Jerry West je kao generalni menadžer Lakersa napravio mnoštvo genijalnih poteza; na to mjesto je došao prije sezone 1982/83 i jedan je od glavnih katalizatora pobjeda u 80-ima kada su Lakersi uzeli čak pet naslova NBA prvaka.
Nakon odlaska Magica Johnsona, legendarni Mr. Clutch morao je pronaći novi put do uspjeha – West tada centra Vladu Divca daje Charlotte Hornetsima u zamjenu za 13. pick na draftu 1996. godine (Kobe Bryant), a samo godinu nakon iz redova Orlando Magica dovodi i Shaquillea O’Neala. Igračka jezgra za buduće uspjehe je stvorena, a dovođenjem Zen Mastera Phila Jacksona 1999. klub je dobio savršenog trenera. Phil je u ekipu odmah ugradio triangle sustav napada i uspio je nekim čudom obuzdavati dva ogromna ega (Kobe i Shaq). Na taj način smo došli do playoffa 2000. godine.
O’Neal je u dresu Orlando Magica slovio za jednog od najboljih centara lige uz sveprisutne Hakeema Olajuwona, Patricka Ewinga, Davida Robinsona i Alonza Mourninga. Momčad s Floride je odveo do velikog NBA finala 1995. godine, a godinu nakon je ispao u finalu Istoka protiv ljutih Bikova i Michaela Jordana. Kada je prešao u Lakerse, Shaq je prvi naslov morao čekati jako dugo, playoff razočaranja su se gomilala iz godine u godinu. Godine 1997. su ih izbacili Jazzeri predvođeni Karlom Maloneom i Johnom Stocktonom (4-1), 1998. godine su ponovno bili kobni Jazzeri, tog puta Lakersima nisu dali nijednu utakmicu (4-0), a godinu nakon, u lockout skraćenoj sezoni, pomeli su ih budući prvaci Spursi. Dakle, O’Neal je u prve tri godine s Lakersima čak dva puta pometen. Alarm se upalio, a O’Neal je to najbolje znao.
Prije početka sezone 1999./00. West je doveo Phila Jacksona, a njegov utjecaj je bio vidljiv već u prvoj sezoni. Shaq je prije početka kampanje izjavio da je Lakersima sve osim naslova i konačnog prstena neuspjeh. Takav pristup donio je 67 pobjeda i 15 poraza, uz MVP nagradu O’Nealu i prvo mjesto Zapadne konferencije. Shaq je te godine predvodio ligu u poenima (29,7), postotku šuta (57%), a bio je treći u blokadama (3,0) iza nedodirljivih Mourninga i Dikembea Mutomba. Sezona je bila kao iz bajke, Clippersi su na O’Nealov rođendan dobili 61 poen i 23 skoka. Jedino što je nedostajalo bio je naslov prvaka.
Početak doigravanja
Favorizirani Lakersi su za protivnika u prvoj rundi dobili osmoplasirane Sacramento Kingse predvođene Chrisom Webberom. Otvaranje doigravanja u Staples Centru nije moglo biti bolje. Shaq je susret započeo horokom preko Divca, moglo bi se reći šutem koji je odredio put Lakersa iduće tri godine. Dominacija koju je Superman prikazao na otvaranju dovoljno je mjerilo da se vidi koliko je Shaq želio taj prvi naslov. Pravovremena dodavanja nakon udvajanja za otvorene Glena Ricea, Dereka Fishera i Kobea čime je obrana Kingsa ostajala nemoćna.
Kada Webber ne bi stigao udvojiti, Shaq bi ostajao sam s Divcem, a ishod takvog dvoboja bio je jasan. Kompletni napad koncentrirao se na post-up igru tada najboljeg centra lige, a takva igra na poluvremenu je donijela vodstvo Lakersa od 10 razlike, da bi u drugom poluvremenu domaćini pažljivo čuvali vodstvo i mirno priveli susret kraju. Heroj okršaja je ubacio 46 poena, uz 17 skokova i 5 blokada, a šutirao je 21/33, odličnih 63 posto. Samo u drugom poluvremenu Shaq je ubacio 29 poena i uhvatio 10 skokova. Točku na i stavio je zakucavanjem preko Divca na izvrsno alley-oop dodavanje suigrača Briana Shawa.
Nastavak doigravanja je bio teži nego se očekivalo – Kingsi su pali tek nakon odlučujuće pete utakmice, Sunsi su u polufinalu Istoka lagano pobijeđeni 4-1, a daleko najveći test su bili Arvydas Sabonis, Rasheed Wallace, Scottie Pippen i Portland Trail Blazersi koji su pali tek nakon legendarne sedme utakmice u Staples Centru uz možda najveći povratak u povijesti franšize. Naslov je stigao u finalu protiv Reggieja Millera i Indiana Pacersa, seriji koja je ostala poznata po veličanstvenoj clutch predstavi Kobea Bryanta koji je unatoč teškoj ozljedi zgloba odveo Lakerse do pobjede u ključnoj 4. utakmici.
Shaq je, naravno, osvojio svoju prvu od tri uzastopne MVP nagrade za najboljeg igrača finala, a u prosjeku je kroz cijeli playoff plus finale 2000. godine zabijao 30 poena, uz 15 skokova i šut iz igre 56 posto.
Antonio Rogulj piše i vlastiti blog kojeg možete posjetiti ovdje, ili pak pogledati video zapise na njegovom YouTube kanalu.
