Karl Malone – čovjek koji je uvodio nove standarde u igru

Čovjek koji je dominirao u igri, kako u obrambenom tako i u napadačkom segmentu. Sam je svojim igrama i potezima postupno uvodio nove standarde u igru. Svojom snagom i odličnim šutem s poludistance, koji ga je fantastično služio, bilo ga je gotovo nemoguće čuvati. Bilo u napadu, ofenzivnim ili defenzivnim skokom, on je bio neprikosnoven. On je Karl Malone, legenda Utah Jazza.

Iako je imao 117 kilograma, njegova brzina i agilnost su bile na zavidnoj razini. Svojim zalaganjem i jedinstvenom radnom etikom pružao je igre na visokoj razini punih 19 godina. Bio je autoritet na i izvan terena, čovjek kojega se slušalo i poštovalo.

Nadimak “Mail Man” u srednjoj školi

Pohađao je sveučilište Luisiana Tech. Prvu godinu studija nije igrao jer je morao podići svoje ocjene. Nakon što u tome uspijeva, počinje igrati i daje jasne naznake da će biti dobar i opasan igrač. Tri godine na sveučilištu predvodi svoju momčad u koševima i skokovima te zbog svoje konstantnosti u igri dobiva nadimak “Mail Man”, odnosno Poštar. Poznata je bila rečenica na kraju utakmica Luisiane u vrijeme igranja Malonea: “Poštar nam donosi još jednu pobjedu”. Kroz svoje tri godine bilježi 18,7 poena, 9,6 skokova, 1,6 ukradenu loptu i šut od 57%. Godine 1985. prijavljuje se na NBA draft.

Početak NBA karijere

U svojoj rookie sezoni bilježi solidne brojke od 14,9 poena, 8,9 skokova, 2,9 asistencije i 1,3 ukradene lopte. Samim pogledom na statistiku uviđa se svestranost u njegovoj igri. Igra dobro u napadu ali i obrani, te daje do znanja da će se u narednim sezonama o njemu još govoriti. Prolaze u doigravanje s omjerom 42-40, te igraju protiv Dallas Mavericksa. Seriju gube 3-1, usprkos odličnim igrama Malonea (21,8 poen, 7,5 skokova, 2 ukradene lopte). Sezonu završava uvrštavanjem u prvu petorku novaka lige, te je treći u poretku za novaka godine. Iduće sezone čelnici kluba mijenjaju dugogodišnjeg prvog strijelca Adriana Dantleya i tim potezom se otvara više prostora za razvoj Malonea. Koristeći dobivenu priliku bilježi 21,7 poen, 10,4 skoka, 1,9 asistenciju i 1,2 ukradene lopte. Veliku pomoć dobiva u drugom mladom igraču Johnu Stocktonu koji igra sve bolje i njih dvojica postaju glavni oslonci momčadi.

U sezoni 1987/88 djeluje još moćnije, postiže prosječno 27,7 poena i 12 skokova (najviše u karijeri), bilježi 41 poen protiv SuperSonicsa, te zadnjih osam utakmica sezone upisuje barem 30 poena, uz pregršt odličnih pick’n’roll akcija sa Stocktonom svaku utakmicu. Izabran je na All-Star utakmicu, nalazi se u drugoj momčadi lige i drugoj obrambenoj momčadi. Dobre igre prenosi u doigravanje gdje izbacuju Portland 3-1, ali gube od L.A. Lakersa 4-3. U sedmoj utakmici igranoj u Los Angelesu, Malone bilježi 31 poen i 15 skokova, ali gube rezultatom 109:98. Kroz doigravanje je postizao 29,7 poena i hvatao 11,8 skokova i bilo je jasno da je postao velika zvijezda lige.

Ulaskom u sezonu 1988/89 glavni trener momčadi Frank Layden postaje predsjednik kluba, te na njegovo mjesto dolazi dotadašnji pomoćnik Jerry Sloan. Sezonu završavaju uspješno, ostvaruju omjer 51-31. Malone je drugi najbolji strijelac lige s 29,1 poenom, te je peti skakač s 10,7 skokova u prosjeku. Po prvi puta u karijeri nalazi se u najboljoj momčadi lige i treći je u glasovima za MVP nagradu. Sav uloženi trud i dobre igre iz sezone ne uspijeva prenijeti u doigravanje gdje pomalo senzacionalno ispadaju od Golden State Warriorsa 3-0. Iako je imao odlične brojke (30,7 poena, 16,3 skoka) izrazito je nezadovoljan. Sam se osvrnuo na ovu seriju: “Bez riječi sam, ne znam što se dogodilo.”

U idućoj se sezoni za Malonea i društvo ne mijenja puno toga, postavlja najviše poena u jednoj utakmici u karijeri (61). Zanimljivo, taj je rekord došao odmah nakon objave startnih petorki All-Star utakmice u kojima se nije nalazio, pa je na jasan način poslao poruku ligi što misli o tome. Igrač koji je uvršten umjesto njega je A.C. Green (L.A. Lakers).

Sezonu završava s prosjecima od 31 poena (najviše u karijeri) i 11 skokova. Nalazi se u najboljoj petorki lige te se očekuje da ove sezone Jazzeri naprave nešto više u doigravanju. Međutim, Charles Barkley i ostatak Phoenix  Sunsa misle drugačije i pobjeđuju Malonea i društvo sa 4-1.

Karl Malone nakon završene serije: “Što je potrebno za veći uspjeh u doigravanju, što?”

Prokletstvo doigravanja

U razmaku od idućih šest sezona (1991.-1996.) redoviti je član najbolje petorke lige, nastupa na All-Star utakmicama, 1993. je MVP All-Star utakmice sa suigračem Stocktonom (prvi i jedini put da su suigrači podijelili tu nagradu), s reprezentacijom SAD-a osvaja dvije zlatne medalje te bilježi 26,9 poena, 11 skokova i 3,6 asistencije. Kada dođe doigravanje tu nestaje taj pobjednički mentalitet iz regularne sezone. Iako nastupaju u tri finala Zapada, gube sva tri, redom od Portlanda 4-2, Houstona 4-1 i Seattlea 4-3.

Treba napomenuti da su u sezoni 1994/95 ostvarili čak 60 pobjeda, ali su ispali u prvoj rundi od kasnijih prvaka Houston Rocketsa (3-2).

Konačan prolaz u finale lige

Sezona 1996/97 je po mnogo čemu bila drugačija. Malone postaje tek peti igrač s 25.000 poena i 10.000 skokova u karijeri te osvaja svoju prvu MVP nagradu i mjesto u najboljoj obrambenoj momčadi lige. Sezonu završavaju sa omjerom 64-18, doslovno gaze sve pred sobom, u doigravanju pobjeđuju L.A. Clipperse 3-0, L.A.Lakerse 4-1 i Houston 4-2 (pobjedničkom tricom Stocktona sa zvukom sirene), te konačno ulaze u veliko finale.

U finalu se susreću s Chicagom. U prvoj utakmici Malone promašuje dva slobodna bacanja 9,2 sekunde prije kraja pri rezultatu 82:82. To koriste Bullsi i šutem Michaela Jordana preko Bryona Russella sa zvukom sirene pobjeđuju 84:82.

U drugoj utakmici usprkos 20 poena jako je dobro čuvan od strane Rodmana, što pokazuje šut 6/20. Utah gubi utakmicu 97:85, Malone je još jednom nadjačan od strane Jordana (38 poena, 13 skokova, 9 asistencija). Preseljenjem serije u Salt Lake City počinju i njegove bolje igre. Upisuje 37 poena u pobjedi 104:93. Ista situacija je viđena i u četvrtoj utakmici, puno borbe i mirnije ruke igrača Ute rezultirali su pobjedom 78:73 i poravnanjem serije na 2-2. U petoj utakmici momčad Jazzera vodi kroz cijeli susret, sa 16 poena viška, ali upornost Jordana (38 poena) vraća utakmicu u minimalni zaostatak i donosi pobjedu Chicagu 90:88.

U šestoj utakmici dobro je čuvan od stane Pippena i Rodmana te upisuje svega 21 poen, ali to nije dovoljno i Chicago odnosi pobjedu i peti naslov rezultatom 90:86.

Tijekom serije pokazao je nervozu u najbitnijim trenucima utakmice te je bila očigledna razlika između njega i Jordana. Kada su ga novinari pitali kako se osjeća nakon poraza u finalu, kratko je odgovorio: “Odvratno”. Specifičnost cijele serije je bila ta što su obje momčadi igrale jake obrane te je samo Utah uspjela zabiti preko 103 poena (104 u trećoj utakmici).

Optimizam u novoj sezoni unatoč porazu u finalu

Malone i suigrači su još uvjereniji da će ove sezone (1997/98) ući u finale. Sezona počinje operacijom koljena Stocktona koji propušta 18 utakmica, te Malone na sebe preuzima još više odgovornosti i bilježi 27 poena, 10,3 skoka i 3,9 asistencije. Još jedan igrač Ute se ističe, vrsni tricaš Jeff Hornacek(14,2 poena, šut od 48%). Sam Hornacek govori o ovoj sezoni: “Ove smo godine jači no ikada, ako se u finalu susretnemo sa Chicagom, pobijedit ćemo ih”. Sezonu završavaju s omjerom 62-20, identično kao Bullsi.

Malone je ponovno u najboljoj petorci lige i drugu godinu za redom u prvoj obrambenoj petorci. U doigravanju igraju samouvjereno, pobjeđuju Houston 3-2, San Antonio (predvođen novakom Duncanom) 4-1, te u finalu Zapada gaze L.A. Lakerse 4-0. U finalu lige se drugu godinu za redom susreću s Bullsima.

U prvoj utakmici u Delta Centeru gledamo produžetak i pobjedu Jazza 88:85 predvođenu Johnom Stocktonom s 24 poena. Drugu utakmicu pobjeđuju Bullsi s Jordanovih 37 poena. Ponovno gledamo dobru obranu Bullsa koji su limitirali igrače Ute na svega 88 poena. Ako ste mislili da je to vrhunac obrane Chicaga, prevarili ste se. U trećoj utakmici su igrači Jazza zabili najmanje poena u povijesti finala otkako je uveden sat za ograničenje napada, postigli su samo 54 poena. Jerry Sloan je o toj utakmici izjavio: “Zar je to zaista rezultat?”. Scottie Pippen je doslovno letio terenom, uništio je i Stocktona i Malonea. Malone iz utakmice u utakmicu djeluje sve očajnije i lošije. Takvo raspoloženje se ne mijenja niti u četvrtoj utakmici koju Chicago pobjeđuje 86:82. Konačno, u petoj utakmici budi se i postiže 39 poena i 9 skokova i dohvaća pobjedu 83:81.

U posljednjoj, šesto,j utakmici Utah vodi većinu susreta, kontrolira igru i rezultat. S druge strane Pippen dva puta izlazi iz igre zbog problema s leđima. Ulaskom u zadnju minutu Utah ima minimalno vodstvo i napad, no tada Jordan krade loptu leđima okrenutom Maloneu i zabija koš za pobjedu 87:86 i šesti naslov prvaka.

Malone gubi svoje drugo finale te, izuzevši utakmicu broj pet i 39 poena, igra loše i neprepoznatljivo. Pravu pomoć od svojih suigrača i nije imao jer su svi bili dobro čuvani od strane Chicaga.

Druga MVP nagrada i preseljenje u Hollywood

Iduća je sezona skraćena na 50 utakmica zbog lockouta. Utah bilježi najbolji omjer zajedno sa Spursima (37-13). Malone je proglašen MVP-jem sezone s prosjecima od 23,8 poena, 9,4 skoka i 4 asistencije. Prije početka sezone 2003/04 prelazi u L.A. Lakerse te zajedno s pridošlicom Garyjem Paytonom čine kvartet velikana (Payton, Bryant, Malone, O’Neal).

Dva su razloga zašto odlazi u L.A. Prvi je taj što se umirovio John Stockton, a drugi je što ima priliku igrati u momčadi koja je glavni kandidat za naslov. Početak sezone im nije baš najbolji, prvo je Bryant osuđen za seksualno napastovanje mlade djevojke, a par mjeseci poslije Maloneu umire majka. Kao da to sve nije dovoljno, još se Bryant i O’Neal sve češće svađaju, ali on to nekako uspijeva smiriti. Kada su se počele odvijati pozitivne stvari u momčadi, Malone ozljeđuje koljeno i propušta 40 utakmica. Napoljetku se vraća i Lakersi završavaju sezonu omjerom 56-24 te uspješno prolaze kroz doigravanje i ulaze u finale lige protiv Detroit Pistonsa. U prve četiri utakmice finala Malone drži obranu Lakersa na okupu i pritom bilježi 8,8 skokova s nekoliko fantastičnih poteza u reketu, ali se krajem četvrte utakmice ozljeđuje i time, zaključno s utakmicom broj pet koju propušta, gube seriju 4-1.

Tim finalom je okončao svoju 19 godina dugu karijeru. Karl Malone na oproštajnoj presskonferenciji u Salt Lake Cityju: “Odrastao sam ovdje u Salt Lake Cityju kao igrač  Jazza. Ako ću biti uvršten u Hall of Fane, ući ću kao igrač Ute.”

Svoju bogatu karijeru je završio s prosječno 25 poena, 10 skokova i 3,6 asistencija. Prvi je strijelac i skakač, te je drugi po asistencijama i ukradenim loptama u povijesti Utah Jazza. Također se može pohvaliti da je drugi strijelac u povijesti lige s 36.928 poena, ispred njega je samo Kareem Abdul-Jabbar. Iako nikada nije osvojio naslov, pamtit ćemo ga po njegovoj snazi, konstantnoj igri u napadu i obrani te po briljantnim pick’n’roll akcijama sa Stocktonom.

Osobni karton

Ime: Karl
Prezime: Malone
Pozicija: krilni centar
Datum rođenja: 24.07.1963.
Mjesto rođenja: Summerfield, Louisiana
Visina: 206 cm
Težina: 117 kg
Sveučilište: Louisiana Tech
Draft: 1 runda, 13 pick od strane Utah Jazza
Hall of fame: uvršten 2010. godine