NBA liga ima problem

Kažu da je jedan od najvećih koraka u rješavanju nekog problema upravo priznanje da problem postoji. Nažalost, naša najdraža liga u najdražem sportu ima veliki problem. Taj problem se ne zove Golden State, taj problem se jedan određeni period zvao Kevin Durant ali generalno je mnogo veći i od Duranta. On nije u našim glavama, kao što će mnogi fanovi Golden Statea reći, opijeni nedavnim uspjehom svoje omiljenje franšize, i to što su opijeni tim uspjehom je sasvim uredu.

Treba čestitati momcima iz Golden Statea, od igrača Stepha Currya, Draymonda Greena, Klaya Thompsona, Zaze Pachulie, Andrea Iguodale, Davida Westa, Matta Barnesa, Patricka McCawa, JaValea McGeeja, Iana Clarka, Shauna Livingstona i Jamesa Michaela McAdooa, preko trenerskog tima koje predvode Steve Kerr i Mike Brown, pa sve do front office genijalaca Jerrya Westa i Boba Myersa. Svi su oni, od prvog do zadnjeg, zaslužili ovaj uspjeh, i svaki mogući credit su bez pola prigovora opravdali. Međutim, barem po meni, jedan od njih, jedan kojeg s pravom nisam spomenuo među igračima, apsolutno nije zaslužio sve ovo.

Kevin Durant je jedan od najvećih izdajnika u povijesti NBA lige, i svakodnevno na vidjelo izlaze nove informacije o tome kako je Durant aktivno planirao da se pridruži ovoj, i prije njega, povijesnoj ekipi Warriorsa. Od velikog prijateljstva s Draymondom i ostatkom Warriorsa tokom sezone i njihove serije u finalu Zapada, do dužeg ostajanja na parketu poslije utakmice sedam nakon što se, zajedno sa svojom ekipom, „udavio“ u tri zadnje utakmice finala Zapada kako bi svojim budućim suigračima rekao da dolazi. Da li su to potezi prave NBA super-zvijezde?

Kao što vam je moj kolega Toni objasnio, igrački mu se nema šta prigovoriti, što je i liga nagradila s nagradom MVP-a finala, koju je realno zaslužio. Ovakve brojke koje je Durant imao u Finalu malo je tko imao u povijesti, od brutalnih 35 poena u prosjeku uz 50/40/90 prosjeke šuta pa do monstruznih defanzivnih partija u pojedinim utakmicama finala. Međutim, te brojke od Duranta smo viđali i prije, pa se nismo ni čudili. Oduvijek je bio u konverzacijama za najboljeg igrača lige, za buduću NBA legendu i jednog od najboljih strijelaca ikada. Međutim, tko u svojoj zdravoj pameti može Duranta nazvati najboljim igračem na svijetu? Da li najboljem igraču na svijetu trebaju još tri All-Stara da bi dobio LeBrona Jamesa i uzeo prvi prsten? Da li najboljem igraču na svijetu treba da se „udavi“ u tri utakmice gdje je mogao da izbaci povijesno dobru ekipu i tako sebi da šansu da u originalnoj franšizi građenoj oko njega osvoji titulu? Da li je najboljem igraču na svijetu malo MVP-kalibar razigravač te odlična ekipa oko njih dvojice? Ne, Kevin Durant nije na nivou najboljeg, a Kralj neće tako lako dati svoj tron.

Međutim, problem nije samo u Kevinu Durantu, iako sam osjećao potrebu da „izbacim“ iz sebe par riječi o MVP-u finala. Želio bih pitati casual fanove, ljude koji vole da gledaju dobru košarku, koliko puta ste u ovom finalu izgasili utakmicu prije početka četvrte četvrtine? Koliko puta ste jednostavno bili razočarani kvalitetom košarke u ovom playoffu generalno, gdje ste razmišljali kako ste upravo bez ikakvog razloga potrošili vrijeme, iako ste znali outcome i prije nego što je počelo? Koliko vas će u novembru gledati utakmicu Lakersa i Timberwolvesa, znajući da obje ekipe skoro pa i da poente nemaju, jer ni jedna u doglednoj budućnosti nema šansu da skine hegemoniju ovih Warriorsa? To nije problem nas koji smo, istini za volju, u manjini. Fanovi ove lige koji će i u 3:30 u utorak navečer gledati Sunse protiv Netsa kako bi vidjeli nove genijalnosti Devina Bookera ili šta to Kenny Atkinson crta ekipi iz timeouta, neki novi play koji je „ukrao“ svom bivšem šefu Mikeu Budenholzeru. Kao što sam rekao, to nije naš problem, a nije problem ni fanova Warriorsa, bilo bandwagonera ili pravih fanova (onih koji se sjećaju da je Monta Ellis trebao da bude zvijezda ove ekipe). Ne, ovo je problem fanova koji žele da vide borbu, koji žele da vide natjecateljsku košarku do kraja, koji žele da vide par ekipa u ozbiljnom razmatranju za NBA šampiona.

Kao što sam spomenuo u uvodu, Kevin Durant nije jedini problem, problem je i LeBron koji sastavlja svoju veliku trojku i ekipu oko njih. Problem su igrači koji se planiraju udružiti u nekoj trećoj franšizi sa trećom zvijezdom kako bi mogli da se nadaju prstenu, i ti supertimovi su zaobišli sistem salary capa koji je u NBA-u trebao da smanji mogućnost stvaranja Real Madrida ili Manchester Citya (nogometnog, ne košarkaškog). Kada sagledamo situaciju realno, tko neće za neki veteranski minimum sada otići u Warriorse? Dok god oni imaju ovaj core od četiri igrača koji je pod ugovorom (pretpostavka je da i Curry i Durant potpisuju nove ugovore ovo ljeto), nijedan igrač bez prstena neće negativno odgovoriti ako ga ovi pozovu, jer to postaje zagarantirani prsten tko god tu dođe.

Kada se stvari tako postave, koja je točno poenta drugih ekipa? Ovi Dubsi, ovako sastavljeni, nemaju match u ligi i to više nije zanimljivo. Nije zanimljivo meni, koji će svejedno gledati ovu ligu i naredne godine zbog ljubavi prema ovoj ligi i sportu, zamislite kako je onda dosadno nekome koji se uključivao u par utakmica tu i tamo, možda i kupio koju na League Passu. Kao što sam već par puta spomenuo, ovo je sada problem Adama Silvera i lige, lige koja je uvela ovaj sistem da se ovo ne dešava. Sada kada je sistem izigran, koji su sljedeći potezi?

Nemojte da vas zavara to što je 5% više ljudi gledalo NBA finale ove godine. Uz čitav hype oko sukoba Durant-LeBron, oko tog super-tima u Dubsima, nekog kukavica-narativa oko Duranta (koji je apsolutno tačan), sve su to takozvani one-trick ponies. Sve je to radilo ove godine, a što će biti sljedeće? Kada tim sa 65 pobjeda, četiri All-Stara i 12-0 rekordom u postsezoni bude čekao svog Istočnog protivnika, na koju foru će NBA da privuče više gledaoca? Ja svakako nemam pojma kako se to može desiti, osim da nekim čudom Cavsi pod roster ne uguraju još dva All-Star talenta, napune klupu sa specijalcima na obje strane parketa, što je nemoguće. Ova ekipa ima najveći payroll  u ligi i stvarno je nemoguće da ikoga dovedu tko će im pomoći da skinu ove Bahamute.

Ova liga će, osim ako ljeto ne vidi neki čudni okret događanja, pretrpiti gubitke u broju gledalaca i to je jedan ogroman problem. Taj gubitak će posebno biti vidljiv u regularnoj sezoni, ali s brojem blowouta koje smo vidjel ove godine, skok od 5% ove sezone u broju gledalaca finala će se, realno očekivanje kaže, pretvoriti u pad od 5, 10, koliko već postotaka. A znate što je najgore od svega? Realno gledajući, nemamo koga da krivimo. Duranta možemo zvati zmijom i izdajnikom, ali čovjek je izabrao najlakši put do finala i titule, na što je imao potpuno pravo. Warriorse ionako nitko ne krivi, a i tko bi? Imali su šansu dovesti bivšeg MVP-a i jednog od najboljih scorera u ligi, pa tko bi na to odgovorio negativno? Ligu ne možemo kriviti jer nije imala što da uradi, sve dok je dogovoreni novac išao ispod capa, liga mogla tu ništa.

Na kraju, ostavljam vas sa riječima onoga koji je, barem po meni, sve ovo uništio, koji poručuje nešto svima nama koji samo želimo natjecateljsku košarku u NBA ligi.