The Answer – odlazak malog ratnika

Preskoèite ovaj tekst ako tražite statistike, objektivnost ili logiku, uistinu nema potrebe da trošite svoje vrijeme na nešto što nije napisano da bi objasnilo zašto i kako je Iverson napustio NBA niti da ponudi odgovore na bilo koje postavljeno pitanje u vezi njega. Ovo nije napisano za NBA znalce, iskusne prognozere ili enciklopedije košarke. Ovo je napisano za sve nas koji smo u posljednjih 14 godina „popušili“ prièu o The Answeru i uživali u tome i napisano je sada kad su se dojmovi veæ pomalo slegnuli.

Na podruèju grada Philadelphije nalazi se èak 5 sveuèilišta poznatih po svom košarkaškom programu, toliko poznatih da su èlanovi neformalne lige Philadelphia Big 5. To je vjerojatno jedini grad gdje vrhunske NCAA momèadi pješice idu na gostovanja kod nekih od najljuæih rivala. U tom istom gradu u sezoni ’82-’83 nastupala je možda i najbolja NBA momèad svih vremena koja je skupila 67 pobjeda i protutnjala kroz playoff omjerom 12-1 zgazivši u finalu Lakerse 4-0. U toj istoj Philadelphiji nastupali su iz veèeri u veèer neki od najboljih košarkaša svih vremena poput Juliusa Ervinga, Wilta Chamberlaina, Mosesa Malonea, Charlesa Barkleya, Billya Cunnighama, Dolpha Schayesa i brojnih drugih. Celticsi možda imaju tradiciju, Lakersi možda imaju glamur, ali niti jedna publika u SAD-u ne razumije košarku tako dobro kao publika u Philadelphiji. Ta ista publika nikoga nikada nije voljela kao što je voljela Allena Iversona.

Zašto baš njega ? Zašto baš bahatog lijenog potrošaèa lopti dugog jezika koji je u svakoj momèadi bio potencijalni tsunami nesagledivih razmjera ? Odgovor je jednostavan. Zato što je s Iversonom sve izgledalo moguæe. Zato što su s njim na parketu vjerovali da mogu pobijediti bilo koga i bilo kada. Zato što je to, na kraju krajeva, grad jednog Rockya, grad koji zna cijeniti pobjednike, ali još više cijeni ratnike. I nemojte se zavaravati da æe Iversonova karijera završiti nakon isteka ugovora s Bešiktašem, nakon nekog eventualnog pokušaja povratka u NBA ili neèega sliènog. Iversonova karijera završila je 7. prosinca 2009. kad je, nakon muèenja u Detroitu i Memphisu, istrèao na svoj parket i poljubio logo Sixersa uz standing-ovation rasprodane dvorane ispunjene publikom koja je 10 godina iz veèeri u veèer gromoglasno bodrila svog idola.

Tko može zamjeriti tim blesavim fanovima Sixersa na njihovoj sentimentalnosti ? Svi oni koji su gledali Iversona u njegovim najboljim godinama znaju kakvu je magnetsku privlaènost u sebi nosio. Kad bi sa svojih jedva 180 centimetara (bez tenisica) i 75 kilograma stupio na parket uistinu ste imali osjeæaj da je sve moguæe i da, ma kako dobar protivnik bio, sve ovisi o tome kakvu æe veèer imati The Answer, a bilo je bezbroj veèeri u kojima su njegove predstave tjerale sve prisutne u nevjericu, predstave u kojima je gotovo sam uništavao neke od najboljih NBA momèadi. Pa samo nezaboravni playoff 2001. dovoljan je da ga se smatra istinskom legendom. Prava fajterska sezona, revolveraški obraèun s Vinceom Carterom na njegovom vrhuncu (dva puta preko 50 u seriji), zatim još jedan trijumf u sedam utakmica protiv Velike trojke Bucksa i na kraju povijesni obraèun sa zastrašujuæim Lakersima u finalu. I onda onaj „Korak“, onaj nezaboravni trenutak u posljednjoj minuti kad je prekoraèio Tyronea Luea, kad je utjerao strah u kosti velikom Kobeu, velikom Shaqu i velikom Philu Jacksonu, kad su barem na trenutak pomislili kako je sasvim moguæe da æe im taj siæušni igraè uzeti naslov pred nosom.

Naravno da nije uspio, kao što nikada neæe uspjeti ni osvojiti prsten prvaka, jer bajke ne postoje, jer momèad u kojoj je druga napadaèka opcija Aaron McKie ne bi Lakerse pobijedila u 4 utakmice ni da igraju 1000 serija zaredom, ali te jedne veèeri Iverson je bio bez sumnje najbolji igraè na planetu. I vjerojatno nikome nikada neæe biti jasno kako je uspijevao napraviti takve stvari s momèadima u kojima je igrao, kako je uspijevao donositi pobjede igrajuæi najèešæe s hrpom anonimaca kad su mu svi uvijek pronalazili toliko mana.

Uspjeh jednog Jordana, jednog Kobea, Shaqa ili Jamesa je logièan, razumljiv, lako dokuèiv ako se uzme u obzir paleta sposobnosti s kojima su raspolagali, ali kako objasniti Iversona ? I danas se sjeæam scene s neke All-Star utakmice kad je Kobe jednom rukom pokupio Iversona oko struka i podignuo ga s parketa kao da je perce. Može li uistinu toliko spominjano srce iz sezone u sezonu potpune autsajdere èiniti relevantnim NBA natjecateljima ? Jesu li cross-over i nevjerojatna odluènost da se ustanete svaki put kad vas gotovo dvostruko teži igraèi tresnu o parket dovoljni? The Answer nam je dao razlog da vjerujemo kako jesu. Svaki put kad bi ga faulirali, umjesto da on bude taj koji gubi volju, njegovi protivnici bi se obeshrabrili vidjevši da ne postoji baš niti jedan naèin, pa èak ni onaj najgrublji, da se zaustavi tog igraèa na kojega ih ništa što su do tada u svojoj karijeri vidjeli nije moglo pripremiti.

Gledao sam jednu utakmicu koju je Iverson igrao sa slomljenom šakom ili nekom sliènom ozljedom, na ruci je nosio bandažu velièine rukometne lopte i opet je ubacio 30 ili 40. Zar je netko uopæe brojio kad je on zabijao? Nitko nije mogao uèiniti to na naèin da izgleda tako lako kao Iverson. Drugi put je igrao s razbijenim nosom i ostatak utakmice proveo gutajuæi krv samo kako ga suci ne bi natjerali da izaðe iz igre zbog krvarenja. Zbog takve igre stekao je poštovanje gledatelja, protivnika i suigraèa. I uistinu, jeste li ikada proèitali kritike suigraèa na njegov raèun? Prigovaralo se Kobeu, prigovaralo se Jamesu, ali ako nikad niste vidjeli ogromnog Derricka Colemana kako razgræe protivnike da bi s parketa podignuo svog još jednom polomljenog kapetana onda nikada niste vidjeli odanost izmeðu suigraèa. Kad je tek stigao u ligu govorili su kako æe mu karijera završiti nakon svega nekoliko sezona, ako uopæe bude imao sreæe da izvuèe živu glavu, jer je njegov stil igre izgledao tako poguban za vlastito zdravlje. Iverson se sljedeæih desetak godina na svoj naèin pobrinuo da progutaju vlastite rijeèi, a NBA liga mu to nikada nije oprostila.

Èim je nanjušila prvi znak njegove slabosti liga se obraèunala sa svojim neprijateljem broj jedan i pobrinula se da za èovjeka koji je sezonu prije zabijao preko 26 koševa po utakmici više ne bude mjesta ni nakon vucaranja po Pistonsima i Sixersima. Ta ista liga ga je kažnjavala kad god je stigla i retuširala njegove fotografije zbog brojnih tetovaža, iako je upravo Iverson financijski spasio NBA. U vrijeme dok je Kobe razmišljao hoæe li nositi manju ili veæu afro frizuru, dok je Tim Duncan bio drugi najbolji igraè Spursa, a LeBron James još ni džeparac za školu nije dobivao, upravo je Iverson bio taj koji je prodavao NBA brend u Americi i svijetu. Njegov stil iz geta otvorio je novo tržište za ligu koja je nakon odlaska Jordana ostala bez dobrih nasmiješenih pobjednika u finim odijelima i upravo Iversonovi dresovi bili su godinama najprodavaniji, posebno meðu populacijom koja se baš i ne može pokazati na ulici novim  Cadillacom, ali æe zato zadnji dolar dati za novu seriju tenisica ili 3 broja veæi dres.

Sve u svemu, rijeè je o igraèu kojem u najmanju ruku morate priznati da je bio jedinstvena pojava na NBA parketima. Velièinu meðu onima koji ga osporavaju garantiraju mu priznanja koja je osvojio, titule najboljeg strijelca i brojke koje ga po mnogoèemu svrstavaju u sam vrh igraèa koji su kroz povijest nastupali u NBA ligi. Velièinu meðu njegovim fanovima osiguravaju mu neke druge stvari koje je puno teže staviti na papir na primjeren naèin. U svoje vrijeme bio je jedan od najubojitijih strijelaca koje je košarka ikada vidjela, neprikosnoveni vladar otvorenog terena i prava napast za protivnièke igraèe s loptom. Bilo je dovoljno da za milimetar pomaknete stopalo i Iverson bi vas veæ izbacio iz ravnoteže, a možda nitko nikada nije tako zlostavljao obranu igrom 1-na-5 poput njega. Njegova brzina, atraktivni kontranapadi i nevjerojatna paleta poteza u zraku pod obruèem godinama je punila NBA dvorane i ostavljala bez daha, a njegov cross-over spada u ekskluzivni arsenal najuèinkovitijih i najprepoznatljivijih oružja korištenih na NBA parketima. Popis njegovih mana barem je jednako dugaèak, ali upozorio sam vas da ovo nije zamišljeno kao objektivan tekst. Zbog svega toga Allen The Answer Iverson zaslužuje naklon svakog iskrenog ljubitelja košarke.

Jordana, Kobea ili Magica sjetit æemo se tu i tamo, spominjati ih svakih nekoliko godina kada se pojavi netko kod koga se nazire potencijal da bude Najveæi, ali svaki put kad na teren izaðe netko s brojem 3, kad netko kosu složi u corn-rowse ili bude nosio rukav duž cijele ruke, svaki put kad netko cross-overom sruši svog èuvara na parket, kad uspori u kontri da primi udarac za dodatno slobodno bacanje  ili kad jednostavno stisne zube nakon ozljede, mi koji smo „popušili“ prièu o The Answeru sjetit æemo se Allena Iversona.

Tekst æu završiti rijeèima dobro poznatima svakome tko se potrudio proèitati ovo do kraja, otrcanim i bezbroj puta citiranim, ali ništa manje istinitim rijeèima davno izgovorenima o Iversonu, za koje ne postoji pravi prijevod na hrvatski koji bi vjerno prenio poruku:

Pound-for-pound the greatest player ever to play the game of basketball