X`s and O`s: 70

„Poštovanje, ja sam Devin Booker i zabio sam 70 poena“.

Tamo gdje se već desetljećima zapisuje bogata povijest Boston Celticsa u petak je napisana još jedna stranica. Imamo novu legendu, imamo novu priču, imamo rekorde, imamo junaka. Kao da mitski TD Garden nema već dovoljno svojih junaka, kao da njegov šah polje parket već nije vidio i previše legendarnih partija i utakmica, kao da mu je trebao Devin Booker koji je izgledao kao da će zapaliti i parket i dvoranu koliko je bio „vruć“. E, pa, trebao mu je. I ako se negdje trebala dogoditi ovakva predstava neka se dogodila u domu najuspješnije NBA franšize ikad, pa neka je show pripao protivničkom igraču.

Nisam poeta poput jednog Prelazzija, ne znam pisati eulogije ni ljubavna pisma. O muškarcu i muškarcima pogotovo. Za potrebe ovog teksta neću se osvrtati na rekorde jer ih je Booker „poskidao“ previše, a ne bih želio trošiti previše vremena ni na pregled Bookerove dosadašnje karijere, niti na kontekst u kojem se nalaze Sunsi (ukratko: drže C.J. Watsona za trenera jer je on najsigurniji put prema tankiranju, „ugasili“ su sve veterane osim Leandra Barbose i Jareda Dudleyja, igraju s najmlađom startnom petorkom u ligi koja vjerojatno ne bi ušla u Sweet Sixteen na March Madnessu). Ono što mene zanima ovaj put (svaki put, zapravo) je igra i događaji na parketu i zato sam analizirao kako je Booker došao do nevjerojatnih 70 poena i otišao u legendu i društvo nekih od najvećih.

Stats

Za početak je dobro da se prisjetimo što je to točno Booker izveo u utakmici protiv Bostona. Brojke su sljedeće: 45 minuta, 70 poena, 8 skokova, 6 asistencija, 3 ukradene lopte, 1 blokada, 5 izgubljenih lopti. Iz igre je ukupno šutirao 21/40, tricu 4/11, slobodna bacanja 24/26.

Da me netko pita: „Toni, daj mi reci, koje stvari bi se trebale poklopiti jednom igraču da zabije 70 poena na jednoj košarkaškoj utakmici?“ U odgovoru bi sigurno nabrojio sljedeće stvari: visoki tempo utakmice, povoljan protivnički matchup (da me čuva Steve Novak ako je moguće), gomila pogođenih trica, izrazito visoka potrošnja, ogromna minutaža i po mogućnosti barem 3 produžetka, iiiiiii, maaaaalo sreće. Zvuči dovoljno.

Booker je na svojoj strani imao većinu ovih mojih nabrojenih parametara.

1) Utakmica je odigrana u izrazito visokom ritmu, na čak 109 posjeda što je debelo iznad prosječnog pacea i Sunsa i Celticsa. Prvi igraju na 100 posjeda i samo su Netsi brži od njih u ligi (baš su se našli, najgora i treća najgora ekipa u ligi), dok Celticsi igraju na 96 posjeda i malo su „brži“ od ligaškog prosjeka. Logično, veći broj posjeda iliti napada = više šanse za trpanje.

2) Booker je imao abnormalnu potrošnju. Uzeo je čak 40 šuteva dok je cijela momčad Phoenixa imala 86. Kada ovome pridodamo njegove izgubljene lopte i faulove u napadu, što također ulazi u pojam potrošnja odnosno usage (učili smo to u tutorialu), onda to sve skupa dođe do brojke od 50% usage ratea Devina Bookera. Primjera radi, na drugoj strani, kod Bostona, Thomas je trošio svako treći napad svoje ekipe i imao je usage rate 31,7%. Najbolje od svega, Booker je opravdao visoku potrošnju, true shooting percentageom od suludih 68% i efektivnim šutom od 57%.

3) Produžetaka nije bilo ali Booker je odmarao samo 3 minute na utakmici, i to početkom druge četvrtine.

4) Sreća se Bookeru iskazala u tome što su ih Kelti u uvodu već razmontirali pa intenzitet utakmice nije bio izrazito visok (osim kada je Marcus Smart bio dežurni policajac). Utakmica je zato bila polurevijalnog karaktera i tako vam inače igrači u slabijim ekipama nabijaju brojke. Ekipa im bude razbijena već sredinom druge četvrtine, protivnici se opuste, oni dođu do prostora pa je jedan Arron Afflalo u Orlandu onomad izgledao na momente poput Kobeja Bryanta. To što nije bilo playoff duha i fighta išlo je na ruku Bookeru, ali nemojmo zbog toga omalovažiti 70 poena koje prosječan basketaš u praznoj dvorani, i samo sa stolicama kao smetnjama, zabije kroz pola sata. Faktor sreće očitovao se i u nekim zahtjevnim poenima koje je Booker ubacio o čemu nešto više kasnije.

5) Što se tiče trice, Bookera je taj dio izdao. Da mi je netko rekao da će netko ubaciti 70 poena bez da zabije makar 10 trica ne bi mu vjerovao. Devin je sinoć zabio 4 iz 11 pokušaja što je 36%, a to je njegov prosjek s trice u ovoj sezoni. ALI, ne zaboravimo da je čovjek zabio nevjerojatnih 24 poena sa slobodnih bacanja, a slobodna bacanja su uz čisto polaganje zicera na obruču i dalje najefikasnije napadačko oružje. Book je dakle penalima i agresivnom igrom s loptom nadoknadio manjak trica.

6) Povoljan matchup sinoć je bio relativan pojam. Kada si vruć kao Booker ni Pippen i Leonard zajedno ne bi imali šanse (naravno da bi). Ali treba reći da su se na Bookeru izmjenjivala 3 dobra do elitna defanzivca: Jaylen Brown (dobar), Jae Crowder (jako dobar), Smart (elitan). S tim da valja naglasiti da je Crowder najmanje proveo vremena protiv Bookera, i uglavnom su se na njemu kroz 45 minuta izmjenjivali Brown i Smart. Crowder bi odrađivao preuzimanja, isto kao i visoki igrači Bostona. Šteta što Boston u petak nije imao i svog četvrtog junkyard dogaAveryja Bradleyja. Boston je gledano kroz cijelu sezonu prosječna obrambena momčad ali u periodu nakon All-Stara (16 utakmica) Kelti su konačno zaigrali u defanzivi u skladu sa svojom reputacijom odnosno predviđanjima s početka sezone i od tada pa do danas su 4. najbolja obrambena ekipa lige, pa samim time i ovih 70 dodatno dobiva na važnosti.

Hot hand

Slijedi nam malo multimedijalne zabave, ali prije toga samo par kratkih napomena koja su obilježja igre Sunsa i Bookera u ovoj sezoni. Phoenix ima 7. najgori napad lige, a samo Minnesota i Chicago uzimaju manje trica prosječno od njih iako i igraju puno sporije od njih. Ali zato Watson svoje trupe ohrabruje da uzimaju šuteve s poludistance i u tom segmentu zatvaraju TOP 9 ekipa koje najviše uzimaju šuteva s mid rangea. To samo po sebi ne bi bio problem da isti taj šut ne realiziraju sa samo 37% uspjeha. Ako je nešto dobro u njihovoj igri onda su to poeni iz kontre gdje samo Warriorsi uspijevaju zabiti više od njih. Igra im se uvelike zasniva na izolacijama i posebno pick and rollu gdje fokus nije na centru nego na beku koji ima sve ovlasti. Booker, Eric Bledsoe i Brandon Knight mogu nakon picka šutirati tricu, napasti obruč ili uzeti šut s distance. Nažalost, Sunsi nemaju previše uspjeha u toj strategiji jer zabijaju samo 0,83 poena po posjedu. Konačno, još jedna loša stvar leži u svemu tome: takva igra, iako je lopta konstantno u rukama bekova, ne donosi asistencije i timsku igru – samo Toronto ima prosječno manje asista od Sunsa.

Što se Bookera tiče na ovo otpada njegova potrošnja koja u regularnoj sezoni iznosi 28%:

PLAY TYPE FREQ PPP PERCENTILE
Izolacije 12% 0,94 68
Tranzicija 20% 1,17 66
PnR ball handler 25% 0,76 42
Spot-up 10% 1,07 72
Off screen 12% 0,85 33

Ovo su najučestaliji načini kako Booker kroz sezonu dolazi do poena. Kao što vidimo na pick igru u kojoj on kontrolira loptu i onda uzima šut nakon izlaska iz bloka otpada najviše njegovih napada (FREQ). Najviše poena po posjedu (PPP) postiže iz tranzicije, što je logično, a odličan je i u spot-upu (što je više od poena po posjedu to bolje). Percentile kategorija igrače smješta u svojevrsnu tablicu uspješnosti, što je brojka bliža 100 to je igrač među boljima u ligi u tom segmentu igre. Booker je tako visoko u tablici šutera iz spot-upa a kao što vidimo i po percentileu ovaj njegov predominantni stil igre i finiširanje iz ball-handler role ne donosi mu baš puno koristi.

E nakon ove gnjavaže i kratkog upoznavanja sa stilom igre Sunsa i Bookera možemo se zabaviti uz multimediju. Gore je link sa svim Bookerovim poenima, a ja sam ih ukratko podijelio u neke moje kategorije ako želite vidjeti.

Tough shots

Ovdje imamo puno toga pomiješanog, od izolacija, tranzicije, napadanja driblingom iz spot-upa, napadanje missmatcheva, itd., ali svim ovim uzetim šutevima zajednička je agresivnost. Booker je stvarno radio za svaki ovaj poen, išao do kosti i beskompromisno. Ako nije bio koš bio je faul a nerijetko i koš faul. Uz to, svaki od ovih pogođenih šuteva izrazito je težak i ne preporučuje se uzimati na redovnoj bazi. Ali kao što sam rekao, treba imati i malo sreće. Ako obratite pozornost na obranu Bostona, teško se može naći nekakav prigovor.

Threes and transition

U ovom videu možemo vidjeti poene koje je Booker postigao u obliku trica i kroz tranziciju. Trice je uglavnom sam sebi kreirao, kao ball handler iz picka naravno (primjer na 0:18), dok je iz tranzicije trpao iz ukradenih lopti, istrčavanja iz obrane ili kroz drag screenove (blok koji visoki igrač postavlja u samom začetku akcije a igrač s loptom napada – 38. sekunda videa). Ovdje možemo uočiti nekoliko sumnjivih obrambenih reakcija Kelta. Prvo, u šestoj sekundi videa loš povratak u obranu Bostona i puštanje Bookera, ali ok, druga je četvrtina i tada još nije bio „vruć“. Druga primjedba je u 20. sekundi videa gdje ga Smart praktički pušta da položi u tranziciji. Opravdanje vjerojatno leži u tome što je Smart pola minute ranije zaradio osobnu pogrešku jer je sprječavao Bookera u tranziciji pa je nije htio opet zaraditi pri ovako velikom vodstvu. Treće je nonšalancija Terryja Roziera u dodavanju lopte i zatim „slabom“ faulu.

Napomenimo i to da je Booker ukupno zabio 15 poena iz tranzicije, odnosno 17 iz izgubljenih lopti Bostona (u ovih 17 ulazi i veći broj ovih koševa iz tranzicije).

Iso Book

U prvoj akciji na videu Booker koristi zipper akciju Sunsa, prolazi kroz dupli blok ali obrana Bostona ga dobro prati. Napada driblingom, preuzima ga Amir Johnson i zabija preko njega u izolaciji. U drugoj je u izolaciji protiv Smarta u postu gdje opet zabija težak šut preko dva igrača. Treća stvar, ništa ne govori „Kobe Bryant“ kao ova treća izolacija.

No D for B

Kao što sam rekao na Bookeru su se izmjenjivali Brown, Smart, Crowder, preuzimali su ga visoki, udvajali na picku, a šansu da ga brane imali su i Gerald Green, Thomas i Rozier. Bio je prevelik to zalogaj za sve. Obratio sam pozornost posebno na Smartovu i Brownovu obranu, budući da su oni bili Bookerovi primarni defenderi. Zanimalo me za koliko su Bookerovih poena njih dvojica krivi. U obzir su ulazili svi poeni iz situacija kada su Brown ili Smart Bookerovi čuvari u začetku akcije Phoenixa. Na kraju sam došao do brojke da je Brown skrivio 21 poen, a Smart 30.

Međutim, isto tako sam se fokusirao i na dobre obrambene reakcije ovog dvojca. Brown je igrao 25 minuta i nisam uočio neke njegove posebno dobre reakcije kojima je zaustavljao Devina, iako treba biti pošten i reći da je ovaj preko njega zabio gomilu teških šuteva. Ali zato treba reći i da je Smart igrao 6 minuta više protiv Bookera pa je zato i „dobio“ više kaznenih bodova. Smart je svejedno ostavio daleko daleko bolji dojam. Razlika između dobrog i elitnog je bila vidljiva i u ovoj utakmici.

Evo nekoliko Smartovih izvrsnih reakcija protiv Bookera:

Post game scriptum

Ako izuzmemo sami osjećaj zadovoljstva i posebnosti jer smo svjedočili nečemu što se ne viđa svaki dan onda slobodno možemo reći da je utakmica bila bezvezna. Sve je bilo riješeno u 5 minuta, Boston se odvaja na +20 i nema problema do kraja utakmice sačuvati vodstvo. Utakmica je na momente doslovno bila negledljiva koliko je bilo prekršaja i slobodnih bacanja. Sunsi su na kraju izveli 49, a Boston 35 slobodnih bacanja, a kao da ih tijekom utakmice nije bilo dovoljno pa su Sunsi u zadnjoj minuti namjerno faulirali igrače Bostona ne bi li Booker došao do 70. Navijao sam da dođe ali htio sam pucati u Watsona zbog te odluke koja je dodatno produžila ionako predugu utakmicu. Ali ni to nije kraj, na +15 za Celticse Watson je u zadnjoj minuti pozvao i nekoliko timeouta da bi uštedio vremena i osigurao koji napad više svom beku šuteru. Simpatične geste, ali brate mili što to zna potrajati… Uf!

Smart i Booker su tijekom utakmice razmijenili par udaraca između sebe i ponekad su vodili „ugodne razgovore“. Volio bih da se ovdje razvije jedno rivalstvo, između potpuno suprotnih tipova igrača, mada, Smart neprijateljstva i rivalstva razvija sa svim igračima koje čuva. Zato ga i volimo.

Čarke i sukobljavanja su nastavljena i nakon utakmice. Nažalost ne na parkingu iza dvorane, ne u pubu usred Bostona dok sa zvučnika „praše“ Dropkick Murphysi, nego preko novinara i društvenih mreža. Thomas nije bio oduševljen sa 70 poena, a Crowderu je bilo čudno kako klupa Sunsa u završnici skače na svaki Bookerov poen a gube 180 razlike. Razumijem Celticse, uzeli su pobjedu, ali pamtit će se da je protiv njih Booker „uvaljao“ 70 kao i Kobe 81 protiv Raptorsa. Iz njih je malo nakon utakmice progovorila nemoć da zaustave jednog čovjeka na putu za besmrtnost. Da je Booker zabio 45, klupa sigurno ne bi onako skakala i slavila na svaki poen u zadnjoj minuti, ali na 70… To je već party. I neka momci slave, nemaju previše povoda za slavlje tijekom sezone pa neka onda barem slave performanse svog lidera i dobro se zabavljaju na klupi.

Pamtimo ovih 70, ali već danas smo spremni za nekog novog Kobeja ili Devina.