Magic Jonhson:Igrač zbog kojeg je izmišljen triple double

Rijetki su igrači koji mogu dominirati košarkaškom utakmicom a da ne postignu niti koša. Magic Johnson bio je jedan od njih. Uveo je nove standarde u NBA ligi. Do njegove pojave bilo je nečuveno vidjeti playmakera visokog 205 cm. Predvodio je tzv. Showtime Lakersa i uopće nije bilo nikakve sumnje tko je vodio taj šou. Još uvijek se prisjećamo kako pod košem prima loptu i ide s jednog na drugi kraj terena. S loptom u ruci, ponekad će ući pod koš i položiti loptu, a rjeđe će i zakucati, ponekad će čak i protivniku u facu. Ali najbolja stvar koju je radio bila su dodavanja. Pogledao bi na jednu stranu, a onda dodao na drugu suigraču koji se već sjurio prema košu. Asistencije bez gledanja, bila ih je milina gledati. I zato svaka čast ostalim vrhunskim playmakerima, ali takav istančan osjećaj za asistencije imao je samo jedan: Magic.

Imao je tu urođenu sposobnost da predvidi akciju prije nego se ona uopće odigra. Bio je najviši playmaker u povijesti. I još je k tome revolucionirao igru svojom pojavom. Sa svojom visinom revolucionirao je položaj playmakera. I niti jedan igrač njegove visine nije do danas nastavio tu revoluciju. Ako bi se ikada upustili u odabir najbolje prve petorke u povijesti Magicovo mjesto na poziciji playmakera neupitno je. Ali ono što ga odvaja od ostalih je to da je suigrače činio puno boljima nego što su to ustvari bili.

Earvin ‘Magic’ Johnson Jr. rođen je 14. kolovoza 1959. u Lansingu, malenom gradiću u saveznoj državi Michigan, udaljenom sat i pol vremena vožnje od Detroita. Magic je odrastao u deveteročlanoj obitelji, njegovi roditelji Earvin i Christinne imali su sedmero djece. Magic je bio četvrti od sedmero djece (braća Quincy i Larry te sestra Pearl bili su stariji od njega, a sestre Kim i blizanke Evelyn iYvonne bile su mlađe).

Osim tih sedmero djece Earvin i Christine Johnson imali su još troje djece iz prijašnjih veza koji nisu živjeli s njima, ali su ih oni često posjećivali.

Kako bi djeci omogućili što lagodniji život njegovi roditelji su marljivo i vrijedno radili. Otac je uz stalni posao u podružnici General Motorsa uvijek radio još jedan dodatni posao, a majka je odgajala sedmero djece, i uz to još radila u školi. Iako su imali veliku obitelj, uvijek su imali dovoljno hrane. Djeca nisu imala sve što su htjela, ali uvijek su imala dovoljno hrane.

Košarku je ozbiljnije počeo igrati u srednjoj školi Everett. Glavna je zvijezda srednjoškolske momčadi. Ali prije početka četvrte godine slijedi tragedija u privatnom životu. Njegov najbolji prijatelj Reggie Chastine pogiba u prometnoj nesreći. Reggiejev auto je pogodio pijani vozač koji nije stao na znak STOP. Reggie je umro na licu mjesta. S njim u autu je trebao biti i Magic, ali je u posljednji čas morao otkazati jer je imao druge planove. Kakva sudbina.

Na četvrtoj godini srednje škole imali su omjer 27-1, a osvojili su i naslov državnih prvaka. Posvetili su ga Reggieju. U finalu je Magic zabio 34 koša i 14 skokova. U toj sezoni prosječno je zabijao 28.8 koševa i 16.8 skokova. Slijedi težak izbor: na koje se sveučilište upisati. Dobiva ponude najuglednijih sveučilišta u Americi. Može birati kamo će ići. Izbor je na kraju pao na dva sveučilišta u blizini njegovog doma: Michigan i Michigan State. Michigan ima puno jaču momčad od Michigan Statea, a imaju i dugogodišnju košarkašku tradiciju. Magic za to ne mari i odlučuje se za sveučilište Michigan State.

Jedan novinar ga je tada pitao zašto je odabrao Michigan State kada svi znaju da Michigan ima fantastičnu košarkašku momčad.

“Ne zanima me prošlost niti reputacije,” rekao je Magic. “Sve što me zanima je budućnost. A ja u Michigan Stateu vidim budućeg NCAA prvaka.”

Prije Magicovog dolaska na sveučilište glavni sport bio je američki nogomet. Michigan State je na košarkaškom Final Fouru bio samo jednom, i to 1957. godine. Ali s Magicovim dolaskom sve se promijenilo. Sezonu prije Magica momčad je imala omjer 10-17, a u Magicovoj prvoj sezoni 25-5. Po prvi puta u povijesti sveučilišta imali su više od 20 pobjeda u sezoni. Samo ih je jedna pobjeda dijelila od Final Foura: izgubili su od kasnijeg prvaka Kentuckyja. Ali na drugoj godini sve im se vratilo. Imali su omjer 26-6, a Magic odvodi Michigan State Spartanse do NCAA naslova pobijedivši u finalu cijelu sezonu neporaženo sveučilište Indiana State koje je predvodio legendarni Larry Bird. Pobijedili su rezultatom 75:64, a Magic je na toj utakmici zabio 24 koša, 7 skokova i 5 asistencija. Proglašen je za najboljeg igrača turnira. To finale bilo je najgledanije u povijesti NCAA turnira.

U dvije godine na sveučilištu Magic je pokazao ono što ćemo kasnije gledati i u NBA ligi: all-around igrač koji dirigira napadom i vodi svoje momčadi do naslova.

Nakon druge godine sveučilišta odlučuje se za izlazak na draft. U Magicovom rodnom Lansingu mnogo ljudi je bilo začuđeno kada je odlučio napustiti sveučilište već nakon druge godine. Neki sportski novinari bili su uvjereni da je s tim potezom Magic učinio najveću pogrešku u životu. Oni su na njega gledali: “Taj igrač ne može skočiti, ne može trčati i nije baš neki šuter s vanjskih pozicija. On možda jest uzbudljiv, ali zaista još nije spreman za igranje u NBA. Njegov najbolji potez bio bi da ostane na sveučilištu još godinu ili dvije.

Iako to danas neæe nitko priznati, i menadžment Lakersa bio je prilično rezerviran oko Magica. Znali su da je talentiran i bili su zainteresirani za njega. Ali više su bili zainteresirani za dvojicu igrača: beka šutera Sidneya Moncriefa i krilnog centra Davida Greenwooda. Čelnici Lakersa takoðer su bili skeptični prema Magicu. Mislili su da neće uspjeti u profesionalcima. Također su bili zabrinuti oko njegove visine. U to vrijeme svi su se stručnjaci slagali da tako visok igrač ne može biti uspješan playmaker. Osim toga, Lakersi su već imali jednog dobrog playmakeraNorma Nixona.

Na kraju su se Lakersi ipak odlučili za Magica i povijest je kasnije pokazala da nisu pogriješili.

Magic Johnson izabran je kao prvi pick drafta 1979. A kako su Lakersi dobili prvi pick? To je prilično zanimljiva priča.

Dvije momčadi s najslabijim omjerima bacale su novčiće. Prva momčad su bili Chicago Bullsi koji su bili posljednji u Zapadnoj konferenciji. U Istočnoj konferenciji posljednji su bili New Orleans Hornetsi koji su te sezone imali najgori omjer u cijeloj ligi. I ovdje se sada situacija komplicira.  Ali 1976. (dok je Magic bio u srednjoj školi) New Orleans je potpisao dotadašnjeg igrača Lakersa Gaila Goodricha, koji je bio free agent. Prema tadašnjim pravilima New Orleans je dugovao Lakersima kompenzaciju za potpisivanje Goodricha. I tako su dali Lakersima prvi pick drafta 1977. i 1979.

I tako su sada Lakersi, koji su u sezoni 1978/79 imali omjer 47-35 te igrali u play-offu, zajedno s Chicagom imali najviše izgleda za prvi pick. Sreća je taj put bila na strani Lakersa jer su bacanjem novčića dobili prvi pick.

Magic dolazi u vrlo talentiranu ekipu ekipu: ključni igrač ekipe je fenomenalni Kareem Abdul-Jabbar, u prvoj petorci su još Jamaal Wilkes, Jim Chones, Norm Nixon. S klupe ulaze Michael Cooper i Spencer Haywood.

Magic je imao fantastičan debi za Lakerse: 26 koševa, 8 skokova, 4 asistencije. Lakersi su prvu utakmicu sezone igrali u San Diegu protiv Clippersa i pobijedili zahvaljujući košu sa zvukom sirene Jabbara. Odmah nakon utakmice Magic je bio tako uzbuđen da je prišao do njega i skakao po njemu te ga zagrlio i radovao se kao da su upravo osvojili NBA naslov. Ali kada je pogledao Jabbarov ozbiljan izraz lica ništa mu nije bilo jasno. Kada su došli do svlačionice Jabbar mu je rekao: Earvine smiri se, još moramo odigrati 81 utakmicu.

Ali Magic nije želio promijeniti svoj stil. Uvijek je igrao sa strašću, i s vremenom će se njegovi suigrači morati na to priviknuti. To Magicovo ushićenje predstavljalo je zanos i ljubav prema igri koju je Magic donio Lakersima.

U rookie sezoni Magic je imao sjajne brojke: 18.0 koševa, 7.7 skokova i 7.3 asistencije. Startao je na All-Star utakmici, prvi rookie kojemu je to uspjelo nakon Elvina Hayesa (1969). U play-offu je u 16 utakmica bilježio 18.3 koša, 10.5 skokova i 9.4 asistencija. I postao je tek drugi igrač u povijesti koji je odmah u prvoj utakmici play-offa imao triple-double. Magic nije bio rookie godine, ta čast pripala je Larryju Birdu. Ali zato su njegovi Lakersi igrali u finalu protiv Philadelphia 76ersa koje je predvodio fantastični Julius Erving. Kareem Abdul-Jabbar je igrao fantastično u finalu, ali je u utakmici broj 5 isčašio lijevi gležanj. Prije šeste utakmice je bilo i službeno potvrđeno da Jabbar neæe igrati zbog ozljede. S tom viješću Lakersi su doživjeli težak udarac. Jabbar nije niti putovao s momčadi u Philadelphiu nego je utakmicu gledao kod kuće u Los Angelesu.

Lakersi su u tom trenutku vodili 3-2 i šanse da osvoje naslov bez Jabbara bile su minimalne.

Jamaal Wilkes: “Svi su mislili da će se igrati sedma utakmica, svi osim Magica.”

Magic je prije utakmice samo rekao: Ne bojte se, jer je broj 32 tu.

Trener Westhead mu je prije utakmice rekao da će startati na mjestu centra umjesto Jabbara. Magic je odigrao utakmicu života: 42 koša, 15 skokova, 7 asistencija, 3 ukradene lopte i 1 blokadu!!!. Imao je šut iz igre 14-23 i iz slobodnih bacanja 14-14! Kad nije zabijao koševe dodavao je Wilkesu, koji je zabio 37 koševa. Igrao je malo centra, malo krilo, malo playmakera. Točnije, igrao je svih pet pozicija. Bila je to jedna od najboljih individualnih predstava u povijesti lige, a Magic je već s 20 godina ušao u legendu.

“Ne znam da li bi Kareem mogao napraviti ono što je Magic napravio večeras,” rekao je Julius Erving. “Dečko je igračina.”

Magic nije zaboravio niti Jabbara nakon utakmice, u intervjuu je rekao: “Kareem, znam da te boli gležanj, ali zašto svejedno ne ustaneš i malo zaplešeš?

Još je dodao: “Big Fella, učinio sam to za tebe.”

Naravno, Magic je bio MVP finala. Postao je i prvi, te zasada jedini rookie u povijesti koji je proglašen MVP-jem finala. Osim toga, postao je i treæi igraè koji je osvojio NCAA naslov te NBA naslov u rookie sezoni, pridruživši se tako Billu Russellu i Henryju Bibbyju.

Sljedeće sezone propustio je zbog ozljede lijevog koljena 45 utakmica. U ljeto 1981. potpisuje ugovor s Lakersima – 25 milijuna dolara na 25 godina. To je tada bio presedan u sportskom svijetu i tada najveći ugovor u povijesti.

1982. Magic opet vodi Lakerse do naslova. Drugi put je MVP finala, opet je stradala Philadelphia u šest utakmica.

1984. prvi puta igraju finale s Bostonom – prvi okršaj Bird-Magic u finalu. Birdovi Celticsi dobivaju u sedam utakmica.

Ali najbolje je došlo iduće sezone. U finalu u šest utakmica pobjeđuju Celticse, a naslov osvajaju usred Bostona – postali su prva momčad u povijesti koja je dobila Celticse na njihovom terenu. Te godine Lakersi imaju vjerojatno najbolju generaciju u povijesti: petorka Magic, Scott, Worthy, Rambis, Jabbar. S klupe ulaze Cooper, McAdoo, Wilkes, Kupchak.

Magic nikada nije mario za koševe. Uostalom, to niti nije bila njegova zadaæa. Lakersi su ionako imali dovoljno opcija u napadu i bez njega. Ali u sezoni 1986/87. trener Pat Riley predlaže sljedeće: Magic će biti opcija broj jedan u napadu, a Jabbara, koji se bližio četrdesetoj, će se pokušati čim više sačuvati za kraj sezone i utakmice u play-offu. Iz tog razloga je i tijekom sezone doveden solidni back-up centar Mychal Thompson.

Magic te sezone igra najbolje u karijeri. Podiže prosjek koševa na 23.9, najviše u karijeri. Najbolji je asistent lige (12.2 asistencije). Osvojio je i prvi MVP naslov, prvi put nakon 1964. da ga je opet dobio playmaker. Također je MVP finala. U tom finalu protiv Celticsa Magic opet pokazuje svoju veličinu. Igra se četvrta utakmica u Boston Gardenu, Lakersi vode 2-1 u finalu. Sedam sekundi prije kraja utakmice Boston vodi 106-105. Michael Cooper izvodi loptu sa strane i dodaje je Magicu. On kreće prema sredini reketa, čuva ga McHale i pet sekundi prije kraja pogađa pobjednički horog preko Kevina Mchalea. Bio je to pobjednički koš. Taj šut Magic je nazvao “junior, junior sky-hook.”

Larry Bird je tada rekao: “Očekujete da će vas Lakersi pobijediti horog šutom. Ali ne očekujete da će to učiniti Magic.”

Magic je često znao s Jabbarom trenirati horog i trud mu se na kraju isplatio. Kada je Magic prvi put rekao Jabbaru da bi želio poboljšati svoj horog šut Jabbar je isprva djelovao malo začuđno. A kako i ne bi: bio je u ligi petnaest godina i nitko mu nikad nije prišao i zamolio neka ga nauči horog. Ali Jabbar je bio sretan što ga je Magic to pitao i tako su njih dvojica svaki put nakon treninga radili na horogu. Jabbar bi prvo šutnuo jedan horog, a onda bi Magic morao ponoviti isto. S vremenom je Magic razvio solidan horog, a to se najbolje vidjelo u maloprije spomenutoj utakmici.

Lakersi su pobijedili Boston u šest utakmica, a Magic je treći put MVP finala.

1988. Lakersi u finalu pobjeđuju Detroit Pistonse u sedam utakmica. To je Magicov posljednji naslov. Lakersi prvi puta nakon 1969. osvajaju naslove u uzastopnim sezonama.

1989. i 1990. Magic osvaja drugi i treći MVP naslov, a u travnju 1991. prestiže Oscara Robertsona po ukupnom broju asistencija i postaje najbolji asistent u povijesti (Stockton ih je kasnije obojicu preskočio).

14. rujna 1991. oženio je dugogodišnju djevojkuEarleathu “Cookie” Kelly koju je upoznao na sveučilištu Michigan State. Imaju dvoje djece, sina Earvina III (23) i kćer Elisu (21), koja je posvojena. Magic ima i sina Andrea (35) iz prijašnje veze.

7. studenog 1991. jedan je od najgorih dana u Magicovom životu: tada objavljuje da je pozitivan na HIV virus i da se povlači s terena. To je tada bio događaj bez presedana. Do tada niti jedna tako poznata i popularna osoba nije rekla takvu šokantnu vijest.

“Mislio sam da će mi najteža stvar u životu biti igranje protiv Michaela Jordana i Larryja Birda, ali najteža stvar koju sam morao učiniti u životu bila je reći supruzi da sam HIV pozitivan”, rekao je Magic.

Šokirao je košarkaški svijet viješću da se povlači. Ali kako je u tom trenutku njegovo ime bilo na glasačkim listićima za All-Star utakmicu navijači su ga izabrali u početnu petorku Zapada. Ne samo da je igrao na All-Staru nego je odigrao utakmicu za pamćenje: sa 25 koševa i 9 asistencija bio je MVP All-Star utakmice. Bila je to jedina utakmica koju je odigrao te sezone.

Tog ljeta sa američkom reprezentacijom osvaja zlatnu olimpijsku medalju u Barceloni u nezaboravnom finalu protiv Hrvatske. Magic i Bird dobili su veliku čast da budu kapetani te ekipe, jedinog i neponovljivog Dream Teama.

Magic je na sveučilištu diplomirao telekomunikacije. Uvijek ga je zanimalo komentiranje utakmica pa mu je ta diploma dobro došla kada je od 1992. do 1994. bio komentator NBA utakmica za NBC.

U ožujku 1994. postao je trener Lakersa, vodio je posljednjih 16 utakmica regularnog dijela sezone: momčad je ostvarila omjer 5-11, ali na kraju sezone se povukao s mjesta glavnog trenera.

U sezoni 1995/96. Magic se vraća u ligu i ponovno oblači dres Lakersa. Prvu utakmicu odigrao je 30. siječnja 1996. protiv Golden Statea uz odličnu statistiku: 19 koševa, 10 asistencija, 8 skokova. Te sezone odigrao je 32 utakmice, ali to više nije bio onaj stari Magic. Sa 113 kg većinu vremena je igrao na poziciji krilnog centra. Nakon što su te sezone u play-offu izgubili od Houstona u prvom krugu Magic se definitivno povukao. Karijeru je završio s ukupno 17707 koševa i 10141 asistencijom.

1996. je izabran meðu 50 najvećih igrača svih vremena. Osvojio je 5 naslova s Lakersima. Ukupno su s njim u momèadi 9 puta nastupali u finalu. Za vrijeme Magicove ere Lakersi su imali prosječno 59 pobjeda po sezoni, a uključujući regularnu sezonu i play-off imaju omjer 893-364 (71.0 %).

Izraz “triple-double” u velikoj mjeri izmišljen je zahvaljujući Magicu. Po ukupnom broju triple-doublova u povijesti nalazi se na drugom mjestu sa 138. Najviše triple-doublova u povijesti ima Oscar Robertson (181). Ali u njegovo vrijeme ljudi nisu uopće znali za izraz triple-double. Zato za taj izraz mogu zahvaliti Magicu zbog kojeg je i uvedena ta statistička kategorija jer je Magic gotovo na svakoj sedmoj utakmici bilježio triple-double.

Da nije bilo nepotrebnog povratka na parket 1996. Magic bi 1998. ušao u Hall of Fame zajedno s velikim suparnikom iz igračkih dana Larryjem Birdom. Ovako je primljen 2002. zajedno s našim Draženom Petrovićem.

Sve čega se prihvati Magic uspješno obavlja. Danas je uspješan poslovni èovjek. Da je vlasnik NBA kluba sigurno bi bio uspješan i u tome. Jedini promašaj mu je talk show kojeg je vodio 1998. Zvao se The Magic Hour, a trajao je samo nekoliko mjeseci. Osim toga nije mu trebao niti ulazak u trenerske vode 1994, a nije se trebao drugi put vraćati u NBA 1996. Vrlo uspješan u svemu što čini, rođeni pobjednik Magic Johnson je i s tim promašajima pokazao da je i on običan smrtnik, čovjek od krvi i mesa.

Magic Johnson osvojio je većinu ljudi svojim osmijehom. Taj čovjek kao da se nikada ne prestaje smijati. On zrači toplinom i malo je ljudi koji tako vole život kao on. Čak niti sama pomisao da ima HIV ne može izbrisati osmijeh s njegovog lica. Kada netko ne izgubi volju za životom čak niti nakon što mu je dijagnosticiran HIV virus onda se takvoj osobi zaista mora odati veliko priznanje i poštovanje. Nakon što je objavio da je HIV pozitivan drugi dan se pojavio u talk-showu Arsenia Halla i bio cijelo vrijeme nasmiješen, kao da se ništa nije dogodilo.

Takav je Magic Johnson, čarobni osmijeh mu nikada ne silazi s lica. Najbolji playmaker u povijesti košarke, pobjednik na košarkaškom terenu, pobjednik izvan njega.

MAGIC JOHNSON I LARRY BIRD

Magic protiv Birda. Bird protiv Magica. Njihove karijere tako se isprepliću i teško je zamisliti jednog, a da se ne spomene drugi. Obojica su odrasla u velikim obiteljima (Bird ima petero braće, Magic šestero). Obojica su odabrali sveučilište u blizini doma. Obojica su u mladosti izgubila blisku osobu, Birdov otac počinio je samoubojstvo, Magicu je najbolji prijatelj poginuo u prometnoj nesreći. Obojica su potpune suprotnosti, Bird je bio nekako miran i povuèen, a Magic uvijek nasmiješen. Ali njihov način razmišljanja bio je isti, momčad im je uvijek bila na prvom mjestu. Kakvo li je to rivalstvo bilo. A sve je poèelo 26. ožujka 1979. kada je Magicov Michigan State u sveučilišnom finalu pobijedio Birdov Indiana State. Rivalstvo se nastavilo u NBA ligi u osamdesetima i pretvorilo Lakerse i Celticse u smrtne neprijatelje.

Iako su igrali samo dva puta u regularnoj sezoni, jednom u Los Angelesu i jednom u Bostonu te utakmice i danas se smatraju jednima od najboljih u povijesti. Ako današnji klinci žele nauèiti kako se igra prava košarka neka pogledaju bilo koju utakmicu Lakersa i Celticsa iz ere Magica i Birda.

U NBA ligi su igrali jedan protiv drugoga 37 puta, s tim da Magicovi Lakersi u tim utakmicama imaju omjer 22-15 (u regularnom dijelu omjer 11-7, a u tri NBA finala Lakersi imaju omjer 11-8). U osvojenim naslovima omjer je 2-1 u korist Lakersa.

“Kada bi svakog ljeta objavili raspored za novu sezonu, ja bih odmah zaokružio utakmice s Bostonom. Za mene su to bile Dvije utakmice i ostalih 80″, rekao je Magic.

Magicove i Birdove momčadi osvojile su 8 od 10 naslova u osamdesetima. A u osamdesetima su se ili Magic ili Bird pojavljivali baš u svakom finalu.

Najbolju izjavu o njima možda je dao veliki Pat Riley: “Imaju različite osobnosti, dolaze iz razlićitih okolina. Ali njihov sustav vrednovanja bio je identičan. Kod obojice je momčad uvijek bila na prvom mjestu i kao takvi će biti zapisani u povijest.”

Što drugo reći nego da su bili veliki suparnici na košarkaškom terenu, veliki prijatelji izvan njega. Dva najnesebičnija igrača u povijesti košarke.

KAKO JE EARVIN JOHNSON DOBIO NADIMAK MAGIC

Nadimak Magic dobio je kada je imao samo 15 godina, tada je išao u drugi razred srednje škole. Dao mu ga je sportski novinar Lansing State JournalaFred Stabley Jr. Prièa ide ovako: Magicova srednja škola Everett igrala je protiv srednje škole Jackson Parkside. Magicova srednjoškolska momčad ih je uništila, a Magic je odigrao fenomenalnu utakmicu: 36 koševa, 18 skokova i 16 asista. Kakav je to bio triple-double, iako u to vrijeme nitko nije koristio taj izraz. Nakon utakmice Fred Stabley Jr. kao i obično dolazi u svlačionicu Everetta i prilazi Magicu.

“Odlična utakmica, Earvine”, rekao je.

“Hvala”, rekao je Magic.

“Slušaj Earvine, mislim da bi ti trebao imati nadimak. Mislio sam te nazvati Dr. J, ali to je zauzeto. A zauzeto je i Big E (Elvin Hayes). Kako bi bilo da te zovem Magic?”

“Dobro”, rekao je Magic. “Možete me zvati kako god želite.”

Uskoro je Fred Stabley u novinama počeo pisati: Earvin “Magic” Johnson. Za dva mjeseca taj nadimak su znali gotovo svi u saveznoj državi Michigan.

OSTALI NADIMCI

Earvin je bio debeljuškast kao dijete i ljudi su ga zvali June Bug. Roditelji su ga zvali Junior, a prijatelji E.J. ili ponekad samo E. Ljudi iz Lansinga ga i danas tako zovu.

Magicov prvobitni nadimak June Bug nestao je prije dugo vremena, a i njemu je drago da ga taj nadimak nije pratio dok je igrao za Lakerse. Zamislite kako bi smiješno zvučala najava prije početka utakmice: “A sada, dame i gospodo, sa sveučilišta Michigan State, broj 32 – June Bug Johnson.” Ljudi se ne bi prestali smijati kad bi to čuli.

DVA KIPA U ČAST MAGICU

Jedan kip se nalazi na kampusu sveučilišta Michigan State. Otkriven je u jesen 2003.

Drugi krasi prostor ispred dvorane Lakersa, Staples Centera.

Brončani kip visok gotovo šest metara otkriven je u veljači 2004. Ceremoniji otkrivanja nazočilo je nekoliko stotina ljudi, među kojima su bili komesar lige David Stern i gradonačelnik Los Angelesa.

Na ceremoniji Magic je izjavio: “Kada sam prije 25 godina došao u ovaj predivni grad nisam nikada očekivao nešto takvo. Ovaj kip utjelovljuje svakog igrača s kojim sam igrao.”

VELIČANSTVENI TROJAC

Magic Johnson je jedan od samo trojice igrača u povijesti koji su osvojili naslove prvaka u srednjoj školi, na sveučilištu, NBA naslov i Olimpijsko zlato. Ostala dvojica su Jerry Lucas i Quinn Buckner.

OSOBNI KARTON:
Ime: Earvin
Prezime: Johnson
Pozicija: Playmaker
Rođen: 14. 08. 1959. u Lansingu, Michigan
Visina: 205 cm
Težina: 102 kg
NBA naslovi: 5 (1980, 1982, 1985, 1987, 1988)
Sveučilište: Michigan State