Na putu prema gore

Dogodilo se i to. Cleveland Cavaliersi su u svojoj dvorani, u četvrtoj utakmici finala, napokon pobijedili Golden State Warriorse 137:116 i smanjili zaostatak u seriji na 3:1. Pobjeda je svakako podgrijala nade navijača Cavsa i nas neutralnih promatrača da se serija može još produžiti, a ne možemo se ne osvrnuti preko ramena i na treću utakmicu koju su Cavsi gotovo imali već zakaparenu da bi sve prosuli u završnici. Što bi bilo kad bi bilo, radi se o čistom fantaziranju, ali imajmo to negdje u podsvijesti da je rezultat mogao biti i 2:2. Zašto? Pa zato što su Cavsi napravili kvalitetne poteze u pripremama za te dvije utakmice i (relativno) efikasno su sprovodili planove u djelo. Njihova forma je uzlazna. Razlika između njihovog plana kako dobiti Warriorse u prvoj utakmici i plana kako ih dobiti u trećoj i četvrtoj je ogromna i daje nekakvu sitnu nadu da mogu nastaviti s pozitivnim trendom i u petoj te tako produžiti NBA sezonu.

Umjesto klasičnog kronološkog pogleda na tijek utakmice ovaj put imamo ključne opservacije s utakmice. Neke od njih su već viđene u prethodna dva dvoboja koja nisam obrađivao u pisanoj formi pa ću ih zato sada notirati kako bi dobili potpuniju sliku i uvid u seriju.

First things first

Svaka prava NBA glava ako ne gleda utakmicu u porno terminu prvo što radi ujutro kada se dočepa mobitela je provjera rezultata i box scorea (osim ako ne želi saznati rezultat prije nego pogleda utakmicu). Prvi šok je bio uopće pobjeda Cavsa, drugi šok je bio rezultat 137:116. Tri puta se moralo provjeriti varaju li osjetila, a kada je odgovor bio negativan, pitanje je bilo kako su dođavola Cavsi uspjeli uvaljati 137 poena za 48 minuta. Tu mora da se radilo o već uobičajenom za ovu seriju run and gunu u kojemu čak ni Cavsi ne mogu parirati Golden Stateu. Treći šok bio je pogled na tempo utakmice – 96 posjeda. Dakle, ništa od run&guna. Ako bi gledali regularnu sezonu to je baš tempo kojim igra Cleveland, i to je tempo koji nismo gledali u prve tri utakmice. Ovako je to izgledalo ranije:

GAME PACE
G1 99
G2 106
G3 100

Cavsi su napokon dočekali jednu utakmicu u kojoj neće ući u nadigravanje s Warriorsima nego će maksimalno usporiti igru, smanjiti broj posjeda i natjerati Warriorse da ih napadaju na postavljenu obranu, a trčat će samo onda kada James ima koridor prema obruču. Ono što su Cavsi izvodili u prvim utakmicama bilo je suludo, krenuli su otvorenog garda u napad protiv dobro podmazanog stroja koji samo čeka da upadneš u njegov žrvanj da te može samljeti. Brži tempo donosi više izgubljenih lopti, troši igrače puno brže i prijeti opasnost da ti konkretno Warriorsi zabiju 10 trica iz tranzicije. Sve ovo smo vidjeli u prve tri utakmice, ne i sinoć. Ne samo zato jer su Cavsi iskontrolirali ritam, naravno, ali i u tome leži dobar dio razloga.

Cleveland je minimizirao broj izgubljenih lopti (11) i broj primljenih poena nakon toga (10), a iz tranzicije su primili samo 9 poena. Obrana je općenito sinoć bila jaki adut Cavsa, uočljiv je napredak na toj strani parketa kako serija sve više odmiče. U tranzicijskoj obrani su sinoć bili posebno disciplinirani.

Povratna trka Tristana Thompsona kao da mu o životu ovisi i izazivanje šuta rano u uvodu:

Još jedan primjer iz drugog poluvremena gdje LeBron James primjerom drži visoki intenzitet Cavsa u obrani. No easy baskets bio je glavni postulat Cavsa sinoć:

E dobro, čini se da su Cavsi nakon tri utakmice riješili probleme koji se tiču ovih nekakvih bazičnih aspekata košarke kao igre: smanjili su izgubljene lopte, školski disciplinirano su se vraćali u obranu s jasno razrađenom idejom tko koga i kada preuzima u povratnoj trci i nisu izgubili bitku u napadačkom skoku. Zapravo jesu, Golden State je imao 5 napadačkih skokova više (16:11), ali iz toga nisu uspjeli ostvariti nekakvu prednost jer su ubacili samo 15 poena iz second chance situacija, Cavsi 21.

Ostaje nam još pogled na možda i najvažniji dio tablice s učinkom igrača i ekipa, a to su trice. Cavalierse je sinoć u potpunosti otvorilo na perimetru, ljudi nisu mogli promašiti. Zabili su 24 trice iz 45 pokušaja što je velika razlika u odnosu na učinak Dubsa 11/39. Ovdje bi otprilike i mogao zaključiti analizu. Da sam površan. Ali kako sam picajzla i kako stvari u košarci nisu uvijek crne ili bijele treba reći i zašto su Cavsi uspijevali ubaciti ovu gomilu projektila s perimetra, a zašto Ratnici nisu. To vas čeka u nastavku teksta, a ja ću za kraj samo spomenuti da je Kyrie Irving zabio 7 trica iz 12 pokušaja, Kevin Love 6 od 8, a J.R. Smith 5 od 9. Čak se i nesretni Deron Williams ukazao s jednom. Na drugoj strani Steph Curry i Klay Thompson su kombinirano šutirali 6/19 za tri, Kevin Durant 2/9, Draymond Green 1/6.

Uvod utakmice i razlika u stavu

Otvaranje iz snova za Cleveland. Imaju prvo 11:5, a onda i 14:5 što je +9 i najveće vodstvo koje su imali u ovoj seriji do tada. Da, toliko su Warriorsi dominantni bili u ova prva tri obračuna. Uglavnom, trica „sluša“ domaćine, Smith i Irving ubacuju jednu za drugom, a kasnije im se u kanonadi priključuju Love i James. Samo je Tristan Thompson ostao bez trice ali kod njega je i najvidljiviji pomak u igri. Double-T konačno opet podsjeća na sebe, izuzetno je borben i radi prave stvari u oba smjera. Izbio je loptu Curryju na sredini igrališta, pohvatao je napadačke skokove, upisao je i dvije asistencije i sudjeluje u vrlo preciznoj i pokretljivoj obrani Cavaliersa kojom on zapovijeda. Njegovo ovakvo izdanje sigurno je dalo ton obrani Cavsa koja bez njega izgleda porozno, što smo vidjeli u prve tri utakmice. Kada je Tristan angažiran, kada je borben, to se prenosi i na ostatak momčadi.

U analizi utakmica izbjegavam se baviti ovakvim stvarima i psihoanalizirati igrače, ekipe ili trenere, ali ako ste pozorno pratili utakmicu sinoć bilo je nemoguće ne uočiti da su Cavsi na samom startu imali bolji govor tijela. Bili su borbeniji, angažiraniji i gladniji pobjede. Možda se razlog za to krije u uobičajenom coolerskom stavu Warriorsa koji nikada ne paničare jer su svjesni svoje klase (i plus imaju 3:0 vodstvo pa si mogu dozvoliti zajebavanje), ali Golden State definitivno sinoć u uvodu nije bio 100% u utakmici. Vrlo rano su izgubili 4 lopte, i to na krajnje smiješan način, na centru ili kod jednostavnih dodavanja, prije nego su stigli i akciju pokrenuti. Iz toga i njihovog ponašanja „lako ćemo“ da se zaključiti da nisu bili na mentalnoj razini Cavsa sinoć na startu utakmice, odnosno, nisu bili do kraja fokusirani.

Protivnik, maksimalno napaljen pred svojom publikom, i u akciji spašavanja časti, to je debelo iskoristio. Nakon 4 i pol minute igre Cavsi imaju +15 i otprilike se rezultat kreće u tim okvirima tijekom cijele prve četvrtine. Na kraju će se pokazati da su loš uvod i dekoncentriranost Warriorsa te borbenost Cavaliersa usmjerili utakmicu u jednom pravcu.

Cavsi u obrani

Već u trećoj utakmici dalo se uočiti kakve su namjere Cavsa u obrani, odnosno kako planiraju zaustaviti nezaustavljive. Plan je manjkav, jer ljudstvo s kojim raspolaže Tyronn Lue definitivno nije odgovarajuće za izvršiti misiju ali bolji je nego na početku serije. Par ključnih opservacija kako braniti Warriorse iz Lueovog notesa:

1)Tranzicijska obrana

2)Maksimalna angažiranost i preciznost

3)Koncepcijski rizici

4)Rotacija

Prvu točku smo objasnili ranije i Lue definitivno može biti zadovoljan kako su njegovi igrači reagirali u tom pogledu. Za drugu smo već rekli da su Cavsi maksimalno angažirano ušli u utakmicu što se može vidjeti na ovom primjeru:

Duranta čuva Smith i KD kreće u 2 na 2 igru s Greenom. Thompson ostavlja Greena da bi zatvorio ulaz Durantu, Irving je dobro postavljen i smeta Durantu, Love se dobro rotira iz pozadine i zatvara obruč, a onda se i Smith vraća na Duranta dovoljno da ostvari onemogući razvoj akcije Dubsa i dotok lopte do Andrea Iguodale u korneru.

Angažiranost je dobar temelj za igranje dobre obrane, ali nije sama po sebi dovoljna. Osim angažiranosti trebaju ti i uigrane obrambene sheme i sposobnost prilagodbe, te prepoznavanje razvoja situacije na parketu kod protivnika. Imali su Cavsi i to sinoć. Ovaj gore primjer ide u tom smjeru, odličan je omjer čitanja igre i defanzivnog rotiranja i pomoći. Imamo i sljedeći primjer koji je na tom tragu:

Ian Clark je na kraju zabio težak floater ali napredak u obrani Cavsa u odnosu na ranije utakmice je nevjerojatan. Green je promašio tricu ali i uhvatio napadački skok, poslužio cutera Iguodalu koji ima otvoren koridor prema obruču. Da ste istu ovu akciju gledali u prvoj ili drugoj utakmici vjerojatno bi ova situacija rezultirala zakucavanjem Iggyja. Ali sinoć, Love je opet odlično postavljen (Koristim ovu priliku da pohvalim Kevina Lovea za defanzivne predstave u zadnje dvije utakmice. Njegov iskorak na ovom dijelu parketa je brutalan. I dalje ga moraš skrivati na Zazi Pachuliji ili Shaunu Livingstonu ali sjetimo se samo da lani nije imao mjesta u finalu protiv Warriorsa bez Duranta, dok ove godine bez problema odrađuje 35+ minuta po utakmici. Možete reći da je zato i rezultat 3:0 ili 3:1 ali to bi onda bilo podcjenjivanje Warriorsa), a i Deron se dobro rotira u korner na closeout. Clark napada iz driblinga, dodaje na metar loptu Iguodali ali i on je zatvoren. Lopta opet mora na perimetar, Green se ne usuđuje šutnuti, opet lopta u korner, Williamsu nedostaje eksplozivnosti da je presječe pa Clark zabija. Ovakvih primjera je bilo dosta na ovoj utakmici pa tu djelomično treba tražiti razloge zašto su Cavaliersi šuterski izgledali neprepoznatljivo po prvi put u ovoj seriji.

Što se koncepcijskih rizika tiče već od druge i posebno treće utakmice jasno je uočljiva tendencija da Cavsi riskiraju protiv Greena i rado ga pretvaraju u šutera. To rade ovako:

Love i Irving su udvojili Stepha koji je pokušao igrati 2 na 2 s Pachulijom, Thompson ignorira Greena na perimetru koji ovo zabija pa se rizik nije isplatio. Ali bila je ovo i jedina trica Greena sinoć pa se ipak čini kako su Cavsi barem u četvrtoj pogodili gdje će riskirati.

Kroz cijelu utakmicu se ovaj moment ponavljao. Imamo još jedan primjer gdje Thompson prvo zatvara ulaz Curryja, a onda u reketu Zazu:

U idućem videu opet Thompson ignorira Greena dok je na perimetru, ovaj put da bi zatvorio 2 na 2 igru Curry-Iguodala. Pogledajte kako se u začetku akcije odmah povlači u reket. Curry je udvojen, Tristan odlično zatvara Iguodalin roll, Green je opet otvoren ali nije njegova večer.

Svaka čast Lueu, odabrao je najslabiju šutersku kariku Warriorsa, tu mora riskirati da bi djelomično zatvorio ostalo i pušta Greena da ih dobije tricama ako može. Protiv Blazersa Green je tricu šutirao 55%, protiv Jazza 47%, protiv Spursa je već malo pao na 33%, a protiv Cavsa je na 25%. Rizik se isplatio jer Green definitivno nije šuterski specijalist ali to ne znači da već u idućoj nije u stanju tricu zabijati 5/7.

Još jedan koncepcijski rizik preuzeli su Cavsi a tiče se udvajanja Stepha Curryja što smo mogli vidjeti u ovim multimedijalnim sadržajima gore. To ostavlja dosta prostora u pozadini obrane Cavaliersa ali to su, barem sinoć, dobrim rotacijama i obranom uspijevali maskirati. Ako se vratimo malo gore na sliku vidimo kako Smith i James stoje jako blizu Duranta i Klaya Thompsona što nije tipično ako igraš ovakav presing na picku. Obojica bi se više trebali povući prema reketu da zatvore ulaz a riskirati na šuterima u korneru, ali Lue se odlučio za drugu strategiju: ostani blizu šuterima i nadajmo se da nam neće zabiti dovoljno na obruču, odnosno da će naši visoki stići rotirati i pravovremeno se postavljati.

Stigli smo i do posljednje četvrte točke. Ono što je karakteriziralo Lueove izmjene u prve dvije utakmice a dijelom i u trećoj je ideja da požar gasi napadom. Kada bi Cavsi upali u rezultatsku rupu Lue je uglavnom krivio napad za to i tražio bi rješenja u ofanzivnom smjeru. Na primjer, u prvoj utakmici kada je napad „zaštekao“ Lueova prva zamjena bio je Deron Williams za Tristana Thompsona. U drugoj je šesti igrač bio Channing Frye. To je bilo onako dosta iznenađujuće jer je Lue prvo kao igrač bio poznat defanzivac, a drugo bio je defanzivni koordinator Docu Riversu i Davidu Blattu dok nije preuzeo kormilo Clevelanda. U sinoćnjoj utakmici prestao je tražiti samo napadačka rješenja i malo se više posvetio obrani, prvenstveno u vidu minutaže za Richarda Jeffersona koji može donekle odmoriti Jamesa u obrani i čuvati Duranta. Jefferson je odigrao 22 minute, čak 10 više od ostalih igrača Cavsa koji su s klupe dobili po 12. Definitivno je pomoglo i to što Thompsona nije trebalo rano mijenjati s obzirom da je igrao sjajno u oba smjera pa je Lueu posao bio olakšan, ali dobro je vidjeti da se Lue vratio korijenima i ispravno detektirao da mu za dobiti Warriorse treba nešto i obrane.

Dotaknimo se i Warriorsa kratko. Kolektivno su odigrali ispod svog renomea i jednostavno su podbacili. Nisu vrtjeli previše onih fancy stvari u napadu kao inače: nedostajalo je kretanja i otvaranja na strani bez lopte i kroz blokove, Curry je u kreaciji bio onemogućen jer su ga udvajali, rizike Cavsa nisu kažnjavali tricama, Cavsi izgubljenim loptama i sporom trkom u obranu nisu sami upucali, a i Durant je bio previše samozatajan kao i Thompson. Vrlo anemična partija Dubsa koja će se opet teško ponoviti, ali dajmo kredita i obrani Cavaliersa koja je dobro funkcionirala.

Cavsi u napadu

Dva potpuno različita poluvremena odigrali su Cavsi sinoć u napadu. Prvo je bilo puno inspirativnije – odlično su se kretali bez lopte, imali su dogovorene akcije, koristili su mismatcheve na fluidan način i gnjavili centre Cavsa u 2 na 2 igri. Pomoglo je i to što im je s trice upadalo sve. U drugom poluvremenu Cavsi su maksimalno usporili ritam, pustili da sat radi za njih, i vratili su se starim navikama napadanja kroz izolacije i ciljanje najslabijih točaka obrane Warriorsa. Taj drugi dio bio je riskantan jer da su Warriorsi bili samo malo prisebniji stvar se mogla zakomplicirati kao i u zadnjoj utakmici. Ali onda opet, trica je i dalje upadala.

Stilski dosta dobar pomak Cavsa u napadu za treću i četvrtu utakmicu. Sada već imaju neke akcije na koje se mogu osloniti. Evo ih nekoliko.

Baseline floppy pindown/flare

Cilj akcije: otvaranje šutera bez lopte i uključivanje Stepha Curryja u aktivnu obranu

Ovo su dva klasična seta otvaranja šutera kroz blok. Prvo Smith zabija tricu jer Curry maaaalo kasni. U drugoj situaciji Smith je mamac (ili kako Ameri kažu decoy) da bi se otvorio Love. Ovo drugo je ujedno i užasna komunikacija u obrani Greena i Thompsona tko koga preuzima. Dobro je za Cavse da su oni malo Warriorsima priuštili njihovog otrova da kušaju.

Imamo i treću akciju, ova je za Korvera, opet floppy akcija i flare screen Thompsona:

Dakle mogu i Cavsi vrtjeti fancy stvari kada žele i situacija nalaže. Imali su još par zanimljivih momenata.

LBJ-Jeff 2-on-2

Cilj akcije: dobiti mismatch za LeBrona ili napasti centra Warriorsa

Ovo jako dobro funkcionira još od druge utakmice. Jefferson kao screener, James s loptom. Jefferson jako dobro kuži kuteve i odličan je u postavljanju blokova.

Ovdje JaVale McGee čuva Jeffersona i to je uvijek dobra pozivnica da Cavsi napadnu baš njega kao i ostale centre koje Kerr (previše) koristi. Slip screen Jeffersona, Green dobro zatvara ali još bolja Jeffersonova asistencija za korner šutera. Nejasno je zašto je McGee iskočio iz koncepta i udvajao Jamesa.

Druga situacija, opet se dobre stvari događaju kada Jefferson i James igraju 2 na 2 u spread sistemu:

Velika pogreška Duranta kakvih je bilo na ovoj utakmici.

Horns

Cilja akcije: uključiti Tristana Thompsona u napad i zakamuflirati za koga je akcija

Irving i Thompson na laktovima, handoff akcija Irving-Thompson, roll Thompsona, opet loša komunikacija u obrani Warriorsa (opet je centar krivac) i trica Jamesa.

U drugom dijelu gledamo puno manje ovakvih akcija i puno više statičnosti u napadu Cavaliersa. Srećom po njih Irving, James i Love su bili izrazito raspoloženi i za takav tip napada. Posebno Kyrie za kojeg nisam siguran je li ubacio iti jednu od svojih 7 trica iz spot-upa. Gotovo sve ih je sam sebi iskreirao kao da je na basketu. I to treba apostrofirati još jednom. Cavsi su upali u sjajnu šutersku zonu sinoć i nisu izlazili iz nje cijelu večer (ali to nas ne treba čuditi, predobra je ovo napadačka ekipa da bi pala bez izgubljenog metka. Uostalom, zašto se ovako ne čudimo kada Warriorse ide šut?). Od Irvinga smo to navikli gledati, ali pojavili su se i Smith i Love, te LeBron. Warriorsi pak osim što su bili indisponirani u napadu ni u obrani nisu bili puno bolji. Napravili su atipično za njih previše pogrešaka koje će gotovo sigurno ispraviti za sljedeću utakmicu.

Kerrov problem s postavama, opet

Steve Kerr je sinoć, a i tijekom serije povukao nekoliko sumnjivih poteza što se slaganja rotacije tiče. Za početak Iguodala je igrao premalo. Odradio je samo 21 minutu i pri tome jedini ostvario pozitivan +/-, +9. Svi ostali igrači Warriorsa bili su negativni po +/-. Zašto je Andre igrao samo 20 minuta ostat će visjeti u zraku. Radi li se o trenerskoj odluci ili ozljedi ne znamo, ali da je bilo potrebe za njim itekako jest dok Irving divlja protiv Thompsona i dok se Warriorsi muče zabiti s visokim postavama.

To je drugi prigovor, Kerr je premalo koristio Mega Death Lineup Curry-Thompson-Durant-Iguodala-Green. Ova petorka je sinoć dobila samo 5 minuta što im je bilo dovoljno za ostvariti koš razliku na sto poena od +74,7. Ne znam je li netko na konferenciji za novinare kasnije priupitao Kerra zašto je ova postava dobila samo 5 minuta kada je ovako efikasna i kada protivnik za nju evidentno nema rješenja ali trebao je. Kerrje zato potrošio čak 12 minuta na startnu postavu sa Zazom na centru koja sinoć nije funkcionirala (-38,8 net rating). U Kerrovu obranu, ako Iguodala nije mogao igrati, šansu je dao small ballu s Livingstonom umjesto Iggyja, i ta petorka je ostvarila koš razliku na 100 posjeda +11. Ali i njima je dao samo 7 minuta, što znači da je od 48 minuta Kerr samo 12 potrošio na udarne formacije koje su bile jedne od rijetkih koje su funkcionirale, zapravo jedine od onih koje su dobile ozbiljnije minute. Kontraargument može biti da Kerr „socijalističkom“ raspodjelom minutaže čuva svježinu glavnim opcijama, što jest slučaj, ali nekad ti je to uzalud kada u zadnju četvrtinu ulaziš s debelim minusom. Na primjer, Kerr sinoć u trećoj uopće nije koristio postavu s Greenom na centru a bio je u minusu. Neshvatljivo.

Treći prigovor vezan je uz postavu koja počinje parne četvrtine: Clark-Thompson-Iguodala-Green-David West. Ova postava je sinoć za 3 minute ostvarila koš razliku -16,7 uz mizeran ofanzivni rejting od 66 postignutih poena na 100 posjeda. I pticama je na grani više jasno kako ova postave ne funkcionira. N-E F-U-N-K-C-I-O-N-I-R-A. Protiv Cavsa ova je petorka u 4 utakmice odigrala ukupno 16 minuta i ostvaruje koš razliku na 100 posjeda -11,7 a četvrta je najkorištenija postava Stevea Kerra. Od 5 najkorištenijih postava Dubsa u seriji protiv Cavsa, što mislite koja jedina ima pozitivnu koš razliku? Naravno da pogađate, Mega Death Lineup odnosno small-ball s Greenom i Durantom na 4 i 5.

Četvrti prigovor Kerru je pretjerano korištenje centara. Doista nema potrebe koristiti i Zazu i JaValea i Westa. Dva minus igrača tijekom utakmice su dovoljna. Centri Warriorsa su doista laka meta u obrani, a u napadu su jednostavno igrači manje i ne mogu doprinijeti. Pogledao sam koš razliku za svu trojicu igrača u seriji protiv Clevelanda. Zaza jedini ima pozitivnu (+3,7) i to samo zato jer igra sa starterima. McGeejev net rating je -1,4, a Westov čak -6,8.

Da priča bude potpuna i zaokružena tu je i peti problem s Kerrovom rotacijom – istovremeno korištenje Livingstona i Iguodale. Obojica su upitni šuteri iako odlični defanzivci, ali kada dijele parket ekipa ostvaruje net rating od -1,1. Nije dramatično, ali nije ni pozitivno. Još kada im Kerr pridruži nekog centra tipa McGee Warriorsi ostanu bez floor spacinga i identiteta i to izgleda užasno za njihov napad. Kontraargument za ovo je kako jednostavno osim njih na klupi nema korisnih tijela. I to je pošten argument, ali zato možeš biti kreativan kada slažeš rotaciju pa izbjeći ovakve kolizije i postići bolji balans u postavama.

Svih 5 stvari pada u vodu jer Warriorsi vode 3:1. Ali slične probleme je Kerr imao i lani kada su Warriorsi izgubili finale. Ove godine je pak razlika u klasi ipak očita i gotovo sigurno će Golden State uzeti novu titulu usprkos tome što Kerr opet ne briljira, ali ja se neću pretvarati da problemi čak i kod njih ne postoje, i ne mogu zaboraviti da je Anderson Varejao lani u finalu dobivao minute. Jednostavno ne mogu.

Da ne ispadnem papak koji samo prigovara evo rješenja za svaki ovaj problem: više minuta za Iguodalu; više minuta za Mega Death Lineup (po potrebi i startati s njim); s klupom koristiti Curryja ili Duranta a na klupi ostaviti Thompsona ili Westa; koristiti samo Zazu kao startera i McGeeja s klupe, ostale minute dati Durantu i Greenu na petici; raspodijeliti minute tako da se ne preklapaju Iguodali i Livingstonu.

Zaključno, Cavaliersi su napravili dobrih stvari u svojoj igri i definitivno su na putu prema gore. Propadanje u bezdan je zaustavljeno. Svejedno, i dalje je njihova igra na staklenim nogama i Warriorsi su apsolutni favoriti da u petoj utakmici sve riješe. Ali što ako se dogodi čudo i Cavsi iznenade? Ništa, i dalje Warriorsi moraju dobiti samo jednu utakmicu da bi se okitili naslovom ali pritisak bi opasno porastao, a neki stari duhovi prošlosti bi izašli iz ormara.