Prilikom kreiranja kojekakvog popisa najboljih igrača u povijesti NBA lige besmisleno je izostaviti igrača koji je svojim stilom igre uveo živost u košarku. Njegova silueta i danas stoji na službenom logu NBA lige, a o njemu bi se znatno više govorilo da nije igrao u vrijeme kada su nepobjedivi Celticsi cijelo jedno desetljeće nemilosrdno gazili sve protivnike pred sobom.
Popularni The Logo jedan je od rijetkih velikana u povijesti košarke koji je cijeli svoj igrački vijek proveo u jednom klubu, ali i jedan od rijetkih kvalitetnih košarkaša, koji svoju fantastičnu igračku karijeru ne može usporediti s brojem NBA trofeja koje je osvojio. Koliko je bio statistički moćan i nepokolebiv igrač svjedoči i podatak da je titulu za MVP-a finala osvojio unatoč tome što je bio poražen u finalu. Impresivna karijera, ali i ne tako impresivna riznica trofeja koje (ni)je osvojio s klubom. Ukratko – Jerry West.
Bio je najbolji onda kada je svom klubu najviše potreban, zabijao u ključnim trenucima, tako da nije bez razloga prozvan Mr. Clutch, no doživio je i dosta šala na svoj račun, budući da je nerazgovjetno pričao i svojim neugodnim naglaskom, koji svoje korijene vuče s Apalacha, stvarao višak decibela u ušima svojih suigrača. Sami njegovi počeci nisu išli ka košarkaškom smjeru. Rođen u Cheylanu u West Virginiji, bio je jako nizak, tako da su mu njegovi roditelji morali davati svakojake lijekove i tablete za rast. Prije srednje škole češće je viđen po šumama, dok je išao u lov, nego na kojekakvim igralištima. No, neposredno pred upis u srednju školu stvorila se njegova ljubav prema košarci. Kako je do tada i dobio nešto na visini te je uz to i često trenirao još u ranoj dobi šuteve sa svih pozicija, imao je zapaženu srednjoškolsku karijeru, koja ga je uostalom i progurala u bolje sveučilište i u konačnici usmjerila u NBA ligu.
Srednjoškolska slava i selidba u Los Angeles
Nakon impresivne srednjoškolske karijere na poziciji krilnog centra, na sveučilištu je promijenio poziciju na parketu, igrao je poziciju razigravača. No, zanimljivo je da je West imao čak ponude sa 60 američkih sveučilišta, no nije se dao pokolebati te je izabrao ono domaće te nastupao za West Virginia Mountaneerse. Prvu sezonu se i nije pretjerano naigrao, no dolaskom novog trenera Freda Schausa dobivao je više minuta na parketu, koje je znao iskoristiti i opravdati trenerovo povjerenje. Imao je impresivnu statistiku tijekom sveučilišne karijere, jednu sezonu s prosjekom od 26,6 poena i 12,3 skokova po utakmici te jednu s 29,3 poena i 16,5 skokova po utakmici. Na NCAA turniru od pet utakmica 1959. West je ubacio čak 160 poena, da bi u posljednjoj sveučilišnoj sezoni zabilježio čak 30 double-double učinaka uz čak 15 utakmica s 30 ili više postignutih poena. Dovoljno visoki statistički materijali za dostojnu NBA karijeru.
Odmah je bio prijavljen na NBA draft 1960., da bi ga za drugog picka izabrali Minneapolis Lakersi neposredno prije svoga preseljenja u Los Angeles. S Westom u momčadi Lakersi su posjedovali iznimno dobar roster te se dalo nagovijestiti da bi ta momčad Lakersa mogla bilježiti sjajne rezultate. S Elginom Baylorom je činio fascinantan duet, takav da su ih nakon prve sezone nazvali Mr. Inside i Mr. Outside. Naime, Baylor je bio nemilosrdan unutar reketa, dok je isto takav s vanjskih, šuterskih, pozicija bio upravo Jerry West. West se savršeno uklopio u svoju novu momčad, a kao izvrsna podloga za solidnu minutažu u svojoj rookie sezoni služila je činjenica kako je trener tadašnjih Lakersa bio upravo Fred Schaus, čovjek koji je “otkrio” Westa kao košarkaša.
Sa 17,6 poena, 7,7 skokova i 4,3 asistencije bio je jedan od zaslužnijih za prolaz Lakersa u doigravanje. Tamo su u pet utakmica svladali Pistonse, da bi ih porazili St. Louis Hawksi u sedam utakmica, s tim da je posljednja utakmica završila rezultatom 105:103 u korist Hawksa. Naredne sezone West je morao podignuti svoju igru na nešto višu razinu, iz razloga što Lakersi većim dijelom sezone nisu mogli računati na usluge Elgina Baylora, koji je zbog obveza u američkoj vojsci morao završiti sezonu nakon samo 48 odigranih utakmica.
West je tako bio prvi strijelac Lakersa sezone 1961/62, ubacio je 30,8 poena po utakmici, a sa 7,9 skokova i 5,4 asistencija po utakmici zaslužio je i mjesto u prvoj postavi te NBA sezone. Pobjedom nad Pistonsima u doigravanju osigurali su svoje prvo NBA finale od kada Lakersi igraju u Los Angelesu i od kada je član njihovog kadra Jerry West. Pri 2-2 u finalnoj seriji, peta utakmica je bila ta koja bi mogla slomiti cijelu seriju. West pogađa polaganje sa zvukom sirene i Lakersi su bili na domak povijesne titule. No, Celticsi su se uspjeli vratiti i pobjedom u šestoj utakmici su vratili stvari na početak. U posljednjoj, sedmoj, utakmici Selvy promašuje šut za titulu Lakersa i time je zapravo i počelo veliko rivalstvo ta dva kluba, rivalstvo koje je obilježilo cijelo jedno desetljeće.
Rođeni u pogrešno vrijeme
U novoj sezoni su Lakersi povratkom Baylora bili kompletni, West je bio na standardno visokoj razini po svim segmentima igre, no zbog ozljede nije bio na raspolaganju u ključnim utakmicama sezone. Lakersi su ponovno igrali finale sa Celticsima i ponovno bili ti koji su pognute glave napustili parket. Ovoga puta su Celticsi s Billom Russellom, Bobom Cousyjem, Billom Sharmanom, Johnom Havlicekom i Samom Jonesom slavili nakon šest utakmica finalne serije. Sezona 1963/64 ponovno nije bila jedna od onih boljih za Lakerse. Uslijedio je poraz znatno ranije od očekivanog, od Hawksa u prvom krugu doigravanja.
Nova sezona je pak zahtijevala kojekakve promjene. The Logo je bio vođa momčadi, igra Lakersa bazirala se na njegovoj igri i cijela je momčad “plesala kako je on svirao”. West je te sezone svoju statistiku povećao na 31 poen po utakmici. U seriji protiv Baltimore Bulletsa West je odigrao pet briljantnih utakmica, zabijao je prosječno 46,3 poena, što je i danas aktivni rekord NBA lige. Posebno se istaknuo u drugoj utakmici, kada je postigao 52 poena, gotovo pola poena svoje momčadi. No, tu savršenu sezonu The Loga i nove generacije Lakersa ponovno su upropastili još savršeniji Celticsi u pet utakmica. Ni 40,6 poena Westa po utakmici nisu mogli popraviti realnost 60-ih godina prošlog stoljeća. Igrači poput Westa i Baylora jednostavno su se rodili u pogrešno vrijeme.
Sezona 1965/66 prošla je u jednakom tonu. West je zabilježio svoj prosjek karijere s 31,3 poena, 7,1 skokova i 6,1 asistencija po utakmici, Lakersi su uspješno odigrali regularni dio sezone, svladali St. Louis Hawkse u doigravanju, no Celticsi su bili jednom riječju nepobjedivi. No, Lakersi su imali priliku. I ovoga puta je Boston slavio titulu nakon sedam utakmica finalne serije. Sljedeće sezone West je bilježio 28 poena po utakmici, no sezonu je morao završiti ranije nego planirano zbog ozljede. Koliko je on nedostajao svojoj momčadi vidjelo se nakon poraza od San Francisco Warriorsa u prvom krugu doigravanja.
Nova sezona, stari problemi. Regularna faza sezone odigrana fascinantno, kao i prethodnih par sezona. West je na standardno visokoj razini, iako su mu statistički podaci u stalnom procesu opadanja. Nakon pobjeda nad Bullsima i Warriorsima, slijedio je novi okršaj sa starim poznanicima. Pogađate, riječ je o – Boston Celticsima. Ni ovoga puta Lakersi nisu imali lijeka za najubojitiju i najučinkovitiju momčad u povijesti lige. Nakon novoga poraza u šest utakmica mnogi su se pitali mogu li Lakersi uopće doći do naslova.
Ni s Chamberlainom ne mogu svladati Celticse
Svoju fantastičnu momčad, odlične pojedince, u koje je dakako spadao i sam West, Lakersi nisu mogli okruniti trofejem. Godine 1968. Lakersi dovode Wilta Chamberlaina iz Philadelphia 76ersa. No, Chamberlain nije bio u dobrom odnosu s trenerom Butchem van Breda Kolffom, koji ga je smatrao previše egoističnim, škrtim i sebičnim te koji je mislio da veliki Wilt ipak nije dostojan nositi dres kluba iz Los Angelesa. No, Chamberlain nije mirno promatrao tu situaciju. Centar Lakersa je Kolffa nazvao najgorim trenerom u povijesti, a bio je i spreman posegnuti rukom na svog trenera, da bi taj scenarij spriječio Elgin Baylor.
No, unatoč nesuglasicama unutar klupskih redova, Lakersi su izborili novo doigravanje. Pobjedama nad Hawksima, koji su se tada preselili u Atlantu te San Francisco Warriorsima, Lakersi su još jednom odmjerili snage sa sjajnom generacijom Celticsa. I ovoga puta je završilo kobno. Novi poraz u sedam utakmica, s triple-doubleom Westa u posljednjoj utakmici (43 poena, 13 skokova, 12 asistencija). No, Celticsi i Lakersi su se za razliku od prethodnih finala ovoga puta iznimno poštivali. West je unatoč činjenici što nije osvojio prsten proglašen najkorisnijim igračem finala i sezone, dobio je veliku podršku i velikog Billa Russella, dok mu je Havlicek prišao i kao u kojekakvim sapunicama rekao: “Jerry, volim te!”
Pod vodstvom novog trenera, Joea Mullaneya Lakersi su se nadali novim danima svoje slave. No, Chamberlain se suočio s ozbiljnom ozljedom, što je ponovno svu odgovornost za igru Lakersa prebacilo na Westa. Ponovno je vodio kluba s 31,3 poena u prosjeku, no ni to nije bilo dovoljno za novo NBA finale. Kobni su ovoga puta bili Knicksi, koji su slavili nakon sedam utakmica, a zanimljivo je da je West i tada predvodio Lakerse, unatoč tome što su mu obje ruke bile ozlijeđene. Sljedeća sezona bila je prva u razdoblju 70-ih, a koliko nesreće je imala ova generacija Lakersa govori i podatak da su nakon uspješne ere Celticsa “naletjeli” i na onu Milwaukee Bucksa. Premda je West tada već bio u dobi od 32 godine ponovno je bilježio senzacionalne utakmice te je po tko zna koji put bio predvodnikom igre Lakersa. Lakersi su 1971. godine bili poraženi u finalu Zapadne konferencije od već navedenih Bucksa, koje je predvodio buduća zvijezda Lakersa, Lew Alcindor, kasnije znatno poznatiji pod imenom Kareem Abdul-Jabbar.
Lakersi su učinili neke preinake za novu sezonu, postavivši legendarnog Billa Sharmana za novog trenera. No, sezonu su igrali bez Baylora. Nova ozljeda natjerala je još jednu legendu u igračku mirovinu. Ali, to je i novi pokazatelj o tome koliko je Baylor zapravo nesretan. Puno jedno desetljeće se “krvavo” borio za NBA prsten, da bi ga Lakersi osvojili samo godinu dana nakon njegovoga umirovljenja. Nakon Celticsa i Bucksa, u finalu NBA sezone 1971/72 Lakersi su igrali s New York Knicksima. Iako je West totalno šuterski podbacio u prve dvije finalne utakmice, u trećoj je sve ispravio te je u toj utakmici došao do brojke od 4.000 poena u doigravanjima. Pobjedom od 4-1 nad Knicksima West i cijeli Los Angeles su konačno imali razlog za slavlje.
Odlazak u mirovinu, ali ostanak u košarci
Tada je West imao već 33 godine i bilo je poznato kako njegov igrački vijek neće još puno trajati. Odigrao je još dvije sezone, u kojima je bilježio oko 20 poena po utakmici, dok je u tome razdoblju odigrao još jedno NBA finale koje je još jednom neuspješno završilo za njega. Slavljenici 1973. godine bili su Knicksi. Sljedeće godine West se odlučio povući iz profesionalne košarke i okončati svoju senzacionalnu igračku karijeru, koja pak nije okrunjena dostatnom količinom trofeja. Onih individualnim ima i više nego dovoljno. Mogao se hvaliti nekim pojedinostima, koje nitko do danas nije uspio napraviti, biti najbolji igrač sezone bez osvojenog trofeja, najbolji strijelac doigravanja i dosta toga.
Nakon umirovljenja okušao se u poziciji trenera Lakersa, da bi nekoliko godina potom shvatio kako bi mu bolje odgovarao posao generalnog menadžera. Zaslužan je za dovođenje igrača poput Shaquillea O’Neala, Vlade Divca i Kobeja Bryanta u Lakerse, kao i za trenersku eru Phila Jacksona. Ako nije bio uspješan u igračkoj karijeri onda je bar za vrijeme mandata GM-a zaslužio pokoji trofej. Za vrijeme njegove ere Lakersi su osvojili čak pet naslova prvaka.
Nakon dugogodišnje avanture u Lakersima West je 2004. postao GM u Memphis Grizzliesima, no tamo se i nije predugo zadržao. Imao je poziciju savjetnika u franšizi Golden State Warriors, a danas je jedan od glavnih operativaca LA Clippersa. Pogodite, također jedan od favorita za naslov. Bio je jedan od onih radi kojih se košarka voljela, bio je šuter kakvog se još dugo neće vidjeti, pogađao je onda kada je bilo najbitnije i u najgorim situacijama, pa onda i kada je bio ozlijeđen, bio je požrtvovan i borio se za svoj klub. Nije bez razloga njegov lik na službenom logu NBA lige. Nijedan drugi igrač nije ga dostojno zaslužio kao što je to on. Jerry West je košarkaš kojeg je suludo uspoređivati s nekima od današnjih igrača. West je jedan od onih zbog kojih su Amerikanci istinski živjeli svoju košarku.
Osobni karton
Ime: Jerry Alan
Prezime: West
Datum rođenja: 28. svibnja 1938.
Mjesto rođenja: Cheylan, West Virginia
Visina: 188 cm
Težina: 84 kg
Pozicija: razigravač
Hall of Fame: Uvršten 1980.