Last Piece of a Puzzle – Boston Celtics

U drugoj kolumni iz ove serije obuhvatit ćemo jednu od najtrofejnijih franšiza kroz povijest, Boston Celticse. Imali su nekoliko podužih perioda dominacije, od onih ranih gdje su predvođeni Billom Russellom digli 11 naslova, preko prve Big Three ere (Bird, Parish, McHale) pa do druge Velike trojke (Allen, Garnett, Pierce).

Nakon što je 2012. krenulo raspadanje druge Velike trojke odlaskom Allena u Heat, GM Bostona Danny Ainge poslao je i Piercea i Garnetta u Brooklyn u zamjenu za nekoliko roleplayera i 3 izbora prve runde (2014., 2016., 2018.). U sezoni 2013./2014. od Leprechauna se očekivao proces reizgradnje koji bi trebao potrajati, ali uz velik broj izbora i razmjena u kojima su se kroz sezone dobili Marcus Smart, Jae Crowder, Isaiah Thomas i Evan Turner uz već tadašnje igrače, Brad Stevens (bivši trener Butler Universityja) napravio je nekakvo polučudo i stvorio konkurentnu ekipu.

Pizza Guy prošle je sezone razmjenom došao iz Phoenixa, a Stevens ga je prvotno stavio u funkciju šestog igrača te je tako započeo i ovu sezonu. No kratkim izostajanjem Smarta, omaleni razigravač prebačen je u startnu petorku u kojoj trenutačno igra sezonu karijere. Obrambeno pomalo oslabljen radi svoje visine, u napadu sve to višestruko vraća dobrim razigravanjem i izvrsnom agilnošću koja mu  omogućuje prodore pod koš. Na poziciji startnog beka šutera nalazi se Avery Bradley, još jedan od prototipa 3&D igrača koji je poznat po svojoj lockdown obrani i nekoliko clutch obrambenih trenutaka ove sezone, dok se na poziciji krila ustalio Jae Crowder, koji je došao u razmjeni s Dallasom za Rajona Ronda. On je kao i Bradley, kvalitetan 3&D igrač.

Pri početku sezone na visokim pozicijama bivši sveučilišni trener mnogo je rotirao, a to nije ništa čudno kad provjerimo popis visokih igrača, koji se tad sastojao od: Jareda Sullingera, Davida Leeja, Amira Johnsona, Kellyja Olynyka i Tylera Zellera. U međuvremenu Lee je waivean, a doveden je Jordan Mickey.

Trenutačno na četvorci i petici minute najviše odlaze Johnsonu i Sullingeru. Johnson je kroz karijeru uvijek bio role igrač, a najbolje brojke su mu bile oko 10 poena i 8 skokova. Sposoban je ubaciti tricu, iako mu je ove sezone postotak očajan (23,7%), a u napadu momčad s njim ima offensive rating za 4,1 veći te tu donosi solidan učinak. U obrani nije toliko dobar, te je tu rating za 2,0 manji s njim na terenu nego bez njega. Sullinger je izvrstan napadački igrač, oko reketa zabija otprilike 60% pokušaja, što je čak malo bolje od najboljeg napadačkog centra lige, DeMarcusa Cousinsa, ima širok arsenal tehnika, može zabiti poludistancu i tricu, a zabija oko pola svojih hook šuteva, po čemu je napredniji od još jednog elitnog centra, Marca Gasola.

Rezervnu postavu na nižim pozicijama predvode Smart i Turner. Smart je poput Bradleya odličan defenzivac, a Turner je par puta nazvan Draymondom Greenom za siromašne. On najčešće svoje napade završava polaganjima, kojih realizira preko 60%, a karakterizira ga jako dobra sposobnost razigravanja te solidna obrana te uz solidne skakačke sposobnosti predstavlja potencijalnog triple-double igrača kao što su Green i Giannis Antetokounmpo.

Na višim pozicijama rezerve su najčešće Zeller i Olynyk,  od kojih su obojica prosječni igrači za popuniti minute u rotaciji, ali ne donose preveliku prevagu na nijednom kraju terena.

Boston se s ovom ekipom prepunom prosječnih igrača nalazi oko trećeg, četvrtog mjesta konferencije, ali za borbu za naslov im ipak treba nešto više.

Glavni nedostatak Stevensove momčadi je nedostatak obrane u reketu, što možemo vidjeti iz toga da su prva momčad lige po obrani protivničkih trica, ali zadnja po protivničkim iznuđenim slobodnim bacanjima. Nijedan od visokih u ovoj ekipi nije obrambeni specijalac, a rijetko koji je bar dobar igrač na tom kraju terena. Od ozbiljnijih konkurenata za naslov, većina ima bar jednog rim protectora u ekipi:

  • Golden State Warriors – Andrew Bogut, u small-ballu Green
  • San Antonio Spurs – Tim Duncan
  • Oklahoma City Thunder – Steven Adams (Protivnički napadački rating čak za sedam manji kad je on na terenu)
  • Cleveland Cavaliers – Timofey Mozgov (Iako više ne dobiva značajnu minutažu, uloga rim protectora mu je neosporna)

Od ekipa na Istoku, većina ih također ima puno bolje centre od Sullingera koji zapravo pripada na poziciju četvorke.

  • Miami Heat – Hassan Whiteside
  • Detroit Pistons – Andre Drummond
  • Toronto Raptors – Jonas Valanciunas
  • Atlanta Hawks – Al Horford

jared sullinger-tyler zeller

 

Od navedenih samo Valanciunas nije nekakva prednost u odnosu na Sullingera, a ostala trojica bi kroz reket Kelta prošli kao Delonte West kroz LeBronovu majku.

Kao zaključak možemo izvući da je glavni nedostatak ovog tima manjak obrane u reketu te nedostatak pravog centra, zbog čega je Sullinger prebačen na tu poziciju. Jared dopušta oko 54% ubačaja iz igre u blizini obruča (preko 10% više u odnosu na Rudyja Goberta, te malo manje od 10% u odnosu na druge obrambene centre), a uz obranu u reketu dobro bi im došlo i pojačanje u reketu na drugoj strani terena, jer iako je Sullinger odličan napadač, dobro bi mu došlo da ga se upari s još jednim takvim.

Od svih petorki Bostona isprobanih kroz sezonu s nekim ozbiljnijim minutama, najbolje funkcionira upravo ona gdje Jared igra na četvorci u paru s centrom, u ovom slučaju Olynykom. Takva petorka ima net rating od +23 poena te ima skoro najveći broj asistiranih koševa.

Koje je rješenje? Ove sezone Boston će imati solidnu kampanju, gdje bi lako mogli doći do druge runde, ali ključ, tj. ključevi za išto više nalazi se u rukama Dannyja Aingea. Na nadolazećem draftu on ima izbor prve runde od Netsa, koji je zasigurno top 5, a vjerojatno i top 3. Takav izbor vrijedi mnogo, te s njim Ainge može napraviti razmjenu u kojoj će dovesti nekog All-Star centra poput DeMarcusa Cousina ili Dwighta Howarda, koji su se mnogo spominjali pred trade deadline. Također Celticsi za sljedeću sezonu imaju mnoštvo prostora u salary capu, a u zadnje vrijeme po kuloarima kruže imena Kevina Duranta i Ala Horforda.

Iako je Durant teško ostvariv cilj, sva navedena imena uz još neka su moguća, a ova ekipa uz Duranta i nekog solidnog centra je puno veći contender za naslov nego što je nesređena Oklahoma sada.

Ako ste propustili prvi dio:

Last Piece of a Puzzle – Toronto Raptors