Miami Heat – mogu li bolje?

Jedna od glavnih tema NBA lige uoči početka sezona bili su i Miami Heat, a naravno da je sve zanimalo kako će izgledati u post LeBron eri. Vjerojatno se postavilo pitanje hoće li Miami ponovo izgledati kao i prije LeBrona Jamesa, odnosno hoće li sav teret ponovo pasti na leđa Dwyanea Wadea. Nakon prve 44 utakmice (score 20 – 25) vidljivo je da Wade ponovo drži sve konce, međutim, s obzirom na roster Miamija mnogi se pitaju mogu li bolje od ovoga.

Nakon odlaska Jamesa s prekrasnih plaža u Miamiju svima je bilo jasno da će Heat ponovo biti prosječna momčad. Međutim, uprava Heata bila je vrlo aktivna prošlo ljeto (naglasak je bio na zadržavanju Chrisa Bosha) te je na kraju složila vrlo respektabilnu ekipu. Wade se ponovo vratio na mjesto gdje i treba biti, a to je vođa ekipe, dok je uprava oko njega složila momčad koja je prema mnogima, trebala biti tvrd orah svakome. S druge strane, i sam Eric Spoelstra, štogod o njemu mislili, dokazao se kao odličan analitičar, a s obzirom na to da je vodio momčad do 4 uzastopna finala i uz prikupljeno iskustvo, trebao bi biti razlog više za bolji Miami. Međutim, ukupni je dojam da Miami nakon dosad prikazanog i nije baš impresionirao. Miami je zasada u najmanju ruku nedorečen, luta od velikih pobjeda do neshvatljivih poraza, odnosno, nema konstantu. I dok neki nisu ni očekivali ništa bolje od ovogodišnje momčadi, dojma smo da ovaj Miami, ipak, može i mora nešto bolje.

Dojma smo da jednostavno ne znaju kako završiti neke utakmice ili kako ih usmjeriti u svoju korist. Međutim, i sama statistika pokazuje da Miami ima najveći problem s napadom. S obzirom na to da Wade nema više onu energiju koju je imao u svojim najboljim danima, čini se da je odlazak Jamesa Miami učinio jako skromnim. Iako u ekipi imaju dobre strijelce, Miami zasad ubacuje tek 92,9 koša po utakmici po čemu su tek Knicksi i Sixersi gori. Vjerojatno je najveći problem u tome što Miami previše u napadu ovisi o igri Wadea. Prečesto se događa da već nakon dva dodavanja Wade pokušava sam nešto riješiti, a još je gora situacija kada Bosh primi loptu jer u tom momentu ostali kao da više ni ne postoje na terenu. Miami kao da je nastavio igrati istim stilom kao i prošlih godina, a pritom zaboravivši da LeBrona više nema. S obzirom na ovo Miami ima jako loš protok lopte, a dokaz su i samo 19,9 asistencija po utakmici po čemu su opet treći najgori.

S druge strane, upravo je obrana ono što im trenutno drži nekakav rezultat. Ona je dijametralno suprotna od napada te je druga najbolja u ligi iz Atlante ( primaju 96,2 koševa po utakmici). Obrana je vrlo pokretljiva s odličnim rotacijama, pogotovo na bekovskim pozicijama, a to dosta mogu zahvaliti i sjajnim defenzivcima, Luolu Dengu (14,3 koševa, 5,0 skokova) i Mariju Chalmersu (10,7 koševa, 4,2 asistencije). Upravo zbog odličnog pritiska na protivničkim bekovima Miami uspijeva poremetiti igru protivnika (dopuštaju im samo 20,4 asistencija po utakmici). Isto tako, vrlo zanimljiv podatak da Miami, unatoč nedostatku pravog centra, dopušta protivnicima samo 40,3 skoka po utakmici, po čemu su, pogađate, opet treći najbolji u ligi.

S obzirom na poprilično dobaru ekipu Miami bi svakako trebao bolje u napadu. Odlaskom LeBrona jedan dio tereta pao je na samog Chalmersa od kojeg se i očekuje, kao razigravača da pokrene i ubrza napad svoje momčadi. Međutim, trenutno tu i je problem jer se čini da on nije taj te da on ne može preuzeti toliko veliku odgovornost. Samim time Wadeu je posao dosta otežan, a svi znamo da njega polako i godine stišću. Isto tako, Miamiju nedostaje još jedan pravi centar, ali s obzirom na dosadašnje partije, moguće da su ga i pronašli u mladom Hassanu Whitesideu (7,7 koševa, 6,1 skokova, 2,6 blokade). Momak koji je pravo iznenađenje dosadašnjeg dijela sezone i za kojeg mnogi do sada nisu ni čuli, ako se ovako nastavi razvijati, problem visokog igrača će Miamiju biti riješen (Whiteside je nedavno u pobjedi protiv Chicaga upisao sjajan triple – double od 14 koševa, 13 skokova i čak 12 blokada).

Uz Dwyanea Wadea (21,7 koševa, 3,9 skokova, 5,4 asistencije), koji je ponovo pravi lider i All – Star razina, te Chrisa Bosha (21,2 koševa, 7,6 skokova), koji igra najbolju sezonu u dresu Miamija (ima i najbolju šutersku sezonu ostvarujući odličnih 1,4 trica po utakmici što mu je najviše u karijeri), ali i već navedenog Whitesidea, treba reći da ostatak i ne briljira baš, a pogotovo klupa koja je još jedan problem. Deng igra jednu od lošijih sezona u posljednje vrijeme, dok je Norris Cole (6,4 koševa, 3,4 asistencije) dobro ušao u sezonu, ali je i već duže van parketa. Od ostalih nitko se posebno ne ističe, a karijeru nije oživio ni nekadašnji All – Star, Danny Granger (6,2 koševa). Sve u svemu, Wade je glavna figura i dok je on zdrav Miami može očekivati bolje, međutim, s obzirom na 33 godine i stalne ozljede bit će pitanje koliko će Dwyane izdržati, ali dok je zdrav i dalje je jedan od najboljih.

Uza sve ove male nedostatke smatramo da Miami još nije pokazao svoje najbolje lice te da može bolje. Zanimljiv je podatak da trenutno imaju negativan score kod kuće, a pozitivan u gostima, a to bi svakako trebalo ispraviti. Vjerojatno nisu dovoljno dobri da se natječu su najboljim momčadima Istoka, međutim, smatramo da je trenutni score vrlo loš te ne odgovara potencijalu ove momčadi. U svakom slučaju, ovdje se još radi o momčadi šampiona s trenerom koji zna kako se pobjeđuju utakmice. Iako je playoff klimav, smatramo da bi ga Miami trebao uhvatiti, ali već je sada jasno da je jedna velika priča, a koja je trajala posljednjih godina, sada zatvorila stranice te Heat polako tone u prosječnost.