Robert Parish: Moje brojke? Nikad me nisu zanimale. Jedine brojke koje sam pogledao bile su one na semaforu. Na kraju utakmice. Ako su bile prave, tada bih lako zaboravio što se dogodilo na parketu. Koliko sam ubacio i koliko puta sam skočio. Jer na kraju krajeva, samo je pobjeda važna.
Danas nitko tko ga nije gledao ne bi na svoju listu 10 najvećih centara svih vremena uvrstio Roberta Parisha. Ovlaš bi pogledao njegove brojke kroz karijeru i krenuo dalje. I pogriješio. Parish je dva desetljeća bio vrhunski NBA centar koji se skroz podredio kolektivu. Nikad nije težio samoisticanju.
Legendarni Wilt Chamberlain je jednom izjavio:
Iako svi govore o Jabbaru i Moses Maloneu, za mene je Robert Parish najutjecajniji centar 80-tih.
Tužba protiv NCAA lige:
Iako je Robert Parish odigrao četiri fenomenalne sezone na sveučilištu Centenary iz Louisianne, njegova NCAA karijera odigrana je u velikoj sjeni. NCAA je 1965. donijela “Pravilo 1,6”. Pod tim pravilom brucoši bi imali pravo nastupa za svoje momčadi ako bi njihove ocjene iz srednje škole i standardni test predvidjeli minimalni sveučilišni prosjek ocjena od 1,6 na ljestvici od 1-4. Centanary je kod Parisha i 12 sportaša prije njega upotrijebio nestandardizirani test i kad je pretvorio bodove, Robert je prošao. No ubrzo je NCAA obavijestila Centenary da ne priznaje test i da Parish i ostali nemaju pravo igrati. Isto su naveli da sveučilište neće biti kažnjeno ako raskine stipendije s tim sportašima. Kad je Centenary to odbio, NCAA ih je kaznio sa 6-godišnjom zabranom igranja na završnom turniru, a njihovi rezultati, statistike i samo postojanje sveučilišta izbrisani su iz knjiga. Nekoliko dana nakon te oštre kazne NCAA je povukla “Pravilo 1,6”, no zabrana je ostala. Parish je zajedno s još četvoricom igrača podigao tužbu protiv NCAA i izgubio.
Njegovo ime nećete naći ni u knjizi NCAA rekorda. Iako je bio najdominantniji sveučilišni centar NCAA komisija ga nije predložila za reprezentaciju SAD-a za PanAmeričke igre 1975. Željevši ispraviti nepravdu, njegovo sveučilište mu je platilo put za Salt Lake City gdje se održavao odabir igrača. Parish ne samo da je izabran u momčad, nego je postao kapetan momčadi koju je kasnije vodio do zlata. Iako je imao brojne ponude iz NBA i ABA lige, Parish je ostao vjeran Centenaryu 4 godine. Profesionalni skauti su bili podijeljeni oko te njegove odluke. Nisu znali trebaju li se diviti njegovoj odanosti ili biti zabrinuti zbog nelogičnosti razmišljanja.
Parish:
Nisam prešao na drugo sveučilište ili u profesionalce jer Centernary nije u ničem pogriješio. Nimalo ne žalim za tim.
Početak uz Ricka Barrya:
Kao 8. pick drafta 1976. izabrali su ga Golden State Warriorsi. Činjenica da je igrao daleko od očiju javnosti na kažnjenom Centenaryu naškodila je njegovom draft statusu budući da se od igrača izabranih prije njega jedino Adrian Dantley mogao mjeriti s njim. Prve sezone bio je rezerva Cliffordu Rayu, a momčad predvođena legendarnim Rickom Barryjem stigla je do polufinala Zapada. Dvije godine kasnije Parish je u prvoj petorci i na sjajnom prosjeku od 17,2 koša, 12,1 skokova (7. u NBA) i 2,9 blokada (4. u NBA). No Barry je u Houstonu, a Warriorsi daleko od playoffa. Sljedeće godine predvodi momčad u koševima, skokovima, blokadama i postotku šuta. Te 1980. Celticsi su izgubili finale Istoka od Sixersa. Falilo im je visine pod obručima, Dave Cowens i Cedric Maxwell (po 203cm) teško su se nosili sa Darrylom Dawkinsom i Caldwellom Jonesom (po 211cm). Boston je iz prijašnje zamjene dobio prvi pick drafta te godine i svi su očekivali da će izabrati centra Joe Barry Carrolla. No sjajni Red Auerbach je povukao još jedan genijalni potez. Mijenjao je Celticsov 1. i 13. pick na draftu u Warriorse za Roberta Parisha i 3. pick koji je iskoristio da uzme Kevina McHalea. Parish je trebao biti rezerva Daveu Cowensu, no samo nekoliko dana prije početka sezone Cowens je najavio umirovljenje i Parish je upao u petorku uz Natea Archibalda, Chrisa Forda, Larrya Birda i Cedrica Maxwella.
Prva sezona u Celticsima i odmah naslov:
Parish:
Dolazak u Celticse najbolje je što mi se moglo dogoditi. Priznajem, u Warriorsima sam bio težak. I kao osoba i kao igrač. No dolaskom u momčad u kojoj su svi podređeni samo jednom cilju-osvajanju naslova naučio sam ponovo uživati u košarci.
Robert se sjajno našao u novoj sredini. Bio je drugi strijelac i drugi skakač, odmah iza Birda i već je u prvoj sezoni osvojio NBA naslov. Godinu dana kasnije u drugoj je petorci lige. U narednim godinama slijedi veliko rivalstvo između Boston Celticsa i Los Angeles Lakersa, razdoblje zlatnih 80-tih. Parish je redoviti sudionik all-star utakmica i među najboljim skakačima i blokerima lige. Bio je izrazito brz za centra, jedan od prvih koji su istrčavali kontre i završavali akcije zakucavanjima. Posjedovao je fenomenalan šut izvana. Obrambeno također sjajan, kako u igri jedan na jedan tako i kao ključni dio momčadske obrane Celticsa. Sa Larryem Birdom i Kevinom McHaleom činio je “Big Three”, najbolju trojku visokih igrača koju je Svijet ikad vidio. Savršeno su se nadopunjavali. Posebno sa Birdom. Larry je bio vrhunski šuter i savršen asistent i kad su on i “Chief” igrali “pick and roll” bio je to praznik za oči. Ako Parishov igrač ne bi preuzeo Birda, Larry bi šutnuo neometan. Ako bi izašao, Parish bi napravio roling i nakon Birdovog dodavanja slijedilo bi snažno zakucavanje. Nikad u povijesti košarke jedno krilo i jedan centar nisu tako dobro surađivali. Bio je veliki borac čije lice nije odavalo nikakve emocije. Kao da je od kamena.
Maxwell mu je nadjenuo nadimak koji ga je pratio kroz cijelu karijeru, nadimak “Chief” ili “poglavica” po liku nijemog Indijanca iz kultnog filma “Let iznad kukavičjeg gnijezda”. 1984. je osvojio drugi NBA naslov nakon što su u nevjerojatno izjednačenom finalu pali Lakersi. Dvije godine kasnije u Bostonu je oformljena vjerojatno najbolja momčad svih vremena. Kad je bila zdrava, petorci Dennis Johnson, Danny Ainge, Larry Bird, Kevin McHale i Robert Parish nije bilo ravne. Na klupi su imali dva bivša all-stara Billa Waltona i Scotta Wedmana, te dvojicu sjajnih bekova Jerrya Sichtinga i Sama Vincenta. Prohujali su ligom i osvojili Bostonov 16. naslov. U Boston Gardenu su dobili 50 od 51 utakmice.
Kad se danas sjetim tih vremena, ne mogu vjerovati koliko smo bili dobri. Uništavali smo protivnike.
Godinu dana kasnije pogodila ih je strašna serija nesreća. Prvo se na zabavi predozirao i umro rookie Len Bias, igrač kojem su predviđali da bi mogao dosegnuti Jordanovu veličinu. Slijedile su ozljede Aingea, Wedmana i Waltona. No, za Parisha vrijeme kao da je stalo. Protiv Detroita je odigrao utakmicu karijere- 34 koša, 19 skokova, 9 asistencija i 5 blokada. Protiv Philadelphie je ostvario jedini triple-double u karijeri. Celticsi su nekako stigli do finala Istoka gdje su ih čekali Pistonsi.
Nokaut Billa Laimbeera:
Momčad Detroit Pistonsa iz druge polovice 80-tih zvali su “Bad Boysi”. A najlošiji među lošim dečkima bio je svakako incidentni bijeli centar Bill Laimbeer. Finale Istoka 1987. donijelo je dvoboj ozljedama izmučenih veterana iz Bostona i momčadi u usponu iz Detroita. Kod rezultata 2-2, u petoj utakmici Parish je po prvi i jedini put u karijeri izgubio živce.
Parish:
Bill mi je uvalio lakat, što je u redu. I ja sam ih dovoljno uvalio u karijeri. Jedan, pa još jedan. Kažem mu, Bill pazi malo. Odgovorio mi je neka ne serem. Nisam izdržao.
Iznervirani Parish je sa četiri udarca složio Laimbeera na parket Boston Gardena. Publika je podivljala od sreće, a suci uopće nisu ni zaustavili igru. Nisu vidjeli, ili bolje rečeno nisu htjeli vidjeti ništa. Laimbeer je dobio što je tražio. Parish je naknadno kažnjen s utakmicom neigranja i kaznom od 8 tisuća dolara. Bird, koji je i sam imao šakački obračun s Laimbeerom je nakon utakmice izjavio:
Bilo je to jedno od dobrih djela u povijesti civilizacije.
Bostonske novine su bile jednoglasne: “Pravda je učinjena”. Celticsi su nekako u sedam utakmica izbacili Pistonse, no u finalu su Lakersi bili prejaki. I tu polako počinje pad Celticsa. Ozljede i godine su počele uzimati svoj danak. Prvo Walton, pa Johnson, Bird i McHale. No najstariji među njima pokazao se kao najizdržljiviji. Kad su u sezoni 1988/89 Celticsi ostali bez Birda, Parish je sa 35 godina bio 2. skakač lige i 3. po postotku šuta. Pokazao je da je velik igrač i bez Birda za što je bio nagrađen izborom u treću petorku lige. U Bostonu igra još pet odličnih sezona, posljednju uz našeg Dina Rađu.
Rađa:
Chief je genijalac. Sve može i sve zna. Ima 40 godina, a u jednoj akciji je triput blokirao 17 godina mlađeg Alonza Mourninga. Van terena je veliki šaljivđija, no kad počne utakmica, vrhunski je profesionalac.
U posljednjoj utakmici sezone uništava Bullse. Bullsi su trebali pobjedu da budu ispred Knicksa na prvom mjestu Istoka. Iako Celticsima utakmica nije ništa značila, pobijedili su nakon dva produžetka 104-94. Dee Brown je sa 40 koševa bio briljantan, no igrač odluke bio je Parish koji je u drugom produžetku sam nadvisio Bullse 6-4. Iako u 41. godini života, u toj utakmici je odigrao čak 51 minutu. Bullsi su tako ostali utakmicu iza Knicksa, što ih je koštalo u playoffu pošto su u od Knicksa ispali u sedmoj utakmici odigranoj u Madison Square Gardenu.
Nakon 14 godina u zelenom dresu Celticsa potpisuje za Charlotte Hornetse. Tamo je bio rezerva i mentor Mourningu.
Kad sam otišao u Charlotte, želio sam pomoći Alonzu savjetima i igrati kojih 15-20 minuta. To mi je dovoljno. Kad se cijelu karijeru gurate i laktarite s tipovima poput Pata Ewinga, vaše tijelo osjeća razliku između 15 i 35 minuta igre.
Šestog travnja 1996. odigrao je svoju 1561. utakmicu, srušivši rekord Kareema Abdul-Jabbara. U pobjedi protiv Cavsa sudjelovao je sa 14 koševa, 9 skokova, 4 asista i 3 blokade. U 43. godini života!
Kraj uz Jordana:
Nakon dvije godine u Charlotteu, karijeru završava u Chicago Bullsima uz Jordana, Pippena, Kukoča i Rodmana. Bullsi su te 1996/97 bili klasa za sebe i Parish se nije previše naigrao, no osvojio je svoj četvrti naslov NBA prvaka. Izabran je među 50 najvećih svih vremena i u Hall of Fame. Njegov dres s brojem 00 umirovljen je u Bostonu. Umirovio se sa rekordnih 1611 odigranih utakmica. Borio se s centrima od Jabbara do Shaquille O’Neala. Otkrio je i tajnu svoje dugovječnosti.
Karate i joga. Svaki dan. Bio sam dobar prema svom tijelu i ono mi je omogučilo 25 godina igranja vrhunske košarke.
Bivši igrač Celticsa Danny Ainge:
Parish je bio ultimativni timski igrač. Imali smo Birda i McHalea pa smo ga često zanemarivali. U nekoj drugoj momčadi mogao je imati 25 koševa i 15 skokova u prosjeku. No njega to nije zanimalo. Kad smo ga trebali, bio je uvijek tu. Nikad nije gunđao ako je netko drugi dobio loptu ili ako bi ga trener posjeo na klupu. Znalo se dogoditi da ga 4-5 utakmica u nizu ignoriramo a sljedeću zaključimo da nam treba. “Chief” bi zabio 25 koševa i šutio.