Relentless

Zašto sve mora biti tako prokleto komplicirano? Koliko puta smo, obavljajući neki posao, sami sebi maksimalno otežali stvari? Koliko puta su drugi to učinili za nas? Zašto se ne možemo jednostavno dogovoriti s društvom za film, večeru, putovanje ili čak, partiju košarke u kvartu? U redu, znam da postavljam pitanja umjesto da dajem odgovore. Ali isto tako, vi ste se više trebali naučiti na mene i moje uvode. Čitajte između redova, pokušavam reći da su stvari u suštini jednostavne, mi ih zakomplicirano. Odgovori na pitanja su tako laki i izravni, ali možemo li ih podnijeti.

Čovjek koji bi se sa mnom složio nikada nije igrao profesionalnu košarku. Da ga vidite, vjerojatno ga nebi ni povezali s njom ili s nekim drugim sportom. A opet, taj čovjek je (ne)izravno zaslužan za velik broj osvojenih naslova i prstenja s kojima se NBA velikani ponose i u slobodno vrijeme igraju, sa sjetom se prisjećajući tih slavnih dana.

On je osobni trener imenom Tim Grover i, vjerovali ili ne, on profesionalne sportaše ˝napada˝.

Najbolja stvar je što je njegovo učenje primjenjivo u svim životnim segmentima. Sport, posao, obitelj ili život općenito, njemu je svejedno. Njegova pravila vrijede univerzalno, a njegovi savjeti su sveti. Zato obratite pažnju, molim vas. Zbog vas samih, pronaći ćete se negdje u ovim slovima.

Tim se na košarkaškoj mapi pojavio davne 1989. godine, i to na kakav način. Sa svojih 25 godina, Tim se javio Michaelu Jordanu i predložio mu suradnju koja će trajati do kraja karijere najvećeg koji je ikada hodao košarkaškim terenima. Seanse su uključivale sate i sate rada u teretani i dvorani, te različite vrste psiholoških vježbi i tretmana. Ne znam za vas, ali ja osobno mogu zamisliti prizore kultnog Analyze This filma, u kojem Roberta De Nira kao nesigurnog šefa mafije i Billyja Crystala kao simpatičnog psihijatra, sada mijenjaju Michael Jordan i Tim Grover. Kako god, Tim je napravio fenomenalan posao i Michaelu je pomogao prijeći preko Bad Boysa, podignuti igru na razinu više i u konačnici, pretplatiti se na NBA naslove. Reference za poželjeti koje su mu pomogle u daljnjem razvoju karijere i radu s budućim NBA zvijezdama.

jordan-grover

Tim Grover je CEO i vlasnik Attack Athleticsa, ogromnog trening centra s četiri NBA terena i multifunkcionalnom dvoranom koji u post sezoni mnogim zvijezdama služe kao mjesto poboljšanja i razvoja vlastite igre, ali i onih unutarnjih, neopipljivih sposobnosti koje se nalaze u svakom čovjeku. Kad bi bar ti tereni mogli pričati, vjerujem da bi ih svi uživali slušati. Michael, Scottie Pippen, Charles Barkley i Hakeem Olajuwon sa svojim ˝u moje vrijeme je sve bilo bolje˝ pričama, pa onda nova garda poput Dwaynea Wadea i Kobeja Bryanta koji pomalo na to gledaju kao na nešto natprirodno i maštovito, baš kao da je napisano i ispričano od same braće Grimm. Svi oni su, barem jednom, koračali tim košarkaškim kompleksom, i iz njega su odlazili kao bolji, čvršći i jači igrači. Pa što se to tu događa da su promjene tako spektakularne, da igrači, suprotno uvriježenom mišljenju, napreduju i u kasnim 20-ima i ranim 30-ima? Jednostavno je – problem se detektira i onda ga se svim silama napadne. Bez popusta, okolišanja ili empatije. Čovječe, imaš problem, idemo ga riješiti ili odlazi odavde, ovo onda nije mjesto za tebe.

Retorika je to koja je gruba i izravna, ali koja vrijedi za sve koji su spremni na nužne promjene, pa makar oni bili i creme de la creme NBA. Vjerojatno zato i uspijeva. Umjesto podilaženja i pažnje na koju su navikli, ovdje zvijezde dobivaju potpuno drugačiji tretman. Ekipa, ponekad je i s Jordanom potrebno pričati kao sa sebi ravnim, podsjetiti ga da je u konačnici i on samo čovjek. Tako Tim Grover djeluje. Bez sekunde profesionalne košarke iza sebe, najboljim igračima svijeta govori što rade loše i što trebaju popraviti.

Za sebe kaže da je igračima uvijek posljednji poziv, posljednja opcija. Zovu ga i traže kada se stvari otmu kontroli, kada postoji problem kojeg ne mogu riješiti. ˝Razbij u slučaju opasnosti˝, ili preciznije, nazovi u slučaju iste. U tom trenutku, Tim mora djelovati brzo i isto tako donijeti željene rezultate. Njegov sljedeći klijent ovisi o prethodnome i onome što je s njim uspio napraviti. Kriteriji su jako veliki, ali ih on punih 27 godina postiže.

Sportaše i osobe, vas i mene, on dijeli u tri kategorije. Cooleri, Closeri i Cleaneri. Cooleri su osobe koje nekakav postavljeni zadatak rješavaju na željen način. Ništa spektakularno i osobito, već očekivano. To je igrač koji može sudjelovati u odličnoj akciji, istu sam riješiti, ali na kraju nema odgovornost i nije sposoban riješiti samu utakmicu. Closeri su osobe koje mogu podnijeti dosta pritiska i koje djeluju s velikom efektivnošću ako su njihovi zadaci jasno definirani. To znači da previše varijabli ne smije biti uključeno u košarkašku jednadžbu koju tokom utakmice ˝rješavaju.˝ I Cleaneri su ultimativni natjecatelji koji imaju nezasitnu ovisnost o uspjehu. Oni su don’t think osobe. Tako dobro pripremljeni da preskaču sve prepreke koje im se nađu na putu. Tragači za perfekcijom.

Sam na terenu, pa čak i u  NBA utakmici s 20000 navijača koji viču tvoje ime. Bez smetnji, odvraćanja pozornosti i buke. Čuješ vlastite otkucaje srca, slušaš svoje misli. Tih si kao oluja koja se polako sprema i dolazi dok odjednom ne odjekne svom snagom. Prema protivniku, suparnicima, košu… To je Zona, način kojim kontroliraš vrijeme i prostor. Samo su je rijetki pronašli.

Našao sam podatke iz travnja 2013. Od tada je prošlo, sada već tri godine i neke stvari su se promijenile, ali čisto da vam spomenem da dobijete uvid u Groverovu definiciju igrača po ova tri stupnja. Coolere ne treba posebno imenovati. To su svi role playeri koji imaju svoj zadatak koji trebaju ispuniti. Svaka momčad ih ima i oni sačinjavaju većinu igrača lige. Closer je bio Scottie Pippen. Druga violina i asistent ultimativnom Cleaneru Michaelu Jordanu. U tu kategoriju je također uvrstio i LeBrona Jamesa. Predstavio ga je kao kombinaciju Closera i Cleanera. Isto je učinio i s Carmelom Anthonyjem. Kevin Durant je kategoriziran kao Closer. Cleaneri su Chris Paul, Kobe Bryant, Russell Westbrook i Dwayne Wade.

Svi ovi igrači imaju potreban set vještina i talenta da budu najbolji. Međusobno se, ipak, razlikuju po načinu na koji pristupaju treningu, utakmici ili bilo kojoj drugoj životnoj situaciji. Za to je glavni ˝krivac˝ 1350 grama težak ljudski organ, zadužen za čovjekovu sposobnost razmišljanja. I to je ključna stvar kod Grovera. Nitko i nikada više neće igrati kao Jordan, ali svi mogu imati taj mindset, on se da naučiti. Gledajući desetak All-Star igrača, i još toliko potencijalnih, sve u svojoj dvorani, primjetio je neke stvari. Svi oni su kategorizirani kao odlični, ali kod svakoga je uvidio razlike u motivu i limitima koje sami sebi postavljaju. Neki su išli punom snagom, dok je nekima bilo dovoljno zaigrati malo ljetne košarke s osmijehom na licu. Te suptilne razlike pokazuju karakter i otkrivaju tko od njih želi biti ispred svih ostalih, a tko je zadovoljan s trenutnim i već postignutim. Svaka sekunda je prilika za napredak, probajte to prožvakati.

Mislim da se svi sjećate Kobeja i one nesretne utakmice protiv Warriorsa u kojoj je pri pokušaju prodora rasparao Ahilovu tetivu. Momci, ono što je uslijedilo nakon toga ulazi u rubriku za sva vremena. Šepajući je izašao s terena, na isti se način malo poslije opet vratio, i ubacio dva slobodna bacanja. Proces rehabilitacije počeo je onog momenta kada je prvi put ustao. Da je odnesen s terena, ili da nije šutirao ona dva bacanja, bitku bi već izgubio. Tako Cleaneri razmišljaju, što god staviš ispred njega – on to preskače, instinkti su savršeni.

Evo vam još jedan primjer apsolutnog Cleanera. Dwayne Wade u seriji protiv Hornetsa, pa čak i sada, u seriji protiv Raptorsa. Čovjek sam nosi momčad u doigravanju. Nemojte krivo shvatiti, sigurno nije jedini koji to radi. No, dok se drugi bore samo na terenu, Flash bitke vodi i s vlastitim ozljedama i ozljedama suigrača, i tako već godinama. Stalno se poboljšava, čita svoje tijelo i na temelju toga radi promjene, prilagođava se, a opet ostaje na vrhu. Priprema je ta što ga izdvaja od ostalih. Sreća kod njega ne postoji jer nju ne može kontrolirati, na nju ne može utjecati, a Cleaner ništa ne prepušta slučaju. Koliko bi njih odustalo na njegovu mjestu? Koliko bi se prepustilo i izgubilo bitku s ozljedama? Svatko od nas ima tamnu stranu, tajna je u tome da je kontroliramo, a ne da je poričemo.

Emocije čine čovjeka slabim, u slučaju da njima ne vlada. Potrebno ih je iskoristiti u pravom smjeru, kao nekakav alat ili oruđe koje je pripomoć za konačni cilj svakoga od nas. Sve ovisi o načinu na koji se upotrebljavaju. Kao skalpel primjerice. U rukama mnogih osoba može učiniti neopisivu štetu, u rukama doktora spašava život. Jeste li Cooler, Closer ili Cleaner sasvim je svejedno. Možete biti sve što želite, ako ste za to spremni raditi. Limiti i izgovori su samo pokušaj da prekrijete da to niste. Ako se od vas traži rezultat i povjereni su vam teški zadaci, a osjećate veliki pritisak – pravi ste sretnici. Zašto? Pa zato jer je on privilegija. Jeste li sada spremni postati relentless – nemilosrdni, uporni, kontinuirajući, konstantni, neprestajući…Možda ipak i nije tako jednostavno kao što sam isprva mislio. No, sigurno i nije razlog da ne potražite svoju tišinu, tamu i samoću – svoju Zonu.