Vodič kroz sponzorske ugovore za tenisice u NBA-u

Ako ste ikada igrali NBA 2K, i to opciju MyPlayer, znate da je jedna od najbitnijih odluka koje ćete tenisice nositi. Prije početka sezone dobivate ponude UnderArmoura, Nikea, Jordana, Adidasa i možete birati koga predstavljate. Iako se ovdje radi o jednoj običnoj simulaciji, 2K je ovdje izuzetno dobro pogodio što se događa u pravom životu. Ako vas je ikada zanimalo kako točno rade ugovori s kompanijama koje proizvode tenisice, SB Nation je uradio odličan pregled kako se to radi.

Ono što moramo shvatiti jeste da se ovdje radi o tri tipa ugovora. Ugovor broj jedan je onaj što svatko dobiva isprva, a to je merch deal. On u suštini znači da igrač ima pravo na određenu količinu stvari tog brenda za kojeg je potpisao. Taj merch ima pravo da dijeli s bilo kime, ali vrijednost te opreme koju naručuje ima limit. Ako ima nekog prijatelja kojem trebaju tenisice ili trenirka ili bilo što, nazove svoj brend i naruči što god mu treba, dok god je unutar njegovog limita vrijedosti. Taj limit skače svake godine, a dodani su i bonusi. Bonusi su novčane nagrade igraču za promociju brenda, a promovira ga tako što osvoji Skills Challenge ili bude MVP All-Star utakmice. Ovi ugovori su obično jednogodišnji, i vrijednost opreme koju igrač može dobiti obično skače svake godine.

Drugi tip ugovora je malo ekskluzivniji, u pitanju su cash deals. U suštini, svaki od ovih ugovora je napredak od prošlog. Recimo, ovi ugovori imaju sve što i merch dogovori, ali dodan je novac koji igrači dobivaju direktno na svoj račun. Obično su u pitanju neke relativno male količine, $200 do $250 tisuća dolara. Kažem, male, jer do ove poante bi igrači već mogli zarađivati pet, šest, sedam milijuna godišnje, pa im ovaj bonus i nije nešto relevantan. Ono što većina igrača voli kod ovog ugovora je što nakon nekog vremena, dobivaju svoj logo i specifične kombinacije boja na nekim već objavljenim tenisicama. Odličan primjer je Glenn Robinson III, koji je potpisan za kinesku kompaniju Li-Ning. Iako je potpisan za njih, nema svoje tenisice, već ima svoju kombinaciju boja na jednom paru Way-Of-Wade tenisica koje predstavljaju, naravno, Dwyanea Wadea. Bonusi u novcu su još uvijek bitna stvar i sa ovim ugovorima, te su odličan način da neki manje poznati igrači zarade dodatni novac tokom sezone.

Zadnji tip ugovora, i onaj najeskluzivniji, je onaj za signature shoe. Znate kako Kyrie Irving, LeBron James, James Harden, a od nedavno i Paul George imaju svoje linije tenisica? Oni su za svoje kompanije potpisani na ovaj ugovor. Naime, ovi ugovori se potpisuju na ogroman period vremena (za usporedbu, merch dogovori su na godinu, a cash dogovori na tri do pet) kako bi kompanije bile sigurne da će zadržati svog moneymakera. Ako vam nekad nije bilo jasno zašto Adidas još uvijek radi Derrick Rose tenisice, sada vam je jasno – mora po ugovoru. Tako je Harden, recimo, potpisao ugovor na 13 godina, James je potpisan do kraja života s Nikeom, kao i Kobe Bryant. Naravno, ovaj ugovor uključuje sve što smo već spomenuli, besplatan merch (primjer: Adidas je nakon potpisa Hardenu poslao čitav kamion tenisica), novac (primjer: LeBron je navodno dobio milijardu dolara za doživotni potpis s Nikeom) te, mnogima najbitnije, specijalne tenisice. James već ima 13 kolekcija, Irving ima tri, Rose ima pet, Harden i George imaju po jednu, Stephen Curry ima tri s UnderArmourom. Što me vodi do iduće bitne stvari – koje to kompanije uopće postoje?

Naravno, imamo tri najveća brenda, a to su Nike, Adidas i UnderArmour. Nike kontrolira otprilike 72% NBA igrača, ako uključimo i Jordan brend pod Nike (a trebamo, jer je Jordan samo podkompanija Nikea). Adidas kontrolira otprilike 70 igrača, ali njihovi apetiti u NBA ligi rastu iz godine u godinu. UnderArmour ima mal broj igrača, ali imaju Stepha, što je nekako i dovoljno. Kalkulacija iz 2016. godine kaže da je Curryeva vrijednost Armouru $14 milijardi. Inače, prije Currya, glavni atleta UnderArmoura je bio Brandon Jennings.

Međutim, ako se pitate da li tri kompanije imaju svakog igrača u NBA ligi, odgovor bi bio ne. Osim sada već nebitnih Američkih kompanija, imamo i jednog vrlo bitnog igrača u priči – Kina. Kineske kompanije su poznate po odnosu prema svojim igračima. Recimo, Dwyane Wade je 2012. napustio Jordan kako bi potpisao za Li-Ning. Li-Ning je kineska kompanija koja je Wadeu dala kolekciju WoW (Way of Wade) i dala mu potpunu kontrolu. Wade doslovno kontrolira dizajn, boje, te mnoge druge stvari. Naravno, Li-Ning je također ponudio veliku količinu novca, te je Jordan brend izgubio bitnog igrača. Još jedan koji je otišao u Kinu je Klay Thompson, koji sada ima svoju kolekciju tenisica u ANTA-i.

Još jedan bitan igrač je Peak. Peak je kompanija iz Kine koja ima par odličnih igrača pod ugovorom. Dwight Howard i Tony Parker predvode listu koja još uključuje Miloša Teodosića, Matthewa Dellavedovu, Georgea Hilla  i Loua Williamsa, između ostalih. PEAK je možda najpoznatiji po tome da se stvarno trude da svaki atleta bude maksimalno zadovoljan. Poznati su po tome da su uvijek spremni poslati specifičan par tenisica u Ameriku svom igraču. Po odnosu prema igračima, vjerojatno su bolji od većine kompanija na tržištu.

Jedno bitno pitanje koje se često čuje kada se priča o tenisicama je – da li svako dobije svoje tenisice? Odgovor je poprilično očigledan, ne. Ako gledate sada, samo 18 igrača ima svoje tenisice u NBA ligi. Zanimljivo je da je među njima Dellavedova, kojem je Peak prošle godine dao prvu signature tenisicu. U 18 je ubrojan i Lonzo Ball. Produkt UCLA-a će biti najmlađi igrač ikada koji nosi svoje tenisice, jer s drugim kompanijama i ne ide baš tako lako. Kyrie Irving je pozitivan primjer koji je relativno brzo dobio svoju liniju, ali to je zato što je Irving brzo eksplodirao na NBA scenu. Drugačiji primjeri su recimo George, koji je tek nedavno dobio svoju liniju, ili Anthony Davis koji još uvijek nema baš svoje tenisice, već ima svoje colorwaye. Ball je, naravno, potpisan sa Big Baller Brandom, kompanijom koja će vjerojatno imati samo atlete iz porodice Ball. Ostale kompanije imaju jasnu hijerarhiju ugovora – merch dogovor, cash dogovor pa možda signature tenisice, u zavisnosti od toga koliko si zanimljiv na tržištu.

Kako bi sve ovo malo pojednostavio, evo jedan konkretan primjer. Prvi izbor NBA drafta 2017., Markelle Fultz, je prije draft noći i prije nego što je uopće saznao za koju NBA ekipu treba igrati, dobio ugovor od Nikea. Taj ugovor znači da Fultz još uvijek nema niti svoje tenisice, niti novac od kompanije, niti svoj dizajn na nekim postojećim tenisicama. To jest, on ima jednogodišnji ugovor po kojem, do $1.5 milijun vrijednosti, može naručivati opremu od ove američke kompanije. Ako Fultzova karijera bude išla onako kako treba (dakle gledamo najbolji mogući scenario), kroz par tih jednogodišnjih ugovora Fultz bi trebao da dobije cash ugovor. Dakle, nešto slično što recimo sada ima Kevin Love. Dobio bi, idealno, svoj logo, te mali input kod dizajnova već postojećih Nike tenisica. Ako se njegova karijera nastavi u uzlaznoj putanji, kada istekne taj ugovor (koji se potpisuje na tri do pet godina), trebao bi dobiti svoje prve signature tenisice. Fultz bi tako, kroz idealno pet ili šest godina, mogao postato jedan od glavnih atleta pod Nikeom, te bi se nalazio u istoj situaciji kao LeBron James, Kyrie Irving, Kevin Durant te Paul George, ljudi koji imaju svoje linije sa Nikeom.

Sve u svemu, ovi ugovori su nevjerojatno bitni za igrače. Dok James Harden uzima $29.5 milijuna što igra za Houston Rocketse, njegov ugovor sa adidasom mu nosi još $15 milijuna godišnje. Još jedan primjer je LeBron James. On je u karijeri od košarke, putem ugovora, zaradio $203 milijuna, s tim da će još ove godine uzeti $33 milijuna garantirano, te da ima igračku opciju za još $35.6 milijuna za sezonu poslije. I kada se sve to spoji, to nije niti trećina novca kojeg je uzeo za samo jedan ugovor za Nike, gdje je inkasirao $1 milijardu. Na to još nisu dodana sva sredstva koja je zaradio u Nikeu prije potpisa na doživotni ugovor. Iako je nominalni „poslodavac“ NBA lige i njene franšize, najveći igrači većinu svog novca ipak dobivaju kroz razne sponzorske ugovore, a ugovori sa ovim kompanijama za sportsku opremu donose daleko najviše spozorskog novca. Istina, treba uzeti u obzir da nije svatko na tom nivou, Jamesa, Hardena ili Bryanta, ali svejedno.

IZVOR:  https://www.sbnation.com/2017/6/22/15843134/nba-shoe-deals-nike-adidas-under-armour-guide