Trade glasine

Polako počinju one najljepše stvari koje se ne događaju na NBA parketu – počinje priča o All-Staru, priča se o tome kakvi su rookie igrači te naravno, priče o tradeovima. Oko lige se uvijek nešto događa, traže se igrači a za igrače se traže pickovi ili trade exceptioni.

Priča počinje u Minnesoti gdje ovaj tim pokušava da nekome „proda“ mlado krilo Shabazza Muhammada koji je bio jedan od mladih potencijala na rosteru Wolvesa koji bi mogao da eksplodira ove sezone. Ipak, smanjene minute (sa 22.8 na 17.6) dovele su do smanjenja produkcije na svakom mogućem nivou tako da je za Wolvese možda i bolje da izvuku što mogu za igrača koji igra svoju treću sezonu u ligi. To im ne bi trebalo previše odmoći i da ne dobiju krilo za njega, s obzirom da su vrlo duboki na toj poziciji. Za sada interesa za Muhammada nema a zajedno s njim ekipa bi preuzela i njegov ugovor vrijedan oko $5.1 milijun preko naredne dvije godine.

Nakon Minnesote, lagano prelazimo na relaciju Phoenix-New Orleans gdje se ponovno pokreće priča o tradeu Markieffa Morrisa. Markieff polako gubi svoje mjesto pored ove sezone odličnih Jona Leuera i Mirze Teletovića, a i mnogo ljudi unutar administracije Phoenix Sunsa mu zamjera to što se ne bori na parketu i radi vrlo glupe odluke zbog kojih izgleda mnogo lošije nego što stvarno jest. Podsjetimo, nakon tradea njegovog brata blizanca Marcusa Morrisa u Detroit, Markieff ne pokazuje želju da se bori u dresu Sunsa i smatra se izdanim od strane uprave te se ponaša vrlo neprofesionalno. Pelicansi su prvi u redu te su se spremni odreći Ryana Andersona da bi dobili Morrisa za kojeg misle kako bi mogao biti dobar par sa Anthonyem Davisom. Iskreno, ne vidim svrhu za obje ekipe. Sunsi bi dobili treću četvortku ali svi su isti – dobri šuteri koji mogu da trče i rašire parket, dok bi Pelicansi za čovjeka koji im vuče klupu dobili Morrisa koji svakako ima jednu vrlo lošu sezonu i nije scorer kao Anderson. Puno mi je realnija priča o Rocketsima i Terrencu Jonesu, defanzivcu i skakaču (jedan takav Sunsima svakako treba). Rocketsi vole da preuzimaju rizike a Morris je svakako jedan veliki rizik – ima lošu sezonu, nesretan je zbog toga što ne igra s bratom te je poznat kao problematičan van parketa.

Priču ćemo zaokružiti na samom zapadu SAD-a, u Clippersima. Što smo mogli očekivati, realno gledajući, od Lancea Stephensona? Što god da smo očekivali, Lance bi nas razočarao jer on igra katastofalno. Pet poena po utakmici uz tri skoka i 1.7 asistenciju… još jedna katastrofalna sezona. Nije ništa bolji ni Josh Smith koji ima najgoru sezonu po svim parametrima, goru čak i od rookie godine u Atlanti sada već davne 2004. godine. Obojica imaju nimalo trade vrijednosti ali Clippersi se trude riješiti se korova u svojoj ekipi. Može doći do buy-outa ugovora Lancea Stephensona koji treba da zaradi $18.4 milijuna u naredne dvije godine, a s takvim ugovorom nitko neće preuzeti ovakav rizik. Njih dvojica su rizični igrači u svakom pogledu, ali ja iskreno vidim više interesa za Josha Smitha. Smith ima jednu godinu minimalne plate i tim se njega na kraju sezone može vrlo lako riješiti ako stvari ne budu išle. Navodno Clippersi razmišljaju i o tradeu Jamala Crawforda koji ima relativno povoljan ugovor (vrlo povoljan ako uzmemo u obzir novi cap), zahvalan je igrač koji može voditi klupu te može mnogo toga da donese svakoj ekipi u koju bi otišao – iako ima 35 godina.

U svakom slučaju, počelo se pričati o tradeovima a da li će se ove ili neke druge priče obistiniti, ostaje da se vidi u narednom periodu. Timovi imaju do sredine veljače da obave svoje razmjene i tek sada se zahuktavaju priče.