Razlozi financijske propasti NBA igrača

Sigurno ste bar jednom na stranicama NBA lige otišli pogledati cijene karata za neku prosječnu utakmicu. I ostali nemalo iznenađeni. Pedesetak dolara za najviše redove, minimalno 500 za sjedala uz teren, gdje još i plaćate rizik da vas pokosi gromada od 210 centimetara i 110 kila mišića. Još sigurnije je da ste vidjeli sve astronomske cijene ugovora koje NBA igrači potpisuju sa svojim ekipama. Da ne spominjem sponzorske ugovore u obliku Nikea, Adidasa, Reeboka koji dostižu astronomske brojke. I sigurno, milijardu posto sigurno ste se pitali „Dobro, dovraga, kako jedan igrač može zaraditi te silne milijune i bankrotirati?“.

Ako si uzmete 30 sekundi svog vremena i pogledate igrače koji su bili NBA zvijezde, a nisu se proslavili svojim financijskim odlukama, možete bez problema složiti petorku koja bi bila među jačima u današnjoj ligi. Allen Iverson Gilbert Arenas Scottie Pippen Antoine Walker Dennis Rodman. Ljudi s klupe Latrell Sprewell i Delonte West (ako ne zbog uspjeha na terenu, a onda zbog onih izvan njega). Ekipa igrački moćna, ali što se tiče financijskih odluka i postupaka, samo dno u NBA povijesti. Dobro, ovdje se Arenas donekle i može isključiti, jer će on valjda do kraja života primati svoju „zasluženu“ plaću što je valjda najgori ugovor u povijesti sporta, ali se i on prilično brzo uvjerava kako taj novac brzo odlazi.

99% ljudi koji su pročitali vijest o sportašu koji je bankrotirao je pomislilo da se to njima sigurno ne bi dogodilo. Oni bi sigurno to pametno uložili i ne bi taj novac tako lagano nestao. Takvo razmišljanje proizlazi najvjerojatnije zbog toga što je takav novac običnim smrtnicima nezamisliv (isprike onima koji toliko zarađuju) i ako pogledamo zaradu Marija Hezonje (3.7 milijuna dolara) i bogatstvo Billa Gatesa (oko 75 milijardi dolara), nama se te obje cifre čine nedostižnima, što ih zapravo čini jednakima. Ako je nejasno, ono što hoću reći je sljedeće – s prosječnom hrvatskom plaćom je takav iznos nemoguće zaraditi kroz nekoliko života i ti ogromni iznosi, koliko god se oni razlikovali u apsolutnoj vrijednosti, su nama isti – nedostižni. Zato mislimo da bi zadržali isti način i stil života kao što ga imamo i sada, a taj novac pametno čuvali.

To je idealno, a dobro znamo da je ono što je idealno svjetlosnim godinama daleko od stvarnosti. Biznis u Americi je okrutan. Devetnaestogodišnjaci se doslovno čupaju iz sveučilišnih klupa i bacaju u ralje NBA lige gdje odmah moraju donositi odluke kojima nisu dorasli. Okružuju ih razni financijski savjetnici koji im sugeriraju ovo ili ono. I onda pogledamo tu okrutnu statistiku koja kaže sljedeće – 60% NBA igrača bankrotira u roku 5 godina od završetka svoje karijere. Pa kako im se nakon par godina dogodi bankrot?

latrell-sprewell

Krenimo redom. Jedan od razloga su upravo ti savjetnici. Nisu savjetnici ili menadžeri uvijek ljudi koji su sposobni za takvu vrstu posla. Često se događa da igrači koji tek ulaze u NBA ligu kao svoje financijske savjetnike ili ljude koji će im upravljati računima biraju upravo prijatelje ili članove obitelji koji su nedorasli zadatku. Razlog tome je što im slijepo vjeruju te uopće nisu upućeni u svoje financijsko stanje dok ono ne dostigne nulu. Također, ljudi koji su dorasli zadatku nisu uvijek dobri, dragi i pošteni.

Drugi razlog koji ću navesti je onaj najočitiji – potrošnja. Dvije kuće, SUV mami, SUV tati, Ferrari sebi, dijamanti, zlato, a nakon svega toga, za odmor, dobro dođe provod i malo kockanja, za opuštanje. Sve par dana nakon prvog potpisanog ugovora. Zašto bi se uopće brinuli, 20 im je godina, pred njima je 15 godina zarađivanja, košarke, sponzora i reklama? Razlozi za brigu su tu, vrebaju. Prosječno trajanje karijere NBA igrača je nešto manje od 5 sezona. Prednji križni, stopalo, leđa, Ahilova tetiva ili sve nabrojeno i završetak NBA karijere dođe prije nego je uopće počeo. To je velik problem kod igrača koji dolaze iz siromašnih obitelji, nenaviknuti na novac uopće, da ne govorim za te enormne količine. Naravno, postoji i drugi ekstrem, Kawhi Leonard je igrač koji je potpisao petogodišnji ugovor sa San Antonio Spursima vrijedan 94 milijuna dolara, ali vozi ’97 Chevrolet Tahoe (iako posjeduje Porsche koji mu, kako kaže, služi samo za utakmice, a inače stoji u garaži) i ljeta provodi u dvosobnom stanu u San Diegu (Za ovaj slučaj bi se kao faktor mogao uzeti i utjecaj okoline. Po meni su Spursi najzdravija okolina u NBA, ako ne i šire, ali to je tema za neki drugi tekst). Još jedan bitan detalj vezan uz ovaj dio teksta su porezi. U Americi postoji zloglasni, takozvani jock tax, koji se odnosi na ljude koji zarađuju novac u državi čiji nisu stanovnici. U prijevodu to znači sljedeće, svatko tko posjeti neku državu, u bilo kojem roku i na temelju toga zaradi, dio te zarade odlazi u blagajnu te države. Kako je preveliki trošak pratiti svakoga tko tako zarađuje, najčešće mete ovog poreza su upravo sportaši koji gostuju u tim državama i igraju utakmice te svaka država (osim Floride, Texasa, Washingtona i Washington D. C.) zarađuje bez prevelikog truda. Na kraju svih oporezivanja, svakom košarkašu je račun siromašniji za oko pola bruto zarade. Mnogi igrači na početku svojih karijera toga nisu svjesni, te potpisan ugovor od 10 milijuna dolara u tren oka padne na 5.

Treći razlog su ponovno obitelj i prijatelji, ali ovaj puta u malo drugačijem obliku. Već spomenuti Antoine Walker je igrač koji je kroz svoju karijeru zaradio oko 110 milijuna dolara. Puno novca, a Walker kao da je želio pokazati kako ga novac nije promijenio i kako je ostao isti kao i prije. Walker je uzdržavao 70 ljudi koji su na neki način bili povezani s njim, ulagao u njihove biznise za koje su ga oni zamolili, a nije mu pomoglo ni to što je volio skupljati skupe automobile i kockati. 2009. je čak bio i uhićen zbog lažnih čekova koje je pokušao podmetnuti kasinu u Las Vegasu.

Posljednji način bankrotiranja je ujedno i onaj s kojim je to moguće postići najbrže, a bez dileme i najefikasnije. Primjerice Shawn Kemp – sedmero djece sa šest različitih žena, Latrell Sprewell je imao troje djece s tri žene, a na taj popis se mogu svrstati imena poput Patricka Ewinga, Larryja Birda, Jasona Kidda, Isiaha Thomasa dok je Dennis Rodman je dosegao i 860 tisuća dolara duga što je trebalo otići na alimentaciju, jer sportašima alimentacije rastu i do 30 000 dolara mjesečno. Michaela Jordana je rastava koštala 168 milijuna dolara zbog toga što nije imao predbračni ugovor, dok je Dikembe Mutombo glatko otkazao svoje vjenčanje dan prije ceremonije kada je njegova buduća supruga odbila potpisati ugovor.

wheres-daddy

Nekakav stereotip oko sportaša općenito je taj da su, u nedostatku blaže riječi, glupi. Atletični, inteligenti, super-zvijezde na terenu, ali izvan njega ispodprosječni ljudi s manjkom inteligencije. Takozvani the myth of the dumb jock. Budimo realni, postoje i takvi slučajevi, iako se oni ne mogu koristiti za generalno objašnjenje ovog problema u svijetu profesionalnog sporta. Za primjer ću uzeti NFL, koji prilikom drafta provodi razna testiranja na novopridošlim igračima – bench press, vertikalni odraz, sprintovi, mnogi drugi testovi fizičke snage i izdržljivosti te test inteligencije. I to test inteligencije na kojem postižu iznadprosječne rezultate. Stoga, taj stereotip treba odbaciti u nedostatku dokaza te se osloniti na razloge navedene iznad koji mogu zahvatiti bilo koga.

Što učiniti po tom pitanju? Kako to spriječiti? Iako ne toliko u javnosti, koraci se poduzimaju, koliko god mali bili. Ponovno ću spomenuti NFL koji je uveo profesionalnu edukaciju za svoje novake, gdje slušaju priče bivših i sadašnjih igrača, seksualnu i financijsku edukaciju, upozorenja o oružju i drogama te općenito pravilima profesionalnog sportskog života. Antoine Walker, nakon što je uspio savladati bankrot, radi kao predavač i savjetnik mladim sportašima koji će uskoro ući u viši rang sporta kako ne bi ponovili njegove greške. Velik utjecaj na mlade sportaše imaju i srednjoškolski i sveučilišni treneri, možda i najvažniji, jer upravo oni oblikuju njihov karakter u tim osjetljivim tinejdžerskim godinama.

Uz sve loše priče, mnogi sportaši nakon završetka karijere ostanu uspješni poslovni ljudi. Shaquille O’Neal je u prvih 30 minuta nakon potpisa prvog ugovora potrošio svoj prvi milijun, a danas zarađuje 22 milijuna dolara godišnje preko svog carstva sastavljenog od 200 restorana, 150 autopraonica, 40 teretana, šoping-centra, kina i nekoliko noćnih klubova u Las Vegasu te preko sponzorskih ugovora i od TNT-a gdje je analitičar. Tu možemo svrstati još Jordana sa svojim Hornetsima i tenisicama, Magica Johnsona, Charlesa Barkleyja i mnoge druge koji su napravili uspješne karijere izvan košarkaških parketa. Žive primjere jedne jednostavne izjave za kraj:

Nije bitno koliko znamenki ima iznos na računu za vrijeme trajanja sportske karijere. Bitno je koliko znamenki ima kada ona završi.