Denver Nuggetsi su jedna od najljepših priča tekuće NBA sezone. Gotovo proročkim djeluju riječi trenera Georgea Karla kada je u najavi sezone 2011/12 na NBA reality emisiji The Association, vjerojatno još pod dojmom čitave situacije s Carmelom Anthonyjem, izjavio kako u momčadi ne treba superzvijezde te kako će nastojati na svaku poziciju dovesti barem top ten igrača i tako stvoriti konkurentnu ekipu.
Denverov trenutačni omjer pobjeda i poraza je 51-24, što je dovoljno za treću poziciju Zapadne konferencije, iza San Antonija i Oklahome te ispred Clippersa i Grizzliesa. Nuggetsi će, bez obzira na par nedavnih posrtanja Spursa, teško do jednog od prva dva mjesta Zapada, a njihovu će im treću poziciju do samog kraja regularnog dijela sezone pokušati preoteti L.A. Clippersi, koji se nalaze na četvrtoj poziciji i dvije su utakmice u stupcu poraza iza Denvera, i Memphis Grizzliesi koji trenutačno imaju omjer identičan onom Nuggetsa 51-24. Kako vodeća momčad divizije, u ovom slučaju Clippersi, ne može pasti niže od četvrte pozicije uoči doigravanja, Nuggetsi će se do posljednje utakmice regularnog dijela sezone boriti s Memphisom kako bi sačuvali sebi dragocjenu prednost domaćeg terena u prvom krugu doigravanja i izbjegli dvoboj baš protiv Clippersa u istom tom prvom krugu.
Ima nešto u tom Pepsi Centru u Coloradu, domaćem parketu Denver Nuggetsa koji u ovom trenutku imaju najbolji omjer kod kuće u ligi. Munjeviti kontranapadi, nadmorska visina od 1600 metara ili mrki pogled majke JaValea McGeea Pamele, a možda i kombinacija svih triju učinili su domaći parket Denvera gotovo neosvojivom tvrđavom ove košarkaške sezone. 33 pobjede i samo 3 domaća poraza omjer je kojim se ne može pohvaliti nijedna druga momčad lige, a pet domaćih utakmica u preostalih sedam susreta regularnog djela sezone i trbušni problemi Memphisova Marca Gasola gotovo garantiraju Nuggetsima da će u doigravanje ući kao treća momčad Zapadne konferencije.
Prošlogodišnje doigravanje, u kojem u Nuggetsi kao šesta momčad Zapada izborili sedmu utakmicu prvog kruga protiv naveliko favoriziranih Lakersa, ostavivši pritom sjajan dojam na sve zaljubljenike u košarku, pokazala nam je koliko je uznapredovala momčad trenera Georgea Karla, a ove su godine, pojačani iskusnim Andreom Iguodalom i oporavljenim Wilsonom Chandlerom te iskusniji i pametniji za još godinu dana, doveli svoju igru na još jedan nivo više. Treća pozicija Zapadne konferencije trebala bi im u prvom krugu donijeti dvoboj protiv Warriorsa, Houstona ili pak manje vjerojatno dvoboj protiv Lakersa koji su ih prošle godine izbacili baš s te iste pozicije koju sada čvrsto drže Nuggetsi.
Već spomenute prednosti koje Denver ima na domaćem parketu i statistički treći napad lige daju naslutiti kako se Nuggetsi u prvom krugu doigravanja ne bi trebali bojati baš nikoga, ali i ostale su momčadi, baš kao i Nuggetsi, sačuvali pokojeg asa u rukavu za nadolazeće doigravanje.
Oni koji su gledali finale sezone 2010/11 između Dallasa i Miamija, a pogotovo oni koji tu i tamo pogledaju utakmicu NCAA turnira (uvažavajući pritom nedvojbenu razliku u kvaliteti između NCAA i NBA košarke) znaju koliko zonska obrana može utjecati na ishod napada, utakmice ali i čitave serije u doigravanju. Koliko god je Dirk Nowitzki u već spomenutom doigravanju bio gotovo savršen, a obrana Mavericksa puno bolja i talentiranija od ove današnje, teško da će se naći netko tko bi rekao da bi Mavsi uzeli titulu prvaka da prodiranja LeBrona Jamesa i Dwaynea Wadea nisu kontrirali odličnom zonskom obranom.
Veliki Phil Jackson zonsku je obranu u jednom navratu nazvao kukavičkom, a njena implementacija nerijetko čini utakmicu negledljivom (primjer nedavna utakmica NCAA turnira između Syracuse i Marquettea), ali u brojnim se navratima pokazala učinkovitom u nastojanjima da oni “maleni” sruše one malo “veće”.
Da se vratimo na Denver i njihov već spomenuti možebitni ogled protiv Warriorsa u prvom krugu doigravanja. Golden State je momčad koja je do sada zonu koristila najviše. U čak 10,3% obrambenih akcija, što je za 1% više od Bobcatsa, ali i relativno visokih 3% više u odnosu na ostatak lige. Ako je za vjerovati onoj vježbom do savršenstva Warriorsi bi Nuggetsima mogli zadati velike glavobolje već u prvom krugu doigravanja. Zašto?
Zonska obrana stvorena je kako bi se suzbila penetraciju i spriječilo protivnike da se relativno lako dokopaju reketa i situacija za postizanje koševa, a to zvuči jako slično napadu kojeg čitave sezone forsiraju Nuggetsi. Momčad Denvera predodređena je za munjevite akcije i brza završavanja napada, a njihove se akcije na postavljenu obranu bez Andrea Millera u igri ne čine previše maštovitima i inovativnima.
Zonska obrana ranjiva je na vanjske šuteve i ostavlja relativno mnogo prostora za neometan šut za tri poena, ali Nuggetsi se ni tu ne mogu mjeriti sa zonskom obranom jer su im svi najbolji tricaši ispod ili debelo ispod 40% uspješnih pokušaja s crte za tri poena. Naravno, kad kažemo najbolji ne mislimo na Evana Fourniera koji je postotkom nešto iznad 44% šuta za tri poena već na najveće potrošače dalekometnih pokušaja Coreya Brewera, Danila Gallinarija i Tya Lawsona.
Nuggetsi nemaju ni takozvanog zonebreakera. Igrača poput Chrisa Bosha ili Tima Duncana koji bi se postavio na vrh reketa te distribuirao lopte napadačima ili završavao akcije šutom s poludistance.
Treća logična opcija bila bi gurnuti loptu igračima na niskom postu, ali Nuggetsima ni to nije forte. Uz dužno poštovanje JaValeu McGeeu i Kennethu Fariedu, oni su ipak igrači stvoreni za nešto atraktivnije, atletski zahtjevnije poteze.
Nuggetsima ostaje jedino osloniti se na inventivnost fenomenalnih razigravača Lawsona i bezvremenog Millera te se nadati da će im se šut za tri poena u doigravanju dramatično poboljšati, a da učestalost zonske obrane koju će susretati u utakmicama koje slijede neće prijeći ovih, zasad prihvatljivih 10,3%.