Ispod radara: Will Barton

Svake godine NBA nam donese nekoliko iznenađenja. Uvijek se pojavi ekipa koja sve iznenadi i igra iznad očekivanja, pojavi se nova zvijezda u ligi, a pojavi se i igrač za kojeg skoro nitko nije znao, a odjednom igra sezonu svoga života. To je ove godine Will Barton iz Denver Nuggetsa.

Will Barton rođen je 6. siječnja 1991. godine u Baltimoreu, najvećem gradu u američkoj saveznoj državi Maryland. 2010. godine Barton je bio šesti najbolji srednjoškolac u državi, a u pet godina promijenio je čak četiri srednje škole (jednom je ponavljao razred). Kao maturant i prije upisa na koledž Barton je prema ESPN-u bio proglašen najboljim bek-šuterom u svojoj generaciji. Dobio je ponude od šest sveučilišta, a izabrao je Memphis te je usput pozvan na Jordan Brand Classic 2010.

Prve godine za Memphis Tigerse igrao je svaku utakmicu te bilježio 12 poena, 5 skokova, 3 asistencije i više od jedne osvojene lopte, sve za 30 minuta igre – najvećoj minutaži u svojoj momčadi. U svojoj drugoj godini Barton je „podivljao“ i za 35 minuta igre u prosjeku predvodio momčad u poenima (18) i skokovima (8), što je bilo dovoljno da osvoji i nagradu za C-USA igrača godine. Budući da mu je s tim uspjehom porasla „vrijednost“, odlučio se odmah prijaviti za NBA Draft 2012. godine, odustajući tako od posljednje dvije godine koledža.

Većina skauta predviđala je da će Barton biti izabran između 29. i 35. mjesta, ali pao je čak do 40. mjesta na kojem su ga uzeli Portland Trail Blazersi. No, s vremenom smo naučili da je taj draft bio pun takozvanih sleepera, pa su recimo Jae Crowder i Draymond Green birani 34. i 35., a Khris Middleton 39. Barton je prve godine u Portlandu igrao iza Wesa Matthewsa i Saše Pavlovića, tako da je minute dobivao na kapaljku i nekoliko puta je slan u Razvojnu ligu, ali ipak je uspio igrati u čak 73 utakmice (no samo s 4 poena u prosjeku). Sljedeće sezone u Portlandu mu je bilo još teže. Pavlovića više nije bilo, što mu je trebalo pomoći, ali Blazersi su draftali C.J.-a McColluma i Allana Crabbea. Međutim, Barton se za svoje minute izborio i u utakmici protiv Netsa pokazao za što je sve sposoban. Završio je susret s 20 poena, 11 skokova i 4 asistencije, čime je dobio veće poštovanje od trenera, ali i lige. Tako je u doigravanju te sezone bio ključan igrač u pobjedi nad San Antonio Spursima u četvrtoj utakmici polufinala.

No, osim tih nekoliko bljeskova Barton se nije mogao s puno toga hvaliti. U te dvije godine šutirao je samo 39% za dva, odnosno mizernih 19,8% za tri poena, a nikako se nije uklapao u momčad Blazersa. Sezone 2014./2015. LaMarcus Aldridge je ušao u posljednju godinu svoga ugovora, a Blazersi su shvatili da im je ovo možda zadnja prilika da nešto naprave u doigravanju. Odlučili su dovesti pojačanje na dvojci i tako su u veljači 2015. u Nuggetse poslali Bartona, Victora Clavera, Thomasa Robinsona i zaštićeni pick za Arrona Aflala i Alonza Geeja. Claver i Robinson bili su odmah otpušteni, dok je Bartonu pružena prilika (ponajviše zbog prijateljstva sa skautom Nuggetsa).

Odradio je sezonu do kraja i na ljeto produžio ugovor s Nuggetsima, a preko ljeta prije početka ove sezone provodio je dodatno vrijeme u dvorani (tako je sâm rekao), što se itekako vidi u njegovoj igri. Prije svega, poboljšao je svoj šut – prije ove sezone realizirao je samo 23% šuta za tri poena, što je sada skočilo na 35%, ali važno je napomenuti da je u studenom i prosincu imao 44%, odnosno 39%. No, ono što Bartona čini uistinu nezgodnim igračem zapravo je njegova mogućnost da uzme obrambeni skok i projuri terenom te tako kazni protivničku obranu prije nego što se posloži:

U siječnju je Barton bio u vrhu lige po učinkovitosti poena u tranziciji – ispred njega su bili samo LeBron James i Steph Curry. Osim toga, postao je jedan od najefikasnijih pick&roll igrača, a njegov atleticizam i „vižljavost“ stvaraju puno problema obrani kada ide prema košu.

Zbog problema Nuggetsa s ozljedama, a pogotovo onih Danila Gallinarija, Barton je svoj vrhunac sezone dosegao u prosincu i siječnju, kada je u prosjeku imao 17 poena, 7,3 skoka, 2,7 asistencije, 0,7 blokada i 1,3 osvojenu loptu – sve to kao igrač s klupe! Nažalost, na štetu Bartona, trener Mike Malone napravio je u međuvremenu neke promjene u rotaciji i više minuta daje obrambeno orijentiranom Garryju Harrisu, pa su mu prosjeci tijekom veljače i dijela ožujka pali na 13,8 poena, 5,6 skokova, 3 asistencije i 0,8 osvojenih lopti – ali su još uvijek dovoljno dobri da ga stave u vrh konkurencije za najboljeg šestog igrača godine.

Najbolji zaključak ovog pregleda igre Willa Bartona riječi su njegovog trenera Mikea Malonea: „Što slijedi dalje? Hoće li još napredovati ili ne? Hoće li njegove brojke porasti? Da budem iskren, ne znam odgovor na ta pitanja. Bit će zanimljivo vidjeti. Ne znam što slijedi za Willa Bartona, ali znam da sam zahvalan što igra upravo za Denver Nuggetse i zahvalan sam što je velik dio svega onoga što pokušavamo napraviti ovdje. On je velik dio naše budućnosti.“

OSOBNI PODACI:

Ime i prezime: William Denard “Will” Barton

Visina: 198 cm

Težina: 79 kg

Rođen: 6. siječnja 1991. u gradu Baltimore, Maryland

Srednje škole: City College High, National Christian Academy, Lake Clifton Eastern, Brewster Academy

Sveučilište: Memphis

Draft: 40. izbor 2012. (druga runda, Portland Trail Blazers)

REKORDI:

Koševi: 32 (New Orleans, 20. prosinca 2015.)

Skokovi: 13 (Golden State, 2. siječnja 2016.)

Osvojene lopte: 4 (Orlando, 8. prosinca 2015.)

Asistencije: 7 (Golden State, 2. siječnja 2016.)

Blokade: 2 (u više navrata)