Maurice Podoloff

Maurice Podoloff bio je odvjetnik i prvi predsjednik NBA lige. Njegove pregovaračke sposobnosti i istaknuto vizionarstvo pomogli su ligi na njenom trnovitom putu 40-ih do uspješne, brze i moderne igre kakvu gledamo danas.

Podoloff je rođen u Ruskom Carstvu 1890., ali radi tadašnjeg lošeg vođenja knjiga mogao je samo nagađati da li se rodio 18. ili 31. kolovoza negdje u okolici Odese. Malo nakon njegovog rođenja, njegovi siromašni roditelji emigriraju u Ameriku.

Pri dolasku u New York, obitelj je imala jedva dovoljno novca da plati prvu mjesečnu stanarinu za stan bez tople vode. Ponekad im je nakon plaćanja stanarine preostajalo tek toliko da kupe nešto ustajalog kruha. No, njegov je otac s vremenom uspio postati uspješan trgovac nekretninama. U vrijeme kad je Podoloff bio spreman za koledž, njegova je obitelj bila dovoljno imućna da ga pošalje na Sveučilište Yale, na kojem je diplomirao 1913. godine. Odlučio je dobiti odvjetničku diplomu i vratio se na Yale na još dvije godine studija.

Podoloffov otac imao je u vlasništvu više ureda na uglu ulica Chapel i Church u New Havenu, Connecticut. Podoloff prvi posao u struci radi za odvjetnika Sama Masona, koji je bio najmoprimac jednog od tih prostora. No, nakon nekoliko godina Podoloff uviđa da pravo nije za njega i pridružuje se ocu u trgovanju nekretninama. Uskoro im se pridružuje i njegov brat Jake, stručnjak za osiguravajuće premije za komercijalne zgrade i tako je rođena tvrtka “A. Podoloff and Sons inc., Real Estate and Insurance”. Podoloffi  vode 22 stambene zgrade u New Havenu i dobro zarađuju.

Kupili su zapušteno staro klizalište u New Havenu, renovirali su ga i pokušali naći način da na tome zarade. Najprije su osigurali sedmogodišnji najam od strane Yale hokej tima, koji je prostor koristio za svakodnevne treninge i utakmice. No, nedjeljom je dvorana bila neiskorištena, pa su Podoloffi odlučili kupiti profesionalnu hokejašku ekipu. Tim iz New Havena natjecao se protiv kluba iz Providenca, Springfielda, Bostona i Philadelphije u ligi koja je u ono vrijeme bila poznata pod imenom Kanadsko-Američka hokejaška liga.

Podoloffova veza s košarkom, još jednim sportom o kojemu je malo znao, razvila se iz prijateljstava s Alom Sutphinom, vlasnikom Cleveland Arene. Sutphin je bio Podoloffova veza za ulazak u predsjedništvo Američke hokejaške lige. Godine 1946. Sutphin i ostali vlasnici hokejaških timova tražili su način da ostvare profit u dvoranama tijekom jeseni i zime, i Sutphin dolazi na ideju o osnivanju nove profesionalne lige – košarkaške.

Šestog lipnja 1946. (druga obljetnica dana D), više od deset muškaraca skupilo se u hotelu Commodore u New Yorku i osnovali su BAA (Basketball Association of America). Kako su mnogi od njih već bili vlasnici hokejaških ekipa, svi su poznavali Podoloffa i izabrali ga za prvog predsjednika lige. Tada Podoloff postaje prva osoba koja ja ikada istodobno predsjedala u dvije profesionalne sportske lige.

U početnoj godini BAA liga okupila je ekipe iz 11 gradova: Bostona, New Yorka, Philadelphije, Providenca, Toronta, Washingtona, Chicaga, Clevelanda, Detroita, Pittsburhga i St. Louisa. Kako su mnoge ekipe imale bar neku vezu s hokejom, nova liga je u mnogim pogledima organizirana kao hokej, pogotovo što se tiče rasporeda utakmica i doigravanja. Prvih nekoliko godina BAA-u bilo je teško, jer su se natjecali sa starijom, organiziranijom NBL ligom.

“Prva utakmica nove lige održala se u Torontu, 1. studenog (1946.)”, piše Podoloff. “Nije bila sasvim uspješna. Nakon toga su se odigrale i ostale utakmice, i one su bile mnogo manje uspješne.”

Sutphin je na jasan i glasan način dao Podoloffu do znanja da je budućnost BAA lige ugrožena i ukoliko se nešto ne učini za podizanje popularnosti igre, najvjerojatnije će biti ukinuta. Podoloff je isprva vjerovao da liga jednostavno treba više ekipa i veći broj dinamičnijih i atraktivnijih igrača. Da bi iskušao svoju teoriju,  uz pomoć ostalih, uspio je u spajanju BAA i NBL liga u sezoni 1949/50, što je dobilo novo ime: the National Basketball Association (NBA), i ligu od 17 klubova. No, nakon dvije godine, Podoloff spoznaje da loša popularnost igre nema veze s brojem klubova i igrača. Ustvari, veći broj ekipa značilo je da više ekipa stoji na klimavim financijskim nogama, jedva uspijevajući pokriti svoje troškove.

Unatoč  nezainteresiranoj upravi, Podoloff uspijeva održati ligu, za što dobiva priznanje od, ni više ni manje nego Eddieja Gottleiba, legende Philadelphia Warriorsa. “Bio je veliki rukovodilac”, rekao je Gottlieb. “Znao je kada se treba postaviti čvrsto, a kada mekše. Bez njega nikad ne bismo preživjeli porođajne muke. Svojom je snagom gurao igru naprijed.” Podoloff je spasio NBA svojom voljom da odgađa naplatu slabijim timovima, čak je tim timovima i povremeno posuđivao novac. “Njegov genij”, dodaje Gottlieb, “sastojao se u činjenici da je znao koji su timovi morali ostati da bi to postao dobar posao.”

Postalo je očigledno da je nekoliko ključnih pravila igre razlog što igra ne dobiva na popularnosti. Nedostatak vremenskog ograničenja napada, na primjer, dozvoljavao je ekipi da uspori ritam i odugovlači koliko god je potrebno da zadrži vodstvo. Podoloff je 22. studenog 1950. prestravljeno gledao kako je dobra ekipa ponizila bolju rezultatom 19:18!

Iako neki objavljeni izvještaji daju Podoloffu zasluge za ideju napada u trajanju od 24 sekunde, on sam  priznaje da je začetnik ideje slatkorječivi talijanski imigrant Danny Biasone, vlasnik Syracusa Nationalsa.  Dok su se s vremena na vrijeme vodile rasprave o usvajanju pravila o ograničenju trajanja napada, nikome nije palo na pamet da ograniči vrijeme za šut.  Biasone je predstavio tu ideju 22. travnja 1954. na godišnjem sastanku vodstva NBA lige.

Prema Podoloffu, Biasone nije slučajno odabrao trajanje napada od 24 sekunde. On je 1953. i 1954. prisustvovao utakmicama “naoružan” štopericom i mjerio koliko je vremena potrebno da ekipa zabije koš. Dolazi do brojke od 75 do 80 šuteva po ekipi, što je u prosjeku jedan šut svakih 18 sekundi. Objasnio je da se odlučio za 24 sekunde jer bi taj limit dozvolio dovoljno vremena za šut bez odugovlačenja.

U Syracuseu je sazvan specijalni sastanak vlasnika klubova, za čije je trajanje Biasone prikazao kako takav napad funkcionira. Podijelio je svoje Nationalse u dvije ekipe koje su odigrale pokusnu utakmicu vođenu Biasoneovom štopericom. Vlasnicima se svidjelo što su vidjeli i složili su se da ideju isprobaju sljedeće sezone. U to je vrijeme, ipak, Podoloff izrazio svoju sumnju glede toga, plašivši se da će uništiti igru na koju su gledatelji navikli.

Naprotiv, bio je to trenutačni uspjeh. Sezone 1954/55 posjećenost NBA utakmicama raste 57% u usporedbi s prošlim godinama i popularnost igre penje se do neba. “Da nije bilo Dannyja”, kaže Podoloff za New York Times 1977., “NBA ne bi potrajala još pet-šest godina. Imali smo i druge ljude koji su poznavali košarku – Eddiejaa Gottlieba, Reda Auerbacha, Johna Kundla – ali Danny, on je to učinio.” Dolaskom brze igre, igre s više koševa, NBA je konačno bila u poziciji prodati televiziji prava na prijenose utakmica. “Sjećam se našeg prvog ugovora s televizijom (1954.)”, rekao je Podoloff 1976. “Dobili smo 3000 dolara po utakmici i 5000 dolara po utakmici doigravanja.”

Podoloff je imao svoje prste i u drugim detaljima koji su pozitivno djelovali na atraktivnost igre.  Tijekom Podoloffove vladavine odigrala se prva NBA All-Star utakmica 1951. godine, ideja posuđena od MLB lige. Bio je bar djelomično odgovoran za dodatna slobodna bacanja, udaljavanje linije slobodnih bacanja i usavršavanje pravila vezanih uz suđenja.

U tijeku  Podoloffova sedamnaestogodišnjeg predsjedanja NBA ligom, najslavniju svađu imao je s trenerom Boston Celticsa, Redom Auerbachom. Naime, Auerbach je bio poznat po paljenju “pobjedničke cigare” u zadnjim minutama utakmice kada je smatrao da je njegov tim pobijedio. “Naplatio mi je mnogo, mnogo kazni”, prisjeća se Auerbach u Springfield Unionu nedugo nakon Podoloffove smrti 1985. godine. Iznenađujuće, Auerbach je rekao da je s Podoloffom imao jedan zdrav, gotovo topao odnos, kojega je opisao kao bistrog, rječitog čovjeka.

Malen rastom, Podoloff nije nikada igrao košarku, ni hokej ako je to uopće važno. Nakon odstupanja s predsjedničkog mjesta u ligi 1963., zabavljali su ga osvrti o sebi kao o “košarkaškom čudotvorcu”. Godine 1976., u New York Timesu, sam si je oduzeo taj naziv rekavši: “Vodio sam posao, jednostavno tako. Ovo vas može šokirati, ali prije no sam preuzeo predsjedništvo profesionalne lige, pogledao sam točno jednu košarkašku utakmicu u životu.”

Podoloff je izabran u Naismithovu memorijalnu košarkašku Kuću Slavnih 1973. godine. Također mu je odana počast s preimenovanjem  MVP nagrade u Maurice Podoloff Trophy. Umro je 24 studenog 1985, u dobi od 95 godina.

Osobni karton

Ime: Maurice
Prezime: Podoloff
Predsjednik (komesar): 1946-1963
Rođen: 18. kolovoza 1890.
Umro: 25. studenog 1985.
Prijašnje zanimanje: Odvjetnik
Primljen u Kuću Slavnih: 1974