LaMarcus Aldridge postaje novi igrač San Antonio Spursa. Nakon par dana mučenja svih nas koji smo očekivali da dobijemo odgovor od bivšeg krilnog centra Portlanda, Aldridge se odlučio za vjerojatno favorita po svakom NBA analitičaru od Amerike pa sve do Hrvatske, San Antonio.
Inače iz Dallasa, Aldridge je imao veliku želju da dođe nazad kući i zato se očekivalo da dođe u Dallas ili u San Antonio. Ipak, sapunica se zahuktala kada je u priču ušao Los Angeles, a ubrzo su se pridružili i Phoenix i Miami. Taman kad su svi mislili da su Spursi sigurni izbor, nakon neuspjelog sastanka Aldridgea i Lakersa o kojem smo već pisali, u priču se nekako ugurao Pat Riley, a i uprava Phoenix Sunsa koja je došla na sastanak s jednom vrlo konkretnom pričom. Lakersi su “izmolili” i drugi sastanak koji je navodno dobro prošao, ali i po riječima samog Aldridgea, drugi sastanak sa Spursima je završio sav posao. Na svom twitter profilu, objavio je: “Sretan sam što dolazim kući u Teksas i što ću biti Spur. Izuzetno sam uzbuđen što ću se pridružiti timu i što ću biti blizu obitelji i prijatelja”.
Aldridgea spominju kao odličnu zamjenu za Tima Duncana koji će vjerojatno odigrati još jednu sezonu. Što se samog igrača tiče, njegovo vrijeme u Spursima zavisi najviše od njega samoga. Ako se fino uklopi u motion offense koji je Spursima donio pet titula, ako stavi tim ispred sebe i postane član obitelji San Antonia u pravom smislu tih riječi, onda se ne treba brinuti i uprava kluba već polako može spremati mjesto za još jedan trofej. Međutim, mora se shvatiti da je ovo prvi baš veliki igrač potpisan od strane San Antonia u eri velikog Tima Duncana i trenera Gregga Popovicha. Svi drugi igrači koji su nosili Spurse tu su došli na manjim ugovorima ili su već tu od drafta.
Admiral David Robinson bio je prvi izbor 1987., a Timmy D 1997. odnosno deset godina kasnije. Naravno, tu su i Manu Ginobili (54. izbor, 1999.) i Tony Parker (28. izbor, 2001.) te veliki broj igrača tipa Roberta Horryja, Brucea Bowena i Michaela Finleyja koji su popunjavali prostor oko velike trojke i to radili savršeno, s obzirom da su role takvih igrača često bile presudne. Međutim, sve su to bili relativno niski ugovori dok je R.C. Buford vjerovao u svoje izbore na draftovima. Ovo što su uradili s Aldridgeom, i generalno posao urađen dosad sa Kawhi Leonardom i Dannyjem Greenom, samo dokazuje kakva je to franšiza i kakav posao se radi, možda najorganiziraniji u čitavoj ligi. Naravno, obiteljski odnos s igračima nosi i svoje prednosti pa tako mogu potpisati Duncana i Ginobilija na ugovore koji su sramotno mali uspoređeni s kontribucijom samih igrača na parketu.
Kada sam već spomenuo Ginobilija, on je vjerojatno najbolji primjer klasičnog Spura. Radi se o igraču koji je bolji od velikog broja startnih bekova, ali on je radi tima i onoga što je Coach Pop imao u vidu za njega prihvatio ulogu šestog igrača. Rezultat? Četiri prstena na Ginobilijevim prstima. Ako Aldridge uradi isto (naravno, ne da starta s klupe, već stavi tim ispred sebe), onda će se vjerojatno i moći ponositi s par prstena koji idu pobjedniku NBA finala.
U San Antoniju očigledno vjeruju u to da se Aldridge može posvetiti timu na osnovu toga da on želi da bude pobjednik, i zbog toga je i zaslužio ugovor vrijedan 80 milijuna dolara. O njegovoj igri ne treba ni trošiti riječi, čovjek koji nije prijetnja valjda samo s trice. Osim odlične post igre, posjeduje i fade-away šut koji malo koji defenzivac može braniti. Prošla sezona je bila jednostavno zapanjujuća, imao je u prosjeku double-double učinak i najbolju scoring sezonu u karijeri – 23,4 poena te 10,2 skokova šutirajući 46,6% iz igre i 84,5% s linije za slobodna bacanja.
U San Antoniju mu predviđaju još bolje igre, odlično uklapanje u ekipu a vjerojatno, ako i malo počne gledati sebe a ne tim, Popović će mu vrlo brzo reći: “There is no I in team”. Filozofija koja je gradu San Antoniju donijela pet titula u 16 godina.
Treba još dodati da je Aldridge prošle godine predvodio čitavu ligu u pogotcima iz igre – iz 1415 pokušaja, popularni LMA pogodio je 659.