Regularni dio NBA sezone malo po malo približava se svome kraju. Sve su ekipe odigrale više od 50 utakmica i manje od dva mjeseca nas dijeli od doigravanja. Krećemo s analizom dosadašnjeg dijela sezone, a prve na redu su najbolje momčadi Istočne konferencije.
1. Miami Heat 37 – 14
Prošlogodišnji prvaci sasvim očekivano predvode Istočnu konferenciju. Skoro nepobjedivi na domaćem terenu, s nešto lošijim nastupima na gostovanjima u All-Star pauzu ušli su sa sedam uzastopnih pobjeda, a i nakon pauze su nastavili s pobjedama te sinoć svladali Atlanta Hawkse rezultatom 103:90.
Predvodi ih LeBron James, kojemu je osvajanjem prstena pao teret s leđa, uživa u košarci i igra sezonu na MVP razini. Fenomenalni postotci šuta dokaz su sve veće dominacije na postu, sigurnosti u vanjski šut i laganih poena koje stvaraju dobrom obranom. Navijače Miamija vesele i sve bolje partije Dwyanea Wadea, koji se čini zdraviji nego na početku sezone, s više atletizma u nogama i više samopouzdanja u šut s distance. Chris Bosh igra dobru sezonu, najbitniji je visoki igrač ekipe, a uz to posjeduje kvalitetan šut. Svoju važnost za ekipu najbolje je pokazao u prošlogodišnjem doigravanju. Veliku trojku okružili su vrsnim šuterima i igračima koji su se spremni žrtvovati za uspjeh ekipe poput Raya Allena, Udonisa Haslema i Shanea Battiera.
Najveći problem ove ekipe nedostatak je kvalitetnog centra. Vidljivo je to i po broju skokova po utakmici, po čemu su jedni od gorih u ligi, a ovaj problem pokušavaju riješiti s Chrisom Andersonom koji na teren donosi neupitnu borbenost, blokersku prisutnost, no za sada i nedovoljnu pripremljenost. Lijek kako ih pobijediti pokazali su Mavericksi u finalu, a za sada su ga Knicksi uspješno koristili, igrajući s puno dodavanja i kvalitetno šutirajući u dva su navrata uništili obranu Miamija. Muče se s ekipama poput Indiane i Memphisa koji imaju kvalitetne visoke igrače i dominiraju skokovima.
Igraju lijepu košarku, dominiraju većinom susreta, a znatno su poboljšali protok lopte. Iako su trenutno u lijepom nizu i igraju kvalitetnu košarku, dojam je kako ono najbolje čuvaju za vrijeme kada je najpotrebnije. S ovakvim Jamesom sve osim ponavljanja prošlogodišnjeg rezultata bio bi neuspjeh.
2. New York Knicks 32 – 19
New York Knicksi jedno su od ugodnijih iznenađenja tekuće sezone. Dolaskom Jasona Kidda, Marcusa Cambyja i povratkom Rasheeda Wallacea postali su najstarija ekipa lige, no ovi igrači donijeli su neupitno iskustvo, red u svlačionici i još uvijek nezakržljale košarkaške sposobnosti. Nekoliko neočekivanih poraza u zadnjih nekoliko dvoboja još uvijek ne kvari sliku kako su Knicksi napokon spremni za velike stvari.
Carmelo Anthony igra sezonu života, no puno bitnije od osobnih uspjeha napokon je postao pravi lider kakvoga Knicksi trebaju. Napadačke sposobnosti Carmela neupitne su od samog dolaska u ligu, ali obrana i žrtvovanje za ekipu noviteti su u igri jednog od kompletnijih igrača današnjice. Dolaskom Mikea Woodsona obrana je postala oružje Knicksa a predvodi ju najbolji prošlogodišnji obrambeni igrač godine Tyson Chandler. Skokovi, dominacija reketom i visoki postotci kvalitetnih šuteva koje uzima čine ga jednim od kvalitetnijih centara današnjice. Amare Stoudemire je barem za sada prihvatio ulaziti s klupe i polako se vraća u staru formu, a zapažene uloge imaju J.R. Smith i Raymond Felton, dvojac koji igra sezonu života. Veliki broj kvalitetnih šutera rezultat je toga da su najbolja tricaška ekipa lige.
Njihovo najjače oružje potencijalno je i mogući problem ove ekipe. Poznata je izreka da ekipe koje žive od šuta od njega i umiru, a igra Knicka uveliko ovisi o vanjskom šutu, tj. šuterskoj večeri u globalu. Uz Tysona malo je pravih skakača u ovoj ekipi, pogotovo s Cambyjem i Rasheedom na listi ozlijeđenih, što se moglo vidjeti u dvobojima s Bullsima koji su ih porazili u sva tri ovosezonska dvoboja.
Dugo vremena navijači Knicksa čekali su ovakvu sezonu. Iako su u zadnje dvije godine uspijevali doći do doigravanja prvi krug bio je maksimum ove ekipe, a uspjeli su ubilježiti samo jednu pobjedu. Ovogodišnja ekipa djeluje zrelije, kompletnije i posloženije i prolazak prvog kruga trebao bi biti minimum ove ekipe.
3. Indiana Pacers 33 – 21
Nakon neuvjerljivog početka sezone Indiana Pacersi zaigrali su puno bolju košarku, a kao rezultat trenutno su treća najbolja ekipa Istočne konferencije i predvodnici divizije. Obrambeno i skakački najbolja momčad lige profilirala se kao ekipa koja preferira sporiji tempo i u kojoj obrana pobjeđuje utakmice. Odlični na domaćem terenu, no s dosta problema i negativnim skorom na gostovanjima. Sve navijače Pacersa veseli skori povratak Dannyja Grangera koji je zbog ozljede propustio dosadašnji dio sezone.
Za vrijeme njegovog izostanka Paul George postao je glavni igrač ekipe i najbolji strijelac momčadi. Jedan od najtalentiranijih mladih igrača, košarkaški građen, napredovao u tehničkim i šuterskim sposobnostima. Uz to jedan je od boljih obrambenih igrača na svojoj poziciji i po mišljenju dobrog dijela kritičara i pored Grangera on bi trebao nositi ovu ekipu i biti okosnica za budućnost. David West druga je napadačka opcija, posjeduje kvalitetan šut i zvijer je u reketu. Napad Pacersa gradi George Hill, dobar obrambeni igrač koji dobiva više minuta nego u prethodnoj sezoni i opravdava ih dobrim nastupima.
Uz spomenuti trojac jedan od nosioca igre trebao je biti i Roy Hibbert. Ogroman igrač, s dugačkim rukama trebao bi dominirati protiv visinom deficitarnih centara, ali za sada ne uspijeva kontrolirati reket. Loši nastupi daleko su od ugovora koji prima, a pitanje je jeli riječ o samo malo podužoj krizi ili limitiranim sposobnostima. Baš kao i u slučaju Geralda Greena koji je nakon solidne sezone s Netsima, ponovo izgubio povjerenje u šut i ostao na čistim atletskim sposobnostima i usidren na klupi.
Fantastična obrana izvlači ekipu, a prostora za napredak ima u napadu. Malo poena po susretu rezultat su sporijeg tempa, malo asistencija govori kako se većinom oslanjaju na individualne akcije. Slaba protočnost lopte i neuvjerljiva klupa razlog su lošijih nastupa na gostujućim terenima. Povratak Grangera mogao bi donijeti prijeko potrebnu napadačku lucidnost i kvalitetnu šutersku dimenziju.
Indiana Pacersi ne spadaju u sam krug favorita i ne uživaju status ekipe od koje strijepi ostatak lige, u prošlogodišnjem doigravanju pokazali su kako je riječ o ozbiljnoj ekipi koja može parirati najjačima. Uvelike će ovisiti o tome kako će se Granger uklopiti i u kakvoj formi vratiti. U stanju limitirati napad protivnika, ogromna postava kojoj je teško parirati u skokovima trebala bi osigurati prolazak prve runde doigravanja, za nešto više morat će poraditi na napadačkoj efikasnosti.
4. Brooklyn Nets 33 – 22
Dosta rano odlučili su se Brooklyn Netsi na promjenu vodstva, Avery Johnson platio je danak relativnoj novoj i neuigranoj ekipi, a dolaskom P.J. Carlisima na mjesto trenera stvari su krenule bolje po Brooklyn. Nalaze se na drugom mjestu u diviziji iza Knicksa s kojima su podijelili seriju. Pobjeđuju slabije momčadi, dok se muče s ozbiljnijim ekipama koje ne mogu dobivati na individualnu kvalitetu.
Brook Lopez zasluženo je dobio poziv na All-Star. Najbolji strijelac, bloker i drugi najbolji skakač ekipe sa zavidnom igrom na postu i solidnim šutem okosnica je napada Netsa, a prostora za napredak ima u defenzivi. Glavna snaga ekipe trebala bi biti na vanjskim pozicijama, u dvojcu Derona Williamsa i Joe Johnsona. Joe igra solidnu sezonu, drugi je strijelac ekipe, kvalitetan i snažan šuter koji unatoč svim navedenim pohvalama ne zaslužuje ogroman ugovor, za koji se mislilo da nikada neće biti razmijenjen. Deron Williams je igrač oko kojega su Netsi odlučili graditi momčad, sastavili respektabilni sastav kako bi zadovoljili Derona i nagovorili na ostanak, a on je barem za sada podbacio. Iako su 17 poena i 7 asistencija solidni brojevi daleko je to od dominacije kakva se od njega očekuje i kakvu je pokazivao u najboljim danima u Utahi. Sve teže prodorima dolazi do koša, zna se mučiti i s vanjskim šutem i sam priznaje kako je daleko od željene forme i kako još nije odigrao utakmici za Netse kakva se od njega očekuje.
Najveći promašaj koji su napravili u sastavljanju rostera ogroman je ugovor dan Krisu Humphriesu, koji je nakon jedne solidne sezone u tada užasnoj ekipi izvukao ogroman ugovor. Izgubljen na terenu, osim ponekog skoka ne služi za ništa i nije ni čudo kako Netsi gledaju kamo ga poslati i za koga razmijeniti. Njegov totalni podbačaj iskoristili su Reggie Evans koji je fantastičan skakač i igrač koji donosi energiju na teren, no izrazito limitiran napadački igrač i Andray Blatche koji posjeduje zavidne driblerske sposobnosti za visokog igrača, dok mu minutažu limitira taktička nediscipliniranost. Gerald Wallace startno je krilo, igrač čiji se doprinos ne vidi u statistikama. Obavlja prljavi posao i čuva najbolje vanjske igrače protivničkih ekipa, dosta se muči sa šutem i postiže najmanje poena po susretu još od samog dolaska u ligu.
Kako bi postao najbolji moraš pobjeđivati najbolje. Više je razloga zašto se Netsi ne uspijevaju nositi s elitnim ekipama, a glavni su malo asistencija i još manje laganih poena koje postižu. Dobru obranu s malo primljenih poena ne uspijevaju kapitalizirati u lagane poene na drugoj strani zbog sporog tempa igre, igraju duge napade koji često znaju završavati izolacijama za nekog od spomenutih zvijezda.
Visoke ambicije bogatog vlasnika, novo okruženje i priliku za novi početak dobili su Netsi preseljenjem u Brooklyn. Sastavljen je roster koji je u najmanju ruku dovoljan za doigravanje, a imaju priliku doći i do prednosti domaćeg terena u prvoj rundi. Deron Williams ključan je za uspjeh ove ekipe. Od njega se očekuje da će stabilizirati vanjski šut, uzeti konce igre u svoje ruke i razigrati suigrače. Imaju dobro popunjen roster, u potrazi su za kvalitetnijim rješenjem na poziciji krilnog centra, ali ako ne počnu igrati više kao ekipa a ne hrpa individualaca ulazak u doigravanje mogao bi biti maksimalni doseg.
5. Chicago Bulls 31 – 22
Ozljeda Derricka Rosea šokirala je ljubitelje košarke diljem svijeta, ostavila trag na uzdrmane igrače koji su zatim neočekivano poraženi u prvoj rundi od osmoplasiranih Sixersa. Pred novu sezonu ostali su bez praktički kompletne klupe, koja je u prethodnim godinama često znala biti prevaga u igri Bullsa, muku mučili s brojnim ozljedama, a Chicago Bullsi opet su dobri i unatoč svim nedaćama samo tri pobjede udaljeni od drugog mjesta. Tom Thibodeau još jednom dokazuje kako je riječ o jednom od najboljih trenera u ligi.
Posebni po tome što imaju bolji omjer na gostujućem nego na domaćem terenu, aktivni i dominantni u skokovima, elitna defenzivna ekipa postali su Bullsi dolaskom Thibodeaua. Primoran ozljedom Rosea, koji je gradio napad i razigravao suigrače, uveo je napadački sistem s puno kretnji, dosta pick and roll i pick and pop akcija u kojem se traži otvoreni suigrač. Glavna snaga ove ekipe nalazi se pod košem, trojac Luol Deng, Carlos Boozer i Joakim Noah predvodi ekipu. Joakim Noah dobio je svoj prvi poziv na All-Star, neumoljiv centar koji dominira skokovima, krade lopte i blokira dva šuta po susretu i uz to očigledno napredovao kako u šutu tako i u završavanju u reketu. Luol Deng je igrač koji ne pripada u sam vrh zvijezda u ligi, ali nije ni daleko. Fantastični obrambeni igrač, solidan šuter, najbolji strijelac Bullsa, dobio je više odgovornosti u tekućoj sezoni i odgovorio na pravi način. Carlos Boozer jedan je od onih koji su dobili ogroman ugovor koji očigledno nisu zaslužili. Loš obrambeni igrač koji povremeno izludi obrambeno genijalnog Thibodeau, igra solidnu sezonu, a njegova budućnost u dresu Bullsa dosta je neizvjesna.
Jedna od svjetlijih točki u ovogodišnjoj sezoni mladi je Jimmy Butler koji je odlično iskoristio svoju priliku, ušao u rotaciju Bullsa zbog ozljeda, borbenosti i dobre obrane, da bi pokazao kako posjeduje solidan šut i odigrao nekoliko zapaženih utakmica. Kirk Hinrich i Nate Robinson grade napad Bullsa i to na totalno različit način. Dok Kirk razigravača suigrače i podređuje se ekipi, Nate prvenstveno gleda kako zabiti i što manje trenera izbaciti iz takta.
Iako dobrim protokom lopte i nesebičnim napadom nadomještavaju svoje napadački limitirane sposobnosti, jednom kada krene doigravanje premalo oružja Bullsi imaju u napadu. Jedan od napadački neefikasnijih sastava lige previše ovisi o Roseu i njegovoj sposobnosti da sam izradi poene. Uz to u brojnim su razgovorima o potencijalnim razmjenama igrača zbog velikih ugovora koje imaju na platnom spisku i koji bi ih doveli do plaćanja poreza na luksuz.
Ako se obistine izjave Rosea kako se neće vratiti ovu sezonu, maksimum ove ekipe bit će prolazak u drugi krug. Dominacija u obrani i skokovima čini Bullse nezgodnom ekipom po protivnike, a u susretu s Bostonom najbolje su pokazali napadačku limitiranost. Uzevši u obzir sve probleme i postignuto navijači ove ekipe mogu biti ponosni dosada postignutim.
6. Atlanta Hawks 29 – 23
Odlaskom Joea Johnsona Atlanta Hawksi su izgubili vodećeg strijelca i lice organizacije, ali isto tako jedan od najvećih ugovora lige. Pitanje je hoće li se sličan scenarij ponoviti s Joshom Smithom koji je izjavio kako zaslužuje maksimalan ugovor, koji mu čini se Hawksi ne planiraju ponuditi. Danas bi trebalo biti razriješeno pitanje nastavka njegove karijere i samim time budućnost ove organizacije. U međuvremenu Hawksi se nalaze na šestom mjestu i ne tako daleko od vrha istočne konferencije.
Za vrijeme Johnsonovih dana u Atlanti ekipa je često kritizirana kao izolacijski sastav koji ne igra lijepu košarku i oslanja se na individualne akcije. Njegovim odlaskom Hawksi su značajno ubrzali tempo, dijele loptu i druga su najbolja ekipa lige u asistencijama po susretu. Predvodi ih centarski dvojac Josh Smith i Al Harford. Brži od većine centara, tehnički potkovani, posjeduju kvalitetan šut za visoke igrače. Sasvim očekivano predvode ekipu u skokovima i blokadama, ali isto tako riječ je o prvom i drugom strijelcu ekipe. Dobro se slažu u paru, iako je u biti riječ o dva krilna centra, a kako stvari stoje uskoro bi se mogli i razići. Centarsku liniju nadopunjuje Zaza Pachulia, koji na teren donosi borbenost i potrebnu visinu.
Jeff Teague i Davin Haris organizatori su napada, slični igrači, atletski impresivni, solidnog šuta i sposobni prodirati u reket i otvarati slobodne šuteva. Veliki udarac doživjeli su težom ozljedom Loua Williamsa koji se dobro snašao u novoj ekipi, davao značajan doprinos s klupe i bio jedan od vodećih strijelaca ekipe do ozlijede koja će ga udaljiti s terena ostatak sezone. Među novopridošlim igračima u ekipi je i Kyle Korver koji ekipi donosi kvalitetnu šutersku dimenziju i koji najviše profitira u novom sistemu Larryja Drewa s puno asistencija. Također je solidan u skoku, prijeko potrebnoj statistici ekipe, s obzirom na ne previsoku postavu koja provodi na terenu većinu vremena. Bitan doprinos s klupe donosi Ivan Johnson, igrač s ogromnom količinu energije i borbenosti koja ga u je u slučaju kineske lige koštala izgona. Jako dobro otvorili sezonu, da bi nakon toga nanizali dosta neočekivanih poraza, igraju nekonstantno i u pravilu pobjeđuju isključivo slabije ekipe.
Odlaskom Johnsona i potencijalnim odlaskom Smitha Hawksi bi svakako izgubili na kvaliteti i izgubili bilo kake šanse za dolazak na vrh lige. Pitanje je jeli to loša odluka s obzirom na to da su i s tim dvojcem u sastavu maksimalno prolazili prvi krug i bili očito nespremni na veće rezultate. Slabi u skoku, osrednji u većini segmenata i igraju dosta promjenjivo. Kada im se zaredaju ozljeda ili dvije uvelike im se odrazi to na nastupe ekipe što je očiti dokaz kratke klupe i manjka kvalitetnih rješenja.
S rosterom kakav imaju Hawksi mogu biti zadovoljni gdje se trenutno nalaze. Čini se da će ne tako vjerni i za ekipu zainteresirani navijači u Atlanti još jednu godinu moći uživati u doigravanju, a teško je da mogu očekivati nešto više. Razmjena Josha Smitha čini se kao sve sigurnija stvar, pitanje je samo tko će u drugom smjeru.
7. Boston Celtics 28 – 26
Zanimljiv uvod u sezonu za Boston, odlazak Raya Allena pokušali su nadomjestiti dovođenjem Jasona Terryja, a s puno nade očekivao se povratak Jeffa Greena i Averyja Bradleya, kao i koliko može rookie Jared Sullinger, koji je trebao donijeti prijeko potrebnu visinu i skokove. Stvoren je dojam kako je Boston kvalitetniji i širi u odnosu na prethodnu sezonu kada im je za samo jednu pobjedu pobjeglo finale NBA lige.
Neočekivano slab početak sezone u kojem su igrali izrazito promjenjivo potvrdio je i Doc Rivers koji je u nekoliko navrata izjavio kako će se nešto morati promijeniti u kemiji ekipe ili će doći do igračkih promjena. Kao sol na ranu došlo je šest uzastopnih poraza i ozljeda Rajona Ronda zbog koje će propustiti ostatak sezone. Celticsi su otpisani, nove lokacije za nastavak karijere Paula Piercea i Kevina Garnetta samo su se redale, a Boston je odgovorio sa sedam uzastopnih pobjeda. Bez igrača koji je nosio ekipu, sakupljao skokove, kreirao možemo reći sve koševe i sam dosta zabijao Boston je proigrao.
Paul Pierce i Kevin Garnett digli su igru na razinu više, Avery Bradley i Courtney Lee vrše izvrstan pritisak na loptu čime je i obrana proigrala, a znakove života počinju pokazivati Jeff Green i Jason Terry. Fantastična publika bodrila ih je u razmontiranju Lakersa, šokantnim pobjedama protiv Miamija i Denvera, a ozljede su se nastavile nizati. Nakon što je pokazao da je s pravom izabran Jared Salinger također je otpisan za sezonu a nedavno mu se pridružio i Leandro Barbosa. Brojne ozljede navele su Danyja Aingea na razmišljanje treba li razmontirati ekipu, a nedavni nastupi i izjave igrača u nedoumicu treba li im pružiti još jednu priliku. Paul Pierce prvi je strijelac ekipe, slijedi ga Kevin Garnett koji predvodi ekipu u skokovima, koji su očekivano najveći problem ove ekipe. S Kevinom na poziciji centra i dosta niskim Brandonom Bassom muče se s defenzivnim skokom dok na napadači ni ne idu, već se vraćaju u obranu ne bi li spriječili kontre.
Koliko god dobro igrali bez Ronda ozljedom ovog igrača nestale su šanse za naslov ove ponosne ekipe. Igrač za kojeg se pričalo da će Boston doći dokle ih Rondo dovede jednostavno je prevažan za ovu ekipu. Bez njega Boston i dalje ostaje odlična obrambena ekipa, no limitirani napadački, slabi u skoku i ne zabijaju puno u reketu. Na Paulu Pierceu je sada da razigrava napad Bostona, zabija koševe i pritom čuva LeBrona Jamesa, Carmela Anthonyja, Luola Denga i Paula Georgea.
Poznati po tome kako proigraju nakon All-Star pauze, Boston bi mogao stepenicu ili dvije više od one na kojoj se trenutno nalaze. Dobri na domaćem terenu, ne tako uvjerljivi na gostovanjima pokazali su u nekoliko zadnjih godina da su u stanju iznenaditi. Koliko mogu u ovakvom sastavu i hoće li mijenjati do kraja roka tek ćemo vidjeti. Ono poznato je da Pearce cijelu karijeru igra u Bostonu, Garnetom teće “zelena krv” i nikada ne valja podcijeniti srce šampiona.
8. Milwaukee Bucks 26 – 27
Milwaukee Bucksi jedna su od ekipa koja se prilično brzo odlučila na promjenu trenera. Scott Skiles je zamijenjen, a na njegovo mjesto stigao je dotadašnji pomoćnik Jim Boylan. Malo toga se promijenilo ovim potezom, Bucksi su i dalje ništa više od prosječne ekipe koja drži zadnju kartu za doigravanje na istoku. Među ekipama su koje se spominju kada se priča o potencijalnim razmjenama, a na odlasku bi mogao biti jedan od dvojca Brandon Jennings i Monta Ellis.
Eksplozivni, dobri u prodorima, šuteri koje je jako teško čuvati kada su u seriji, predvode ekipu u poenima, ali sve je jasnije kako ne mogu zajedno. Nizak postotak šuta obilježava ove dvije zvijezde koje se dobrano napucavaju kako bi došli do svojih brojki. Uz njih jedan od nositelja ekipe trebao je biti i Ersan Ilyasova, koji polako počinje pružati bolje partije nakon očajnog početka sezone u kojemu je polako, ali sigurno gubio minute na terenu. Najveći dobitak u tekućoj sezoni partije su Larryja Sandersa, koji predvodi ekipu u skokovima i blokadama, ugurao se u prvu petorku momčadi i postao ključ obrane.
Mike Dunleavy glavni je adut s klupe, igrač s visokom košarkaškom inteligencijom i kvalitetnim šutem. Dobri u skoku, ubrzali igru čime su znatno napredovali od prije par godina kada su imali jedan od najgorih i najneefikasnijih napada lige. Jennings predvodi ekipu u poenima, asistencijama i ukradenim loptama pa bi se moglo reći da je njegov ostanak izvjesniji od onog Montta Ellisa. Ponešto bolji na domaćem terenu nego gostujućem, što je i za očekivati, ali teško je reći da im je domaći teren neosvojiva tvrđava. Nalaze se dvije pobjede iza Bostona, ali puno je realnije gledati kako od Sixersa i sve boljih Raptorsa imaju četiri pobjede viška.
Za Milwaukee Buckse teško je reći kako zaslužuju doigravanje. Ovise o napucavanjima dvojca koji rijetko kada pređu 50% realizacije po susretu, ostatak ekipe dosta ograničen, a obrana ne toliko dobra kao prije godinu ili dvije. Bit će zanimljivo vidjeti daljnje poteze ove organizacije jer sve što mogu u ovom sastavu je biti “pometeni” u prvom krugu doigravanja.