetke su momčadi koje osvoje naslov a da se nisu pridržavale ove provjerene recepture.
Orlando Magic je ekipa koja je preskočila par koraka u košarkaškom razvoju da bi zahvaljujući ogromnom talentu došla na korak do NBA naslova.

Sve je krenulo 1986. godine kada je NBA liga dala dozvolu za proširenje lige za četiri nove franšize. Sretnici su bili gradovi Orlando i Miami s Floride, Minneapolis iz Minnesote i Charlotta iz North Caroline koji će imati priliku da u svome dvorištu gledaju NBA košarku, Miami i Charlotte od sezone 1988/89, a Orlando i Minneapolis od sezone 1989/90.

orlando-magic
Vlasnik Orlanda Rich De Vos, vlasnik tvrtke Amway i jedan od najbogatijih ljudi u Americi, te je na mjesto generalnog menadžera postavio Pata Williamsa, čovjeka koji se je dugo vrtio u NBA vodama i koji je prije posla u Orlandu obavljao funkciju GM-a Philadelphia 76ersa.

U lokalnim novinama je izašla anketa u kojoj su građani Orlanda birala ime svoje franšize. Nadimci Heat, Tropics i Magic su bili neki od prijedloga a pobijedio je nadimak Magic, jer je u Orlandu smješten Disney World, veliki zabavni park, i građani Orlanda su svoj grad voljeli predstavljati kao magični grad.

Na draftu 1989. momčad Magica je imala svoj prvi draft pick u povijesti i s jedanaestim pickom su birali beka šutera s Illinois univerziteta, Nicka Andersona.

Ostatak ekipe je izabran na ekspanzivnom draftu na kojem su se našli igrači iz ostalih 25 NBA ekipa. Scott Skiles, Otis Smith, Sidney Green, Sam Vincent, Reggie Theus, Jerry Reynolds i Terry Cattledge su bili odbačeni od svojih starih ekipa i činili su okosnicu mlade momčadi Magica.

Prva sezona je završena sa skromnih 18 pobjeda, a ekipu je s klupe vodio Matt Guokas.

Iduće sezone je ostvaren napredak od 13 pobjeda, pa su Magični sezonu završili sa skorom 31-51. Na draftu je kao četvrti pick izabran odlični tricaš, nisko krilo Georgia Techa, Dennis Scott, koji je odmah u prvoj sezoni srušio rookie rekord sa 125 ubačenih trojki.

Tu nije bio kraj rekordima za igrače Orlanda te sezone.

Playmaker Scott Skiles je 30.prosinca.1990. u pobjedi protiv Denver Nuggetsa postavio i dan danas važeći NBA rekord s 30 asistencija na utakmici.
Sezona 1991/92 je bila obilježena ozljedama glavnih igrača. Nick Anderson je propustio 22 utakmice, Dennis Scott 64, Jerry Reynolds 36, Sam Vincent 43.

Brian Williams, kasnije poznat i kao Bison Dele, centar sveučilišta Arizona kojega su birali na draftu 1991. s jedanaestim pickom je odigrao tek 48 utakmica, tako da skor 21-61 koji je ekipa ostvarila na kraju sezone nije iznenađujući.

Zahvaljujući lošem skoru dobili su priliku da na draftu 1992. biraju kao prvi. NCAA košarka je u sezoni 1991/92 bila puna odličnih igrača.

Christian Laettner je svoje Duke Blue Devilse vodio do drugog uzastopnog naslova prvaka i izabran je za sveučilišnog igrača godine, ali bez sumnje, najbolji i najdominantniji sveučilišni igrač te sezone je bio Shaquille O’Neal.

Shaq je mogao sve na košarkaškom terenu.
Mogao je skočiti, mogao je blokirati šuteve, mogao je zabiti. Njegova zakucavanja su pomjerala konstrukciju koša. Bio je najsnažniji igrač kojega sam ikada vidio a kretao se elegantno i brzo poput jelena“ – oduševljen je O’Nealom bio Dick Vitale.
Orlando s prvim pickom na draftu 1992. bez dileme bira Shaqa.

shaq-magic

Početak NBA karijere je za O’Neala bio kao iz snova. Prvi tjedan u ligi i odmah nagrada za igrača tjedna.
Imao sam mnogo toga da dokažem, da ljudi vide da sam prava stvar“ – kaže Shaq o motivaciji koja ga je gurnula prema statusu zvijezde.
Shaqov utjecaj na ligu je bio nevjerojatan. Gdje god se je pojavio, pratila ga je masa oduševljenih navijača, a Shaq je znao s navijačima.

Uvijek veseo i nasmijan, spreman na intervju i slikanje, Shaq je osvojio ligu. Odlične igre na terenu pratila je karizma i renome velikog zabavljača van terena. Snimao je reklame, rep albume i par filmova.

Pokraj Shaqa, ljudi su zaboravili na Michaela Jordana.
Trener Magica, Matt Guokas, je gradio igru oko O’Neala. O’Nealova dominacija pod košem je zahtijevala udvajanje protivničkih igrača što je otvaralo prostor ostalim igračima Magica.

Scott Skiles je ostvario brojke karijere sa 15,4 poena i 9,4 asistencije po utakmici što je bilo dovoljno za treće mjesto na listi najboljih asistenata lige. Skilesova dodavanja Shaq je nemilosrdno zakucavao u koš.

Uz Skilesa, svoje brojke su popravili Nick Anderson i Dennis Scott koji su napredovali i u Orlandu se je stvarala ozbiljna ekipa.

O’Neal je rookie sezonu završio sa 23,4 poena, 13,9 skokova i 3,5 blokada u prosjeku, što je bilo dovoljno za titulu rookieja godine. Odličnu rookie sezonu su obilježila Shaqova divljačka zakucavanja koja nisu uvijek prolazila bez posljedica.

U susretu igranom u New Jerseyu, Shaq je slomio kompletnu tablu s obručem i satom za mjerenje vremena, dok je u Phoenixu slomio konstrukciju koša koju su morali ponovno zavariti da bi se susret mogao nastaviti.

That is a big dude. That is really a big dude“ – izjavio je Charles Barkley nakon što je gledao kako se koš nakon Shaqovog zakucavanja pred njegovim očima savija.

S napretkom mladih igrača i Shaqovim odličnim igrama, ekipa je napredovala za 20 pobjeda u odnosu na prošlu sezonu, došavši do skoro 41-41. Isti skor je imala i momčad Indiane koja je zahvaljujući boljem međusobnom skoru ušla u doigravanje, ostavivši tako Magic u draft lutriji. To se na kraju i nije pokazalo kao loša stvar.

66 loptica u bubnju. Naše šanse za prvi pick su bile minimalne“ – sjeća se Pat Williams drafta 1993. kada je ekipa Magica osvojila prvi pick na draftu drugu godinu zaredom i dodaje :

Ovo spada u kategoriju čuda, da dvije godine zaredom osvojimo prvi pick na draftu. Ne znam da li je za ovo zaslužna sreća, ili moje zečje stopalo ili moja konjska potkova, ali znam da nas je u tome trenutku ostatak lige sigurno mrzio“.

Draft je opet nudio pregršt odličnih igrača među kojima su se isticali vođa Michigan Statea, super zvijezda sveučilišne košarke Chris Webber, 229 centimetara visoki centar Shawn Bradley i Anfernee Hardaway, 201 centimetra visoki all round playmaker čija je igra podsjećala na igru Magica Johnsona.

Bradley je ispao iz igre jer su u Orlandu na mjestu centraveć imali O’Neala, tako da je ostala dilema između Webbera i Hardawaya. Shaqu se posebno sviđao Hardaway s kojim je to ljeto snimio jedan od najboljih košarkaških filmova ikada, Blue Chips. Na snimanju filma Shaq je imao priliku da vidi njegove košarkaške sposobnosti, a usput su se i sprijateljili.

S druge strane, navijači Magica su željeli Webbera, svestranog krilnog centra koji je vodio Michigan State do dva uzastopna nastupa u NCAA finalu.

Došao je draft i David Stern je objavio da Orlando Magic s prvim pickom bira Chrisa Webbera i u Orlando Areni u kojoj su okupljeni navijači pratili draft, nastupila je euforija. Drugi su birali Philadelphia 76ersi dok su Golden State Warriorsi s trećim pickom birali Hardawaya.

Uskoro je Stern najavio trade.
Orlando Magic je Chrisa Webbera mijenjao u Golden State Warriorse u zamjenu za Anfernee Hardawaya i tri draft picka“ – rekao je Stern a u dvorani je zavladao muk.
Hardaway je zadovoljno mahao glavom dok je publika u Orlando Areni ostala u nevjerici i razočarana.
Igrači poput Chrisa Webbera ne nalaze se svake godine“ – razočarano je izjavio jedan navijač Magica.
Shaq je naš Kareem Abdul-Jabbar, a Penny će biti naš Magic Johnson. Showtime ovdje u Orlandu. Penny je budućnost na poziciji playmakera. Visok je, brz i jak. Spretan s loptom, sposoban da zabije iz posta, sposoban da zabije iz vana, da uđe pod koš, da pronađe otvorenog igrača. Penny je budućnost lige“ – oduševljeno je govorio Pat Williams nakon tradea za Hardawaya.

penny-hardaway-chris-webber

Prije sezone 1993/94 Michael Jordan je najavio da se povlači u mirovinu što je drugim momčadima otvorilo prolaz prema NBA tituli.

Tako su osjećali i u Orlandu iako im je ovo bila tek četvrta sezona u ligi. Prije sezone Matta Guokasa je na mjestu trenera zamijenio dotadašnji pomoćnik Brian Hill, sa zadatkom da mladu momčad usmjeri na pravi put.

Igra se je i dalje vrtjela oko Shaqa, samo što su sada u Pennyju imali i odličnu drugu opciju koji je odigrao odličnu rookie sezonu. Petorku su zaokruživali sve bolji Anderson, Scott i Jeff Turner.

Momčad je krasila odlična kemija na terenu, igrali su lepršavo i lijepo.

Shaq je s 29,3 poena bio prvi strijelac ekipe koja je imala šesti napad lige i to je bilo dovoljno za skor 50-32. Peta sezona u ligi i već su stigli do 50 pobjeda te prvog doigravanja u kojem su ih čekali Indiana Pacersi.

U Orlandu su bili željni osvete za prošlu sezonu kada su ih Pacersi izbacili iz doigravanja, ali iskusnija momčad Pacersa je bila previše za mladiće iz Orlanda.

Serija je bila neizvjesna.

Prvu utakmicu Magic je izgubio s poenom, a drugu s dva poena razlike. Na kraju nisu upisali ni pobjedu u svom prvom playoff nastupu i Pacersi su ih izbacili s 3-0.

Iskusnija za jedno playoff iskustvo, ekipa Magica se je spremala za novu NBA sezonu. Scotta Skilesa je na mjestu rezervnog playa zamijenio Brian Shaw, a iz Chicago Bullsa je došao iskusni krilni centar Horace Grant, koji je s Bullsima prošao mnoge playoff bitke i okitio se s tri NBA prstena.
Nikada nisam trenirao ovako talentiranu momčad, ovako mladu momčad s ovoliko potencijala. Imamo sve osim iskustva i Horace je dio koji nam je nedostajao da osvojimo naslov“ – optimističan je bio trener Hill prije početka nove sezone.
Sezona je krenula po očekivanjima.

Tandem Shaq i Penny je dominantan. Igraju odlično i zajedno nastupaju na All star utakmici u Phoenixu. Shaq trpa koševe, zakucava svaku loptu i dominira u reketu, dok Penny razigrava ekipu svake večeri izvodeći kakav spektakularan potez za pamćenje.

U petorci ih prate Anderson, David Royal i Horace Grant, dok s klupe Brian Shaw donosi stabilnost a Dennis Scott instant poene i mnogo, mnogo trica. Napad Orlanda je nerješiva enigma za ostale ekipe.

Shaq je prvi strijelac lige i vođa prvoga napada lige koji zabija 110.9 poena u prosjeku, te član druge petorke lige. Penny je u prvoj petorci lige a Horace Grant u drugoj obrambenoj petorci lige. Magic ima najbolji skor na Istoku, 57-25 i prednost domaćeg terena kroz cijeli playoff.

U prvom krugu susreću se s Boston Celticsima u kojima je tada najbolji igrač bio Dino Rađa. Celticsi su nedorasli protivnik i Orlando ih izbacuje s 3-1. Ekipa Magica će ostati posljednja ekipa koja je igrala u legendarnom Boston Gardenu. Ostat će i upisano da je u posljednjoj utakmici u Gardenu slavio Magic i tako legendarnu dvoranu poslao u povijest jer se Celticsi od sljedeće sezone sele u novu dvoranu.

U drugoj rundi nailaze na Chicago Bullse kojima se mjesec dana ranije iz mirovine vratio Michael Jordan. Jordan je Jordan, ali skoro dvije godine bez košarke ostavile su traga na najvećem svih vremena i on u ključnim trenucima gubi par lopti i promašuje ono što inače zabija, pa Orlando prolazi u finale Istoka sa skorom 4-2. Naravno, za pobjedu je zaslužna i odlična igra igrača Magica. Startna petorka bilježi 90 poena u prosjeku a igrači Bullsa nemaju rješenja za Shaqa ispod koša.
Prvi nastup u finalu konferencije Magicu je donio stare neprijatelje Indiana Pacerse. Ekipa Pacersa je odlično pokrivena na svim pozicijama. Mark Jackson i Haywood Workman na playu, Reggie Miller i Byron Scott kao šuteri, Derrick McKey i Sam Mitchell na niskom krilu, a pod košem Dale i Antonio Davis uz pomoć Rika Smitsa.

S klupe ih predvodi jedan od najboljih trenera u ligi, Larry Brown.

Obje ekipe su odigrale odličnu seriju koja je počela s dvije domaće pobjede Orlanda. Indiana uzvraća s dvije pobjede u Indianapolisu gdje se je četvrta utakmica završila kao jedna od najboljih predstava u povijesti playoffa s dramatičnom završnicom.

Trinaest sekundi prije kraja, Brian Shaw zabija tricu za vodstvo Orlanda 90-89. Indiana zove timeout a publika u Market Square Areni zaziva Reggieja Millera. Reggie im ne ostaje dužan i klasičnom Miller akcijom – izlazak iz bloka na trici, primanje lopte, okret i šut, zabija tricu preko Andersona za vodstvo Indiane 92-90. Dok kraja je pet sekundi i Magic izvodi loptu s centra. Penny prima loptu i diže se na trici. Haywoode Workman mu je na ruci ali Penny se u zraku izvija u stranu i pogađa nevjerojatnu tricu samo 1.4 sekunde do kraja. Orlando vodi 93-92. Indiana zove timeout.
Nikako nemoj skakati na fintu šuta. Ne skači na fintu šuta“ – kaže trener Hill o uputstvima koje je dao Wayneu Monteu Rollinsu u vezi Rika Smitsa. Ipak, Tree Rollins nije džaba nosio nadimak Tree (eng. – drvo).

Derrick McKey izvodi loptu sa strane i dodaje je Smitsu na vrh reketa. Smits fintom šuta Rollinsa šalje po ćevape i zabija sa sirenom za 94-93 pobjedu Pacersa.

Do kraja serije momčadi su obranile domaći teren i Orlando nakon sjajne borbe ide u veliko finale.

NBA Finale nakon samo pet sezona u ligi. Nevjerojatno.
Rekao sam mladim momcima: uživajte jer ne znate hoćete li se ikada ovdje vratiti. Naravno, pod tim uživajte nisam mislio da izlaze i partijaju cijelu večer“ – raspoložen je bio Horace Grant koji je iskusno dijelio savjete mladim suigračima.
Zabava je već bila počela jer su bili uvjereni da će pobijediti Rocketse“ – kaže o tim danima novinar koji je pratio momčad.

I imali su pravo da budu samopouzdani.

Pobijedili su Rocketse u obje utakmice u sezoni, ali ni Rocketsi nisu bili loša ekipa. Branitelji naslova imali su veterane Hakeema Olajuwona, Clydea Drexlera, Vernona Maxwella.

Imali su i mlade snage Sama Cassella i Roberta Horryja iza kojih su bile mnoge playoff bitke i koji su bili sve samo ne neiskusni. Tu je bio i Mario Elie koji je presudio Phoenix Sunsima u polufinalu Zapada.

Imali su iskustvo kako se osvajaju prvenstva i ono najvažnije, kako bi njihov trener Rudy Tomjanovich rekao – srce šampiona.

Onaj tko pobijedi u prvoj utakmici, taj će osvojiti naslov prvaka“ – vidovite su riječi Juliusa Ervinga koji je s komentatorskog mjesta ispratio Finale.

Magic je odlično započeo prvu utakmicu. Prednost je tijekom prvog poluvremena dvocifrena i igrači Magica nemaju problema da je zadrže, lete terenom i uredno zabijaju svoje šuteve. U četvrtoj četvrtini, Rocketsi se serijom trica Kennyja Smitha vraćaju u egal.

Deset sekundi do kraja Orlando vodi tri razlike.

Na liniji za slobodna bacanja je Nick Anderson, prvi igrač kojega su Magični birali na draftu.

Anderson je nervozan i promašuje oba bacanja. Na opću radost svih, Anderson hvata svoj promašaj i opet je fauliran. Anderson se smješka, sretan što je dobio novu priliku da osigura pobjedu svojoj ekipi.

Staje na liniju i promašuje treće bacanje zaredom.
Ubaci barem jedno, barem jedno“ – govorio sam sebi kaže Brian Hill i dodaje :

Pogledao sam Pennyja. Penny nije smio da uopće gleda na koš“.

Anderson je šutnuo i promašio i četvrto bacanje. Rocketsi hvataju skok a Kenny Smith tricom šalje utakmicu u produžetak gdje Olajuwon promašaj Drexlera vršcima prstiju sprema u koš svega 0.3 sekunde do kraja.

Znali smo da će Drexler ići desno i pustili smo ga pod koš gdje ga je čekao Shaq spreman da ga blokira. Drexler je promašio ali nitko nije zagradio Hakeema i tu nam je bio kraj“ – sa suzama u očima je poslije utakmice pričao Penny Hardaway.

Ovo nije bila moja večer. Mislim da smo mi više izgubili utakmicu nego što su je oni pobijedili. Osjećao sam se kao da sam izdao suigrače“ – pričao je u svlačionici potpuno slomljeni Nick Anderson.

Drugi susret je prošao slično prvome.

Magic je vodio, Rocketsi su stizali i na kraju prestigli prednost Magica te odnijeli pobjedu. Nakon 106-103 pobjede u trećoj utakmici u Houstonu, igra Orlanda se u četvrtoj utakmici raspala i igrači Magica su počeli solirati i tu je bio kraj serije.
Igrači Rocketsa su s druge strane zadržali momentum koji je bio na njihovoj strani i počastili su igrače Magica s metlom, 4-0. Momčad Orlanda se je u samo desetak dana, s vrha spustila na dno, ali se nisu dali.
Vratit ćemo se jači i osvojiti naslov“ – govorio je poslije izgubljenog finala Penny Hardaway.

shaq

Sezona 1995/96 počela je sa Shaqom van stroja zbog povrede prsta. Bez glavne zvijezde, ekipa i dalje igra dobro.
Karijera Pennyja Hardawaya je od početka bila zvjezdana. Prva sezona i odmah nastup u doigravanju. U drugoj sezoni još bolje igre koje ga uvrštavaju u prvu petorku lige te nastup u velikom NBA finalu.

U trećoj sezoni je došlo do potpune eksplozije njegovog talenta, i bez ozlijeđenog O’Neala, Penny vodi Magic do skora 17-5.

Njegove odlične igre su prepoznali u Nike-u, proizvođaču sportske opreme i predstavili su ga kao jedno od svojih lica. Penny je nastupio u seriji reklamnih spotova u kojima je zvijezda bio lutak, Lil Penny, kojem je glas dao komičar Chris Rock. Lil Penny je bio hit u Americi.

Tolika Hardawayeva popularnost nije se svidjela Shaqu koji je reklamirao konkurentske, Reebok, proizvode.

Shaq je čitavu karijeru imao velikih problema s prevelikim egom i to je i u Orlandu izašlo na vidjelo kada u reklami za Reebok, Shaq koji sjedi na kauču udara lutku, Lil Pennyja i obara je na pod.

Kada sam prvi puta vidio reklamu, kako Shaq udara Lil Pennyja, stresao sam se i pomislio : uh, ovo ne miriše na dobro“ – sjeća se Brian Shaw tih dana.

U javnost su izašli problemi ega iz svlačionice Magica. Novine su se pitale čija je ovo ekipa – Pennyjeva ili Shaqova?

Shaq se je poslije 22 utakmice vratio u momčad i ekipa je ostvarila skor 60-22, ponovno osvojivši naslov Atlantic divizije te drugo mjesto na Istoku iza Chicago Bullsa koji su pobijedili u rekordne 72 utakmice.

Playoff je ekipa Magica otvorila s dvije metle u prva dva kruga. U prvom krugu su stradali Detroit Pistonsi a u drugom Atlanta Hawksi. U finalu konferencije su ih čekali Jordan i Bullsi. Bullsi su u pohodu na svoj četvrti naslov izbacili Orlando s četiri glatke pobjede.

Shaq i Penny su tugu poraza od Bullsa liječili na Olimpijskim igrama u Atlanti gdje su se okitili zlatnom medaljom. Shaq je to ljeto bio slobodan agent i pregovori s Orlandom su bili u punom jeku.

Prije Shaqovog potpisa, Alonzo Mourning, Shaqov draft kolega i veliki protivnik na centarskim pozicijama je od Miamija upravo dobio 100 milijuna dolara. Shaq je zahtijevao barem dvadeset milijuna više od Mourninga dok je Orlando nudio 84 milijuna za četiri sezone.

Shaquille ONeal ne vrijedi 100 milijuna“ – pisalo je na naslovnici lokalnih novina iz Orlanda – kaže Shaq i dodaje : „Tada sam osjetio da me ne žele u Orlandu“.
Shaq je na kraju free agencyja stavio potpis na ugovor s Los Angeles Lakersima i tako uskratio Orlando Magicu priliku da se ponovno bori za titulu prvaka.

Sa Shaqom koji je otišao u LA, Pennyja su nakon još jedne odlične sezone napale ozljede i Orlando je napustila sreća. S Ronyjem Seikalyjem koji je došao kao zamjena za Shaqa, momčad nije mogla dalje od prvog kruga doigravanja.

Pennyja su iz sezone u sezonu sve više napadale ozljede i više nikada nije bio sjena onoga staroga Pennyja koji je bio pojam na poziciji playmakera, najatraktivniji play lige.

Na kraju je mijenjan u Phoenix a ekipa Orlanda se izgubila u mediokritetstvu iz kojeg nisu izašli ni nakon dolazaka Granta Hilla i Tracyja McGradyja u Orlando.

Shaqovim odlaskom u LA, Orlando kao da je napustila sreća i franšiza se nije oporavila sve do dolaska Dwighta Howarda, još jednog dominantnog centrakoji ih je vodio do novog NBA Finala 2010. i novog poraza.
Ekipa Magica predvođena O’Nealom i Hardawayem ostat će upamćena u povijesti kao jedna odlična ekipa kojoj je malo falilo da napravi jednu od najljepših košarkaških priča u povijesti.

Ekipa koja je bila tako blizu, a tako daleko.