Trust the process?

Po mnogima je povjerenje najbitnija stvar u odnosu dvije osobe, bile u vezi ili ne. Ako ne možete vjerovati partneru do sebe, partneru s kojim provodite većinu vremena vjerojatno ćete biti veoma anksiozni. Svaki manji kiks će voditi prema nezadovoljnim ispadima i sve više i više problema. Ako ne vidite budućnost u tome vrlo vjerojatno je kraj blizu. No dobro, ne pišem za Gloriju ni za neke časopise koji su omiljeni među ženskom populacijom. Međutim, ima jedan grad u kojem se ove sezone „povjerenje“ često koristi. Ne treba posebno napominjati o kojem se gradu radi s obzirom na to da prosječni NBA fanatik već odavno zna za Joela The process Embiida. Ipak, ne planiram pisati o Embiidu iako ću ga spomenuti u tekstu, već o samom timu Philadelphije kao i gradu koji su se upravo našli u poziciji kada će ili vjerovati procesu, ili neće.

Philadelphia 76ersi su godinama u rebuildingu, od pustih izbora na draftu konačno su krenuli prema „pobjedama“ s Embiidom, Jahlilom Okaforom, Nerlensom Noelom, Benom Simmonsom i našim Darijem Šarićem. Nadam se da mi Nik Stauskas neće zamjeriti što sam ga izostavio iz ove skupine. Trenutno su na omjeru 6-20, što je jako loše, ali ipak napredak od prošle sezone. Također, odigrali su par utakmica koje su vrlo glupo izgubili u samoj završnici te još čekaju Simmonsov debi pa se može reći da nisu tako loši kao što omjer pokazuje. Embiid i Šarić zauzimaju prva dva mjesta u poretku za novake godine što je također pozitivna stvar. Imaju najgori napad lige te 20.obranu što i nije baš tako pozitivno. Naravno, za sve postoji svoje objašnjenje.

Gledao sam većinu utakmica Sixersa ove godine i napad ima protok lopte, postoje napadačke sheme, ali se uglavnom sve svede na 2-3 akcije. Šarić radi pick na rubu linije za tri poena, izvlači se na tricu, lopta ide ili prema Embiidu ili prema nekome na perimetru tko će dodati Embiidu. Embiida su počeli relativno rano udvajati što je i logično, kao što je i logično da s obzirom na neiskustvo Embiid loše reagira na udvajanja te gubi lopte, a i kad uspije vratiti na perimetar nije od pomoći s obzirom na to da Sixersi imaju najgore bekove u ligi. Uz takve bekove gdje Stauskas i Gerald Henderson pokrivaju većinu minuta, a TJ.McConell je rezervni razigravač, a Jayred Bayless je out, ni za očekivati nije bolje stanje u napadu. Tako da zaista ne planiram trošiti vrijeme na analiziranje najgoreg napada lige. Ono na što želim obratiti pažnju jesu ruke u kojima se nalazi budućnost ove franšize.

Prije početka sezone sam pokazao određenu dozu optimizma prema Sixersima, jer se napokon moglo vidjeti kuda idu, što im je cilj, no trenutno nisam siguran da je Brett Brown pravi čovjek za to. No krenimo redom, nije sve tako crno.

  • 1) Trade Ersan Ilyasova- Jerami Grant; nesumnjivo velik pogodak za Sixerse, doveli su stretch četvorku koja će moći širiti teren za Embiida, biti mentor Šariću i igrača kojemu ističe ugovor što je dodatna motivacija. Grant je mlad igrač, ali poprilično limitiran šuterski i pored natrpane prednje linije Sixersa dobro je što su ga se riješili te zamijenili puno boljim Ilyasova u 27 minuta zabija 14 poena uz 6,5 skokova te dosad vrlo krvavo radi za novi ugovor. Iako je izbacio Šarića iz prve petorke, to se pokazalo dobrim potezom jer su obojica krenula bolje igrati, Ilyasova kao sidekick Embiidu, Šarić kao vođa druge postave. Nažalost, daljnjim potezima su uspjeli kompenzirati dobro ovog poteza, a do toga ću doći malo kasnije.
  • 2) Uloga Bena Simmonsa; Prije Simmonsove ozljede mnogi su se pitali kako će se on uklopiti u momčad s jakom centarskom linijom s obzirom na to da ni sam nije dobar šuter, a da ne govorimo o neodređenosti pozicije. Taj problem će se riješiti postavljanjem Simmonsa na poziciju razigravača što bi trebalo dati kreativnosti napadu, ali Simmons nije sposoban čuvati protivničke razigravače što će rezultirati dodatnom prilagodbom obrambenih matchupova ili jednostavno trpljenjem. Vjerujem kako je ovo bila vrlo laka odluka kad su ti glavni razigravači Sergio Rodriguez i McConell, a Bayless je van funkcije jer ipak Simmons koliko god trenutno mana imao, veći je talent i više se isplati trpjeti njega i njegove mane, nego spomenute dvojice. Niti jedan nisu tko zna što defanzivci, Rodriguez je dobar dodavač i šuter, McConell nijedno. I baš zato se od Simmonsa očekuje da to nadoknadi svojim atleticizmom, ubrzanjem igre i kreativnošću.

No, sad prelazimo na one loše stvari, koje se jednostavno ne mogu ignorirati koliko god mlada momčad bila- jer dolaze od trenera.

1) Postave; Kroz tablicu ću prikazati neke postave koje koristi Brown (pažnja usmjerena prema promjenama u frontcourtu i centarskim pozicijama

rtg- broj poena na 100 posjeda ast%- postotak asistiranih koševa           pace-tempo
def.rtg- broj primljenih poena na 100 posjeda  reb%-postotak od svih uhvaćenih skokova

Postave Min Off.rtg Def.rtg Ast% Reb% Pace
Sergio, Henderson, Covington, Ilyasova,Embiid 82 98.1 96.5 68.7 51.3 103.91
Sergio, Henderson, Covington, Šarić, Embiid 72 91.6 83.9 60 54.7 99.7
Sergio, Henderson, Covington, Šarić, Okafor 49 90.6 134.7 51.3 39.1 95.8
Sergio, Henderson, Covington, Ilyasova, Okafor 43 77.3 104.3 62.1 45.1 98
Sergio, Henderson, Covington, Embiid, Okafor 27 89.9 124.9 78.9 45.5 93.6
Sergio, Henderson, Stauskas, Ilyasova, Šarić 10 114.9 92.3 77.8 52.9 103.9

Teško je ne vidjeti bit ove tablice, dvije postave s kojima Sixersi najviše igraju ( razlika je samo Ilyasova- Šarić) imaju pozitivan net rating, lopta se dijeli i nadskače se protivnička ekipa. No, kad izbacite Embiida, a stavite Okafora bez obzira bio na terenu Šarić/Ilyasova, Okafora se hrani loptama u reketu, protok lopte stane, a da ne govorim o kontroli skoka, ukratko svaka moguća statistička kategorija se pogorša. Sve u svemu, to Brownu nije bilo dovoljno te je počeo startati Okafora i Embiida zajedno, s time da se Embiid pomaknuo na četvorku. Znači, time si na poziciji centra dobio lošijeg skakača, obrambenu rupu, igrača čiji je jedini potez napad leđima prema košu u usporedbi s Embiidom koji može pogoditi šut, širiti teren, napasti i s licem i s leđima prema košu, štititi reket i kontrolirati skok. Uostalom sve se može vidjeti u tablici. Za usporedbu sam ubacio postavu koja je dosad odigrala skupa svega 10 minuta, postavu sa Šarićem i Ilyasovom na centarskim pozicijama, koja je u tih 10 minuta pokazala sve suprotno od postave s kojom Brown želi preporoditi franšizu tj. od petorke s Embiidom i Okaforom. I sad se čovjek zapita, može li netko stvarno biti toliko nebulozan i u ovoj eri, kad je spacing ključan da igra s 2 centra. I okej, to se recimo Oklahoma City usudila igrati i upalilo je u određenoj razini jer su mogli kontrolirati skok, ali žalosno je vidjeti da u ovom slučaju ni to nije slučaj s obzirom na to da je Okafor lošiji skakač i od Šarića i od Ilyasove. Jedina stvar koja mi pada napamet jest da igra zbog toga što je bio treći odabir na draftu. Kako god, Brown toni sve dublje, s Noelovim povratkom će se stvoriti još veća gužva, već sada Šarića stavlja na poziciju niskog krila što nema apsolutno nikakvog smisla. S ovakvim trenutnim nebuloznim odlukama me ne bi čudilo da prilikom Simmonsovog povratka vidimo petorku Simmons, Šarić, Embiid, Noel, Okafor.

2) Taktičko vođenje utakmice; Sad što se toga tiče ima par stvari koje me diraju u srži, prvo su akcije nakon timeouta, drugo su defanzivne postavke. Što se tiče akcija nakon timeouta Brown je kreativan kao Marouane Fellaini kad ima loptu u nogama. Po brojkama, Brown je u samome dnu po broju poena nakon timeouta, a jedna situacija savršeno to predstavlja. Utakmica protiv Cavsa, sama završnica, još 14 sekundi do kraja, Cavsi vode 1 poen, Sixersi hvataju skok, 7 sekundi se odvija drama u Brownovoj glavi, i sa 7 sekundi na satu zove timeout. Crta akciju za Embiida koji je tad bio „vruć“, Sixersi ne uspijevaju izvesti i opet zovu predah. Zatim nakon neuspješnog izvođenja lopte tj.uspješne obrane obično ljudi pomisle da treba nešto drugačije napraviti, no ne, Brown crta identičnu akciju kojom opet lopta ne uspijeva doći do Embiida ( ma zamisli ti to), Henderson oslobađa inner Mikea u sebi ide po šut za pobjedu, naravno lopta mu je izbijena i gotova utakmica.

Druga stvar su obrambene postavke, iako su Sixersi 20. u tom segmentu ima par stvari na koje bih htio obratiti pažnju. Prva je to što dok protivnička momčad izvodi loptu Sixersi konstantno vrše pritisak. E sad, to može biti dobra stvar ako vršiš pritisak samo na razigravača i pri kraju utakmice, ali u ovom slučaju 2 igrača ( obično Sergio/McConell i Šarić/Ilyasova) koja nisu izrazito atletična ne tako rijetko zaostanu i obrana se ne postavi do kraja. To je problem obzirom da danas svaka ekipa što češće pokušava napadati nepostavljene obrane, a Sixersi to praktički poklanjaju. Rezultat toga je najviše primljenih poena iz kontri/ polukontri. Ono što su Sixersi htjeli time jest prisiliti ekipe na izgubljene lopte, no prisiljavaju ih „samo“ 13 što je dovoljno za 19.mjesto, a kad igraš tako kako igraš to je izrazito loše.

Ima još dosta stvari na koje sam mogao obratiti pažnju, kao prevelik broj turnovera, loša distribucija lopti itd. Međutim ovo je mlada momčad od koje se i očekuju takve pogreške, za razliku od trenera koji ne ulijeva veliko pouzdanje. Već sam spomenuo katastrofalne bekove zbog čega jednostavno ne možeš sagraditi stabilan i efikasan napad, no ove stvari koje Brown radi nisu nedostatak kvalitetnih igrača već nedostatak njegovog znanja. Nadam se kako će ova franšiza riješiti što ima preko tradeova, sagraditi momčad oko Embiida i tek onda možemo govoriti o nekom povjerenju u proces.