Analiza druge utakmice: Clippers – Spurs

Vidjeli smo nekoliko dobrih playoff utakmica od njegovog početka (ne više nego lani, ni blizu) ali ono što su nam u dvije utakmice prezentirali Clippersi i Spursi ipak je na jednoj razini više od svega ostalog viđenog u drugim dvobojima. Kod trećeg i šestog u regularnoj sezoni iskre frcaju na sve strane, do kosti se ulazi u svaki kontakt, a svaka „prodana lopta“, loš šut ili lagani poen mogu se smatrati velikim propustom koji bi te na kraju mogao koštati glave.

Bila je ovo krucijalna utakmica da Spurse. Da su izgubili serija ne bi bila gotova, ali dobiti ovako nabrijane i u odličnoj formi Clipperse 4 puta u idućih 6 utakmica čini se pomalo neizvedivo. Ali Spursi su se pojavili sinoć. To šampioni rade. Važna pobjeda 111:107 nakon produžetka donijela je mir Spursima pred dvije domaće utakmice na kojima sada Clippersi imaju imperativ pobjede, jer dobiti u 3 od 3, u slučaju oba poraza, ne bi bilo moguće ni gradske rivale Lakerse iz ove sezone.

Budući da su domaćini bili iznimno dominantni u prvoj utakmici jedva smo čekali vidjeti što je Gregg Popovich novoga smiksao i pripremio kolegi Docu Riversu. Za početak Spursi su pokušali razigrati Tonyja Parkera koji je u prvoj utakmici šutirao 4/11 iz igre za 28 min, te imao samo jednu asistenciju. Parker je ovdje dosta važan zato što na njega pazi Chris Paul kojeg nije loše trošiti u obrani. Ako u tom dijelu igre besposličari u napadu će uglavnom biti nezaustavljiv. Ništa manje bitno, Francuz je ključan za Spurse i kao strijelac i pitanje je tko može uzeti njegove poene na sebe i zabiti dovoljno osim Kawhija Leonarda. Međutim na Parkerovim ulazima i spot up šutevima jasno je da to nije onaj stari Parker. Lopte su mu uglavnom prekratke, završavaju na prvom obruču što znači da noge nisu naštimane (muku muči Tony s Ahilovom tetivom, sve je jasno) premda ga Spursi dobro stavljaju u njegove pozicije s laktova odakle je neumoljiv kada je u formi, ali i na ulazu nema onu brzinu finiširanja na zadnjem koraku, nema spinova i floatera i Clippersi ga s pokretljivim DeAndreom Jordanom lagano zatvaraju. Ali Spursi su barem pokušali.

Leonard je u startu utakmice dobro odradio svoj posao, ubacio nekoliko poena iz onoga što je sam sebi iskreirao protiv Matta Barnesa, a važno je za Spurse da nije gušio ritam napada. Jasno je da od Leonarda Spursi pokušavaju stvoriti go-to guya u napadu, što su nekada bili i Tim Duncan i Parker, ali u ovom motion sistemu, s jako puno kretanja igrača i lopte Leonardovo ponekad pretjerivanje s „davljenjem“ lopte nije uvijek produktivno. Ali ovaj put je bio samo „jedan od“ igrač i nije bilo tragova zadržavanju ili usporavanju napada kad bi Spursi pokrenuli akciju.

Kad smo već kod pojedinaca spomenimo odmah i najvažnijeg čovjeka na sinoćnjoj utakmici, Tima Duncana. Rekli smo da Parkerove koševe treba nadoknaditi a tu je rolu sinoć na sebe preuzeo Duncan na niskom bloku, i to protiv, kažu, jednog od najboljih obrambenih centara DeAndrea Jordana. Timmyja u ovakvoj roli nismo vidjeli dugo-dugo, ili barem ne tijekom cijele utakmice, tako da su se Spursi vratili 7-8 godina unatrag kada je Duncan bio u punoj snazi i dominirao upravo u takvoj igri. Jordan nema rješenja za njega i Duncan ubacuje klasične svoje poene od tablu iz igre leđima i u prve tri minute ima osam poena na kontu i pokazuje da će biti veliki faktor do kraja utakmice.

Od ostalih promjena Spursi su se prilagodili u oba smjera. Lopta im je puno brža u napadu i oni koje je kontroliraju u picku ne dozvoljavaju da budu agresivno udvojeni već je se odmah rješavaju. Popovich je tu povukao dva dobra poteza. Prvo, zaigrali su puno više pick and slipa (centar radi lažnu kretnju kao da će postaviti blok, ali ga gotovo ni ne postavlja nego odmah „klizne“ prema obruču) i tako stvarali prednost svom centru u odnosu na njegovog čuvara. Drugo, nakon primanja lopte u takvoj situaciji jako brzo bi se rješavali lopte uglavnom prema perimetru, ili bi tražili igrača koji utrčava u prazan prostor nastojeći iskoristiti presing Clippersa koji ostavlja dosta prostora. Kroz cijelu večer su to fantastično radili: screenslip-primanje lopte-kick dodavanje na perimetar i traženje slobodnog igrača. Treće, vidjeli smo nešto i high-low igre Duncana i Tiaga Splittera u čemu su obojica majstori i prava je šteta što Tiago nije spreman odraditi punu minutažu jer Spursi s njim imaju tu zanimljivu opciju u napadu budući da se on i Duncan odlično razumiju u igri, a naravno, opjevani presing Clippersa ostavlja dosta prostora za takvu igru (Marc Gasol i Zach Randolph briljiraju u takvoj igri protiv Clippersa).

Obrambeno Spursima je kao i uvijek najvažnije zatvoriti reket i ne primati lagane poene s čim su imali dosta problema u prvoj utakmici kada su Jordan i Blake Griffin radili što su htjeli tu. Za očekivati je bilo da Popovich na njihovog najopasnijeg driblera, Paula, baci friško proglašenog najboljeg defanzivca u ligi, Leonarda, i bilo je nekoliko takvih sekvenci ali ne kao trajna taktika, jer su CP3-a čuvali i Danny Green i Parker (najčešće). Ali Popovich je Leonardu našao novu misiju, a to je da zaustavi J.J. Redicka, da ga lovi kroz blokove i ne da mu da primi loptu ili šutne što je Leonard odrađivao dosta dobro. Još jedna novost u obrambenoj strategiji Spursa bilo je preuzimanje što Spursi nikada ne rade. Chris Paul je majstor pick igre čije je kvalitete organizacije igre iz tih situacija trebalo anulirati. U prvoj utakmici im je napravio ogromne probleme, ne toliko kao kreativac i asistent ali kao scorer da, koristeći nedovoljno agresivnu obranu Spursa za svoje šuteve s poludistance u čemu je među boljima u ligi. Sinoć su Spursi tu pick igru Clippersa preuzimali pa bi Splitter ili Duncan znali ostajati na Paulu, a bekovi ili krila San Antonija na visokim igračima Clippersa.

Što se domaćina tiče nikakvih noviteta nije bilo. Nije ih ni trebalo biti nakon što su prvu utakmicu odradili onako dominantno. Ali bilo je zanimljivo za vidjeti kako će odgovoriti na inovacije San Antonija. Jordan se trudio protiv Duncana ali nije išlo, i da je bio bilo tko drugi sinoć umjesto njega isto bi se dogodilo. Na pick and slip su se nešto brže prilagodili kada su primili nekoliko trica i koševa zbog tih trikova Spursa, ali za puno bolje kretanje lopte gostiju nisu imali rješenja. Ali i dalje su u napadu uspijevali zabiti dovoljno što je pravo čudo jer se Jordanu koji ne može inače ubaciti ništa pridružio i Barnes kojeg su Spursi znali ignorirati na šutu, a posebno kad je promašio prvih nekoliko pokušaja. Ali napad im je živ zahvaljujući trenutno najboljem napadačkom tandemu u playoffu Griffin-Paul

Premda se često oko njih lome koplja i bespotrebno se umanjuju njihove igračke kvalitete zbog toga što je jedan floper, a drugi je iritantan na sami pogled na njega i često mu se prebacuje da zna samo zakucavati što je notorna glupost (koju bi samo djeca od 10 g smjela izreći a djeci se sve oprašta), obojica su ponudila strašne dvije partije u ovoj seriji. Paulu je jasno da u ovoj seriji ne može očekivati da će imati 10-15 asistencija jer te koševe na pažljivu obranu Spursa s 4 vanserijska defenzivca nema tko zabiti, i zato se bez problema prešaltao u ulogu strijelca ali i dalje maestralno dirigira tempom, namješta zicere i igra obranu. Griffin je u dvije prve utakmice igrao možda košarku života. Ovoliko truda i zalaganja koliko je ponudio do sada nije tijekom cijele sezone. Bez problema je rješavao missmatcheve na koje su ga Spursi izazivali preuzimanjima u picku, kada bi primio loptu na laktu ni Diaw, ni Splitter, pa čak ni Duncan nisu ga mogli čuvati jer ima toliko eksplozivnosti u prvom koraku da ga je nemoguće pratiti. Još uz to, vukao je kontre, asistirao Jordanu i Redicku, skakao u obrani i napadu. Velika je dogovornost na ovom dvojcu i obojici je legacy na iskušenju jer ni jedan ni drugi ne žele u povijesti NBA košarke ostati upamćeni kao John Stockton i Karl Malone nakon Stocktona i Malonea.

Prva četvrtina uz sve ove izmjene završena je rezultatom 28:24 za San Antonio koji djeluje ipak nešto bolje, a predvode ih Leonard i Duncan te uspijevaju pronaći dovoljno otvorenih šuteva što je dobar znak da napad funkcionira. Clippersi su prema očekivanju na pogon Paul-Griffin uz povremena zakucavanja Jordana ili Redickovu tricu.

Druga četvrtina je uvijek zanimljiva jer klupe moraju na parket i to je nešto gdje bi klupa gostiju s Ginobilijem, Millsom, Diawom i Belinellijem morala odnijeti pobjedu nad Riversom, Crawfordom, Davisom na drugoj strani. A koliko Doc ipak ne vjeruje svojim rezervama govori i podatak da su starteri Clippersa odigrali ukupno 57 minuta u prve dvije utakmice. Druga najkorištenija petorka je ona Bullsa, starterska, i ona je odigrala 37 minuta.

Rivers jako dobro zna da nema smisla poslati 4 ili svih 5 rezervi na parket da biju bitku protiv internacionalaca Spursa pa uz Riversa, Crawforda i Davisa na parket šalje Redicka i Griffina. I upalila je taktika Riversu jer je Griffin dovoljan da napad drži u dobrom tonu i Blake se bez problema obračunava s  Diawom i Splitterom, a loša vijest za Spurse je i dobar ulazak u utakmicu Jamala Crawforda koji ih je u prošloj utakmici nakrcao koševima. Pomažu u promjeni odnosa snaga i Spursi jer promašuju otvorene trice, pa su Clippersi u vodstvu 36:32. Alarm je to za Popovicha koji vraća Duncana na parket, a novost je Matt Bonner, koji se baš kao ni njegov prethodnik iz prošle utakmice Baynes nije proslavio dok je bio na parketu. Griffin ga je nekoliko puta lagano pretrčao i zabio. Isto je radio i Paul protiv Diawa kada bi ostao protiv njega.

Spursi ipak uspijevaju pronaći recept. Ginobili protiv Riversa juniora dobro kreira za Duncana u postu i Belinellija na trici. Upravo je taj dvojac uz dodatak Leonarda svojim koševima (Belinelli: trica, pogođeno slobodno nakon tehničke Riversu i and-one polaganje) vraća Spurse u vodstvo 46:39, a na poluvrijeme se odlazi s vodstvom gostiju 52:47.

U trećoj četvrtini i dalje Spursi drže vodstvo i ništa značajnije se ne mijenja. Spurse drže Leonard koji je posebno razigran u ovom dijelu te Duncan, na drugoj strani im pariraju Paul i Griffin, te Crawford kada je ušao s klupe. A onda se pri rezultatu 68:66 Popovich odlučio za hack taktiku na Jordanu. Koji zanimljivo pogađa prva dva, pa dva promašuje i Doc ga povlači iz igre. Da utakmica ipak ne bude potpuni egal pobrinuo se Patty Mills s dvije trice u zadnjih 30 sekundi treće četvrtine i ostavlja Spurse u vodstvu i nakon treće 77:74.

deandre-jordan

Četvrta je četvrtina a to znači da je opet vrijeme za klupe. Pop šalje petorku: Mills-Ginobili-Green-Diaw-Spllitter a Rivers se ohrabrio i na teren poslao čak 4 rezervna igrača: Riversa, Crawforda, Davsia, Turkoglua, i pored njih Redicka. Iako se brzo popravio vraćanjem Jordana umjesto Davisa Spursi su već u ritmu i rade seriju 9:4 najviše zahvaljujući tricama Millsa (koji se pokazao kao prevaga, što je potpuno ironično pored sukoba titana Duncan i Leonard vs Paul i Griffin) i Greena. Crawfordu ne ulaze njegovi klasični šutevi i Clippersi su u nevolji. Nakon toga imamo period od 2 minute gdje nitko ne može ubaciti ništa, sve dok Leonard nije povećao razliku na 10 poena, a onda se Popovich iako potpuno kontrolira utakmicu odlučio na namjerno fauliranje Jordana. On promašuje prva dva slobodna bacanja ali u idućem napadu Spursi primaju tricu od Redicka i rezultat je opet u egalu. Popovich i dalje uporno faulira Jordana ali zanimljivo, Jordan u tom periodu zabija 4 slobodna bacanja, Barnes jedno, a Spursi ne mogu u napadu ništa ubaciti. Čak su se doveli do toga da izgube utakmicu, jer im je Griffin ubacio koševe, i Redik i Paul su zabili po 2 slobodna bacanja, te ih je na kraju samo Griffinova izgubljena lopta 11 sekundi do kraja spasila od poraza. Mills je istrčao kontru, bio fauliran i hladno pogodio 2 bacanja, a onda je Mills s 9 poena u produžetku riješio utakmicu i donio pobjedu Spursima.

Na kraju utakmice opet su se u NBA javnosti povele rasprave o hack-a-Jordan taktici koju je Popovich tako uporno forsirao. Na kraju ispada da su Spursi primili više koševa na taj način nego što su zabili u periodu kada su koristili tu taktiku, ali isto tako su na kraju balade oni izašli kao pobjednici pa im se nema što prigovoriti.

Hack-a-XY je legitimna taktika i u okviru NBA pravila. Za dobrobit košarke bilo bi bolje da je nema jer utakmice se nevjerojatno produže i košarka kao igra gubi na zanimljivosti jer nema ništa napeto u gledanju toga kako netko ne može pogoditi bacanja. Dobro, možda ima malo, na početku. Međutim, bilo bi zanimljivo istražiti koliko ta taktika donosi rezultata, koliko je korisna jer ovako površan pogled na nju može zavarati. Svi ćemo vidjeti promašena bacanja Jordana i smatrati kako je strategija upalila, ali recimo sinoć, Spursi tijekom fauliranja Jordana nisu mogli postići poene zato jer su Clippersi još jače grizli u obrani svjesni da se na napad ne mogu osloniti.

Uz to, toliko puno fauliranja kao što su dobro primijetili sinoćnji komentatori utakmice Reggie Miller i Kevin Harlan omogućuje obrani da se odmori i pripremi. Premda na ovaj način Popovich izbacuje protivnički napadački ritam iz kolosjeka vjerojatno šteti i svom, jer ne može biti slučajno da ni sinoć, i prije tjedan-dva dana protiv Rocketsa kada je Josh Smith izveo 20+ slobodnih bacanja, Spursi u napadu nisu mogli zabiti ništa. I sinoć su visjeli na niti, i ostali su u utakmici samo zbog Griffinove pogreške, a još je i Paul imao šut za pobjedu pri izjednačenju 8 sekundi do kraja.

Još jedna stvar je čudna: Spursi prebrzo rade te prekršaje. Ako već imaš vodstvo, pusti da vrijeme istekne, što ti ide u prilog, ne trebaš faulirati u prvoj sekundi napada. Pedantni američki statističari izvukli su zanimljiv podatak da Clippersi hvataju 19% Jordanovih promašenih slobodnih bacanja. I baš to se sinoć dogodilo Spursima. Jordan je promašio drugo, Barnes je uhvatio skok i šutirao bacanja, što je još jedan prigovor strategiji koju Popovich nemilosrdno forsira..

U sinoćnjoj, pa onda i u spomenutoj utakmici protiv Houstona San Antonio je pobijedio usprkos ili zahvaljujući toj taktici, ali nismo sigurni da je ona baš tako produktivna. Možda se (raz)uvjerimo u idućim utakmicama.