MVP sezona Allena Iversona – uvod

Allen Iverson danas financijske probleme rješava igrajući po ekshibicijskim, nebitnim utakmicama po svijetu, pa je nekada teško zamisliti da će ovaj igrač, inače čudo prirode, sportski fenomen (čovjek je do danas ostao najbolji srednjoškolski igrač američkog nogometa u državi Virginia), nekada bio strah i trepet najjače košarkaške lige svijeta.

Četiri puta je bio najbolji strijelac lige, tri puta prvi kradljivac lopti, sedam puta je ligu predvodio u prosjeku minuta, u doigravanju (67 utakmica) je prosječno trpao 30 po utakmici, imao je pet sezona s 30 i više poena u prosjeku, i ono najbitnije, u sezoni iz snova (2000/01) je odveo Philadelphia 76erse do velikog NBA finala, uz svoju prvu i jedinu MVP sezonu u karijeri. U novom ciklusu, nakon četiri dijela o Admiralu Davidu Robinsonu i nezaboravnoj sezoni 1993/94, osvrnut ćemo se na MVP sezonu The Answera, kada je 17 puta probio granicu od 40 poena, a Sixerse odveo do omjera 56-26. Ciklus će se sastojati od pet dijelova, pet najboljih predstava (sve preko 40 poena, uz veoma bitne pobjede) tijekom regularne sezone.

Iverson je za vrijeme igranja u Sixersima imao samo dva All-Star igrača u timu – centre Thea Ratliffa i Dikembea Mutomba, obrambene specijaliste koji u napadačkom dijelu nisu pravili veliku razliku. Najbolje godine, dok je igrao u Sixersima, ”potrošio” je igrajući s preplaćenim srednje kvalitetnim igračima, a uz sebe nikada nije imao klasnog igrača, barem jedno vanserijsko krilo, beka ili centra koji je mogao donijeti razliku i pomoći u trenucima kada je naslov bio blizu, a 2001. godine je bio bliže nego ikada. Međutim, protiv Lakersa se nije moglo, posebno te legendarne godine kada su izgubili samo jednu utakmicu u cijelom doigravanju, i to baš protiv Iversona i Sixersa u prvom ogledu NBA finala. Jednostavno, Shaquille O’Neal i Kobe Bryant su, kao duo, bili u naponu snaga, nikad bolji i nikad jači. Tadašnji trener Sixersa Larry Brown nije imao ni strategiju, ni rješenje protiv trokuta Phila Jacksona, koji je pomiješan s igrom O’Neala u reketu i Bryanta na perimetru činio nevjerojatno ubojitu kombinaciju.

Prije početka ciklusa valja se osvrnuti i na sveukupno doigravanje 2001. godine, kada je Iverson opravdao status najkorisnijeg igrača regularnog dijela godine. Redom su padali Indiana Pacersi (3-1, prosjek poena 31,5, lagani pad Indiane koji je upotpunjen makljažom u Detroitu tri godine nakon), Toronto Raptorsi (legendarni duel dvije “zvijeri” u najboljim godinama karijere, konačna pobjeda Iversona nakon promašaja Vincea Cartera u zadnjoj sekundi sedme utakmice) i Milwaukee Bucksi (ponovno duel dvije zvijezde, ovoga puta na drugoj strani najbolji šuter svih vremena Ray Allen. Iverson i ”Jesusa” izbacuje nakon sedam sjajnih utakmica i seriju zatvara s 44 poena).

Igrač kojeg David Stern nije volio, a suci su ga prezirali još i više, odjednom se našao u NBA finalu, najvišoj stepenici profesionalnog košarkaša, i to kao vođa momčadi koja bi bez njega bila osrednja. Iverson je fantastičnu regularnu sezonu (31 poen, 5 dodavanja, 4 skoka i 3 ukradene, All-Star MVP, najkorisniji igrač lige), zapečatio još boljim doigravanjem (32 poena, 7 dodavanja, 4 skoka i 2 ukradene lopte). Tog fantastičnog proljeća bio je prvi po broju odigranih minuta (1016), prosjeku minuta (46,2), broju poena (723), broju pogođenih šuteva (257), broju pogođenih slobodnih bacanja (161), broju dodavanja (134) i broju ukradenih lopti (52). Iako je postotak šuta bio ispod 40 posto, mora se priznati da je u to vrijeme samo Allen Iverson, razigravač visok 183 centimetra, izgledao kao pravedan protivnik 216 centimetara visokom divu Shaquilleu O’Nealu. Samo je on i uspio uzeti pobjedu protiv najkorisnijeg igrača finala u punom naponu snage, i to s 48 zabijenih poena, nikada zaboravljenim prelaskom preko Tyronea Lua, u prvoj utakmici svog jedinog NBA finala u karijeri.

Voljeli ga ili ne, ovaj igrač je obilježio jednu eru NBA košarke, uvijek je bio svoj, originalan i što je najbitnije, neponovljiv.

Antonio Rogulj piše i vlastiti blog kojeg možete posjetiti ovdje, ili pak pogledati video zapise na njegovom YouTube kanalu.