Cavaliers-Pistons: Analiza prve utakmice

Toliko čekanja na playoff košarku…i sve se isplatilo. Nakon što smo gledali Warriorse kako razdiru Houston, Oklahomu kako to isto radi Mavsima, nakon što smo gledali Atlantu i Indianu kako dobijaju Celticse i Raptorse respektivno, mislim da sigurno mogu reći kako je najbolja utakmica bila ona između Detroit Pistonsa i Cleveland Cavaliersa. Odlična utakmica od starta pa sve do kraja i svakako neočekivano teška pobjeda Cavaliersa. Ako vas zanima kako su došli do nje, onda ne morate gledati dalje od ovog teksta. Kako sam radio preview ove serije (kojeg možete naći ovdje), odlučio sam uraditi i analizu prve utakmice, a pokušati ću uraditi i sve ostale, ma koliko ih bilo.

Cavalierse sam mnogo pratio tokom regularne sezone i u ulasku u NBA playoff očekivao sam bolju igru prvenstveno LeBrona Jamesa, kojeg smo mi njegovi „branioci“ često pokrivali tokom regularne sezone izgovorom kako će svoje motore on tek u potpunosti uključiti u travnju odnosno svibnju. Ulazeći u ovaj meč, LeBron je imao Tobiasa Harrisa na sebi i od početka je bio odlučan da taj matchup okrene na svoju stranu, te je rano krenuo da Harrisa napada. Ali, isto tako, LeBron je rano krenuo i sa dodavanjima te kick-out pasovima na perimetar, pa je tako prvu četvrtinu završio sa osam poena i tri asistencije, a čitavu utakmicu je stvarno igrao na visokom dodavačkom nivou. Veliki broj poena Kyriea Irvinga, vodećeg strijelca utakmice sa 30 poena, dolazio je od dodavanja upravo Kralja Jamesa što je i trener Tyronn Lue pohvalio u post-match konferenciji za štampu. Što se dalje tiče Jamesa, playoff mode nije uključen za šuteve van restricted kruga ispod koša, jer je u šutevima van tog dijela parketa on u ovoj utakmici bio 2-8. Bez obzira na to, utakmicu je završio sa 9-17 iz igre i 4-4 sa linije za slobodna bacanja, što je bilo dovoljno za 22 poena. Također, imao je i +/- od +18, što ne govori dovoljno o tome koliko su samo Cavsi bili loši kada on nije bio na parketu. Odigrao je 41 minut, što je možda i puno s obzirom na njegove godine ali ovo je postsezona – sada LeBron stavlja ekipu na leđa.

Što se tiče ostatka velike trojke, početi ćemo sa Kyriem.  Ono što me kod Kyriea pozitivno iznenadilo je to što je imao „čak“ šest asistencija, što je za njega poprilično dobro. Sjećam se, i to poprilično dobro, kritika na njegov račun nakon što je uvezao par utakmica gdje mu je asistencija bila nepoznata riječ, ali možda je ovo nekakav nagovještaj jedne pozitivne promjene u igri Kyriea. Isto tako, njegova sposobnost da preuzme odgovornost kada je timu teško je također zavidna i poprilično impresivna s obzirom na godine, iskustvo u ligi i generalno playoff iskustvo. LeBronu rijetko kada pada na pamet da šutira trice (0-3 u ovoj utakmici) pa je Kyrie uzeo tu odgovornost kada je počelo drugo poluvrijeme i tako sa svoje dvije trice i jednim mid-range šutem poslije opakog crossovera na Reggieju Jacksonu, Kyrie je sa -8 Cavse vratio u egal. U obrani je bio standardno ispodprosječan, ali se Cavsima mora priznati kako su odlično branili jaki pick’n’roll Reggie-Drummond, kojeg sam u previewu serije označio kao bitan apsekt napada Detroita kojeg Cavaliersi moraju braniti. Kao drugi, rekao sam da moraju popraviti obranu perimetra i vanjskog šuta, ali o tome više kada dođemo do Pistonsa. Kevin Love, treći član ove velike trojke, izgledao je kao da ima nešto svima nama da dokaže večeras, te je imao jednu svoju throwback utakmicu koja me podsjetila na to što je radio svaku noć u dresu Wolvesa – 28 poena, 13 skokova, 4-8 za tri poena, 10-22 iz igre. Puno njegovih trica dolazilo je iz catch-and-shoot situacija nakon pasova LeBrona Jamesa, koji je odlučio da ovu utakmicu potpuno razigra svoje najbolje suigrače. Također, odličan posao Lovea u obrani tokom nekih clutch posjeda Detroita, kada je na preuzimanju branio Reggieja Jacksona, a još treba i pohvaliti njegov box-out Andrea Drummonda u par navrata, kao i njegovo „napadanje“ centra Detroita zbog kojeg je ovaj par puta ispustio svoj skok i predao loptu Cavsima. Odličan posao Lovea na obje strane parketa ali ponovno se mora reći – lavovski posao Jamesa u nalaženju svojih suigrača na perimetru. Još jedna stvar koja se mora pohvaliti što se tiče Cavsa – izuzetno mal broj izgubljenih lopti. Imali su četiri izgubljene lopte na 23 asistencije, što je odlično. Sada, Detroit.

https://www.youtube.com/watch?v=Sfm_DM9R2oA

Momci koje predvodi Stan Van Gundy igrali su stvarno odlično, i mislim da bi pobijedili veliki broj ekipa koje su iznad njih u regularnoj sezoni, kada bi tu bio netko tko nisu Cavsi. Prvenstveno, moramo krenuti od rookieja Stanleya Johnsona. Osim što je imao devet poena i osam asistencija, odigrao je u par navrata pravu playoff obranu na LeBronu Jamesu, te je možda mogao igrati još i više na uštrb Tobiasa Harrisa kojem ovo nije bila noć. Ipak, noć je bila i Johnsonu kao i još jednom debitantu u postsezoni, Kentaviousu Caldwell-Popeu koji je odigrao odličnu utakmicu. Što se tiče timski Detroita, rekao sam da oni pobjedu, barem tu jednu, moraju tražiti u svom šutu za tri poena i jednoj lošoj utakmici Cavaliersa. Nažalost po njih, dobili su 50% onoga što su po meni trebali, pa su uspjeli samo da nas podsjete da  se ekipe koje vodi SVG nikada ne podcjenjuju, ma kog god bio sa druge strane. Kada su vidjeli da pick Jackson-Drummond baš i nije radio, odlučili su se da igraju košarku kakva priliči ovom vremenu, pa su ispalili 29 trojki i ubacili njih 15, što je oko 50% realizacije. Cavsi nemaju neku obranu perimetra pa su to napali i odlično iskoristili, a tu ponovo spominjem Johnsona, rookieja koji je imao 3-3 za tri te bi sigurno i više utjecao na igru, ali je imao četiri faula zbog svoje agresivne obrane na Kralju Jamesu pa nije mogao toliko da igra na kraju. Odlična noć za Marcusa Morrisa koji je fino koristio to što je Love često pomagao Thompsonu na Drummondu, te je on završio noć sa 3-7 za tri poena i ukupno 20 poena. Harris je podbacio, šutirao je samo 4-11, ali je uhvatio veliki broj skokova. Dolazimo polako i do Drummonda koji je veliki broj svojih poena imao na putback dodirima koji su završavali u košu. Skoro sve što je pokušao iz post igre nekako je našlo svoj put van koša, te je na kraju pokupio „samo“ tri ofanzivna skoka – kažem samo, jer je to čak manje od njegovog prosjeka u regularnoj sezoni. Ipak, sa double double učinkom za čovjeka koji predvodi ligu u tom segmentu, nije loša prva utakmica u playoffu u karijeri – 13 poena i 11 skokova uz jednu blokadu.

Generalno, jedna stvar koja me nije iznenadila jeste vrlo limitirane izvedbe klupa obje ekipe. Oba trenera su koristila samo četvoricu sa klupe (jedan od četvorice Cavsa sa klupe je Timofey Mozgov koji je odigrao samo pet minuta) a najviše minuta su imali Shumpert za Cavse sa 22 te Johnson za Pistonse sa 16. Ono što me jeste iznenadilo je da su na kraju Cavsi imali 12-5 prednost u ofanzivnom skoku te ukupno 40-37 u skoku, što je uz veći broj blokada (4-2) i ukradenih lopti (7-4) dovelo do toga da su imali čak 15 više pokušaja iz igre, te 17 više poena nakon izgubljenih lopti (19-2). Također, eksperiment sa Loveom na centru je uspio na neki način, s obzirom da su izvlačenjem Drummonda van reketa limitirali rim protection Detroita i uspjeli da ih nadigraju u reketu, gdje su imali prednost od 14 poena (24-38). Sve u svemu, jedna odlična utakmica koju je vrijedilo pogledati, te izvedba Detroita na koju Lue mora imati konkretan odgovor ovu srijedu kada bude utakmica broj dva. Još jedna stvar prije nego što završim – suđenje je bilo očajno. To je Stan Van primjetio još u prvoj četvrtini pa je malo i „bocnuo“ Jamesa i suđenje, ali potpuno opravdano. Inače, to nije limitirano samo na ovu utakmicu, a to zna svatko tko je gledao utakmicu Warriors-Rockets, gdje je bilo dosta „guranja“ Ratnika od strane sudaca. Ipak, to apsolutno nije bitno – ovdje je bitna košarka, a sada je ona prava počela, playoff košarka.