1985. – Magična večer Larryja Birda protiv Utah Jazza

Iako je Larry Bird bio ultimativni suigrač i definitivno jedan od najnesebičnijih zvijezda u NBA povijesti, nizati nevjerojatne brojke mu nije bio strani pojam. Zabio je 50 i više poena četiri puta, rekord karijere mu je 60 protiv Atlanta Hawksa, imao je 59 triple-double učinaka, a uz to je i član kluba 50-40-90 što samo pokazuje kako je velik šuter.

Ako ćemo vjerovati pričama njegovih suigrača iz zlatnih dana s Boston Celticsima, onda je jasno da je Bird bio u rangu jednog Michela Jordana što se tiče natjecateljskog duha, mrzio je gubiti, ali za razliku od Jordana, osobne nagrade mu nikada nisu bile motiv u košarci. Malo je poznata stvar da je neosporno najbolji igrač svih vremena u sezoni 1988/89, tijekom nezaboravnog triple-double niza (10 u 11 utakmica), često pitao ljude na zapisničkom stolu koliko mu nedostaje dodavanja i skokova do triple-double učinka.

Bird je osvojio tri MVP titule zaredom u vrhunskoj eri košarke (nešto što je uspjelo samo Billu Russellu i Wiltu Chamberlainu), ali tome nikada nije pridodavao veliku pozornost, njegov glavni motiv je bila pobjeda i rezultat na semaforu. Koliko god to idilično i utopijski zvučalo, to je činjenica, a dovoljno je pogledati nekoliko utakmica iz Birdovih dana u Bostonu i sve će biti jasno.

Jedna anegdota koja pokazuje Birdov timski duh i gotovo flegmatični stav prema statistici je susret protiv Utah Jazza iz sezone 1984/85, kada je nakon tri četvrtine skupio sljedeće brojke: 30 poena, 12 skokova, 10 dodavanja i 9 ukradenih lopti. Ovo je možda i najbolja utakmica u karijeri velikog košarkaša ako ćemo gledati iz aspekta brojki, ali je nekim čudom zaboravljena; skoro sakupiti quadruple-double učinak nakon tri četvrtine ulazi u košarkašku knjigu “vjerovali ili ne”.

Velika šteta je što od ovog susreta među svim većim kolekcionarima NBA utakmica postoji samo snimka od dvije minute s par highlightsa.


“Dan prije susreta protiv Utah Jazza smo izgubili od Los Angeles Lakersa, a ja sam sljedeći dan nakon treninga u Salt Lake Cityju naletio na igrača Jazza Pacea Manniona koji mi je rekao ‘Uvijek nam naletite u najbolje vrijeme. Stižete direktno nakon poraza iz Los Angelesa, na teškom ste putovanju i sada igrate protiv nas. Ovo će sigurno biti naša večer’.

Ja sam mu odgovorio ‘Pa vi nemate nikoga tko me može čuvati’. Naravno da sam se u tom trenutku samo šalio, ali na kraju je ispalo da sam bio u pravu. Od početka susreta sam bio u zoni, pogađao sam trice, asistirao i skakao. Nekada ste na pravom mjestu u pravo vrijeme, takva je meni bila večer, sve je teklo savršeno (Larry je već nakon prve četvrtine skupio 12 poena, 9 skokova, 5 dodavanja i 4 ukradene lopte).

Kada sam izvodio loptu s granica igrališta, okrenuo sam se prema treneru Jazza Franku Laydenu i rekao mu da što prije nađe nekoga tko me može zaustaviti. Samo se nasmijao jer je znao kako smo dobro igrali kao ekipa. Nakon prve četvrtine smo vodili 34:10.

Uz triple-double brojke, krao sam i dosta lopti. Dosta puta sam se uspio prikrasti Marku Eatonu iza leđa i samo mu uzeti loptu. Na kraju treće četvrtine sam imao triple-double (30 poena, 12 skokova, 10 dodavanja), uz 9 ukradenih.

Kada me trener K.C. Jones pitao želim li natrag u igru u zadnjoj četvrtini zbog mogućnosti da ostvarim quadruple-double, rekao sam mu da ne želim. To je bila lijepa gesta od njega, ali moj cilj je konačna pobjeda Celticsa. Kada sam igrao dobro, nikada nisam gledao kako skinuti nekakav osobni rekord, nego kako sa svojom igrom mogu pomoći ekipi da dođe do pobjede. Osjećao sam da sam to napravio jer smo vodili 22 razlike nakon tri četvrtine i nije bilo razloga da se vraćam u igru. Ako mene pitate, košarka je timski sport i treba se igrati na taj način”, izvadak iz Birdove autobiografije Drive.

Zapamtite, u to vrijeme je samo centar Nate Thurmond imao jedan službeni quadruple-double u NBA utakmici (samo Bog zna koliko su Chamberlain i Russell imali prije njega dok se nije vodila statistika za blokade i ukradene lopte), ali Birda takve stvari nisu zanimale.

Naravno da su Celticsi na kraju pobijedili, rezultatom 110:94.


Antonio Rogulj piše i vlastiti blog kojeg možete posjetiti ovdje, ili pak pogledati video zapise na njegovom YouTube kanalu.